Tamna strana pohvale

The trouble with most of us is that we would rather be ruined by praise than saved by criticism.

Norman vincent Peale

Generacija kritičara

U vremenu kada sam bio dijete, kritika se koristila kao neizostavni alat u edukaciji. U to vrijeme u našem društvu nije se previše obaziralo na posljedice kritike. Djecu se bezobzirno kritiziralo od strane roditelja i učitelja. Imam osjećaj da su treneri prednjačili u tome. Nogomet i djeca su mnogima služili kao ispušni ventil za osobne probleme i frustracije. Na nogometnim tribinama često se čulo prepucavanje navijača. Uvijek se mogao pronaći razlog za kritiku; loše suđenje, promašena taktika, igra u obrani, ili indisponiranost glavnog napadača. Nije bilo razlike kritiziraju li se odrasli igrači ili djeca. Za kritičare je sasvim svejedno.

Generacije današnjih roditelja i trenera odgojene su u duhu kritike. Jedan dio roditelja je preuzeo stare kritičke obrasce odgoja i nastavlja ih primjenjivati. Drugi dio populacije je uvidio štetnosti kritike temeljene na mišljenju znanstvene zajednice. Danas shvaćamo da treba biti izrazito oprezan prilikom kritiziranja. Ljudi su pažljiviji nego prije dok upućuju kritike djeci. Edukacija je doprinijela da se proširi svijest o načinu kako izreći kritiku a da pri tome ne povrijedimo kritiziranu osobu. Komunikacijska tehnika ”sandwich” u kojoj razgovor započnemo i završimo pohvalom, dok kritiku ubacimo između pohvala, spada među ogledne školske primjere.

Nova generacija odgajatelja

Na žalost, dok se mnogi roditelji još uvijek služe kritikom kao osnovnim sredstvom odgoja, izrodila se nova pojava. Vjerojatno kao odgovor na spoznaju razarajućeg djelovanja kritike na dječju psihu. Roditelji koji pretjeruju s pohvalama svoje djece.

Imamo zanimljivu situaciju uz nogometni teren. U njoj možemo prepoznati dvije različite, ali jednako glasne skupine roditelja. Iz prve grupe odjekuju kritike na svaki potez, iz druge grupe se čuju pohvale bez obzira na rezultat akcije.

Te dvije frakcije roditelja se često čuju, ali rijetko se razumiju. Negativne posljedice roditelja koji (pre)često upotrebljavaju kritiku u komunikaciji s djecom nisu vidljive svima. Pogotovo kritički usmjerenim roditeljima. Ipak, posljedice učestale kritike se lakše uočljive nego posljedice konstantne pohvale bez pravog pokrića. Prema tome, ako se prepoznajete u ulozi onoga koji konstantno viče, plješće ili pohvaljuje dijete – preispitajte ponašanje. Unatoč tome što pohvala i kritika mogu biti štetne po dijete to ne znači da ih uvijek trebate izbjegavati ili da njihove posljedice jednako loše utječu na nogometaša.

Što se događa kad pohvaljujemo nogometaša?

Pohvala djeluje na tijelo tako da se u mozgu stimulira proizvodnja neurotransmitera zaduženog za ugodu. Tu kemikaliju nazivamo dopamin. Pod utjecajem dopaminske reakcije nogometaš se osjeća ugodno što ga čini motivirajućim.

Dopamin sam po sebi ne izaziva ovisnost, međutim djeluje na mozak. Ako mozak često zapljuskujemo s velikim dozama takvog neurostimulansa on će djelovati na njegovu fiziologiju. Čovjek izložen pretjeranom djelovanju pohvala će sve više izbjegavati neugodne situacije i tražit će ugodu.

Rezultat je igrač koji u početku biva motiviran pohvalama. One na njega djeluju stimulirajuće te je njegova igra i raspoloženje bolje. Roditelji uočavaju trenutni pozitivan stimulans i nastavljaju s istim obrascem ponašanja, nesvjesni dalekosežnih posljedica. Kako to obično biva, nakon nekog vremena dijete se adaptira na takvo stanje. Igrač se lako može ”navući” na pohvale iz okoline (roditelji, trener, publika ili rezultat), te ako ih ne dobije njegov entuzijazam će brzo splasnuti. Igrač koji crpi svoju motivaciju iznutra će dugoročno biti u prednosti nad pretjerano pohvaljivanim nogometašem. Nogometna edukacija više je nalik ultramaratonu nego sprintu na 100 m.

Nogomet je izrazito naporan sport. S godinama pred igrače se stavljaju sve veći zahtjevi. Psihofizički teret s kojim se bore mladi nogometaši je sve samo ne ugodan i lagan. Obični, ne trenirani ljudi, bili bi životno ugroženi izloženi nogometnim naporima. Iznijet ću jedan primjer sa svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. godine. Hrvatska je igrala ključnu utakmicu s Meksikom u tropskim uvjetima. Na poluvremenu je liječnički tim mjerio tjelesnu temperaturu igrača koja je iznosila preko 40 C. Probajte zamisliti koje je samo to opterećenje za organizam ne računajući ostala opterećenja.

Takvih situacija u karijeri jednog nogometaša ima mnogo. Igrač čiji mozak je umrežen ili utreniran da izbjegava nelagodu može jedino odustati u određenom trenutku kad mu nelagoda bude pričinjavala veći stres nego što njegova psiha bude mogla podnijeti. U takvim situacijama nogometna karijera više nije stvar talenta, ona se predaje u ruke psihologije. Slučajevi masovnog odustajanja srednjoškolaca u sportu, kada se zahtjevi za odricanjem povise, su česti i u nogometu. Tada nogometaši sve neugodniji napor u nogometu zamjene s nečim ugodnijim, poput izlazaka i druženja s vršnjacima.

Pohvale ne moraju biti uvijek usmenog karaktera. Nagrada poput pobjede, osvojenog turnira, bodova ili pehara i medalje također je jedan vid pohvale. Zbog toga je upitno koliko je poželjno uopće malu djecu izlagati natjecanjima i utakmicama. Igračić koji se navuče na medalje dok mu psiha još nije dovoljno sazrela može imati velikih problema u budućnosti. U početku se medalje klincima dijele kapom i šakom uz male kriterije. Međutim nitko se ne pita kako će se igrač osjećati u odsutnosti nagrada. Hoće li biti kadar to podnijeti?

Izazovno je pronaći pravi omjer pohvala i kritike. Puno lakše je opisati posljedice pretjeranih pohvala, nego izračunati njihovu idealnu količinu i napisati ju brojkama. Svaki mozak je jedinstven i različit. Samim time se razlikuje način reakcije na pohvalu. Ono na što će se svaki roditelj morati osloniti je osjećaj. Druga stvar koja je potrebna roditeljima su korisni alati kako će komunicirati s djecom.

Na koji način pravilno pohvaljivati dijete?

Bio sam sudionik mnogih utakmica zagića i limača. Neke od njih bi obično započinjale na način da djeca izlaze na teren dok neki roditelji glasno uzvikuju – Bravooo!!! Utakmica još nije započela, bravo za što?

Zatim krene utakmica, djeca se rastrče, lopta leti na sve strane. Jedan igrač završi u prilici, želi zabiti gol, dođe prvi na loptu i zvekne ju daleko od gola. S tribine se čuje – Bravooo!!! Može li se što drugo poručiti razočaranom djetetu u toj situaciji?

Na kraju završi utakmica. Momčad je izgubila. Dio roditelja je vidno razočaran, drugi dio viče – Bravo!!! Nema veze… Bravooo naši !!! Trebalo bi se zapitati kako dijete tumači situaciju kad mu roditelj uzvikuje ”Bravooo !!!” nakon uvjerljivog poraza?

Pohvalite samo one situacije koje zaista zaslužuju pohvalu

Kad pohvaljujete akcije koje se same po sebi podrazumijevaju, onda majstorski potezi gube na težini. Vjerujem da nema ništa specijalno kad dijete istrči na teren ili pokuša udarati loptu. Jednako tako ne možemo vikati ”bravo” učeniku samo zato što se pojavio na školskim vratima. Od njega se očekuje da svakodnevno dolazi na nastavu. Ako smo euforični samim tim da je stigao na vrijeme u školu takvo dijete će teško shvatiti što to znači ”pravi” uspjeh u školi. Uzviknete ”bravo” kad vaše dijete uspije u nečemu što mu je teško izvedivo. U tom trenutku ”bravo” će dobiti na težini a vi ćete ostati autentični.

Koje akcije treba popratiti sa ”bravo” trebate prepoznati sami. Uzvik ”Bravo” ili pljesak zaslužuje nešto za što je vaše dijete uložilo rad da bi postiglo napredak. To može biti neki novi element u igri koji je svladao nakon dosta vremena i truda. Jedna vrsta udarca ili driblinga.

Pohvalu zaslužuje i promjena negativnog obrasca ponašanja u pozitivan. Igrač je ranije gubio kontrolu nad osjećajima nakon primljenog gola, sada više to ne čini. Krivio je suigrače, suca trenera ili sebe. Razgovarali ste s njim o tome, bilo mu je teško, ali je napravio pomak. Slobodno ga pohvalite za situaciju u kojoj danas pribrano motivira i hrabri svoje suigrače u stresnoj situaciji. Čestita protivnicima nakon poraza.

Kad igrači izlaze na terene, prigodnije ih je ispratiti uzvikom ”uz vas smo” ili nekim sličnim. Izbjegavajte riječ ”bravo” ili ”odlično” kad vaše dijete želi pogoditi gol i igrača i pri tom ga promaši. Sitnim korekcijama u komunikaciji možete napraviti velike pomake.

Budite oprezni s nagrađivanjem

Većina roditelja manipulira djecom kroz nagrade kako bi se domogla cilja i olakšala si život. To mogu biti sitne nagrade poput slatkiša poslije ručka, jer ima djece koja nisu zainteresirana za zdravu prehranu. Čokolada ne može zamijeniti salatu, ali bi mogla pomoći da se salata pojede. Kroz vrijeme bi većina djece trebala shvatiti važnost zdrave prehrane i biti motivirana jesti zdravo bez vanjske motivacije. Ne nađu li roditelji mjeru sa stimuliranjem čokoladom mogli bi dobiti obrnut efekt. Dijete koje se bori s kilogramima i nezdravim prehrambenim navikama.

Na jednak način kao i s drugim stvarima možemo manipulirati s nogometom. Jedan od primjera je nagrađivanje nogometaša poslije utakmice. Uvjetovane nagrade poput ”ako zabiješ gol kupit ću ti….”, ”ako se budeš trudio odvest ćemo te…” ‘ ili ”ako nastaviš trenirati nogomet ispunit ćemo ti želju ….”. Takve poruke će zbilja učiniti dijete da se trudi. Problem nastaje što u jednom trenutku nećemo moći znati dali se dijete trudi na utakmici zbog roditeljskih nagrada ili zbog toga što zaista voli igrati nogomet. Rezultat koliko je igrač motiviran ljubavlju za igranjem nogometa očituje se u duljini vremena koju je proveo trenirajući ga.

Nerijetko se dogodi da u nedostatku pohvale dijete bude izrazito frustrirano. Znamo da u procesu učenja ne može sve ići onako kako smo zamislili. Kad se usvajaju novi elementi mora doći do stagnacije i pogrešaka.

Nogometno učenje ne izgleda poput ravne progresivne linije nego je prepuna amplituda. Igrači se moraju znati nositi sa silaznim putanjama na putu do uspjeha. U tim trenucima može izostati pohvala. Ako je mladi nogometaš vezan pohvale iz vana, onda će mu periodi stagnacije biti toliko bolni da će poželjeti odustati od nogometa.

Vanjske nagrade su nam potrebne. Ljudi su društvena bića, nismo predodređeni da postanemo vukovi samotnjaci. Živimo u društvu. Za zdrav razvoj nam je potrebno prihvaćenije od okoline. Poticajno je dobiti pohvalu, kapetansku traku, utakmcu ili turnir.

Problem okoline je taj što će nas ona bezrezevno prihvaćati samo u trenucima dok nam ide. Nogometaši neće dobiti bodove ako izgube utakmicu. Igrač neće dobiti pehar ako trener ne smatra da to zaslužuje. Kako će reagirati okolina ne ovisi o nama samima već o situacijama na koje ne možemo utjecati. Zbog nošenja u teškim trenucima je potrebno da nogometaš prihvaća sebe i bez pretjeranih stimulansa iz okoline.

Istraživanja s početka 21. stoljeća nam govore da tijelo može lučiti dopamin i u situacijama bez pohvala. To će se dogoditi ako dijete radi aktivnost u kojoj uživa, dok se igra. Biologija se tako pobrinula da se možemo zabaviti bez dodatnih vanjskih stimulansa. To djeci daje sposobnost da usavrše vještine koje žele i pri tome ne trebaju odobravanje iz društva. Primjer iz nogometa je kad dijete uzme samoinicijativno loptu i igra se s njom. To može biti tako da napucava u zid, žonglira ili drbla ”sam sebe”.

U samostalnoj igri mozak mijenja frekvenciju rada što pomaže igraču da brže uči. Nogometaš u tom trenutku djeluje kao da je isključen iz okoline. Fokusiran je isključivo na ono što radi. Vježbu izvodi radi same izvedbe. U potpunosti je zadovoljan i ispunjen sobom.

Promatrajući djecu možete primijetiti da što su djeca mlađa to se brže razvijaju i uče ali se i više igraju samostalno tako. Ako im dopustimo takvu igru, bez uplitanja, omogućujemo im dvije stvari. Prva je da zavole sami sebe radeći ono u čemu uživaju. Druga je da kroz tu silnu ljubav postanu majstori te vještine. Stoga ako primijetite kako se vaš nogometaš zabavlja sam s loptom, pustite ga. Nemojte ga ometati. Uključite se u trenutku kada vas zatraži. Dovoljno je da ga promatrate.

Znanstvenici odgovorno tvrde da zbog razvoja djecu ne treba prerano slati u organizirana natjecanja. Požurimo li se s takvom odlukom prekinut ćemo prirodan proces. Nogometaš će slabije biti povezan sa sobom. To bi moglo rezultirati time da mu neće biti toliko ugodno učiti nogomet zbog toga što jednostavno voli nogomet. Motivaciju za treningom crpit će većim dijelom iz okoline. Kroz traženje pobjeda, golova, medalja ili odobravanja trenera. Tako bi ga mogli napraviti ovisnim o nepredvidivim utjecajima okoline jer ćemo oslabiti njegovu unutarnju motivaciju.

Naučite dijete da se uspoređuje sa sobom umjesto s drugima

Uspoređivanje s drugima

Izjave izgovorene iz ustiju roditelja ”Danas si bio najbolji igrač na terenu”, ”Bolje driblaš od njega” ili ”On se ne trudi jako poput tebe” mogu zvučati iskreno. Bez obzira na to što na prvu ruku djeluju poticajno bilo bi bolje da ih izbjegavate.

Razlog zašto bi trebalo izbjegavati uspoređivanje s drugima je jednostavan. Postoji velika vjerojatnost da će se u nekom trenutku pojaviti nogometaš koji će biti brži, spretniji ili jači od vašeg djeteta. Netko tko će zabijati više golova od njega ili momčad koja će te godine biti na tablici bolje pozicionirana. Poistovjeti li nogometaš svoju kvalitetu sa svojom brzinom ili tehnikom on će biti motiviran sve dok je među najbržima ili najspretnijima. Selektivan proces radi svoje i u jednom trenutku će se naći među sebi sličnima. Umjesto da u toj situaciji igrač bude dodatno motiviran, on će se demotivirati jer više nije najbrži ili najspretniji. To je zbilja pogubno za nogometaše.

Isti obrazac možemo poistovjetiti i s grupnim uspoređivanjima. Učimo li dijete da gleda na tablice izgleda motivirajuće kad se njegova momčad bori za vrh. To je dvosjekli mač jer rezultat uvijek ne prati njegovu igru na terenu. On može igrati dobro ali će doći do razočaranja jer će uspjeh gledati kroz prizmu bodova. Zbog toga će mladi nogometaš izgubiti na sigurnosti što će se negativno odraziti na njegovu igru.

Naučiti kako pobijediti samog sebe

Ne brinite se. Postoji način na koji ćete pohvaliti svoje dijete tako da sportaš ostane pozitivno motiviran na duge staze. Istraživanja iz polja psihologije su ponudila rješenje.

Poznato je istraživanje gdje su djeca bila podijeljena u dvije skupine. Prvoj skupini djece učitelji su davali pohvale djeci na temelju uspješnosti. Nakon što bi uspješno riješila zadatke djeci bi se dodijelile dobre ocjene. Drugoj skupina djece nisu dodjeljivane ocjene nakon ispita. Ta bi djeca bila pohvaljena za trud koji su iskazali tijekom rješavanja zadataka. Nakon nekog vremena objema skupinama djece je ponuđeno novo testiranje. Djeca su mogla birati hoće li izabrati teži oblik ispita ili lakši. Djeca iz druge skupine, koja su bila pohvaljivana za trud,  bila spremnija prihvatiti teže zadatke od djece iz prve skupine. Ocjenom nagrađivana djeca iz straha od neuspjeha tj., bježanjem od slabe ocjene su birala lakše zadatke. U konačnici su djeca iz druge skupine bila uspješnija od djece iz prve skupine.

Prevedeno na nogometni jezik hvalite djecu za njihov trud. Ohrabrite ih kada im ne ide, a oni se ne predaju. Primijetite pozitivne promjene kod njih i saopćite im ih. Potičite ih da sutra budu brži, spretniji, koncentriraniji nego što su bili danas. Podsjetite ih da ne mogu kontrolirati suca, suigrača, okolnosti na terenu ili mišljenje trenera. Ono što mogu je utjecati na sebe,svoju izvedbu i ponašanje. Upravo takvo saznanje u mnogim slučajevima čini razliku između uspješnih i onih koji to nisu.

Igrači će pozitivno reagirati na takav pristup kod upotrebe pohvala. Hvatat će se u koštac s izazovima puno češće. Bit će odvažniji nego što bi inače bili. Imat će više izgleda da se podignu nakon što padnu. Manje će ih pogađati okolnosti na koje ne mogu utjecati. Bit će više fokusirani na svoju izvedbu što je presudno kod usavršavanja vještina.

Budite bolji roditelj

Potrebno je mnogo promišljanja i znanja da se pohvale i kritike nauče plasirati u pravo vrijeme i na pravi način. Bez obzira na teorijsko znanje, roditeljima je iznimno  teško suzdržavati se od kritika ili pohvala. Usvojeni obrasci ponašanja se teško mijenjaju. Uz to djeca su individue kojima zahtjeva poseban pristup. Ne postoji savršen odgajatelj, koji ne griješi. Zato postoji onaj koji je odgovoran. Tko promišlja o svojim postupcima. Svaki put prije nego što pohvalite dijete ili bar nakon što ga pohvalite razmislite o pohvali. Što točno hvalite i na koji način. S vremenom ćete biti bolji roditelj a vaše dijete sretniji i kvalitetniji igrač.