Koliko vremena vaše dijete treba provoditi trenirajući nogomet?

“I start early and I stay late, day after day, year after year. It took me 17 years and 114 days to become an overnight success.”

Leonel Messi

Važnost balansa

Pronaći pravi omjer između rada i odmora, jedan je od ključnih elemenata potrebnih za uspjeh na svim poljima. Loš rezultat može doći jednako kao posljedica manjka rada, ili preopterećenja, uzrokovanim pretjerivanjem u radu. Interesantno je da bez angažmana ne može biti rezultata, dok istovremeno, više rada ne garantira uvijek bolji rezultat. Više nije uvijek i bolje.

Ako ste roditelj nogometaša, imate pravo zapitati se koliko bi vremena dijete trebalo provoditi igrajući nogomet, a da pri tome ne dođe do podtreniranosti, ili pretreniranosti. Podtreniranost je loša, jer nogometaš ne dobiva dovoljnu količinu stimulansa da razvije svoje nogometne kapacitete. Pretreniranost je loše psiho-fizičko stanje nogometaša, uzrokovano pretjeranom aktivnošću, koja dovodi do iscrpljivanja organizma. U takvom stanju ne dolazi do rasta sposobnosti nogometaša, nego raste opasnost od ozljeđivanja.

Čimbenici koji određuju količinu igranja nogometa

• DOB

• ORGANIZACIJA VJEŽBANJA

• CILJ

Dob određuje pristup

Priroda je podarila djecu sa savršenim alatom za razvoj – igrom. Igranje u mlađoj dobi pomaže stanicama u mozgu da se bolje povežu, što dovodi do razvoja motorike. Djeca koja glavninu vremena provode igrajući se (u pokretu), imaju veću šansu da budu spretnija.

Predškolarci – dominira igra

U predškolskoj dobi igranje je gotovo jedina aktivnost s kojom bi dijete trebalo biti okupirano. U količini igre ne može se pretjerati u toj dobi. Vrtićku djecu ne treba ograničavati u vremenu provedenom u igri. Roditelji bi trebali poticati djecu da se igraju. Djeca će se više igrati, ako im se okruženje prilagodi, uklone distrakcije i posveti pažnja.
Količina igranja nogometa ne može našteti razvoju djeteta.

Jedna od tipičnih grešaka, koje rade roditelji u predškolskoj dobi, je miješanje igranja nogometa s djetetom, s podučavanjem nogometa. Učenje kroz igru, djetetu predstavlja užitak te nije vremenski ograničeno i naporno kao podučavanje. Roditelj bi se trebao educirati, na koji način da se igra nogometa sa svojim djetetom, kako bi užitak i učinak igranja bio potpun.

Druga greška je uskraćivanje vremena za igru, umjesto da se prilagode uvjeti igranja. Ako dijete želi igrati nogomet, a vani je hladno, bolje ga je adekvatno obući, ili osigurati prostor u kući za nabijanje lopte, nego mu oduzeti vrijeme za sport.

Školska dob- aktivnosti se postepeno sve više strukturiraju

Školskoj djeci igra bi i dalje trebala biti jedan od najvažnijih čimbenika u razvoju. Kako djeca odrastaju, tako za igru trebaju sve manje roditelje, jer ulogu partnera u zabavljanju preuzimaju njihovi vršnjaci. Igra postaje složenija. Pojavljuje se sve više pravila i suigrača. Zbog kompleksnosti nogometne igre, na motoričke i tehničke vještine nadograđuje se razvoj socijalnih kompetencija i kognitivnih sposobnosti.

Ne postoje biološka ograničenja igranja nogometa za pretpubertetsku djecu. Kako se kod njih mozak i dalje ubrzano razvija, potrebna mu je povećana količina stimulansa u obliku fizičke aktivnosti. Zbog toga se priroda pobrinula da su dječja tijela iznimno otporna na volumen vježbanja. Ono što naviše sprječava djecu od fizičkih aktivnosti su školske obaveze.
Zbog vremena koje dijete provodi u školskim klupama i kući ispunjavajući školske zadatke, teško će doći do stanja pretreniranosti.

Ulaskom djece u pubertet dolazi do hormonalnih promjena u tijelu. Ona počinju rasti i razvijati se. Kod dječaka dolazi do promjene u mišićnoj masi, koja se djelovanjem testosterona povećava. Mišići su jači i snažniji, te su spremniji za intenzivno vježbanje. Za razliku od mlađe djece, adolescentima se javlja umor i veća potreba za odmorom. Pogotovo nakon intenzivnih napora.

Organizacija igre

Trajanje nogometne igre ovisi i o načinu na koji je koncipirana. Što su djeca manja potrebna im je jednostavna igra, s vrlo malo pravila, ili čak bez pravila. Predškolska djeca uče nogomet tako da se dodaju s roditeljima, gađaju loptom zid, ili improvizirani gol.

Dok se tek upoznaju s nogometom djeci nisu potrebni suigrači i organizirano treniranje u klubu. Instrukcije i uvođenje pravila mogu biti kontraproduktivni ako su preuranjeni. Ono što im je potrebno su sloboda i pažnja. Tako, zabavljajući se i eksperimentirajući s loptom, dijete se može igrati satima, sve dok ga to zabavlja. Takav način igranja ne može ostaviti štetne posljedice po razvoj, dapače iznimno je koristan.

S polaskom u školu dijete je sposobnije za organizirano vježbanje u klubu. Ono je zrelije, može razumjeti pravila. Sposobnost fokusiranja mu se povećava i može slijediti jednostavne upute od trenera, ili roditelja. U takvom režimu, dijete može sudjelovati na treninzima, koji traju otprilike jedan sat. Uključivanjem djeteta u organizirano vježbanje, ne znači da ono treba prestati s igranjem nogometa bez nazora, ili da igru bez nadzora treba smanjiti. To znači da će jedan sat igranja kući, ili u parku, zamijeniti treniranjem u klubu.
S vremenom, kako sportaš raste i sazrijeva, tako sve više sati provodi igrajući klupski nogomet, a manje ”ulični nogomet”.

Vježbanje ima vremenska ograničenja

Maksimalno vrijeme koje profesionalni sportaš, ili – recimo – glazbenik može provesti u fokusiranom vježbanju, otprilike je četiri sata dnevno. Više od toga nije produktivno.

Za postati vrhunski nogometaš potrebno je gotovo 10 000 sati predane vježbe.
Većina znanstvenika se slaže da ta formula vrijedi za sve; pisce, slikare, matematičare, kuhare, fizičare, košarkaše, pa i nogometaše.

Započne li netko dijete intenzivno vježbati nogometne vještine sa 6 godina, ono ima priliku u šesnaestoj godini postati majstor. Za to mu je potrebno nekoliko sati igranja i treniranja dnevno. S druge strane, ukoliko njegov suigrač trenirajući provodi manje vremena od njega, trebat će mu duže vremena da dođe do istog rezultata.

Život se ne može svesti samo na matematiku. Pa tako ne možemo matematički izračunati i predvidjeti kada će nogometaš doseći razinu majstorstva.
To je zato što ne možemo jasno procijeniti vrijeme od kada je dijete počelo trenirati nogomet.

Vježbanje ili igra?

Da li je trčanje po livadi u dobi od 2 godine jedna vrsta nogometnog treninga? Sigurno je da se na takve aktivnosti nadograđuju nogometne vještine. Teško je povući jasnu granicicu što je to trening a što je zabava. Gledanje nogometnih isječaka na internetu jednom djetetu može koristiti isključivo kao zabavna aktivnost, dok će drugi igrač iskoriti klipić u svrhu učenja nogometnih poteza.

Drugi problem je teško razdjeljivanje predanog vježbanja, od onoga koje to nije. Fokusiranje na vježbu daje veće rezultate. Djeca s boljim sposobnostima fokusiranja, imaju bolje rezultate. Razina fokusa u igri nije baš lako mjerljiva. Dvoje djece mogu provesti jednako vremensko razdoblje žonglirajući loptu, međutim dugoročno bolje rezultate će postići onaj koji je usredotočen na vježbu.

Važno je poznavati principe učenja kako bi se došlo do cilja

Roditelji nogometaša imaju različite ciljeve i očekuju različite rezultate od nogometa. Roditelji koji imaju velika očekivanja od nogometa i žele da im djeca ostvare uspjeh, trebaju biti svjesni da je učenje dugoročan proces. Njihova djeca kroz vrijeme mogu sustići vršnjake u napretku, ali i vršnjaci mogu sustići njih. Postavljanje visokih očekivanja u sportu zahtjeva više predanosti.

Vjerujem kako je za roditelje korisnije ako umjesto matematike i mjerenja nogometne aktivnosti, pobliže shvate principe koji dovode do majstortva. Ako njihovo dijete želi biti uspješan nogometaš, trebalo bi od ranog djetinjstva provoditi dosta vremena u fizičkim aktivnostima.

Što igrač više vremena provodi igrajući nogomet, to će prije ovladati vještinom. Postizanje visokih ciljeva u korelaciji je s količinom vremena i kvalitetom aktivnosti. Dijete koje želi biti najbolji nogometaš trebalo bi trenirati optimalno i najkvalitetnije.

Važan princip, koji mnogi roditelji zaboravljaju je naučiti djecu da sama uče nogomet kako bi im bio što zabavniji. S time će djete će sve više aktivnosti pretvarati u učenje. Potrebno dopustiti što više nestrukturiranog nogometa u najranijoj dobi. To je igranje sa loptom sa iznimno malo pravila ili sa fleksibilnim pravilima. Savjet je da se često igrate sa djetetom bez konstantnog ispravljanja ili komentiranja njihove igre. Ako su dovoljno mala dopustite djeci da u određenoj mjeri sama određuju pravila i manipuliraju s njima.

Usmjerenost na zabavu mjesto na rezultat otvara više prostora mladom nogometašu da eksperimentira. Neopterećenost rezultatima vježbanja se očituje u slobodnijem izvođenju vježbe, većem broju ponavljanja i povećanom unutrašnjom motivacijom sa bez straha od pogreške. Igrač koji je najprije učio zabavljajući se ranije će sazreti i lakše ući u natjecateljki nogomet u pubertetstkoj dobi jer će ovladati sa više vještina.

Primjer kako odrediti optimalno igranje nogometa

KORACI:

1) Određivanje cilja
2) Usporedba s drugim igračima
3) Izrada programa

PRIMJER:

Primjer koji ću navesti je pojednostavljeni model koji ima svoja ograničenja. On nije jedini put pomoću kojeg možete doći do odgovora. Navedeni princip bi trebao služiti kao jedan od pokazatelja složenosti donošenja odluka u sportu. Isti koncept se može upotrijebiti i za određivanje količine treniranja, ili igranja mlađeg, ili starijeg djeteta. Također se kao cilj može uzeti model igrača izvan kluba, tj. najboljih igrača u gradu ili regiji.

CILJ

Recimo da vaš desetogodišnjak ima za cilj biti najbolji igrač nogometa u svojoj generaciji u klubu, jer trenutno to nije. Njegove sposobnosti trebaju se usporediti s djecom unutar kluba.

USPOREDBA

• određivanje biološke dobi vašeg nogometaša.
• usporedba s djecom koja imaju istu biološku dob u klubu.
• odrediti razliku u vještini između njega i idealnog modela.

Djeca se ne razvijaju jednakom brzinom. Unatoč što su kronološki rođena iste godine, između njih može biti biološka razlika veća od godinu dana. Greška je uspoređivati djecu različite biološke dobi.

Nakon što se dijete usporedili s vršnjacima, usporedite ga s godinu dana mlađom djecom. Ako ste došli do zaključka da vaše dijete dominira vještinom nad godinu dana mlađom djecom, dok je među svojim vršnjacima prosječno u izvedbi – to znači da vaše dijete treba količinom i kvalitetom treninga, nadoknaditi razliku u budućnosti.

IZRADA PROGRAMA

• Izračunavanje trenažnih sati djece koju želite prestići.
• Određivanje vremena u kojem želite ostvariti cilj.

Da bi se izradio program, najprije treba usporediti količinu radnih sati djece s kojom se uspoređuje vaše dijete. Pri tome mislim koliko sati oni treniraju na tjednoj, mjesečnoj i godišnjoj bazi. U obzir treba uzeti i sve aktivnosti koje vršnjaci vašeg djeteta rade u slobodno vrijeme. Provjerite koliko igraju nogomet u parku, voze bicikl, igraju druge sportove… Uzimaju li dodatne treninge iz nogometa?

Temeljem tih saznanja vaše dijete bi trebalo pokriti njihove aktivnosti svojim vremenom, čak i više. To znači da bi vaše dijete moralo ulagati više vremena u razvoj vještina, nego što ulažu modeli igrača koje žele dostići. Kvaliteta treninga može skratiti vrijeme potrebno da vaše dijete dostigne cilj. Vrijeme koje je potrebno da se dostigne cilj ovisi o razlici u kvaliteti, vremenu „prepokrivanja“ i kvaliteti treninga.

Kao što možete pretpostaviti, vrijeme je ograničen resurs i teško je da će zamišljeni desetogodišnjak prepokriti suigrače iz kluba 100% i tako za samo godinu dana doći do cilja. Tako nešto nije realno i treba se postaviti u širi vremenski okvir.

Zaključak

Idealna količina vremena za igranje nogometa stvar je strogo osobne prirode. Ona se treba prilagoditi interesima djeteta, njegovoj dobi i ciljevima. Za to je potrebno dobro poznavati nogometaša, njegove želje i preferencije. Poštivati principe kojima se ostvaruju ciljevi, uzimajući u obzir specifičnosti dobi i razvoja djeteta, i usklađujući ih sa zakonitostima učenja nogometne igre. Ujedinjavanjem tih elemenata možemo doći do približno točnih odgovora.

Da bi mogli odrediti količinu igranja nogometa, moramo imati cilj igranja i treniranja. Za to mogu poslužiti modeli drugih igrača. To mogu biti suigrači u klubu, ili reprezentativci dok su bili u dobi vašeg djeteta.

Uspoređivanje s drugima može pomoći, ali ne treba biti isključiv prema drugim pokazateljima. Problem je što je svaki igrač jedinstven i čini ga skup njegovih vještina i osobnosti. Seciranje igrača bez gledanja šire slike može se pokazati lošim. Procjenjivanje vještina i znanja ne može biti u potpunosti točno i oslobođeno subjektivnosti procjenitelja.

Bitno je shvatiti načelo da su kvaliteta i količina vremena koje dijete troši na treninge zaslužni za stupanj razvoja njegovih vještina. Bez treninga nema napretka, ali višak treninga ne jamči uvijek napredak. Zbog složenosti procesa učenja, roditelj bi se trebao konzultirati sa stručnjacima iz svijeta sporta prije nego donese zaključke i ograničenja.