Pritisak roditelja na mlade sportaše česta je tema. Uglavnom prevladavaju dva stava: roditelji koji smatraju da bez ozbiljnog pritiska nema napretka i oni koji odbijaju pritisak zbog negativnih posljedica koje ostavlja na djecu. Obje strane su djelomično u pravu, ali nijednoj se strani ne može dati potpuno za pravo. Naime, istina je negdje između, a ovaj tekst će ju pokušati razotkriti.

Pritisak je neophodan

Istražujući ulogu roditeljskih ponašanja u razvoju životnih vještina kod mladih nogometaša, važno je istaknuti kako pritisak roditelja nije isključivo negativan, već može imati pozitivne učinke ako se primjenjuje na odgovarajući način i u primjerenoj količini.

Kakav je pritisak pozitivan?

Istraživanje Garetha J. Mossmana i Lorcana D. Cronina (2019) pokazuje da pritisak roditelja može biti pozitivan ako je usmjeren konstruktivno, konkretno prema poticanju samousavršavanja i maksimalnog truda kod djece. Drugim riječima, pozitivan pritisak uključuje jasno komuniciranje očekivanja, ali uz naglašavanje važnosti truda, osobnog napretka i svladavanja zadataka, umjesto isključivog inzistiranja na rezultatu. Takav pristup može pomoći djeci u razvoju ključnih vještina kao što su:

Upravljanje vremenom

Blagi roditeljski pritisak može mlade sportaše potaknuti da bolje planiraju vrijeme i strukturiraju obveze kako bi uspješno balansirali između sporta i ostalih aktivnosti. U fazi odgoja legitimno je da roditelji potiču dijete da na vrijeme spremi torbu, krene na trening i odradi domaće zadaće. Na taj način razvija se pojam o vremenu. Ako se to ne vježba, posljedica može biti neorganizirana osoba koja svakodnevno doživljava stres.

Socijalne vještine

Umjereni pritisak može pomoći igračima da se uključe u grupne aktivnosti, nauče surađivati, komunicirati i djelovati unutar strukture tima. Važno je poticati djecu da ustraju u aktivnostima čak i kad nije uvijek po njihovom. Tako se vježba kompromis i povećava tolerancija na stres unutar kolektiva. Umjesto da roditelj reagira na svaku sitnu čarku ili odmah ispiše dijete iz kluba, trebao bi ga usmjeriti na rješavanje problema i poticati ga da sam pronađe rješenje.

Važno je poticati djecu da ustraju u aktivnostima čak i kad nije uvijek po njihovom. Tako se vježba kompromis i povećava tolerancija na stres unutar kolektiva. mocionalne vještine

Emocionalne vještine

Umjeren pritisak može mlade igrače potaknuti da nauče upravljati emocijama i ostati fokusirani u stresnim situacijama. Zamka je izolirati dijete od svih briga i problema. Naprotiv, kroz probleme, muku i patnju postaje se bolji. Roditeljska je uloga biti uz sportaša u teškim trenucima i pružati podršku, što je zahtjevnije od ignoriranja ili prevelikog zaštićivanja.

Liderstvo

Umjerena razina pritiska može pomoći djeci da nauče preuzimati odgovornost, razvijajući sposobnost donošenja odluka unutar grupe. Ponekad je dovoljan mali poticaj da dijete donese ispravnu odluku koju samo možda ne bi donijelo, poput promjene kluba ili pozicije unutar ekipe. Ako roditelj primijeti da se dijete lomi, potrebno ga je nenametljivo potaknuti za njegovo dobro.

Prema istraživanju, ovaj konstruktivni oblik pritiska pokazao se korisnim jer djeca uče uskladiti očekivanja roditelja s vlastitim sportskim ciljevima, razvijajući pritom zdrave navike i odgovornost. Djeca prepuštena sebi često imaju problema s disciplinom, usvajanjem zdravih navika, postavljanjem ciljeva i procjenom vlastitih kvaliteta. Sličan efekt ima i pretjerana zaštita.

Pozitivan pritisak uključuje jasno komuniciranje očekivanja, ali uz naglašavanje važnosti truda, osobnog napretka i svladavanja zadataka, umjesto isključivog inzistiranja na rezultatu.

Kada pritisak postaje negativan?

Dobrom dijelu roditelja jasno je da je određeni pritisak potreban kako bi dijete raslo na sportskom i osobnom planu. Problem nastaje kada zbog straha da njihov sportaš neće usvojiti pozitivne navike roditelji pređu granicu i postave veći pritisak nego što dijete može podnijeti.

Pritisak postaje negativan kada prelazi umjerenu razinu, temelji se na nerealnim očekivanjima te je usmjeren isključivo na rezultate i vanjsko vrednovanje uspjeha.

Negativan pritisak najčešće se očituje kroz:

Stalno naglašavanje grešaka

Ovo može trajno narušiti sliku koju dijete ima o sebi, potkopati povjerenje u roditelja i ugasiti ljubav prema sportu. Zbog toga bi svaki roditelj trebao razmisliti o tome koliko često i intenzivno ističe djetetove pogreške i je li u tome pretjeruje.

Tipične rečenice su:

„Sjećaš li se pogreške…“

„Tri puta si izgubio loptu…“

„Loše si pucao…“

Prevelika kritičnost koja smanjuje samopouzdanje

Samopouzdanje ne raste uz stalne kritike, a ono je temelj uspjeha. Pretjeranim kritiziranjem potkopavamo izglede da dijete uspije u sportu. Osim toga, nedostatak roditeljske samokritičnosti o tome što dijete može ostavlja cjeloživotne posljedice na djetetovu psihu.

Tipične rečenice su:

„Bio si odličan danas, ali možeš ti i puno bolje…“

„Ako nije savršeno, nije dobro…“

„Čestitam na pobjedi, protivnik je bio jako loš…“

Fokus na pobjedi po svaku cijenu umjesto na osobnom napretku i zadovoljstvu

Nogomet je dugoročan proces učenja. Jedna pobjeda ili dvije ne igraju ključnu ulogu u karijeri. Potrebno je izgraditi sportaša s visokim mentalnim kapacitetima. To je moguće samo ako dijete osjeća zadovoljstvo u onome što radi, čak i kada rezultati nisu idealni. Preporuka je fokusirati se na osobni rast i zadovoljstvo, a ne isključivo na pobjedu.

Izražavanje razočaranja ili ljutnje nakon slabijih izvedbi

Prihvaćanje poraza u sportu je uobičajeno. U nekim sportovima omjer poraza višestruko premašuje broj pobjeda. Na turnirima, često je dovoljan samo jedan poraz za ispadanje. Prihvaćanjem slabijih izvedbi roditelji uče dijete zdravom nošenju s negativnim emocijama i prihvaćanju nesavršenosti. Upravo ga to čini osobom kakva bi trebala biti – osobom koja razumije svoje granice i nastoji ih pomaknuti.

Primjeri razočaranja su često neverbalni i vulgarni:

Psovanje

Ljutnja

Izrazi razočaranja

Neprestano uspoređivanje s drugim igračima ili vršnjacima

Uspoređivanje s drugima stavlja dijete pod nepotreban pritisak. Nije uvijek moguće biti bolji od nekoga tko je duže u sportu ili tko ima bolje fizičke predispozicije. Uspoređivanjem s drugima narušava se djetetovo samopouzdanje, ali i odnosi unutar ekipe. Važnije je poticati dijete na individualni razvoj i kvalitetan odnos prema radu i suigračima.

Važno je istaknuti kako pritisak roditelja nije isključivo negativan, već može imati pozitivne učinke ako se primjenjuje na odgovarajući način i u primjerenoj količini

Kako saznati je li vaš pritisak na dijete uravnotežen?

Postoje tri vrste pritiska:

– Uravnotežen

– Pretjeran

– Slab

Svako dijete pokazuje simptome roditeljskog odgoja. Iz reakcija i ponašanja djeteta možemo procijeniti roditeljske metode i njihovu uspješnost. U nastavku su navedeni simptomi slabog i pojačanog pritiska. Ako dijete pokazuje više simptoma jednog od ovih oblika, važno je preispitati pristup ili potražiti stručnu pomoć.

Slab pritisak

Neurednost – dijete ne posprema stvari i ne brine o njima (rastrojenost, zbunjenost).

Manjak discipline – ne izvršava obaveze i ne drži dogovore (sklonost zabušavanju, manipulacija).

Neodgovornost – ne preuzima odgovornost za svoje postupke u igri i izvan nje (boravak u zoni komfora).

Loši odnosi – nepoštivanje autoriteta i granica (odgovaranje treneru, nedostatak komunikacije sa suigračima).

Pretjeran pritisak

Otpor prema roditelju – dijete izbjegava razgovor, povlači se u sebe ili burno reagira na roditelja.

Manjak entuzijazma za sportom – odlazak na treninge i utakmice preko volje, želja za odustajanjem.

Loše samopouzdanje – dijete smatra sebe nekompetentnim te se zbog toga loše osjeća i boji se izlaganja.

Anksioznost – veliki strah, izražen stres te ogromna nelagoda prilikom treninga i natjecanja.

Pritisak postaje negativan kada prelazi umjerenu razinu, temelji se na nerealnim očekivanjima te je usmjeren isključivo na rezultate i vanjsko vrednovanje uspjeha.

Zaključak

Obaveza roditelja je da vode svoje dijete kroz život. Roditelji sportaša dužni su pomoći djetetu da se što bolje razvije. Uspjeh se gradi na čvrstim temeljima, a oni se postižu uravnoteženim pritiskom, dovoljnim da potakne promjenu, ali ne toliko jakim da slomi ljubav prema sportu.

Snaga pritiska ne može se izmjeriti; ona je relativna i očituje se kroz ponašanje djeteta. Ako dijete pokazuje sportski duh, disciplinu, entuzijazam, motiviranost i dobre socijalne vještine, na pravom ste putu.

Ako postoje problemi, nemojte slijepo kopirati druge roditelje. Ono što funkcionira kod drugog djeteta možda neće vrijediti za vaše dijete. Nema dva jednaka sportaša ili roditelja. Radije se obratite stručnjaku ili pronađite vlastiti put.