Mogu napisati da je cijeli moj život posvećen nogometu. Odrastao sam na zagrebačkim igralištima ganjajući loptu. Nikada nisam sanjao da ću postati nogometaš, nisam imao vremena za to. Naprosto sam samo uživao igrajući ga po prašnjavim ulicama zagrebačkog predgrađa i blatnjavim livadama koja su se zvala igrališta. Zaljubio sam se u njega, nogomet je bio moja prva ljubav. Nogomet i ja smo imali mladenačku romansu praćenu usponima, padovima i prekidima.
U dvadesetima sam odrastao, i zaljubio se u Maju. Ona je postala moja supruga, a nogomet moj poziv. Teren sam na kratko zamijenio učionicom. Na nogomet sam počeo gledati očima trenera. Nakon što sam završio trogodišnji studij na kineziološkom fakultetu i akademiju HNS, zaronio sam još dublje u trenerske vode. Užitak rada s djecom, od kojih su neki danas već odrasli ljudi, i potraga za znanjem su me tjerali da gledam drugačije, da čitam, da se pitam. Jedno od pitanja koje sam si postavljao je: Kako ja kao trener mogu najbolje pomoći mladim igračima, njihovim obiteljima i društvu općenito da budu bolji?