Teaching is calling to. And I’ve always thought that teachers in their way are holy- angels leading their flocks out of the darkness.

Jennette Walls

Usklađivanje prioriteta

Prilikom upisa djeteta u nogometnu školu mnogi roditelji se pitaju kako bi trebao izgledati idealan trener za najmlađe nogometaše. Nisam siguran postoji li jedan, idealan trener, koji bi se svidio svoj djeci i roditeljima jednako.

Postoje različiti tipovi trenera, s različitim karakterima, koji se pak moraju podudarati s karakterima djeteta i roditelja. Također, imamo i različite odgojne metode, koje provode roditelji unutar obitelji. One se razlikuju od obitelji do obitelji. U procesu odgoja važno je da oba roditelja postignu dogovor oko tipa odgoja.

Dijete čiji su roditelji složni oko osnovnih životnih načela i principa dobiva jasne smjernice. U protivnom roditelji šalju proturječne informacije koje zbunjuju dijete.

Dječjoj psihi je potrebna konzistentnost i jasno postavljene granice od strane roditelja, kako bi se djeca sigurno razvijala. To znači da roditelji moraju pred djetetom biti jednoglasni u onome što je dobro za njega, a što nije. Također bi trebali biti ustrajni u očuvanju granica ponašanja.

Identičan pristup može se primijeniti na odnos obitelj-trener. Ako želite da vam se dijete dobro razvija u sportu, sljedeći korak je pronaći zajednički jezik s trenerom. Roditeljska vizija razvoja djeteta trebala bi se slagati s vizijom trenera. Bez zajedničke vizije obitelji i trenera, dijete će se naći u labirintu iz kojeg će teško pronaći izlaz.

Klupski i obiteljski prioriteti moraju se poklapati. Teško ćete naići na razumijevanje ako trener daje prednost rezultatima nad razvojem, dok vi dajete prednost razvoju. Situacija može biti i obrnuta, ali je rezultat jednako loš.

Kako bi izbjegli potencijalne probleme sa strukom unutar kluba, za roditelje je važno osvijestiti da postoje situacije u kojima bi moglo doći do nesuglasica s trenerom. Kao što roditelji, unutar zakonskih okvira, imaju pravo odabrati prioritete za svoje dijete, tako se i treneru mora dopustiti određena sloboda.

Klupski i obiteljski prioriteti moraju se poklapati. Teško ćete naići na razumijevanje ako trener daje prednost rezultatima nad razvojem, dok vi dajete prednost razvoju.

Trenerovi prioriteti su određeni njegovom osobnošću i politikom kluba. Bilo bi mudro i zrelo da roditelj preuzme odgovornost na sebe prilikom upisa djeteta u klub, tako da se informira o treneru i politici kluba. Većina se problema može izbjeći prije nego li nastane.

Pronalaženje zajedničkog jezika s trenerom ne znači nužno da ste na pravom putu. To samo može značiti da zadovoljavate jedan od preduvjeta za dobar razvoj djeteta. Problem se javlja ako loše informirani roditelj ”klikne” s nesavjesnim trenerom. U tom slučaju razvoj djeteta će biti usporen i nepotpun. Sličan primjer je politika, kada ljudi iz neznanja, ili nemara ne mogu prepoznati odgovornog političara. Tada se političari odabiru prema osjećaju, a osjećaj ne mora na prvu biti ispravan.

Ako se ne slažete s trenerom, najprije je potrebno kritički preispitati osobne stavove. Nakon toga ćete lakše odlučiti hoćete li vaše vrijednosti prilagoditi trenerovim, ili ćete pronaći drugog trenera koji odgovara vašim prioritetima. Pogreška je pokušati ”preodgajati” trenera i nametati mu svoje prioritete. To zahtjeva ogroman gubitak vremena i energije te stvaranje loše atmosfere oko djeteta.

Prilikom upisa djeteta u klub mnogi roditelji nisu svjesni kako već posjeduju određene vrijednosti i prioritete na čijim principima žele da im se dijete razvija. U trenutku kada prepoznate razlike u stavovima i ponašanju između različitih trenera, moći ćete prepoznati koji je pravi trener za vašeg početnika.

Svaka osoba, pa tako i trener, ima svojih prednosti i nedostataka u odnosu na druge. U načelu, možemo odabrati slabijeg ili kvalitetnijeg trenera, ali ne bih dijelio trenere na dobre i loše. Trenera sačinjava skup osobina i znanja koja će jednoj skupini roditelja odgovarati više, a drugoj manje.

Bez obzira na to odgovara li osobnost trenera roditelju, postoje znanstveno jasno dokazani tipovi trenera koji najviše odgovaraju razvoju igrača. Uvjet je povjerenje roditelja u  sportskog djelatnika koji mu trenira dijete.

Prilikom upisa djeteta u klub mnogi roditelji nisu svjesni kako već posjeduju određene vrijednosti i prioritete na čijim principima žele da im se dijete razvija. U trenutku kada prepoznate razlike u stavovima i ponašanju između različitih trenera, moći ćete prepoznati koji je pravi trener za vašeg početnika.

Topao trener

Jedna od najvećih pozitivnih osobina trenera za početnike je sposobnost empatije i suosjećanja. Trenerova mogućnost emotivnog povezivanja s djecom ima čudotvoran učinak na mališane. U samim počecima, dok se dijete tek upoznaje sa sportom, razina trenerove emotivne inteligencije ima snažan učinak. Mnogo više od veličine njegove nogometne karijere, ili razine stručnog znanja. Naravno da ne treba odbaciti iskustvo igranja nogometa i poznavanje osnova trenerskog posla.

U prilog činjenici kako je toplina trenera važna govori istraživanje provedeno nad uspješnim ljudima, koji su vježbali sviranje instrumenata, ili trenirali sport. Najuspješniji sportaši su zamoljeni da ocjene kvalitetu prvog trenera. Zanimljivo da su vrhunski sportaši svog prvog trenera nisu ocijenili kao najstručnijeg.

Neki bi pomislili da ih je prvi trener trenirao kratko, pa se zbog toga ne vide negativni učinci. Ali ni to nije točno. Treneri iz mladosti su ih trenirali relativno duže u odnosu na trenere u kasnijoj dobi.

Jedna od najvećih pozitivnih osobina trenera za početnike je sposobnost empatije i suosjećanja. Trenerova mogućnost emotivnog povezivanja s djecom ima čudotvoran učinak na mališane.

Kao što je bebi po rođenju prioritet za razvoj majka puna ljubavi, jednako vrijedi i za trenera. Početnicima glave ne trebamo puniti s mnoštvom stručnih informacija. Djeci je potrebno ispuniti srca s ljubavlju kako bi zavoljeli sebe i sport koji treniraju.

Osobine toplog trenera

PRIMJERENA KOMUNIKACIJA

Igračima se obraća primjerenim tonom prilikom komuniciranja s njima. Govori sporo i jednostavnim, djeci razumljivim, jezikom. Izbjegava apstraktne izraze poput ”razbistri glavu”, ”nemaš dovoljno krvi”, ”moraš dijagonalno zatvarati prostor”, ili ”ispao si poput radkape” koji nisu razumljivi početnicima.

Uglavnom je opušten i često mu je osmjeh na licu. Glas mu je većinom topao i nježan. Podiže tonalitet glasa isključivo kako bi pohvalio, ili ohrabrio nogometaše te zadržao pozornost grupe.

RAZUMIJEVANJE DJEČJIH POTREBA

Ima razumijevanja prema djeci. Izražava to kroz strpljenje u procesu učenja tako da strpljivo i spremno odgovara na sva pitanja koja djeca postavljaju. Ne uzbuđuje se previše na pogreške nogometaša, nego ih prihvaća kao dio učenja. Ne čudi se i ne osuđuje dječje postupke, nego ih pokušava razumjeti.

Obraća im se iskreno, s uvažavanjem i poštovanjem. Izbjegava sarkazam i šale na njihov račun. Izbjegava javne kritike igrača pred drugima i često vodi individualne razgovore.

PREPOZNAVANJE EMOCIJA

Suosjeća s igračima koje trenira. Razumije njihove potrebe koje su specifične za njihovu dob. Dopušta im da budu djeca. Emocije poput plača i straha su dozvoljene za vrijeme treninga, ili utakmica, i smiju se izražavati bez bojazni. Prepoznaje dječje emocije te zbog svoje empatičnosti sposoban je ohrabriti, utješiti i smiriti igrača.

Sistematičan trener

Učenje  nogometa je dugoročan, složen i kompleksan proces. Za uspješno vođenje igrača kroz faze učenja trener treba biti vizionar.

Osobe koje nemaju viziju budućnosti i čije se reakcije temelje isključivo na trenutnoj situaciji, ponašaju se kao mornari bez kompasa izgubljeni na pučini. Jedino što oni mogu je emotivno reagirati na trenutne situacije. Opustit će se kad je more mirno i bonaca, paničarit će za vrijeme nevere.

Njihove emocije i raspoloženje, a samim time i njihove akcije, mijenjat će se ovisno o trenutku. Sustavan trener ima jasno zacrtan smjer i cilj prema kojem vodi svoje igrače. Orijentiran je prema dugoročnom uspjehu, dok trenutne rezultate uzima kao parametre koji mu pokazuju koliko je daleko od cilja.

Kvalitetan trener je svjestan da je i on sam dio sustava. Njegov uspjeh s momčadi ne ovisi isključivo o njemu. Kako bi se mogao dogoditi uspjeh, svi kotačići u mehanizmu moraju biti sinkronizirani. Dobar trener mudro balansira svim igračima unutar momčadi i izgrađuje kvalitetne odnose unutar ekipe. Povezan je s roditeljima, nastavnicima i drugim ljudima koji utječu na igrače.

Sustavan trener ima jasno zacrtan smjer i cilj prema kojem vodi svoje igrače. Orijentiran je prema dugoročnom uspjehu, dok trenutne rezultate uzima kao parametre koji mu pokazuju koliko je daleko od cilja.

Osobine sistematičnog trenera

USMJEREN JE PREMA DUGOROČNIM CILJEVIMA

Bitno mu je da se njegov trenutni rad na terenu i kratkoročni ciljevi uvijek poklapaju s vizijom nogometaša u budućnosti. Osobni uspjeh povezuje s napretkom svojih igrača, a ne isključivo s rezultatima. Bez obzira na poraz ekipe, može pronaći zadovoljstvo u izvedbi nogometaša.

Svjesno odabire sadržaje treninga koji igračima donose dugoročno bolje rezultate u budućnosti na uštrb trenutnih. Jedan od primjera iz prakse je da trener ne izdvaja vrijeme vježbajući s početnicima izvođenje prekida na treningu, iako dobro uvježbani prekidi mogu dovesti do boljih natjecateljskih rezultata. Umjesto toga treninge usmjeruje na razvoj individualnih vještina djece.

PREPOZNAJE I POŠTUJE INDIVIDUALNE I GRUPNE FAZE RAZVOJA

Razumije kako se igrač razvija. Zna da djeca nisu veliki igrači u malom tijelu. Stoga u trenažnim sadržajima za početnike izbjegava elemente iz seniorskog nogometa, poput trčanja u krug, i zamjenjuje ih igrama prilagođenima za dob.

Može prepoznati u kojoj je fazi razvoja nogometaš i pomaže mu da ju savlada. Nema ista očekivanja od svih igrača. Također primjećuje da se svi igrači ne razvijaju jednakom brzinom, ili nisu jednako razvijeni. Kako bi doskočio tom problemu gdje god to može pokušava vježbe individualno prilagoditi igračima.

Na treninzima i utakmicama traži od igrača da savladaju samo one vještine za koje su sposobni. Ne podcjenjuje niti precjenjuje sposobnosti nogometaša.  Igračima postavlja izazovne sadržaje i zadatke koji su na granici mogućnosti igrača.

Dobar primjer iz prakse je trener koji ne kritizira igrače histerično gubeći kontrolu nad sobom, zbog loše izvedbe na treningu, nego umjesto toga razmisli i nakon nekog vremena prilagodi vježbu tako da bude izvediva za igrače.

NA NOGOMET GLEDA HOLISTIČKI

Uspjeh u radu ne ovisi isključivo o jednom faktoru, nego i o nizu drugih elemenata. Da bi dijete pružilo dobar nastup na utakmici nije dovoljna samo njegova razina vještine.

Mudar trener zna da je za dobru izvedbu potrebno i da se igrač osjeća dobro. Zbog toga često razgovara s igračima i njihovim roditeljima te ga zanimaju pojedinosti iz njihovog privatnog života.

Može povezati promjene u igri i ponašanju igrača s promjenama koje se igraču događaju izvan terena. Ima razumijevanja prema igračima koji imaju problema unutar obitelji, ili škole i pokušava pronaći rješenje.

Treneru je važna atmosfera unutar svlačionice. Angažiran je u rješavanju sukoba između igrača. Educira igrače kako prevladati probleme između sebe i kako se braniti od vršnjačkog nasilja. Vješto balansira s disciplinom i razinom opuštenosti, kako bi zadržao najpogodnije uvijete za učenje i napredak.

Kvalitetan trener se educira i u sklopu treninga i sastanaka i sam vrši edukaciju roditelja i djece o stvarima koje su usko povezane s kvalitetom života i nogometne igre poput: pravilne prehrane, važnosti održavanja higijene, učinka kvalitetnog sna na zdravlje i osnovama dobrog ponašanja.

Hrabar trener

Iz iskustva znamo da ljudi na različite načine shvaćaju nogometnu igru i sport općenito. Ne postoji potpuno ispravan način gledanja na sport. Gledamo li na sport kao na umjetnost, zabavu, posao, ili čak pitanje života i smrti – naš je osobni izbor.

Svaka perspektiva gledanja na nogometnu igru ima svojih prednosti i nedostataka. Ako gledamo na igru isključivo kroz umjetničke naočale, može se dogoditi da zanemarimo natjecateljsku i pragmatičnu komponentu sporta. S druge strane, ako na sport gledamo isključivo kroz zabavu, onda kao trener ili roditelj možemo podcijeniti moć discipline i sustavnog vježbanja. Ipak, to ne znači da je svaki kut gledanja na nogomet jednako kvalitetan. Pogotovo kada govorimo o podučavanju djece.

Način trenerova gledanja na nogomet imat će dalekosežne posljedice na razvoj igrača koje trenira. Ekspanzija napretka se događa u relativno kontroliranim i sigurnim uvjetima. Ovo univerzalno pravilo vrijedi za razvoj društva, pojedinca pa i nogometaša uopće. Prirodne katastrofe i ratovi daleko su od uvjeta za napredak.

Ne mogu tvrditi da je nemoguće, ali u ratnoj atmosferi koja je prožeta strahom i permanentnim stresom, teško ćemo pružiti najbolje od sebe. Stoga je izrazito loše prepustiti dijete osobi koja svako takmičenje stavlja u kontekst biti ili ne biti. Takvo ponašanje dolazi iz osobnih nesigurnosti trenera i njegovih strahova.

Preporučujem da birate hrabrog i sigurnog trenera, sposobnog da vaše dijete provede kroz strahove. U protivnom, trener koji nema hrabrosti ne samo da neće pomoći razriješiti postojeće strahove kod djece, nego će im stvoriti nove strahove. To će u najboljem slučaju usporiti djetetov razvoj, ili će dovesti do prekida treniranja.

Ne mogu tvrditi da je nemoguće, ali u ratnoj atmosferi koja je prožeta strahom i permanentnim stresom, teško ćemo pružiti najbolje od sebe. Stoga je izrazito loše prepustiti dijete osobi koja svako takmičenje stavlja u kontekst biti ili ne biti

Karakteristike hrabrog trenera

ZNA SE NOSITI S PORAZOM

Prihvaća poraz kao sastavni dio sporta. Nakon poraza ne traži krivca u drugima navodeći sudačke odluke, greške igrača, loše uvjete, nego svojim primjerom pokazuje kako se treba nositi u stresnim trenucima. Emocionalno je stabilan i teško gubi kontrolu. To mu omogućuje da pruži utjehu i ohrabrenje članovima momčadi kojima je potrebna. Umjesto da umanjuje zasluge protivnika na pobjedi, pronalazi i hvali njihove dobre strane. Otvoreno čestita protivnicima i sucima nakon utakmice.

DISTANCIRAN JE OD REZULTATA

Sport je onakav kakvim ga prikažemo djeci. Prikažemo li djeci sport kao nekakvu vrstu rata, tko kaže da sutra kad odrastu, neka od te djece neće vidjeti rat kao vrstu strasti i natjecanja.

Postoje jasni razlozi zašto bi netko na nogometnu igru i zabavu gledao kao na bitku sa životnim ulozima. Trener koji nije siguran u sebe i svoja znanja, boji se poraza. On sebe i svoje znanje identificira isključivo s rezultatom. Iz njegove perspektive izgubiti utakmicu, znači izgubiti gotovo sve. On smatra kako mu loš rezultat može odnijeti posao, samopouzdanje, ugled i ostalo.

Iz straha da ne izgubi ono što mu predstavlja najveću vrijednost u životu može negativno utjecati na djecu. Neće imati razumijevanja prema pogreškama koje rade djeca. Njegove upute neće biti poticajne poput ”hrabro driblaj”, ili ”nema veze, pokušaj ponovo”, nego će zvučati više poput ”pazi gol”, ili ”ne igraj se na terenu”. Djeca će se bojati pogreške kako ne bi naljutila trenera.

Trener će utakmice shvaćati preozbiljno. Za vrijeme njihovog trajanja bit će hiper osjetljiv. Uslijed velike količine stresa uzrokovane strahom, od takvog trenera možemo očekivati nekontrolirane ispade. Takva stanja često paraliziraju djecu za vrijeme natjecanja.

Zbog toga je iznimno važno prepustiti dijete u ruke hrabrom treneru. Onom koji ima hrabrosti nositi se s rezultatima. Takva osoba zna da se njegovo trenersko znanje ne može izbrisati zbog pogreške njegovog tima, igrača kojeg trenira, ili njega samog.

Hrabar trener je odmaknut i neopterećen rezultatima i fokusiran je na napredak svojih igrača. Vježbe koje primjenjuje u radu najčešće stavlja u kontekst igre i jako su zabavne. Rijetko poseže za  ozbiljnim ”vojničkim” poligonima na treningu.

DOPUŠTA IGRAČIMA VEĆI STUPANJ SLOBODE

Dopušta igračima da uče kroz vlastita iskustva i na vlastitim greškama. Kako hrabar trener ima povjerenja u sebe, tako to povjerenje prenosi na igrače. Nema potrebu da opsesivno kontrolira ekipu komentirajući svaki potez koji bi se trebao odigrati.

Zaključak

Na roditeljima leži najveća odgovornost za njihovo dijete. Oni ne mogu utjecati na trenerov rad i kakvu će on atmosferu napraviti oko njihove djece. Ono što roditelji mogu je odabrati kome će prepustiti svoje dijete.

Bitno je naglasiti da dio roditelja u našoj sredini neće primijetiti, ili neće pridodati važnosti, trenerovim osobinama koje sam naveo. Moguće je da će netko više vrednovati hladan pristup odgoja nad toplim, jer je to obrazac odgoja na koji je navikao odgajati svoje dijete.

Također se događa da mnogi roditelji, zbog neznanja jednostavno ne mogu shvatiti dalekosežne posljedice loših odluka. Iz pozicije roditelja teško je biti strateg i shvaćati uzročno-posljedične veze u nogometnoj edukaciji.

Prepoznavanje da li su trenerovi postupci motivirani strahom, ili su u skladu s pravilima struke, iziskuje visoku razinu informiranosti. Primjećivanje učestalih obrazaca ponašanja kod trenera odgovara nam na pitanje da li je trenerovo ponašanje u trendu. Ne govori nam da li je takvo ponašanje zbilja najprihvatljivije.

Biranjem kvalitetnih trenera, roditelji ne samo da pomažu svom djetetu, nego i nogometu općenito. Prepuštanjem svog djeteta u ruke adekvatnog trenera omogućavamo mu najbolji razvoj. Istodobno šaljete poruku društvu kakvu struku poštujete i želite.