Kako bi trebao izgledati nogometni trening?

Before anything else, preparation is key to  success.

Abraham Graham Bell

 

Nogometni trening je jedan od najbitnijih ako ne i najbitniji čimbenik u razvoju nogometaša. Svi nogometni problemi koje nogometaš ima, od tehničkih do taktičkih, rješavaju se upravo na treningu te također na treningu trener u socijalnom smislu utječe na nogometaše, gdje trener svojim primjerom ponašanja i sugestijama usmjerava igrače prema poželjnom društvenom ponašanju te također pokušava ukloniti moguće emocionalne probleme s kojima se igrač susreće, bili oni privatni ili natjecateljski.

Organizacija i provedba treninga definiraju uspješan trening, pogreška u nekom od ta dva segmenta će rezultirati neuspješnim treningom. Unutar ta dva segmenata postoji mnogo faktora koji mogu utjecati na to da trening ne uspije, kao što su trajanje treninga, tema treninga odnosno ne imanje teme, struktura treninga itd. Puno roditelja prati utakmice ali ima roditelja koji pokazuju interes za nogometnim treningom, pa će se u ovom tekstu pokušati približiti roditeljima kako bi nogometni trening trebao izgledati.

Principi uspješnog treninga

Osim same organizacije i provedbe treninga, postoje određeni principi koji trebaju biti zadovoljeni kako bi trening bio što uspješniji te kako bi se igrač maksimalno razvijao u skladu sa svojim potencijalom. 

1) Izvlačenje maksimuma od same igre

Što više entuzijazma igrači pokazuju prema samoj igri, više će izvući iz nje i više će učiti iz nje. Igrači će, pogotovo djeca, iskusiti igru u svoj potpunosti tek kada zapravo i igraju nogomet na treningu.

Pogotovo je to bitno kod djece koja tek upoznaju nogomet kao igru, bez sadržaja gdje igraju nogomet, ne upoznaju kompleksnost nogometa te im motiv za treniranje može biti manji, što može rezultirati i odustajanjem od nogometa. Kada se povuče paralela da su u prošlosti djeca provodila više vremena na ulicama, stalno se igrao nogomet, djeca su ga igrala satima i satima, dan za danom. Kultura uličnog nogometa daje djeci i nacijama koje je njeguju snažan vjetar u leđa.

Danas, zbog manjeg broja djece na ulicama trening preuzima već odgovornost po tom pitanju, tako da djeci treba pružiti to što prirodno žele, ne samo zbog razvojnog smisla nego i zbog njihove prirodne želje za igrom.

2) Puno ponavljanja

Vrlo bitan princip, bez dovoljnog broja ponavljanja, nemoguće je razviti određenu vještinu. Vježba čini nešto savršenim, princip bitan za sve u životu što radimo tako da nogomet nije iznimka, ako ne uspiješ u nečem, probaj ponovno i ponovno. O važnosti samog procesa ponavljanja i utjecaju na ljudsko tijelo pročitajte ovdje.

Nogometna igra je kompleksna i pri razvoju nogometnih vještina treba uključiti upravo tu kompleksnost kako bi se vještina razvila u potpunom kontekstu nogometne igre. Kada se broj ponavljanja stavi u kontekst ove logičke konstatacije, razvoj Vašeg djeteta bit će neupitan. Nogometnom sadržaju odnosno vježbama koje se koriste na treningu ne treba puno zakonitosti, potrebno su samo svi elementi nogometa: lopta, teren sa određenom veličinom, golovi, suigrači, protivnici i pravila igre.

Konstantno ponavljanje vježbi na treningu u tim uvjetima će učiniti da Vaše dijete brže usavrši igru nego kada se koriste razno razne vježbe na treningu koje nemaju sve sastojke nogometne igre. Ukoliko je neki nogometni problem prezahtjevan, može se maknuti sastojak protivnik iz vježbe ali na kraju treninga, baza za učenje treba biti izvršavanje nogometne akcije u punom kontekstu nogometne igre, jer to je referenta točka za nogometni razvoj igrača.

3) Pravi coaching

Na ovom blogu je obrađena tema https://90plus.blog/napredno/koliko-je-dobar-coaching-bitan-za-vase-dijete/, ako želite znati nešto više o time, tamo ćete pronaći detaljnije o toj temi. Trener treba biti komunikacijski jasan i precizan u davanju instrukcija igračima kako bi riješili određen nogometni problem, inače igrači neće efikasno rješavati probleme.

Komunikacija posebno dolazi do izražaja u radu sa djecom s obzirom da komunikaciju treba prilagoditi njihovom uzrastu i razumijevanju nogometa kako bi maksimalno usvajali instrukcije.

Osim komunikacije u smislu davanju uputa vezanih za stručnu problematiku, trener također treba socijalno i pedagoški djelovati na djecu. Kako izgleda takav trener možete saznati ovdje.

Coaching je utjecaj na nogometnu izvedbu i trener treba omogućiti djeci da se nose sa nogometnim problemima i posljedično, njihova izvedba će se poboljšavati. 

4) Učenje igranja nogometa, igrajući ga

Također još jedna tema koja je obrađena na ovom blogu, https://90plus.blog/napredno/uloga-igranja-nogometa-na-treningu/ u kojem možete pročitati koliko je važno igrati nogomet unutar nogometnog treninga. Igranje nogometa pokazuje na kakvom nogometnom nivou je dijete, otkriva u kojim aspektima imaju najviše problema.

Igranje nogometa je najbolji test na kojem razvojnom nivou je igrač i što bi trebao biti predmet budućih treninga. Ne postoji bolji test u kakvom je stanju igrač od same igre i zato su utakmice i igranje nogometa na treninzima referentne točke za određivanje nogometnog nivoa djeteta i za organizaciju i provedbu treninga. Trener svojom opservacijom igre pronalazi probleme kod svojih igrača te savjetima ispravlja njihove greške.

Osim što je najbolji tester sposobnosti, igra je i najbolji učitelj za rješavanje nogometnih problema jer kao što je spomenuto ima sve sastojke pod kojima se događa neka nogometna akcija. Preciznije objašnjenje važnosti nogometne igre možete dobiti na članku ”Roditelji bi trebali znati način na koji se efikasno uči nogomet”.

Struktura nogometnog treninga

Nogometni trening ima svoju strukturu kako bi trebao izgledati, od početka prema kraju. Trening je metodološki posložen i ima svoj slijed kada se koji sadržaj koristi. Najčešća klasifikacija dijelova treninga je na uvodni dio, glavni A dio, glavni B dio i završni dio. U ovom članku bit će korištena drugačija klasifikacija, malo drugačija ali poanta je ista kao i  kod prethodne klasifikacije. Bitan je sadržaj i kako se on prenosi na igrače nego sami nazivi dijelova treninga.

1) Zagrijavanje

Zagrijavanje je bitno kako bi se igrač pripremio za sadržaj koji slijedi u treningu,  prevenirao rizik od ozljede, povećala tjelesna temperatura, povećao broj otkucaja srca i brzina disanja. Zagrijavanje treba aktivirati mišićne skupine koje se koriste za vrijeme treninga.

Važno je u ovom dijelu zagrijati i kognitivne sposobnosti igrača a ne samo tijelo, ako je sadržaj zagrijavanja samo trčanje, onda se samo zagrijava tijelo a ne igračeva percepcija. Osim kognitivnih sposobnosti koje se pripremaju za daljnje sadržaje treninga, suho trčanje nema svu specifičnost kretanja koju nogometaš ima pri igranju nogometa.

Dobro bi bilo već u zagrijavanju ubaciti sadržaj koji ima veze sa temom treninga, naravno u pojednostavljenom obliku a ako već nije povezano sa temom treninga da taj sadržaj bude u nogometnom kontekstu.

2)  Faza orijentacije

U ovaj fazi se tema treninga počinje specifičnije obrađivati, u ovom djelu treninga nogometne akcije trebaju biti izvedene u punom kontekstu igre. Igrač treba donositi odluke na temelju protivnika, suigrača, prostora i vremena.

Specifično za ovaj dio treninga  je da trener ne bi trebao ispravljati djecu pri greškama nego bi trebao pustiti da se odigra odvija, bez zaustavljanja i sugestija. Razlog zašto bi to trener trebao napraviti je da mirno bez distrakcija promatra što se dešava na terenu, da uoči greške koje igrači rade i zašto se te greške događaju.

Opservacija i analitika trenera su izuzetno važne u ovom djelu treninga kako bi sakupio sve informacije o nogometnim problemima koje igrači imaju. Na temelju tih informacija daju se upute igračima. Nakon što završi faza orijentacije, igračima se daje informacija o čemu su griješili i nakon uputa igrači nastavljaju s istim sadržajem kojeg su radili u ovoj fazi ili kreću na novi sadržaj. 

3) Faza učenja

U ovoj fazi igrači uče ono što je tema treninga na temelju trenerovih uputa. Trener daje sugestije vezano za specifičnu tematiku te također koristi informacije iz orijentacijske faze kako bi unaprijedio igrača. U ovaj fazi trener može zaustavljati igru da radi korekcije te može davati upute sa strane.

U ovom djelu je najveći fokus na coachingu igrača, kakve upute se daju igraču i na koji način se te upute komuniciraju. Ako trener previše zaustavlja igru, to nije dobro zato što će se narušiti dinamika igre a i prečesto zaustavljanje može iritirati igrače. Igra se treba zaustaviti samo u slučaju ako se događa problem koji narušava da se ostvari cilj treninga ili ako trener procijeni za specifično određenu situacija da je od velike važnosti zaustaviti kako bi igrači bolje naučili. 

Nemoj te misliti da je trener Vašeg djeteta manje kvalitetan ako ne komentira sve što se događa na terenu, kod dosta roditelja vlada mišljenje kako je trener bolji ako konstantno daje upute igračima ali je zapravo suprotno, kontraproduktivno je, jer se limitira igrača da donosi svoje odluke, u prijevodu oduzima mu se iskustvo iz specifične nogometne akcije, osim toga konstantne upute oduzimaju koncentraciju.

Sve ostale upute daju se za vrijeme odvijanja igre i u pauzama između blokova igre. Upute trebaju biti kratke, jasne i precizne i svako prilagođene dobnom uzrastu djece. Kada se daju upute za vrijeme igre treba paziti da se ne pretjera sa uputama kako se ne bi poremetila koncentracija kod djece i kako bi im se dozvolilo da samostalno donose odluke.

Upravo te odluke nam daju odgovor gdje igrači griješe i te informacije trener iskorištava kako bi riješio problem zbog kojeg je igrač donio lošu odluku. Nemoj te misliti da je trener Vašeg djeteta manje kvalitetan ako ne komentira sve što se događa na terenu, kod dosta roditelja vlada mišljenje kako je trener bolji ako konstantno daje upute igračima ali je zapravo suprotno, kontraproduktivno je, jer se limitira igrača da donosi svoje odluke, u prijevodu oduzima mu se iskustvo iz specifične nogometne akcije, osim toga konstantne upute oduzimaju koncentraciju. 

Još jedna stvar koja je bitna kod coachinga unutar treninga je da se trener fokusira samo na ono što je tema treninga, ako trener ispravlja nogometne akcije koje nisu tema treninga, igrač prima previše informacija što reducira potencijal za usvajanje informacija koje su bitne za temu treninga. Osim toga trener se onda previše i troši jer želi ispraviti sve a postoji mogućnost da u takvim uvjetima ne zamijeti ono što je bitno za temu treninga.

4) Faza primjene

U ovoj fazi treninga se primjenjuje ono što je naučeno u prethodnoj fazi. Obično se radi o igri na dva gola u jednakom omjeru igrača. Ova faza je odličan test da se procjeni da li je trening uspio, da li je ostvaren cilj treninga. Osim toga, dobivaju se informacije o tome na čemu je još potrebno raditi po pitanju teme koja je obrađena u treningu, koje stvari nisu bile dobre ali i koje su bile dobre.

5) Završni dio (relaksacija)

U završnom dijelu treninga je cilj da se tijelo relaksira od napora koje je imalo tijekom treninga. Ovu fazu nije nužno imatio u treningu ali je trener po procijeni može uvrstiti u trening.

Konkretni primjeri unutar treninga

Do sada je u tekstu napisano koje principe treba nogometni trening zadovoljiti i kako bi struktura nogometnog treninga trebala izgledati ali radi boljeg razumijevanja teksta, bit će konkretnije objašnjeno na nekim primjerima kako bi trening trebao izgledati organizacijski i što je metodološki što se tiče sadržaja na treningu, učinkovitije. Bit će izdvojeni neki primjeri po kojima se može vidjeti što je sve važno kako bi trening bio uspješan. 

Prije tih primjera spomenuo bih vrijeme trajanje treninga, optimalno trajanje treninga je otprilike 75 minuta. Sve više od toga nije dobro jer ne postiže pozitivne efekte, nego čak i suprotno, može pokazati negativne efekte, razlog zašto trening ne bi trebao trajati duže od 75 minuta je zbog toga što kvaliteta nogometnih akcija pada što trening duže traje, čim kvaliteta akcija izrazito padne, razvojni trening više nije moguć.

Akcija tijekom treninga treba biti što češće izvedena sa sto posto mogućnosti ili približno maksimumu kako bi se razvila neka vještina, u protivnom vještina se neće dizati na veći nivo. Osim toga, predugo trajanje treninga uzrokuje da djeca gube na koncentraciji što rezultira slabijim upijanjem informacija ali i utječe i na donošenje odluka u igri, sa slabijom koncentracijom povećava se mogućnost loše odluke.

Nije problem ako neki put trening potraje duže od 75 minuta iz nekog razloga ali u pravilu optimalno trajanje treninga za zagiće i limače je između 60 i 75 minuta. Čak i kod seniora nije prevelika razlika, optimalno trajanje je oko 90 minuta iz istih razloga.

U opisu faze treninga zagrijavanje spomenuto je suho trčanje kao tip zagrijavanja koji ne priprema nogometaša adekvatno za trening a ovdje će to biti detaljnije objašnjeno. Ovdje ne govorim o suhom trčanju kada treneri na nekoliko minuta daju igračima da protrče, nego govorim o trčanju kao glavnom sadržaju u zagrijavanju.

Kao što je rečeno, suho trčanje neće adekvatno pripremiti tijelo za trening jer se zagrijava isključivo tijelo. Igrači ne izvode druge specifične kretnje za nogometnu igru a uz to, zagrijavanje prođe da igrač ne donese ni jednu odluku u nogometnom smislu. 

Npr ako u zagrijavanju igraju pomoćnu igru, igru u kojoj određen broj igrača pokušava sačuvati loptu protiv igrača koji je pokušavaju oduzeti, npr 5v2, u takvoj vježbi tijelo će imati kretnje koje su relevantne za nogometnu igru te će igrač donositi odluke u realnoj nogometnoj situaciji, na temelju protivnika i suigrača te prostora i vremena.

Takvim zagrijavanjem um igrača će biti bolje pripremljen za dijelove treninga koje slijedi. Također osim korištenja takvog sadržaja za zagrijavanje, taj se sadržaj može prilagoditi temi treninga. Ako je tema primanje lopte i dodavanje, trener može staviti kao zahtjev da u pomoćnoj igri igrač treba imati obavezna dva dodira što će ga tjerati da primi loptu prije nego što je odigra. 

Od početka treninga, od samog zagrijavanja se može provući tema treninga. Trener se treba fokusirati na temu treninga i metodički to provući kroz trening, svakako nije efikasno ako je tema treninga dodavanje lopte a uz to još se radi udarac glavom, udarac na gol i dribling. Rezultat će biti da od svega toga neće ništa biti efikasno obrađeno jer će se sve raditi premalo i neće biti dovoljan broj ponavljanja.

Osim kreiranja realnih situacija od samog početka treninga, ispravnog trajanja treninga, držanja teme unutar treninga, spomenuti ću još kako postići veći broj ponavljanja u treningu te važnost određivanja ispravnih dimenzija terena u kojima se sadržaj na treningu odvija a te dvije stvari u određenom smislu su i u korelaciji.

Krenut ću sa brojem ponavljanja, kako postići da Vaše dijete ima veći broj ponavljanja na treningu, sa većim brojem ponavljanja, brže će se razvijati.

Objasnit ću to na primjeru treninga driblinga, dati ću dva primjera organizacije rada i objasniti koji je efikasniji. U prvom primjeru djeca su podijeljena u kolone i igrač koji ima loptu, igra 1v1 protiv igrača iz nasuprotne kolone, nakon završetka akcije, igrači mijenjaju kolonu i čekaju svoj red za iduću akciju.

U drugom primjeru, trener sa kapicama označi nekoliko manjih terena i formiraju se grupe od dva igrača te se na tim terenima igra 2v2. Što mislite u kojem sadržaju će Vaše dijete imati veći broj ponavljanja?

Jedno i drugo je realna nogometna situacija ali u drugom primjeru će igrači imati veći broj ponavljanja. U prvom primjeru sadržaj je organiziran ekstenzivno a u drugom intenzivno, u prvom primjeru igrač nakon jedne akcije driblinga treba čekati red, reći ću npr 2 minute do idućeg ponavljanja.

U drugom primjeru ako igra 2v2 traje 2 minute bez prestanka, igrač će recimo imati 7 akcija driblinga. Nakon 2 minute igre 2v2 slijedi pauza od dvije minute gdje ulazi druga grupa koja igra 2v2, u tom trenutku prva grupa igrača koja je igrala puni baterije za idući blok igre kako bi mogla akcije driblinga izvesti sa što većim intenzitetom.

U prijevodu to znači da u prvom primjeru nakon 4 minute igrač napravi 2 akcije driblinga a u drugom primjeru nakon 4 minute, igrač napravi 7 akcija driblinga i spreman je za novih 7 akcija driblinga u visokom intenzitetu. Recimo, da se ova dva primjera sadržaja odvijaju u fazi učenja unutar strukture treninga, očigledno je u kojem će od ova dva primjera Vaše dijete bolje naučiti dribling. 

Nerijetko se dešava situacija da trener nema prostorne uvjete da ima mogućnost takve organizacije a kada je trener u takvoj situaciji, radi se organizacija koja je najbolje moguća u tom trenutku, i to je jedna od vještina trenera da se snađe u takvim uvjetima.

Dotaknuo bi se još dimenzije terena u kojoj se izvodi neki sadržaj. One su jako bitan faktor da li će tema treninga uspjeti. Premali ili preveliki teren može uzrokovati da cilj treninga ne uspije.

Također, sa dimenzijama terena se može utjecati hoće li biti veći ili manji broj ponavljanja na treningu, npr ako gledamo u kontekstu igre, manji teren će učiniti da broj ponavljanja veći odnosno da je igra intenzivnija a veći teren će učiniti da bude manji broj ponavljanja odnosno da je igra ekstenzivnija.

Također treba paziti na omjer igrača u polju, jer ako stavite prevelik broj igrača na male dimenzije terena, broj ponavljanja kod igrača će se smanjiti jer ih je previše. Ako na terenu koji je prilagođen za igru 3v3 bude omjer 7v7, broj ponavljanja kod igrača će se smanjiti. Ako broj ponavljanja ne bude optimalan, cilj treninga nije uspio. 

Dotaknut ću se kako još dimenzije terena mogu utjecati da trening ne uspije. Kada se na treningu vježba dribling i ako je teren premali, igraču će nedostajati prostor gdje taj trening može izvesti i cilj trening neće uspjeti.

Ili ako se vježba dodavanje a prostor je premali da ciljana grupa ostvari cilj treninga jer stalno gube loptu od obrambenih igrača, razlog zašto gube loptu može biti u tome da igrači nisu dovoljno kvalitetni da izvedu zadatak na takvom prostoru a može biti razlog da je prostor toliko mali da nije ni moguće ostvariti cilj puno puta.

Isto tako, teren može biti i prevelik pa će igračima biti prelako ostvariti cilj, u tom slučaju igrači neće imati adekvatan podražaj jer će im biti prelagan i sukladno tome, trening neće uspjeti. Kada trener vidi da se nešto od toga događa, treba reagirati i promijeniti dimenzije terena kako bi trening uspio. Dimenzije terena su trenerov alat s kojim može manipulirati kako bi olakšao ili otežao izvedbu igračima i njegova je vještina koliko će to efikasno koristiti.

Zaključak

Cilj ovog članka je približiti roditeljima shvaćanje nogometnog treninga. Da prepoznaju da je posao nogometnog trenera kompleksan i da puno faktora ovisi da li će cilj treninga uspjeti. Što je kvalitetniji trener bolje će vladati procesom organizacije treninga i metodički će ispravno provesti trening a greške se uvijek mogu dogoditi jer greške su sastavni dio svakog posla. Nadam se da sam Vam uspio približiti nogometni trening i da sada možete bolje razumjeti u kakvom procesu se Vaše dijete nalazi.

It’s all to do with the training: you can do it a lot if you’re properly trained.

Queen Elizabeth II

Damir Škarić
Damir Škarić
Viši nogometni trener. PRO licenca, Urednik 90plus bloga.

OSTAVI KOMENTAR

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje

Ostanite u kontaktu

Želite li primati obavijesti i novitete pretplatite se na 90plus newsletter.

Povezane objave