Pogreške roditelja nogometaša prilikom ocjenjivanja djece

The only true measure of succes is the amount of joy we are feeling.

Ester Hicks

 

Nogomet je nadmetanje. Momčadi se međusobno nadmeću za pobjede i bodove, dok se igrači međusobno bore za što bolji status unutar svoje ekipe. Zbog takmičarske komponente u sportovima, pa tako i u nogometu, moraju biti postavljena jasna i jednostavna pravila koja određuju plasman ekipe. Bolje rangirana je ona momčad koja na kraju prvenstva osvoji više bodova.

Uspješnost igrača možemo ocijeniti po broju postignutih pogodaka, ostvarenih asistencija, obrana, ili minuta provedenih na terenu. Za mnoge ljude brojevi su konkretni i neumoljivi. Ili jesi, ili nisi. Nema ništa loše u brojevima, oni nam u određenim situacijama pomažu, ali ne uvijek.

Roditelji se lako mogu uplesti u zamku ocjenjivanja uspjeha djece isključivo kroz brojke. U svojoj trenerskoj karijeri susretao sam se s roditeljima, koji su bolje baratali s određenim statističkim podacima svoje djece, od mene. Oni su znali koliko je njihovo dijete provelo minuta na terenu, koliko je puta ušlo u igru i pri kojem rezultatu. Znali su točno koliko im dijete skače u dalj, ili trči na 60 m i tko je sve u momčadi brži, a tko sporiji od njihovog djeteta. U svako doba dana mogli bi točno odgovoriti na pitanje koliko je koja ekipa u ligi osvojila bodova i koje mjesto zauzima na tablici.

Vođeni brojkama, roditelji imaju legitimno pravo postavljati pitanja poput:

Zašto moje dijete igra manje od drugog djeteta, a postiže više golova po minuti igranja utakmice?

Kako to da vi tvrdite da smo igrali bolje od suparnika u utakmici na kojoj smo na kraju izgubili?

Čemu služe testiranja kad su druga djeca u prednosti nad mojim djetetom koje ima bolje rezultate u većini testova?

Da li je redovito treniranje važno sve dok se na utakmicu pozivaju igrači s manje treninga od mog djeteta?

 

Većina onih koji se služe brojkama nalaze opravdanje, jer smatraju da brojke i mjerenja daju objektivan pogled na stanje stvari. Takvi ljudi razmišljaju kako su brojevi isključivi pokazatelji objektivnog stanja, dok su procjene trenera stvar subjektivne prosudbe. Ono što je subjektivno ne može biti istinitije od objektivnog.

Psiholozi su istraživanjima pokušali doznati na koji način ljudi dodjeljuju vrijednost nečemu. Došli su do zaključka da nismo objektivni u vrednovanju svojih rukotvorina. Objektivno, čovjek će identičnu stvar više vrednovati, ako je za njenu izradu potrošio više truda i vremena. Iz osobnih iskustava možemo se složiti da je takvo ponašanje očekivano. Sukladno s time prihvaćamo da su djeca ta koja bi većini roditelja trebala oduzimati najviše njihovih životnih resursa. Zbog toga je sasvim prirodna i shvatljiva izražena subjektivnost roditelja prema svojoj djeci.

Nogomet je kompleksan sport. Na rezultate utakmice utječe nebrojivo puno faktora poput vremenskih uvjeta, terena, protivnika, suigrača, trenera, sudaca. Kvaliteta izvedbe igrača ne ovisi samo o jednom faktoru.

Kako ocjeniti količinu trčanja?

Uzet ću kao primjer ocjenjivanje količine trčanja. Nemoguće je ocijeniti trku određenog igrača, ako imamo podatak o količini prijeđenih metara na utakmici. Čak ne možemo donijeti sud o tome kakva je kvaliteta trčanja igrača na osnovi prijeđenih kilometara. Za to nam trebaju vremena i brzine trčanja. Ritam trčanja određuje kvalitetu. Usprkos svim informacijama o količini kretanja i brzini i području kretanja igrača dobivenih GPS praćenjem i dalje ne možemo ocijeniti kvalitetu trčanja nogometaša na utakmici.

Vremenski uvjeti značajno utječu na kondicijske sposobnosti. Trebamo uzeti u obzir da li se utakmica igrala po sparnom, oblačnom, ili hladnom vremenu. Mekan i vodom natopljen teren fizički je zahtjevniji od suhog. Uspoređivanje količine trčanja igrača iste momčadi nam neće pomoći. Pozicija koju igra igrač na terenu, odnosno njegova uloga unutar ekipe također utječe na količinu trčanja.

Možemo prikupiti sve navedene podatke i opet nećemo moći ocijeniti kvalitetu trčanja. Potrebno je trčanje staviti u kontekst nogometne igre. Zamislite najspremnijeg maratonca na nogometnom terenu.

Svatko tko poznaje nogomet shvaća da kvalitetno trčanje u nogometu ne uključuje brzinu i volumen, nego i učinkovitost. Trčanje po terenu bez shvaćanja nogometne igre je besmisleno i nema nikakvu vrijednost.

Upravo ovdje dolazimo do problema. Smislenost trčanja ne možemo opisati objektivnom ocjenom. Ocjenjivanje stila igranja je stvar osobnog, subjektivnog mišljenja.

Problemi kod ocjenjivanja 

Principi koji se odnose na trčanje mogu se prenijeti i na ostale elemente nogometne igre. Ne možemo sa sigurnošću zaključiti da li je netko dobar igrač na temelju broja točnih dodavanja, minuta provedenih u igri, ili uspoređujući ga s drugim igračima. Kao i kod trčanja, čovjek može razviti savršen kinestetički osjećaj za loptu, ali ga to neće napraviti nogometašem nego žonglerom, jer ne prakticira primjenu vještina s loptom u igri.

Kod djece i mladih nogometaša ocjenjivanje je još kompleksnije. Nogometaši se ne razvijaju jednakom brzinom. Premda su igrači razvrstani u starosne kategorije, koje treniraju i igraju sa svojim vršnjacima, moramo uzeti u obzir njihovu biološku dob. Postoje djeca čiji je psihofizički razvoj ubrzan ili usporen. U nogometnoj ekipi možemo imati dječaka koji je godinu dana zreliji od svojih vršnjaka, dok njegov suigrač ima usporeni razvoj. Biološka razlika među njima može biti tri godine premda su rođeni iste godine.

Zbog subjektivnosti, neznanja, ili koristoljublja, ljudi mogu koristiti ispravne statističke podatke tako da manipuliraju istinom. Podaci su objektivni sve do trenutka kada ih netko ne počne tumačiti. A svako tumačenje je subjektivno.

Roditelj može tumačiti kako je njegov sin najbolji napadač u generaciji, jer objektivno zabija naviše golova, ima najviše uspješnih driblinga i na brzinskim testovima ima najbolje rezultate. Nogometni skaut može za istog igrača reći da se izdvaja od drugih, jer je akcelerant, igrač koji je ušao u prijevremeni pubertet, zahvaljujući tome fizički dominira nad ostalim igračima na terenu. Njegova tjelesna konstitucija i mišićna masa čine ga trenutno neuhvatljivima za braniče. Golove zabija i dribla isključivo na fizičku dominaciju, dok mu je smisao za momčadsku igru nerazvijen. Zbog toga ga ne vidi kao talenta.

Navedeni primjer gdje roditelj na temelju nedovoljnog broja informacija, ili birajući informacije koje njemu odgovaraju, precjenjuje vrijednosti svog djeteta, može dovesti do sukoba sa strukom, što je štetno po dijete. Drugi primjer je kada roditelj zbog neznanja i nedostatka šire slike podcjenjuje izvedbu svog djeteta. Takvo ponašanje roditelja negativno utječe na razvoj djeteta. Kritika često dolazi iz nerazumijevanja i izravno potkopava samopouzdanje sportaša.

Intuicija vs statistika

Kako bi mogli ocijeniti nečiju izvedbu potrebna nam je velika količina znanja, koje je pojačano s godinama iskustva u radu. U nogometnoj utakmici mozak promatrača je zatrpan ogromnom količinom informacija. U stvarnom vremenu može se obraditi samo manji broj tih informacija. Nakon utakmice trener iznosi svoj subjektivni dojam, ocjenjivanje kvalitete utakmice je nešto drugo. Osjećaj za igru unutar utakmice zovemo “intuicija”. Iskusni i stručni treneri bi trebali imati bolje razvijenu intuiciju, što im pomaže u kvalitetnijem procjenjivanju situacija. Intuitivno zbog toga donose bolje odluke tijekom igre.

U pravilu, djeca za nogometnu izvedbu ne bi trebala biti ocjenjivana od strane roditelja, osim ako roditelji dobro ne poznaju načela i principe nogometne igre i razvoja nogometaša. Davanja ocjena djeci odmah nakon utakmice, pogotovo pod utjecajem emocija, nije preporučljivo i treba izbjegavati, jer dojam ne mora biti u skladu s realitetom. Identične statističke podatke, dvije osobe mogu tumačiti na potpuno različite načine. Kvaliteta tumačenja podataka drastično se može razlikovati između stručne i objektivne osobe, te roditelja koji nije svjestan razine stručnog znanja i vlastite subjektivnosti.

Roditelji žele ocjenjivati svoju djecu iz najboljih namjera, kako bi im pomogli da ostvare svoje sportske ciljeve. Ocjene i kritike treba izbjegavati. Treba ih shvatiti kao putokaze koji će mladom sportašu ukazivati kojim putem treba krenuti i koliko truda ga čeka do cilja. Problem se može pojaviti ako su putokazi pogrešno postavljeni. Kako ne bi bili izgubljeni i davali pogrešne sugestije, dobro se osloniti na pomoć i povjerenje stručne osobe.

Damir Škarić
Damir Škarić
Viši nogometni trener. PRO licenca, Urednik 90plus bloga.

OSTAVI KOMENTAR

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje

Ostanite u kontaktu

Želite li primati obavijesti i novitete pretplatite se na 90plus newsletter.

Povezane objave