Da li je vaše dijete potencijal da (p)ostane kvalitetan nogometaš?

Genius is seldom recognized for what is it: a great capacity for hard work.

Henry Ford

 

Uz nogometna igrališta, odmah uz zaštitne ograde često se provlači tema o talentu. Rečenice započinju sa ”moj mali” i nadopunjuju se mnogobrojnim pridjevima čiju snagu pojačavaju superlativi. Roditeljima je teško razumjeti i prepoznati potencijal njihovog djeteta.

Posljedice toga su vidljive u čuđenju kad netko, a obično je to trener, ne gleda s jednakim oduševljenjem na umijeće njihovog djeteta. Tko je u pravu treneri, gledatelji i roditelj i kako što objektivnije sagledati situaciju pokušat ću objasniti u nastavku teksta.

Koje osobine određuju potencijal nogometaša početnika?

Dok se pojedini roditelji fokusirani oko broja pobjeda u ekipama zagića i limača, zbrajanjem bodova i golova, asistencijama, driblinzima, praćenjem minutaže igrača, proučavanjem trenerove taktike i navijanjem ne zamjećuju čimbenike koji najviše određuju nogometnu budućnost njihovog djeteta.

Roditelj ne mora biti doktor kineziologije ili prorok da procjeni koliki je potencijal njegovog mališana. Ne treba slijepo vjerovati drugim ljudima poput trenera ili prijatelja. Dovoljno je da u sljedećih deset minuta koncentrirano prođe kroz tekst i provjeri u kolikoj mjeri se poklapaju navedene modelne karakteristike talentiranog igrača s vašim djetetom i očekivanjima koja imate od njega.

Lopta mu je najbolje sredstvo za zabavu

Imate li dijete koje će od raznih igračaka koje mu ponudite, izabrati loptu onda postoji mogućnost da u vašem domu raste budući nogometaš.

Dijete se u loptu zaljubljuje u ranom djetinjstvu. Izložimo li dijete loptama u atmosferi u kojoj mu je ugodno postoji vjerojatnost da razvije ljubav prema nogometu. Izloženost u ranijem periodu života stvara jaču povezanost između njega i lopte. Što je ta povezanost jača manja je vjerojatnost da će mu druge stvari biti zanimljivije.

Osim izloženosti s loptama važna je i atmosfera u kojoj se dijete igra. Dobra atmosfera uz puno smijeha i veselja pozitivno utječe na ”zaljubljivanje” u loptu. Mozak će u tom trenutku povezati ugodu s loptom. Dobru atmosferu može stvoriti okolina u kojoj se dijete igra. Hoće li djetetu loptanje biti ugodno jer lopta kod njega izaziva znatiželju zbog načina na kojem se kreće u prostoru, šarenih boja koje ga impresioniraju taktilnog osjeta koje pobuđuje živčani sustav ili zbog karaktera osobe s kojom se lopta manje je važno. Bitno je da se dogodi jaka i pozitivna kemijska reakcija unutar djetetovog sustava.

Ne reagira mozak na sve jednakim intenzitetom. Na neke stvari se djeca lakše ”navuku” i teže im se skinuti. Svaki roditelj koji je dao video igrice u ruke djeteta može uočiti snagu kojom videoigre stimuliraju mozak. Osim što zbog jakog stimulansa igrice lako stvaraju ovisnost, one su loše po nogometaše jer umanjuju pozitivnu reakciju mozga na nogomet. Zbog toga je moguće da će dijete izgubiti interes prema lopti. Svjesni su toga i znanstvenici koji ne preporučuju gledanje televizije i igranje video igrica u prve dvije godine života.

Pokazuje li vaše dijete više interesa za loptom nego za sjedenjem ispred ekrana je odličan test s kojim možete provjeriti da li je lopta objekt s kojom se najviše zabavlja. Djeca koja će izabrati igranje s loptom radije nego gledanje omiljenog crtanog filma ili igranja igrice su rijetka u društvu. Potrebno je više vremena i truda od strane roditelja da dijete navučemo na loptu nego na televiziju. S druge strane suvremen način života u gradovima gdje djeca provode većinu vremena u stanovima nije poticajan za razvoj sportaša.

Koliko će dijete biti otporno na tehnologiju i druge stimulanse koje ga odvraćaju od lopte ovisi i o genetici. Neki su mozgovi manje podložni stimulansima koji odvode dijete od fizičkih aktivnosti.

1. Da bi se zabavio s loptom ne treba mu društvo

Izreka kaže ” Dopustite djetetu da se igra sam i igrat će se 5 min, igrajte se s njim i igrat će se sat vremena, dajte mu prijatelja i igrat će se cijeli dan”. Ta izreka vrijedi za većinu djece ali ne i za nadarenog nogometaša. On se može igrati sam satima.

Dijete koje istinski voli nogomet voli i društvo, međutim više od društva voli usvajati nogometne vještine. Njemu ne predstavlja problem uzeti loptu i igrati se sam s njom. Dok ga promatrate kako s loptom žonglira, udara ju u zid ili izvodi trikove mališan djeluje izgubljen u svom unutarnjem svijetu.

Ono motivaciju za nogometom ne pronalazi samo u pobjedama, pohvalama i priznanjima. On se naprosto osjeća dobro s loptom. Ima izrazito snažnu unutrašnju motivaciju. Užitak mu je vježbanje radi vježbanja. Ne treba mu nitko da se s njim uspoređuje, nego se motivira uspoređujući se sa samim sobom. Tako uči postavljati realne ciljeve i zadatke.

Roditelji doprinose djetetu da razvije svoju unutrašnju motivaciju sa stilom odgoja. Dopuštajući djetetu da se igra samo bez da se miješaju ili komentiraju njegovu igru. Učestale intervencije pa čak i u obliku pohvala, pljeskanja modeliraju psihu da bude ovisna o reakcijama drugih. Pretjerana kontrola u igri na način ”nemoj tako daj da ti ja pokažem” ili ”nemoj i ne smiješ” jednako je loša kao 1001 ”bravo ili pljesak” za svaki korak u igri.

Dijete koje je ovisno o vanjskim pohvalama se rijetko želi igrati samo. Tražit će roditelja da se igra s njim ili da ga pohvaljuje za njegovu igru. Ako je roditelj spriječen, odustat će od nogometa i raditi nešto što mu je ugodnije poput gledanja televizije. Nogometaš koji nema unutrašnju motivaciju neće izvoditi vježbe u kojima nema nadmetanja s drugima. Njemu zadovoljstvo pruža isključivo nadmetanje tako da će preskočiti vježbanje bez društva.

Samostalno vježbanje razvija razne sposobnosti koje su ključne za razvoj nogometaša kao što su moć koncentracije i fokusiranja. Disciplinu i odgovornost jer vježbanje ovisi više o voljnom momentu nego o vanjskim faktorima. Takve osobnosti lakše prorađuju frustracije i neuspjehe što je neophodno na putu do uspjeha.

2. Svaki trenutak koristi za učenje nogometa

Nogometnim lumenima se cijeli svijet vrti oko nogometa. I kad ne igraju nogomet on im je u središtu njihovog života. Dok se voze u automobilu, na putu do škole koriste priliku da pitaju roditelja pitanja koja se odnose na nogomet. Zanima ju ih popularni igrači, nogometna pravila klubovi, nogometna oprema i stadioni. Zapljuskuju odrasle s pitanjima koji se odnose na nogomet tako da u pojedinim trenucima ih mogu dovesti do ruba izdržljivosti.

Žele se ponašati kao vrhunski nogometaši. Često imaju nekog nogometaša koji im je uzor. Znaju sve o njemu. Oponašaju ga kako se ponaša na nogometnom terenu i van njega. Žele imati frizuru kao što ima on ili nose isti broj na dresu.

Znaju nabrojati sve nogometne klubove u nekoliko liga i prve postavu omiljenog kluba. Sakupljaju nogometne sličice i imaju popunjene albume.

Oni ne gledaju nogometne utakmice da bi se zabavili. Gledaju ih da bi učili iz njih. Proučavaju ponašanja igrača na terenu. Proširuju taktička znanja i tako brže hvataju koncepte nogometne igre. Zbog toga na terenu često odskaču po zrelosti odluka koje donose.

Svoja zapažanja prenose na teren i često komuniciraju s trenerom postavljajući mu dodatna pitanja vezana za igru.

Nogomet se uči na nekoliko načina. Iskustvo igranja je primaran način ali ne i jedini. Promatranje kako drugi igraju i kopiranje je nogometnih uzora ima pozitivne učinke na djecu. To su dokazala razna istraživanja na temu učenja. U ostalom ljudska psiha je programirana se razvija kroz imitiranje u prvu ruku roditelja, a zatim i drugih uzora.

Ono dijete koji ima sposobnost da uči iz svakog doživljaja je u velikoj prednosti nad drugima. Drastično brže usvaja nogometne vještine. Kako vrijeme odmiče tako se sve više svojim sposobnostima odvaja od svojih vršnjaka i približava starijim generacijama.

3. Ima liderske osobine

Kad se napredno dijete nađe na terenu ili ulici on preuzima inicijativu. Animira druge oko sebe tako da ih poziva na igru. Prijateljima i suigračima zadaje uloge. Uključen je u određivanje pravila. Iznimno je motiviran i na druge djeluje motivirajuće. Druga djeca ga vole, poštuju i slijede. On sebe istovremeno vidi kao jedinku, ali i kao dio momčadi što je iznimno teška sposobnost.

Važno je napomenuti da ovdje govorim o zdravom načinu vođenja i ponašanja. Postoji i nezrelo ponašanje koje je u nekim dijelovima slično.  Oba tipa igrača daju sve od sebe kako bi se nametnuli u momčadi i pobijedili. Kako ne bi pomiješali ta dva načina iznijet ću ključne točke u kojima se razlikuju.

Kod zrelog ponašanja i preuzimanja vođenja nadareno dijete je svjesno svoje vrijednosti.

Dobro se osjeća u svojoj koži i fokusiran je na svoju izvedbu unutar ekipe i na izvedbu momčadi. Njemu je svaka utakmica, trening ili igra prilika da popravi svoje sposobnosti.

Osim što shvaća koliko je važno da on napreduje, razumije i potrebu da napreduje i momčad. Oslobođen pretjeranog  pritiska od okoline u smislu pobjede ili priznanja razvija pozitivne ljudske osobine. Preuzima odgovornost na sebe i pomaže drugima oko sebe. Ne bježi od izazova i nije mu problem igrati u slabijoj ekipi. Izuzetno se trudi da pobjedi, ali ga nije strah od poraza i lakše ga prihvaća.

Nezreo lider se također trudi nametnuti u momčadi. Bitna razlika je što on bez obzira na svoje vještine se ne osjeća dobro ako izostane vanjska pohvala.

Zbog toga takva djeca često imaju pretjerane reakcije ako izgube utakmicu ili ne zabiju pogodak. Manipuliraju pravilima i drugima kako bi pobijedili jer im je poraz izrazito bolan. Zbog toga često ulaze u svađe s drugom djecom. Pretjeruju s kritikama većinom na račun drugih kako bi zaštitili sebe. Znaju biti neugodna prema suigračima. Izbjegavaju odgovornost i traže izlaz iz situacija koje su izazovne i teške.

Na zdrave liderske osobine je iznimno mali utjecaj genetike. Puno veći utjecaj ima društvo i odgoj. Na prvom mjestu su socijalno okruženje u kojem dijete odrasta i stil roditeljskog odgoja. Primjenjujući principe ”Povezujućeg roditeljstva” ili ”Prirodnog roditeljstva” kako ga njihovi autori vole zvati postoji velika vjerojatnost da će igrač posjedovati pozitivne liderske sposobnosti.

Djeca koja su imala priliku odrastati u najboljim sredinama nailaze na poteškoće kod upisa u klubove. Spuštanje dobne granice za natjecanja na predškolsku djecu od kojih neka imaju manje od 6 godina potkopava pozitivan stav prema sebi. U tim godinama je većina  djece nezrela da se nose s natjecanjima. Tjeramao ih  da se okreću utakmicama, bodovima i pljeskanju s tribina u trenucima kad trebaju biti fokusirana na sebe.

Iz tog razloga većina djece nikada neće moći savladati nezrelo ponašanje poput sebičnosti i egoizma koje je normalno za dijete od 4-6 godina transformira u zrelije oblike ponašanja.

4. Posjeduje dugoročne nogometne planove

Većina budućih nogometnih zvijezda ima samo jedan odgovor na pitanje što želi biti kad odraste.

Vjerojatno će vam bez komešanja jasnim glasom obznaniti svoje planove. Oni žele biti nogometaši ili nogometašice.

Poznajete li takvog dijete takav odgovor vas ne bi trebao iznenaditi. Ne iznenađuje ni znanstvenike. Radeći istraživanja na uspješnim ljudima došli su do saznanja da ona djeca koja su u ranom djetinjstvu imala dugoročnije planove u budućnosti imaju veće izglede da ostvare te iste planove. Odnosno ona djeca koja su se zamišljala u odrasloj ulozi su teže odustajala od školovanja od djece koja nisu imala dugoročne planove. Vjerujem da čovjek teško može postati netko u čijoj se ulozi ne može zamisliti.

Gledanje u budućnost pomaže u trenutnim poteškoćama. Možda se ne čini tako ali ljudi koji si postavljaju visoke ciljeve imaju bolju motivaciju od onih s niskim ciljevima. Nogometaš koji u mislima ima želju postati reprezentativac svoje zemlje će se više truditi od nogometaša kojem je cilj da izbori mjesto u momčadi sljedeći vikend. On zna da nije dovoljno da bude dobar taj tjedan ili za tu momčad. Imajući visoke dugoročne ciljeve lakše će se odricati kratkoročnih užitaka. Pri tome mislim na druženja s rodbinom i prijateljima, odlascima u diskoteke i svemu što je primamljivo mladima.

Roditelji trebaju biti oprezni u načinu na koji komuniciraju sa svojim mališanom. Izjavi li dijete koje još nije započelo ni osnovno školsko obrazovanje da želi biti nogometaš trebaju to prihvatiti. Postati nogometaš za njega je najvažnija stvar na svijetu i zaslužuje respekt od njegovih skrbnika. Izjave poput onih ”U redu je da želiš biti nogometaš, ali škola ti je na prvom mjestu.” ne utječu najbolje na djetetovu viziju sebe u budućnosti. Nametanjem drugih prioriteta, ispred nogometa šaljemo poruku igraču da nogomet nije najbolji izbor za njegovu budućnost.  Time potkopavamo njegovu viziju i motivaciju.

U tekstu ”Treba li svim nogometašima škola biti primarna?” detaljnije objašnjavam razloge zbog kojih nogomet treba biti imperativ nadarenim nogometašima.

5. Motoričke sposobnosti

Nogomet je sport koji zahtjeva određenu razinu fizičkih sposobnosti. Motorika je jedan od alata koji mu pomaže u rješavanju nogometnih problema. Vrhunski svjetski igrači jure nogometnim travnjacima brzinama oko 30 km/h.

Kod djeteta predškolske dobi mjerenje brzine nije najbolji pokazatelj motoričkih sposobnosti. Brzina ovisi o biološkoj dobi djeteta. Razvoj nogometaša nije ujednačen. Osim toga vrlo lako može doći do pogreške u mjerenju jer roditeljima nisu dostupni precizni alati za mjerenje brzine.

Idealan način da testirate mališana je klasičan skok u dalj. Djeca koja upisuju prvi razred skaču u dalj s mjesta prosječno 130 cm. Što je rezultat viši od prosjeka to su izgledi da je dijete motorično veći. Prije mjerenja dijete bi trebalo usvojiti tehniku skakanja.

Uz skok u dalj možete mjeriti i vertikalni skok u zrak, brzinu do 20 m, eksplozivnu snagu nramenog pojasa tako da baca tenisku lopticu.

Koliko navedenih parametara nogometaš treba zadovoljiti da bi se okarakterizirao talentiranim?

Dijete mora zadovoljiti sve navedene parametre da bi bio talentiran. Svaki od parametara je jednako važan i njegov nedostatak može ugroziti njegovu karijeru na specifičan način. To ne znači da igrač ne može ostvariti bogatu nogometnu karijeru ako mu neki segment nedostaje. To znači da će imati manje izglede za ostvarenjem željene karijere. Čak i ako ostvari karijeru za vrijeme profesionalnog igranja nogometa može imati ozbiljne probleme koji ga mogu kočiti u danjem razvoju. Nogomet kao i druge struke se uči kroz cijelu karijeru te je moguć napredak u zrelim godinama, dugo nakon izlazaka iz nogometnih akademija.

Kad govorimo o kriterijima talentiranosti navedeni kriteriji se odnose na predškolsku djecu i one igrače koji se nalaze u razrednoj nastavi. Njih ne možemo gledati jednakim očima kao što gledamo starije igrače i srednjoškolce. Navedeni kriteriji bi trebali poslužiti roditeljima male djece kako bi osvijestili njihov nogometni potencijal i njegovali ga da se izgubi.  S druge strane bi trebao otvoriti vidike roditeljima koji precjenjuju vrijednosti svoje djece.

Koliko dijete može žonglirati je manje važno za malu djecu. Ako zaista uživa u igranju na loptom i sposoban je provoditi sate bruseći svoje vještine on će imati dobru tehniku. Čak i ako je netko spretniji od njega u određenom trenutku ili mu sličan kako vrijeme bude odmicalo tako će igrač koji više ulaže vremena odmicati.

Nogometaš koji svaki trenutak koristi za učenjem nogometa tako da promatra nogomet, promišlja o njemu, postavlja pitanja i to prakticira će biti izvrsno taktički potkovan. U najranijoj dobi će moći donositi zrele odluke. Razumjet će principe obrane i napada.

Igrač sa zdravim liderskim sposobnostima i čvrstom psihom će biti otporniji na vanjske faktore. Brže će se vraćati na teren zbog ozljeda, teške situacije će pretvarati u priliku za izazovima. Imat će bolje odnose sa suigračima i trenerom što će mu olakšati funkcioniranje unutar momčadi. Uvijek će se oslanjati na sebe i preuzimati odgovornost za svoje postupke. Neće tražiti izlike u suigračima, treneru ili sucima. Bit će siguran u sebe čak i kad drugi budu sumnjali u njegove sposobnosti.

Dugoročno planiranje osim motivacije daje sposobnost nogometašu da izabere viši cilj koji na uštrb trenutnog i kratkoročnog užitka. Takva sposobnost se jača kroz godine. U početku će zbog nogometa dijete preskočiti rođendan od prijatelja, nekoliko dana ljetnih praznika ili će izabrati voće umjesto čokolade i čipsa.

U pubertetu će se taj stav prenijeti na susprezanje od noćnih izlazaka i alkohola, što je spada u velike izazove.

Susretao sam se s djecom koja su imala izvanredne tehničko taktičke vještine. Ona su igrala lijep, gotovo umjetnički nogomet. Za razviti takve vještine je bilo potrebna iznimna upornost i dosljednost u vježbanju. Većina takvih nogometaša su deficitarni u motoričkim sposobnostima. Da bi kompenzirali nedostatak brzine i pokretljivosti oni su intuitivno razvijali druge sposobnosti.

Kako bi parirali brzim igračima bili su primorani “čitati nogometnu igru” i predviđati gdje bi lopta mogla biti upućena prije odigravanja. Adaptirali su se da brzo razmišljaju s loptom i bez lopte kako bi ju sačuvali od brzih suparnika.

Imati određenu motoriku je neophodno i potrebno. Tehničko taktičke sposobnosti imaju svoje limite. Ne može iznimno spor igrač zaustaviti hitrog igrača bez obzira na to što odlično čita igru.

Što bi roditelj trebao napraviti nakon analize svog djeteta?

Zadovoljava li vaše dijete sve navedene parametre onda ste jedan od rijetkih roditelja koje imaju talentiranog nogometaša. Biti roditelj nadarenog djeteta nosi sa sobom veliku odgovornost. Iznimnoj djeci trebaju specifičniji uvjeti razvoja kako bi se nastavila razvijati.

Roditelji talentiranih nogometaša trebali bi biti spremni na odricanje. Nije jednostavno svoje životne planove podrediti djetetovim. Pri tome govorimo o slobodnom vremenu, obiteljskim odmorima i druženjima. Uz ogroman vremenski angažman su potrebni i financijski. Roditelji u tim situacijama trebaju potražiti pomoć iz okoline. Ona može biti financijska i stručna. Školovanje postaje projekt koji trebaju voditi stručni ljudi od povjerenja. Bilo da se nalaze u klubovima ili izvan njih.

Nemojte se uplašiti izazova koji vas očekuje jer dobit je mnogostruka. Ona će se odraziti u sreći koju će očitovati vaše dijete ispunjeno bavljenjem najdražom stvari na svijetu.

Većina roditelja nogometaša ima dijete koje ne zadovoljava sve kriterije uspješnosti. To ne znači da će njihovo dijete ostati neuspješno ili se neće ostvariti u nogometnom planu. Ti roditelji moraju biti objektivni i prepoznati nedostatke kako bi pomogli malom nogometašu da ukloni prepreke koje ga udaljavaju od njegovog cilja.

Uz pravilan i stručan pristup nepoželjne navike se mogu promijeniti u poželjne. Analizirajući nogometaša treba sagledati korijen njegovog ponašanja. Često se dogodi da on upravo leži u odnosu dijete-roditelj.

Roditelji koji zaključe da njihovo dijete ima određene probleme koje ga priječe ili bi ga mogle priječiti u njegovom nogometnom razvoju imaju izbor da prepuste djetetu da sam shvati da nogomet nije najbolje rješenje za njega. Druga je opcija je da se aktivno uključe u rješavanje problema.

Rješavanje istinskih problema poput nedostatka motivacije, izgradnja zdravog sportskog karaktera i promjena navika je teška. Od roditelja traži dodatan napor na koji mnogi nisu spremni. Ono što prethodi  promjeni djeteta je promjena odnosa roditelja prema djetetu. Nikako obrnuto.

Ne shvaćajući principe velik broj roditelja se ne želi mijenjati. Žele promijeniti sve oko sebe. Ne odgovara im trener koji nije dovoljno stručan, klub koji nije dovoljno ambiciozan, suigrači koji nisu dovoljno kvalitetni ili sudac koji nije pošten.

Naravno da postoje kvalitetniji treneri ili ambiciozniji klubovi. Oni će prirodno privući talentirane igrače te će se  nogometaši naći u njima, bez potrebe za kritiziranjem postojećih. Promjenom kluba ili trenera igrač neće postati talentiranijim. Ni jedna od navedenih točaka se neće promijeniti. Jednako tako se neće popraviti odnos dijete-roditelj.

Savjetujem roditelje da prije nego donesu odluke vezane za nogometno školovanje svoga djeteta analiziraju svoje dijete tako da osvijeste njegove karakteristike. Učinite to bez zatvaranja očiju, gledanja kroz prste i iskrivljavanja činjenica. Tek tada ćete moći zaista pomoći vašem djetetu bez da narušavate odnose s njim i drugim ljudima iz svijeta sporta.

Damir Škarić
Viši nogometni trener. PRO licenca, Urednik 90plus bloga.

2 KOMENTARI

  1. Jako dobar tekst. Preporucujem svakom roditelju koji ima djete koje voli nogomet ili neki drugi sport da ga procita.

  2. Moj ima sve od navedenog,zelju,volju,upornost,potencijal,ljubav prema nogometu od malena ,i sada kad mu najvise treba da ponovno ode na pripreme,sto se desi,naravno ,nemas od kud pogurati ga jer financije to vise ne mogu izdrzati,budes u drugoj ligi nadomak cilja i samo jednostavno znas da ces morat odustat,e to je zalosno😔

OSTAVI KOMENTAR

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje

Ostanite u kontaktu

Želite li primati obavijesti i novitete pretplatite se na 90plus newsletter.

Povezane objave