The future is not something that we enter. Future is something we create.
leonard sweet
Nogomet naš svagdašnji
Hrvatska je relativno mala europska zemlja. Nalazi se negdje na pola puta između sjevernog pola i ekvatora. Na granici istočnog i zapadnog dijela europskog kontinenta. Ono po čemu se ističe je bogatstvo različitih klima na maloj površini i ljubavi prema nogometu.
Hrvati vole nogomet. I nogomet voli njih. S dvije osvojene medalje na svjetskim prvenstvima u nazad dvadesetak godina se ne može pohvaliti mnogo nacija. Hrvati su u bliskoj povijesti otvarali i zatvarali FIFA svjetska prvenstva. Nismo bili svjetski prvaci, ali tko zna?
Opravdano se pitati zbog čega je to tako? Iz kojeg razloga su hrvati disciplinirano izvojevali nastupe na najvećim nogometnim smotrama i imali više ili manje zapaženu ulogu na tim natjecanjima? Kako objasniti taj fenomen?
Ono što nas sve zanima, hoće li se takvi rezultati ponavljati u budućnosti? Objašnjenja za fenomenalne rezultate muške nogometne reprezentacije je mnogo. Neki će utvrditi da smo nacija talentirana nogometom. Drugi će reći da je u pitanju puka sreća. Takva pitanja oduvijek su mi bila interesantna pa sam pokušao naći odgovore koji su smisleni.
Stanovništvo
Brojke ne idu Hrvatskoj u prilog. Ima nas oko četiri milijuna s dijasporom. Taj broj se neće povećavati. Većina stanovništva nam je u zrelim godinama. U razrede se svakom godinom upisuje manje prvašića.
U budućnosti ćemo imati manje nogometaša. Vjerujem da se to neće odraziti na rezultate. Stotinu tisuća ljudi više ili manje ne bi trebalo igrati ulogu u nogometu. U ovom trenutku se procjenjuje da na globusu igra preko 250 milijuna ljudi nogomet. Mi smo zrno pijeska na plaži.
Postoje nacije koje su brojnije od naše, pa ipak ne mogu sastaviti kvalitetniju nogometnu reprezentaciju. Za nama zaostaje Australija, SAD, Kina pa i Rusija. Brojnost populacije nema glavnu ulogu u kvaliteti reprezentacije. Portugal i Belgija imaju tek desetak milijuna stanovnika dok Danska, Urugvaj i Hrvatska broje manje od pet milijuna. Opet imaju snažne reprezentacije.
Ekonomija
Naša ekonomija nije reprezentativna kao što je nogometna reprezentacija. Hrvati su narod s jednim od najnižih plaća unutar europske unije. Sve to prati visoka stopa korupcije i iseljavanja stanovništva.
Nogomet ne živi od ljepote, sunčanih dana i mora. On živi od novaca i ulaganja. U lijepoj našoj ne postoji nogometni kamp za reprezentaciju. Nekoliko puta se počeo graditi, ali kamen temeljac nije biljka. On sam neće izgraditi kamp ako ga zakopamo i zalijevamo vodom.
Maksimirski stadion je opasan za posjetitelje. U ovom trenutku je teško odgovoriti na pitanje da li neophodnije da se stari stadion sruši ili da se napravi novi? Poljud čeka na obnovu. U Osijeku je izgradnju usporila pandemija. Kantrida je projekt koji visi u zraku već godinama.
To su nam glavni stadioni. Ne treba biti posebno maštovit da se zamisli kako izgleda ostala infrastruktura. Uvjeti u kojima većina djece trenira nogomet su daleko ispod europskog prosjeka. Mi se vozimo na fiću, dok Arapi posjeduju leteće tanjure. Znaju to naši treneri koji rade u dijaspori.
Rade tamo jer su uvjeti rada bolji. Ne govorim samo o novčanim iznosima, nego i pravnim i zakonskim zaštitama. U Hrvatskoj mnogim igračima i trenerima kasne plaće. Svjedoci smo situacija u kojoj igrači štrajkaju. Nekoć jaki klubovi danas igraju amaterske lige zbog bankrota.
Ekonomija zasigurno nema odlučujuću ulogu za proizvodnju igrača. Pomaže ali iz navedenog ne možemo zahvaliti uspjehe naše reprezentaciji kvalitetnoj infrastrukturi.
Treneri i sustav treniranja
Možda je tajna u tome što imamo kvalitetne trenere ili sustav treniranja koji onda proizvode odlične igrače? Ovo je izrazito teško i delikatno pitanje.
Što se tiče profesionalnog nogometa sustav ne igra toliko važnu ulogu koliko je bitan za djecu. U profesionalnom nogometu imamo pojedince koji su svoju karijeru gradili u inozemstvu te se nakon igračke karijere vraćaju raditi u Europu.
Jedan Niko Kovač je gotovo cijeli svoj život proveo u inozemstvu. Slična situacija je i sa Slavenom Bilićem. Ne možemo tvrditi da je Hrvatski nogomet imao snažan utjecaj na njihovu edukaciju osim u smislu iskustva vođenja reprezentacije.
Kroz uređen sustav dolazi inovativnost. Da bi bio kreativan trener najprije trebaš proći kroz uređen sustav. Tek kad upoznaš sustav možeš ga mijenjati. Nizozemska filozofija je odličan primjer drugima. Oni su svoju metodologiju plasiraju u druge zemlje. Najveći su trag ostavili u Španjolskoj kroz Barceloninu La Masiju. Kad smo kod sustava ne možemo zaobići Njemačku i njihove trenere.
U Hrvatskoj ozbiljan nacionalni sustav ne postoji. Nemamo suvremenu razvojnu strategiju za razvoj trenera. Možda ju imamo na papiru. Također nemamo nacionalni konsenzus kojim bi krenuli s modelom školovanja hrvatskih igrača. Pokušaj od strane saveza preko Romea Jozaka koji je napisao literaturu nije prošao. On je među rijetim stručnjacima, možda i jedini, čije ime ima vrijednost izvan granica Hrvatske- u radu sa djecom.
Malo je vjerojatno da će treneri iz hrvatskih nogometnih liga završiti u ligama petice. Još manja je vjerojatnost da će neki od naših trenera dobiti posao voditelja ozbiljne akademije u inozemstvu. Ako našeg trenera ne žele ugledni nogometni klubovi da im vodi akademije i razvija igrače onda tu nešto ne štima. A to je upravo pokazetelj rada s najmlađima. Broj trenera u renomiranim europskim školama nogometa.
Za njih je uglavnom predodređen bliži i dalji istok. Može li naša domaća liga iznjedriti mladog i perspektivnog trenera je upitno. Predsjednici klubova mijenjaju trenere kao na traci. Gašenje požara i kratkoročni rezultati imaju prioritet nad nekom dugoročnom vizijom. To sve ima svoju cijenu.
Malo je vjerojatno da će treneri iz hrvatskih nogometnih liga završiti u ligama petice. Još manja je vjerojatnost da će neki od naših trenera dobiti posao voditelja ozbiljne akademije u inozemstvu. Ako našeg trenera ne žele ugledni nogometni klubovi da im vodi akademije i razvija igrače onda tu nešto ne štima.
Usprkos izostanku strategije razvoja nogometa i trenera. Bez obzira na to što predsjednici mijenjaju trenere kao čarape, te stalno recikliraju one potrošene i stare trenere u Hrvatskoj se rađaju novi talenti iz godine u godinu. Sustav je važan, ali vidimo da nije toliko bitan da se bez njega ne može stvoriti jaka nogometna reprezentacija.
Nacionalna nogometna liga
Kvaliteta hrvatske nogometne lige se popravila unazad deset godina. Dinamo se profilirao u solidan europski klub. Mišković je izbavio Rijeku iz bankrota i doveo ju u nekoliko navrata u Europu. Mađarski investitori su od Osijeka napravili ozbiljnog kandidata za naslov prvaka Hrvatske. Hajdukovci se ”bacaju na glavu”, kako bi se konačno dohvatili titule i vratili na slavne staze.
Bez obzira na pomak, ukupni rezultati u Europi su daleko od vrhunskih. Dinamo je jedini klub koji ima konstantu na euro sceni. Ostali klubovi još uvijek nisu ni blizu. Bez obzira na to što ponekad iskoče klubovi iz ostatka lige oni ne pridonose konstanti.
Klubovi iz ostatka lige se bore za opstojnost. Pokušavaju sastaviti momčad uz minimalna ulaganja. Ulazne transfere gotovo da ni nemaju. Bore se preživjeti u nadi da će prodati nekog mladog igrača. Još uvijek postoje klubovi čiji budžeti nisu realni niti održivi. To nije način s kojim se može na duge staze.
Još uvijek nam se događaju situacije da igrači ne dobivaju plaće jer vodstvo nije zatvorilo financijsku konstrukciju. Nitko ne traži bankovne garancije klubova s kojima bi trebali ući u prvenstvo kako bi se osigurala regularnost natjecanja. Zbog toga imamo situacije koje nisu zdrave. Štrajkove igrača i masovna napuštanja klubova u prijelaznom periodu.
Na utakmicama imamo malo navijača. Dok su u razvijenim zemljama domaće utakmice praznici i prilika za napuniti blagajnu, mašim klubovima pada mrak na oči kad su domaćini. Umjesto zarade imaju trošak. Broj navijača ne pokriva trošak organizacije. Hajduk je iznimka, bez ozbiljne konkurencije.
Svijetla točka naše lige je prodaja mladih igrača. Koliko god da su nam prazni i derutni stadioni. Bez obzira na to što je model rada većine klubova neodrživ. Usprkos izostanku plana razvoja igrača i trenera iz HNL izbacuje vrhunske mlade igrače koji postaju nositelji kvalitete u najboljim klubovima svijeta i Hrvatske reprezentacije.
Uređena liga, stabilni klubovi i pune tribine nabijača ne utječu toliko na kvalitetu reprezentacije.
Bar ne što se tiče Hrvatske. Pa što onda utječe?
Genetika
Nedostatak vizije, novca i struke može poništiti genetika. Opravdanje za visok broj kvalitetnih igrača se može pronaći i u genetici. Hrvatska djeca jednostavno lakše uče nogomet od vršnjaka iz drugih država.
Bilo bi sve jednostavnije da postoji neki gen za nogomet. Onaj tko ga ima brže uči nogometnu igru . Na žalost ili sreću takav gen još uvijek nije otkriven. Upitno je hoće li se ikad otkriti. Biti vizionar u znanosti ili u igri je plod nečega što se ne može objasniti matematikom. Kreativnost i IQ su dvije različite stvari.
U ostalom da smo predodređeni za nogomet i djevojke bi nosile isti gen. Ali su naše nogometašice daleko od uspjeha muških kolega. Obje grupe nose iste gene dobivene od roditelja. Rezultati na terenima su dijametralno različiti. Više o ženskom nogometu pročitajte ovdje.
Genetski materijal ljudi iz cijelog svijeta je neznatno različit. Što više s majmunima dijelimo do 98% ukupnog genetskog materijala. Sličnost između Hrvata i Slovenaca što se gena tiče gotovo da i ne postoji. Uzmemo li nasumične uzorke ne bi mogli odrediti dolazi li netko iz Italije ili Švicarske.
Bilo bi sve jednostavnije da postoji neki gen za nogomet. Onaj tko ga ima brže uči nogometnu igru . Na žalost ili sreću takav gen još uvijek nije otkriven. Upitno je hoće li se ikad otkriti.
Ako geni ne prenose nogometnu vještinu što ju onda prenosi? Očigledno je nešto potrebno da bi nogomet egzistirao i prenosio se sa starijih na mlađe. Potrebna je nešto što izaziva kemiju u ljudskom tijelu. Nešto zbog čega nogomet ima mjesta u hrvatskim srcima, a nema u srcima Filipinaca.
Sustav vrijednosti
Kulturna revolucija
Jednostavniji životinjski organizmi, poput amebe, leptira ili puža, u nasljeđe svojim potomcima mogu ostaviti isključivo genetsko nasljeđe. Zbog toga im se cijeli život vrti oko toga da pronađu hranu, izbjegnu predatora taj dan kako bi se mogli pariti u budućnosti. Evolucija se odvija postepeno i sporo.
Čovjekova evolucija počiva već duže godina na kulturi. Ljudi s koljena na koljeno prenose različite vrijednosti. Kada se vrijednosni sustav promjeni u društvu dolazi do epohalnih promjena ili otkrića. Ono što je bilo važno u srednjem vijeku, danas nema vrijednost u modernom društvu. Vrijednosti su te koje se zadržavaju u okviru neke države i čine ju drugačijom.
Stanovnici dviju susjednih zemalja mogu imati jake ekonomije i zajedničke gene, ali ako im je sustav vrijednosti različit, društva će se uvelike razlikovati. Unutar jednog društva postoje skupine ljudi s različitim vrijednostima. Ocjena ukupnog društva ovisi o skupini koja prevladava.
Sport dovodi čovjeka do ruba izdržljivosti. Psihičke i fizičke. Svakodnevni napori, bolovi, ozljede, razočarenja i odricanja su dio života vrhunskih sportaša. Put do uspjeha je težak. Da bi se prošao potrebna je visoka motivacija. Osoba mora vidjeti vrijednost u tome inače će odustati.
Hrvatske vrijednosti i nogomet
U Hrvatskoj većina stanovništva cijeni demokršćanske vrijednosti. Kroz sastav parlamenta je se vrijednosti najbolje ocrtavaju. Takve vrijednosti u prvi plan guraju osjećaj zajedništva. Nacionalni ponos je izrazito visok i važan. Pripadnost svom narodu, državi i zajednici (vjerska zajednica, nogometni klub) ima prioritet nad drugim vrijednostima. Hešteg za hrvatsku nacionalnu reprezentaciju povezujemo s riječju ”family”.
Kad obučeš taj sveti hrvatski dres, postaneš druga osoba. Osjećaš to zajedništvo, to jedinstvo, posebno jedinstvo. Tako je i u drugim sportovima; košarci, rukometu, vaterpolu… Da idemo organizirati turnir u stolnom tenisu cijela nacija bi navijala za naše.
Ivan Rakitić
Pripadnost nogometnim klubovima i hrvatskoj reprezentaciji velik dio našeg naroda doživljava kao veliku vrijednost. Demokršćanske vrijednosti su najviše izražene u Dalmaciji i Slavoniji. Istrčati na Poljud u Hajdukovom dresu je san tisuće klinaca iz splitske regije. Te vrijednosti su im usadili njihovi očevi i djedovi. I nije važno da li su oni znanstvenici, učitelji, konobari ili nešto sasvim drugo. Hajduk, odnosno Torcida su iznad svega.
Zbog čega su vrijednosti najvažnije?
Sport dovodi čovjeka do ruba izdržljivosti. Psihičke i fizičke. Svakodnevni napori, bolovi, ozljede, razočarenja i odricanja su dio života vrhunskih sportaša. Put do uspjeha je težak. Da bi se prošao potrebna je visoka motivacija. Osoba mora vidjeti vrijednost u tome inače će odustati.
Dobar primjer usađenih vrijednosti je obitelj Kostelić. Oni nisu imali novaca, planina i snijega niti su bili najtalentiraniji skijaši na svijetu. Oni su imali usađene vrijednosti od oca. Za njih je olimpijska medalja imala životnu vrijednost.
Kad imaš sportski uspjeh kao životnu vrijednost onda ništa nije teško. U tom slučaju ćeš premostiti sve prepreke. Predano ćeš trenirati da će tvoje vještine biti savršene. Ljudi će te prepoznati i sva vrata će ti biti otvorena. Zbog toga je priča o Kostelićima toliko nadahnjujuća.
Ne izgradimo li sustav edukacije trenera i infrastrukturu za obuku igrača nogomet će nam propasti. Hoće li ljudi koji vode nogomet imati vremena i znanja napraviti transformaciju vidjet ćemo u budućnosti još za našeg života.
Uloga obiteljskih vrijednosti
Mnogi sportaši su imali uzore u roditeljima. Iz hrvatske imamo obitelj Kostelić i Vlašić. U nogometu su otac i sin Kranjčar ostavili neizbrisiv trag u nogometnoj reprezentaciji. U budućnosti će to možda biti netko od sinova Darija Šimića. Ono što roditelji ostavljaju djeci nisu sportski geni. To su vrijednosti. Zbog toga su ta djeca u prednosti što se tiče sporta.
Ako ste roditelj i svojim primjerom odgajate dijete kako su škola i znanje najvažnije onda ćete teško imati nogometaša u obitelji. Kad kažem primjerom, to se odnosi da roditelj živi znanost, odnosno da je akademski obrazovana osoba. Da mu je draže pročitati knjigu nego pogledati nogometnu utakmicu.
Dobar primjer usađenih vrijednosti je obitelj Kostelić. Oni nisu imali novaca, planina i snijega niti su bili najtalentiraniji skijaši na svijetu. Oni su imali usađene vrijednosti od oca. Za njih je olimpijska medalja imala životnu vrijednost.
Za nadahnuti dijete kako bi bio sportaš potrebno je šire društvo ali i sama obitelj. Za dijete će se teško primiti vrijednosti koje posjeduju vrhunski sportaši bez uzora iz kuće. Imamo li profil roditelja koji ne žrtvuje sebe zbog sporta nije realno da će dijete učiniti isto. Riječi kako je sport važan zbog zdravlja gube na snazi ako dijete nikad nije vidjelo roditelja da vježba i pazi na prehranu.
Ne moraju roditelji biti sportaši da bi na dijete prenijeli sportske vrijednosti. Mogu mu prenijeti vrijednosti pripadnosti klubu ali i neke druge. Ako su roditelji iznimno uspješni u nekom životnom polju onda postoji vjerojatnost da će i dijete poprimiti isti uspješni ”mindset” i preslikati ga na nogomet.
Ako su roditelji iznimno uspješni u nekom životnom polju onda postoji vjerojatnost da će i dijete poprimiti isti uspješni ”mindset” i preslikati ga na nogomet.
Različiti sustavi vrijednosti donose različite rezultate
Koliko su vrijednosti snažne može se vidjeti na primjerima iz Hrvatske. U gradovima živi većina stanovništva te su tamo najpovoljniji uvjeti za treniranje. Ipak hrvatski nogometni reprezentativci ne dolaze iz imućnih obitelji koje žive u centru većeg mjesta. Oni najviše dolaze iz prigradskih mjesta i sa sela. Ljudi na periferiji imaju drugačije vrijednosti od onih u centru grada.
Nemaju sve regije u hrvatskoj izražene demokršćanske vrijednosti. Neke regije poput Istre i Kvarnera su liberalnije od drugih. Možemo primijetiti da iz tih regija imamo manji broj reprezentativaca u nogometu. Poznavatelji nogometa mogu, u sred noći, bez problema nabrojati pet vrhunskih napadača iz Slavonije. Pokušajte to napraviti igračima koji dolaze s istarskog poluotoka.
U Hrvatskoj se izrazito cijeni muški nogomet. Ženskom nogometu ne pridodajemo veliku važnost. Zbog toga nam je ženska reprezentacija na samom dnu europskog i svjetskog nogometa. Hrvati će radije poslati svoje djevojčice u Rukomet, Košarku ili Odbojku. Ženski nogomet nam je zadnja rupa na svirali. Rijetko će koji čitatelj ovog teksta nabrojati pet hrvatskih nogometnih seniorki.
Ženski nogomet se izrazito cijeni u liberalnim demokracijama. Kanađanke, Finkinje, Japanke dominiraju nad dugima. U hrvatskoj je primjetno poticanje rasta ženskog nogometa potpomognuto izvana. Promjene idu sporo jer je teško promijeniti sustav vrijednosti u jednom društvu. Usprkos svemu događa se napredak.
Zaključak
Na snagu nogometne reprezentacije zemlje utječu brojni faktori. Ni jedan od tih faktora se ne može mjeriti sa sustavom vrijednosti. Osjećaj nacionalnog ponosa i zajedništva nije stvorio samo ”11 vatrenih” u Hrvatskoj. On je prije toga stvorio niz odličnih argentinskih igrača sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Vrijednosti su bile gotovo identične u oba društva.
Sve dok su hrvatskoj na snazi današnje vrijednosti na ”emociju” ćemo proizvoditi igrače svjetske klase. Ono što moramo znati da se vrijednosti društva s godinama mijenjaju. U jedno trenutku ćemo ostati bez emocionalnog goriva.
Sve dok su hrvatskoj na snazi današnje vrijednosti na ”emociju” ćemo proizvoditi igrače svjetske klase. Ono što moramo znati da se vrijednosti društva s godinama mijenjaju. U jednom trenutku ćemo ostati bez emocionalnog goriva.
Ne izgradimo li sustav edukacije trenera i infrastrukturu za obuku igrača nogomet će nam propasti. Hoće li ljudi koji vode nogomet imati vremena i znanja napraviti transformaciju vidjet ćemo u budućnosti još za našeg života.
Obitelj je najmanja jedinica društva i kao takva ima ulogu u stvaranju nogometnih reprezentativaca. Pokazuje li dijete unutar obitelji talent za nogomet lakše će ga ostvariti ako obitelj podržava njegovu ambiciju. Roditelji bi u tom slučaju trebali podržati vrijednosti djeteta riječima, ali i djelom.