Šta ću igrače vodit na Marjan, nisan ja šumar.

Luka Kaliterna

Filozof nije isto što i birtijaš?

Kaže se da u Hrvatskoj imamo više nogometnih izbornika nego stanovništva. Kako smo krenuli ta razlika mogla bi se još i povećati.

Vikendi su prilike kada se ljudi okupljaju. Rasterećeni poslom i okruženi prijateljima ili rodbinom spremni smo diskutirati i raspravljati. Teme koje se nameću su dnevno političke, obiteljske i sportske. Drugim riječima ljudi imaju vremena, potrebe i društva kako bi filozofirali.

Ovdje ću se zadržati na nogometnoj filozofiji. Često se možemo uhvatiti kako komentiramo i diskutiramo o temama “šta bi bilo, kad bi bilo”. Što bi bilo da je igrač postigao zgoditak, kad je promašio; da nije sudac donio odluku kakvu je donio; da je trener izabrao drugačiju taktiku?

Ono što razlikuje filozofa od ”birtijaša” je kvaliteta pitanja.

Filozofija je znanstvena disciplina. Sama riječ potječe iz grčke a u slobodnom prijevodu bi značila ”ljubav prema mudrosti”. Ona se očituje tako da se razmišlja o apstraktnim problemima poput sreće, uspjeha ili majstorstva. Promišljanjem o njima na kritički način, postavljanjem pravih pitanja i davanjem odgovora se dolazi do novih spoznaja.

Kod nas u širem društvu filozofija ili mudroslovlje, kako su tu riječ preveli naši jezikoslovci, ima negativne konotacije, što je loše. Ljude koji ”pile po istome” ili ”vrte jednu te istu ploču” nazivaju se filozofima ili mudrovima implicirajući im nepoželjne osobine. Tako se umanjuje vrijednost same filozofije.

Ono što razlikuje filozofa od ”birtijaša” je kvaliteta pitanja. Dok birtijaš misli da zna odgovor na sva pitanja, poput onoga koji je najbolji nogometni klub na svijetu ili što je to nogomet- filozof je skeptik. On propitkuje ono što svi mislile da znaju. Razlika je u kvaliteti pitanja. Filozof razlikuje bitna pitanja od onih trivijalnih.

Split vs Amsterdam

”Mudrova” ima mnogo, filozofi su tek rijetki. Pogotovo kad se radi o nogometu. Jedan takav nogometni filozof je bio naš barba Luka Kaliterna. Njega više nema, ali njegova ostavština i dalje živi. Ako imaš širinu imaš i dubinu- govorio je onda barba Kaliterna što vrijedi i danas. On je bio skroman i nije na druge ljude gledao s visoka. S visoka je gledao na nogomet.

Hajduk je pod Kaliterninim utjecajem postao jedan od najboljih klubova Europe ’70 i ’80 godina. Ušao je u svoje zlatno doba. Koliko su ”splitski bili” bili popularni govori da su nizozemci slali svoje skaute kako bi proučavali trenažne metode.

Upravo u to vrijeme je nogomet doživljavao svoju renesansu. Za razliku od one srednjovjekovne renesanse koja se odigrala u Toskani, nogometna se odigrala u Nizozemskoj. Koliko god je klasična renesansa važna za svjetsku kulturu i društvo u cjelini, toliko je nogometna renesansa važna za nogomet.

Za izlazak iz tame ili crnog doba su potrebni mudraci. Netko tko će ratnički grub, statičan i jednostavan defenzivni nogomet poznat pod nazivima ”Catenaccio” ili ”švicarska brava”, pretvoriti u umjetnost Totalnog nogometa. Zrno mudrosti je našlo na plodno tlo upravo u nizozemskoj. Njihov barba se zvao Rinus Michels.

Pod utjecajem Rinusa Michelsa i njegovih kasnijih apostola Johana Cruyffa, Jana Tamboera, Pepa Guardiole nizozemski nogomet je procvao i proširio se van granica zemlje. Danas ima utjecaj na velik dio Europe i svijeta. Najviše na španjolski nogomet.

Hrvatska u vrijeme barba Kaliterne nije bila toliko razvijeno društvo za prihvaćanje naprednih razmišljanja. Kaliterna je živio ispred ostalih, barem jedno stoljeće. Bez obzira na poznate splitske trenere kao što su pokojni Tomislav Ivić ili Stanko Poklepović koji su od učili od najboljeg. Ono što su oni kopirali od Kaliterne nije taktika ili stil igre. Otkrili su način kako razmišljati o nogometnoj igri.

”Momčad je ka lumbrela, kad je balun naš, otvara se, a kad je u njih, skuplja se.”

Luka Kaliterna

Danas je Ajax u svojoj uzlaznoj putanji. Svakih dvadesetak godina izbace generaciju igrača koji su sukus dugogodišnjeg rada. Sedamdesetih su igrali najbolji nogomet na svijetu, devedesetih su osvojili prvu ligu prvaka. Danas igraju značajnu ulogu svjetskom nogometu.

Hajduk se vratio u mračno doba. Ostavština Luke Kaliterne se može vidjeti u nazivu škole nogometa. Ali to je manje bitno od onoga da se primijeti na splitskim ili hrvatskim trenerima. Još uvijek velik dio djece u regiji igra po principu-tko nabije dobije. Metodologija rada nije bazirana na revolucionarnim saznanjima. Ona bi trebala biti suvremenija.

”Spiralna impostacija? To je za popi*dit šta je, eto. Igrače na terenu ne stavim u linije, nego spiralno jednog iza drugo, sve kako bi se dobila mogućnost da stignu zatvoriti prostor kad suparnik prođe. Ako se to dobro napravi, kroz spiralu ne može proć ni ptica!”

stanko poklepović

Za vrijeme predsjednika Kosa u splitsku nogometnu školu su dovedeni treneri iz Zagreba. Zadatak je bio modernizirati akademiju. Siniša Orešćanin je vodio prvu momčad. Krešimir Gojun je instaliran za voditelja škole. Mario Despotović je bio zadužen za mladu ekipu. Svima njima je bilo zajedničko da su bili pod utjecajem nizozemske škole nogometa. Odnosno jednog od najpopularnijih nogometnih filozofa Raymonda Verheijena.

Projekt nije trajao dovoljno dugo da bi mogao ispuniti sva očekivanja. Međutim indikativno je da su se u klubu okrenuli Bori Primorcu. On nosi domaće ime, ali je nogometno znanje stekao u inozemstvu radeći sa Arsenom Vengerom. Njegova filozofija nogometa je pod utjecajem sjevera Europe. Nadamo se da će Primorac prenijeti svoja znanja generacijama koje dolaze.

Dok Nizozemci prodaju svoje znanje po svijetu, u poslijednje vrijeme Hajduk uvozi svoje trenere izvana. Budimo iskreni, politika kluba nije jedini razlog zbog kojeg se uvoze treneri. Dio problema leži na saznanju da naši treneri imaju prostora da podignu razinu svog znanja. Prvi korak u tom cilju je pokušati shvatiti nogometnu teoriju upravo kroz filozofiju.

Zašto je važna filozofija?

Filozofija nam daje odgovore na važna pitanja o nogometu. Jedno od tih pitanja je što je to nogomet? Bez obzira na ovo banalno pitanje mnogi ljudi pokušavaju dati svoje mišljenje o nogometu bez da su odgovorili na ovo pitanje.

Nogometne neznalice bi odgovorile kako je nogomet igra u kojoj dvadeset i dva igrača trči za jednom loptom. Nogometni znalac Gary Lineker je ponudio odgovor kako je nogomet igra u kojoj igraju dvije momčadi s po jedanaest igrača u kojoj uvijek na kraju pobjedi Njemačka.

Da bi mogli nekoga uspješno podučavati nogometu, prvi korak ali ne jedini, je definirati što je to čemu ga podučavamo. To se odnosi na roditelje, ali i na trenere.

Nogomet je puno više od nasumičnog naganjanja lopte, a i Nijemci znaju izgubiti. Pogotovo ako igraju s Hrvatima. To je većini ljudi jasno. Ali dobar dio roditelja i trenera nema jasan odgovor na pitanje što nogomet čini nogometom.

Da li je igra 5 vs 5 nogomet? Da li možemo reći za djecu koja igraju na treningu 3 vs 3 u skraćenom prostoru na četiri gola da igraju nogomet? Koji se uvjeti moraju zadovoljiti da bi se neka igra zvala nogometom? Da li je to veličina terena, broj igrača ili golova. Da li je nogomet igra u kojoj nema pravila zaleđa?

Ovo su naizgled jednostavna pitanja, ali istina je sasvim drugačija. Do odgovora na ova pitanja ne dolazi se laganim načinom. Potrebno je izuzetno dobro poznavanje nogometne materije i logično razmišljanje. Svaka osoba može imati svoje mišljenje o tome što je nogomet. Ali po odgovoru na to pitanje se može zaključiti koliko dobro zaista poznaje nogomet.

”Ja nisam trener za uklizavanja, stoga ih ne treniram.”

Pep Guardiola

Da bi mogli nekoga uspješno podučavati nogometu, prvi korak ali ne jedini, je definirati što je to čemu ga podučavamo. To se odnosi na roditelje, ali i na trenere. Kako ćemo unaprijediti trenažne procese u nogometu, postaviti normative. Konstruiranje nogometnog treninga nije učinkovito ako ne znamo što je nogomet.

Teorija i praksa

Moja kćer počela je kuhati prije nego što je krenula u školu. Vidjela je od mene kako to radim i kroz neko vrijeme je prekopirala proces. Sada omlet radi samostalno. Uči kroz promatranje. Ona nema nikakvo teorijsko znanje kako radi indukcijska pećnica ili kako se odvijaju kemijski procesi kad zagrijavamo organsku stvar. Kroz proces kopiranja uči većina ljudi.

Drugi način je eksperimentiranje. Što bi se dogodilo kada bi na ugrijanu tavu bacili svježe jagode i prelili ih Coca- Colom? Svako od nas ima neku teoriju što bi se moglo dogoditi bez obzira na to što taj pokus nismo proveli. Onaj tko ima bolje teorijsko znanje taj će dati precizniji odgovor. Teorija je sastav jagode i Coca- Cole i kako ti elementi reagiraju na toplini. Što se stvara a što oslobađa.

Nogometno učenje je također proces. U njega staviš igrače provlačih ih kroz sustav koji ih modelira. Ovisno o trenažnim vježbama, uputama i omjeru na kraju dobiješ igrača s određenim setom vještina i vrijednosti.

Roditelji, treneri ili bilo tko drugi iz sustava može kopirati stare obrasce ponašanja. Kopiranjem starih obrazaca se dobivaju očekivani, stari rezultati. Oni ovise o tome koliko su ti sustavi bili dobro postavljeni.

Poznavanjem razvojne psihologije, roditelj će odabrati one savjete i odgajati dijete u smjeru koje nosi najveću dobrobit za obitelj i zajednicu. Poznavanjem nogometne teorije roditelj će razumjeti principe i onog trenera koji vodi mladog igrača u ostvarenje njegovih punih potencijala. Upisat će ga u klub gdje je kvalitetna praksa.

Teorijsko znanje nam pomaže da budemo inovativni. Zbog znanja ne moramo kopirati stare principe nego se hrabro okušati s novima. Teorija čini ljude samopouzdanima s pokrićem. Ona odvaja ”mudrove” od mudraca.

Kako možemo učiti od Nizozemaca

Nizozemska pripada najrazvijenijim zemljama svijeta. Uz to ima jaku nogometnu tradiciju koja je usmjerena na razvoj mladih igrača. Zahvaljujući njihovim programima ta zemlja izvozi svoje stručnjake i programe diljem svijeta.

Nogometni programi i strategije nacionalnog razvoja nogometa trenera i igrača se temelje na dobrom teoretskom poznavanju nogometa i dugogodišnjim iskustvom u praksi. Za razliku od Nizozemske naši klubovi i savezi nemaju strateški plan i program razvoja. Trenutno plovimo bez cilja i vizije. Jedini cilj nam je da preživimo još jedan dan na moru.

”Moje stajalište je to da je ulični nogomet nabolji edukacijski sistem koji možemo pronaći.”

Rinus Michels

Ne tvrdim da je rješenje prekopirati Nizozemski model. U svakom slučaju ga je potrebno razumjeti. Tako možemo modernizirati naš nogomet. Trebali bi proučavati suvremene nogometne teorije. Slušati moderne nogometne filozofe koji dolaze iz različitih kultura.

Trenutno slučaj da većina naših stručnjaka ne razumije teoriju nogometa koju su iznijeli nizozemske kolege. Neki ne znaju da ona uopće postoji. Tu teoriju bi trebali razumjeti ne samo stručnjaci nego i svi koji sudjeluju u odgoju nogometaša uključujući roditelje.

Živimo u društvu gdje prosječan Hrvat, vjerujući statističkom zavodu, pročita jednu knjigu godišnje. Stoga se s pravom moramo upitati kolika je vjerojatnost da su naši roditelji i nogometni stručnjaci pročitali nekoliko knjiga na temu nogometne teorije.

Zaključak

Obrazovanje na području teorijskog nogometnog znanja je preduvjet reforme hrvatskog nogometa. Da bi se mogao odrediti smjer u kojem će se kretati hrvatski nogomet potrebno se osloniti na filozofiju.

Kultura filozofiranja se temelji na kritičkom promišljanju onoga što doživljavamo. Ona otvara vrata znanosti, kako bi mogla zakoračiti na nogometna igrališta. Takav stav u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno razvijen i nedostaje nam.

Prije nego što iznesete komentar o nogometu zapitajte se što je uopće nogomet ili nogometni trening? Također prije nego što ocjenjujete trenerski rad probajte odgovoriti na pitanje što je ultimativni cilj nogometnog treninga ili utakmice i kako se do njega dolazi? U svakom slučaju to je dobar početak. Istraživanje koje će dati odgovore i postaviti pitanja za koja niste ni mislili da uopće postoje.