Cultural evolution is Lamarckian and very fast, whereas biological evolution is Darwinian and usually very slow.
E.O. Wilson
Genetsko naslijeđe i okolina
Znanstvenici su složni u tvrdnji kako na sportaševe sposobnosti utječe genetsko naslijeđe i okolina. Ono o čemu se ne mogu složiti je faktor utjecaja. Utječu li oba faktora podjednako, ili jedan od njih dominira, predmet je mnogih znanstvenih rasprava.
Različiti sportovi zahtijevaju različitu lepezu sposobnosti. U sportovima u kojima dominira brzina vjeruje se da je genetika u prednosti nad okolinom. To se može potkrijepiti činjenicom da u sprinterskim disciplinama dominiraju sportaši i sportašice koji vuku korijene iz Nigerije. Jednako tako u maratonu prednjače trkači iz Kenije i Etiopije.
Zanimljivo se čini kako još uvijek nitko ne može isključiti genetsko nasljeđe iz jednadžbe uspješnosti sportaša, a opet bez obzira na razvoj genetike, ne vidim da će u skoroj budućnosti, uz pomoć genetskog inženjeringa, netko uspjeti stvoriti super sportaša ili super čovjeka. Razlog zbog čega to vidim riječi su Hansa Einsteina upućene dr. Harveyu, koji je radio obdukciju tijela njegovog oca Alberta: „To što posjedujete mozak moga oca, ne znači da ćete išta otkriti o njemu.
Čovjek je kompleksnije biće od nakupine sivih stanica u mozgu.” Metode dr. Harveya usporedio bih sa znanstvenikom koji pokušava shvatiti ponašanje miša, nakon što ga stavi u blender i promatra ostatke kroz mikroskop nakon blendanja. Više štete nego koristi, kao i sa stotinama komada seciranih dijelova mozga jednog od najvećih genija ikada.
Kad je Hans Einstein govorio o kompleksnosti ljudskog bića i njegovog ponašanja ciljao je na sve čimbenike koje određuju čovjeka. U te čimbenike pripadaju i oni nevidljivi ljudskom oku. Um se ne može pronaći niti opipati nigdje u tijelu. Svjesni smo da ga imamo te da ga u određenoj mjeri oblikuje društvo i kultura u kojoj odrastamo.
Usađivanje društvenog DNA
Ljudi nisu roboti, ali dijete po rođenju možemo usporediti s robotom koji očekuje od okoline da ga programira. Primarni programi na kojima većina ljudi u odrasloj dobi operira su obrasci koje su im utisnuli roditelji i odgajatelji. Većina nas je nesvjesna obrazaca, ili bar načina na koji su nastali.
Oplodnja jajne stanice i čin začeća stavlja mladi život u određen okvir i zasigurno utječe na njegovu budućnost. Za razliku od odraslog čovjeka, okvir djeteta je fleksibilan i plastičan. Odgojem djetetu punimo sadržaj koji se nalazi unutar njegovih prirodnih granica, dok mu u isto vrijeme modeliramo okvir pomičući, iskrivljujući i rastežući mu te granice.
Podjednako je nevjerojatno da se, na primjer, Palestincu, pripadniku tradicionalne muslimanske obitelji, rodi kršćanin, kao i mogućnost da u Splitu među svojim vršnjacima raste gorljivi Bad Blue Boy. Takva osoba bila bi svojevrsni fenomen. Ljubav prema nogometu, Dinamu ili Hajduku, hrvatskoj djeci ne prenosi se genima, nego odgojem. Djeca uče oponašajući roditelje. Ako je dječakov otac zaljubljenik u nogomet, postoji velika vjerojatnost da će i njegovo dijete pokazati interes za nogomet.
Učimo promatranjem
Drugi način učenja je promatranje okoline. Utjecaj u kući ne mora biti toliko snažan sve dok je okolina u našim gradovima ispisana mnogobrojnim nogometnim muralima, grafitima i porukama koje stoje djetetu na putu do škole, trgovine ili igrališta i sugeriraju mu kojim putem bi trebalo ići njegovo srce, da bi bio prihvaćen u društvu. Kad se tome pridoda količina nogometnog sadržaja kojom nas bombardiraju mediji, trebalo bi nam biti jasnije zašto naša djeca favoriziraju nogomet.
Mašta je važna
Mogućnost zamišljanja u nekoj ulozi, bilo to policajca, liječnika ili nogometaša, preduvjet je da se maštarija realizira. Nogometna kultura je djeci u Hrvatskoj učinila ulogu nogometaša puno bližom i lakše zamislivom, nego što je to uloga stolnotenisača. U Kini je situacija obrnuta.
Uloga države
Naše društvo ostvarilo je uvjete da djeca u Hrvatskoj vole nogomet. To je dobro za nogomet, jer su nogometne škole pune djece za razliku od drugih sportova. Osobno sam uveo stotine djece u nogomet i većina ih je imala zajedničku, snažnu želju da postanu nogometaši. Ono što im nije bilo zajedničko njihove su vještine i osobine, koje su se, naravno, razlikovale.
Kad imamo jasan pogled na utjecaj okolinskih čimbenika u hrvatskoj onda nam je jasnije zašto nam se zemlja pretvorila u inkubator za nogometaše. Imamo bogatu nogometnu prošlost gdje je reprezentativna generacija 1998. godine postavila temelje uspjeha na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Tadašnja djeca na čelu s Lukom Modrićem usudila su se sanjati neostvareno finale svjetskog prvenstva. Dosanjali su ga u Rusiji.
Biti dobar u nogometu ima i svoju cijenu. Tu su cijenu platili ostali sportovi. Nogomet je sport u koji se slijeva naviše novca iz lokalnih i državnih proračuna. Političari su još usko vezani za nogometne klubove i saveze. Bez obzira na to što je HNS nevladina organizacija, njegovi članovi participiraju u vlasti.
Posljedica politike je i prisutnost nogometa u medijima. Nogomet je najpraćeniji sport na televiziji. Možemo raspravljati da li je visoka praćenost nogometa posljedica izloženosti sporta u medijima ili su mediji pokrenuli nogomet. Kako god nogomet je ušao u začarani krug koji se pokreće sam od sebe.
Pogled na sportsku infrastrukturu dokazuje dominaciju nogometa nad drugim sportovima. Hrvatska nema pristojan nogometni stadion, ali ima mnoštvo drugih nogometnih terena koji su dostupni skoro svakom djetetu. To se ne može reći za atletske dvorane, plivališta ili klizališta.
Zaokret u politici može znatno utjecati na sportske rezultate. Prebacivanjem sredstava iz nogometa i preferiranjem drugih sportova moguće je u nekom dugoročnom razdoblju manipulirati sportskim uspjesima. Pošto je prvi, nije realno za očekivati da će nogomet u budućnosti imati bolji tretman u Hrvatskoj sutra nego što ga ima danas.
Kada izostane politička podrška nogometni savezi i klubovi će biti primorani ulagati veća sredstva u marketing, trenerski kadar i infrastrukturu kako bi zadržali nivo rezultata. U protivnom ćemo moći tvrditi da smo u prošlosti imali sreće i da nove generacije igrača jednostavno nemaju kvalitetu prethodnih.
Odgoj kreće iz kuće
“Moja cijela obitelj se bavila sportom i to na visokom nivou. Sretan sam što sam i ja dobio takve gene! Najvažnije mi je bilo što sam u Osijeku imao izvrsne trenere, a to se vidi i po broju igrača koji su tamo ponikli i imali velike karijere.”
Davor Šuker
Roditelji koriste različite stilove odgoja, koje možemo podijeliti u četiri grupe: autoritarni, autoritativni, permisivni i indiferentni. Ni jedan od odgojnih stilova ne priječi djetetu da postane profesionalni igrač, ali mu kvalitetniji odgoj daje određenu prednost nad ostalim vršnjacima. Svaki od odgojnih stilova oblikuje dijete na drugačiji način. Proučavanja ukazuju kako mentalno najčvršća djeca dolaze većinom iz obitelji koje se služe autoritativnim odgojem.
Organizirani trening može početi u predškolskoj dobi, ali djeca s učenjem vještina započinju od rođenja, ako ne i prije. Zamislite kakve će kinestetičke sposobnosti razviti šestogodišnjak kojem će se omogućiti da provodi po nekoliko sati dnevno igrajući se s loptom i bude u pokretu. Njegove vještine usporedite s vještinama vršnjaka, koji će umjesto intenzivnog igranja s loptom, veću količinu vremena provoditi sjedeći ispred televizije, laptopa, ili mobitela.
Odgoj ima značajan utjecaj na vještine sportaša i nacionalne rezultate jedne zemlje. Postoje kulturološki razlozi zbog kojeg neka zemlja prednjači u određenom sportu, za razliku od neke druge zemlje. Zbog toga može doći do pogrešnog tumačenja da Hrvati imaju sportske gene, tumačenja koje nije znanstveno utemeljeno.
Pripisivanje zasluga u sportu genetici, više nego što ona zaslužuje, može djelovati loše po razvoj sporta i samih sportaša. Tom tvrdnjom obitelj, treneri i društvo skidaju dio odgovornosti sa sebe i prebacuju ga na biologiju i genetiku, nad kojima nemaju utjecaja.
Za razliku od igrača koji igraju ulogu žrtve okrivljujući za loš rezultat vanjske faktore poput trenera, suigrača, ili suca, tijek igre na utakmici promijenit će oni igrači koji se fokusiraju na svoju izvedbu, preuzimajući odgovornost na sebe.
Na nama je da odlučimo kakvu ćemo ulogu izabrati. Birajući odgovorne uloge usađujemo poželjne obrasce ponašanja našoj djeci. Skrećite im pažnju i ponudite im primjere kako se do uspjeha dolazi vježbom i zalaganjem bez obzira na darovitost. Tako ćete djeci napraviti uslugu. U protivnom će te ih napraviti sportašima koji umjesto da traže načine kako će napredovati, vješto smišljaju izreke zbog čega su odustali.
Poruka koju želim prenijeti je da budućnost našeg nogometa i mladih sportaša ne ovisi o izrazito o genima. Najveću odgovornost za prosperitet nogometaša treba preuzeti društvo. Kad čovjek s čimpanzom dijeli gotovo 99% genoma, zamislite koliko smo tek slični sa susjedima Slovencima ili Talijanima. Međutim nogometna kultura se može značajno razlikovati od grada do grada tako i od zemlje do zemlje. Sukladno s kulturom se razlikuju i rezultati. Genetska evolucija se odvija puno sporije nego kulturalna na koju možemo utjecati.
Kao odgovorni članovi tog društva trebamo se svakodnevno preispitivati kako naši postupci djeluju u ostvarivanju najviših dosega naših nogometaša. U protivnom nogomet može doživjeti sudbinu drugih sportova koji su nekad bili popularni u Hrvatskoj. Današnjim generacijama Zagrepčana je nezamislivo pojmiti kako je biciklizam bio jedan od popularnijih sportova u kontinentalnoj hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Za dobar primjer ne trebamo ići tako daleko u prošlost. Dovoljno je pogledati što se sve događalo s košarkom u posljednjih 30 godina. Imali smo možda jednog od najboljih košarkaša ikada i vođu u liku Dražena Petrovića. Od svjetske košarkaške velesile i osvajača najvećih odličja na svjetskim smotrama, Hrvatima je uspjeh ako se uopće plasiraju na veliko takmičenje. U tom kratkom periodu košarka nije pala zbog genetskih mutacija nego zbog odluka saveza i društvenih zbivanja.
Nogomet nije imun u odnosu na druge sportove. Ne štiti nas neiscrpan genetski bazen i genetski kodovi koji su isprintani u našu djecu. Nogomet mogu zaštititi samo niz dobrih odluka svih nas uključujući i roditelje.
