Learning is not a product of teaching. Learning is a product of the activity of learners.
Mortimer Adler
Zbog čega šaljemo djecu na nogometne terene?
Treneri završavaju nogometne fakultete a da se zapravo ne zapitaju koja je poanta ili razlog zbog čega treniraju nogometaše. Slična stvar je i s roditeljima. Oni zapravo nemaju jasnu sliku zbog koje šalju dijete na trening. Bez ovog filozofskog odgovora treniranje je besmisleno.
Ne vidimo li jasan smisao treniranja svaki trening nam se čini jednako dobar. Svejedno nam je hoćemo li klinca upisati u ovaj ili onaj klub. Svaki trener nam je jednako dobar, bitno je da je tu. Način na koji se vježba je nebitan. Vježba ‘ko vježba. To je tako kada je treniranje samo sebi svrha.
Osim prve skupine ljudi postoje i oni treneri koji pronađu svoj razlog zbog kojeg treniraju druge nogomet. Neki to rade iz toga jer žele biti najbolji treneri i osvajati bodove. Da li je to uživanje u natjecanju, podučavanju ili nešto treće razlog mora postojati. Također moramo znati da svaka osoba za sebe izabire razlog zbog kojeg je odabrala treniranje.
Što više shvaćamo bolje učimo i više znamo?
Kad bi pitali nekog treninga zbog čega je izašao na teren, izabrao vježbe i posložio rekvizite on bi mogao nabrojati desetak razloga kao iz rukava. Voli nogomet, želi pobijediti u sljedećoj utakmici, cilj mu je poboljšati nogometnu tehniku svojih igrača i tako dalje da ne nabrajam.
Ipak svi ti razlozi trebaju odgovarati meta poanti cijele priče. One zbog koje su zapravo igrači na terenu i uloge trenera. Ona mora odgovarati najvećoj svrsi nogometnog treninga. Svi razlozi zbog kojeg se odvija trening ili igra utakmica bi se trebali uklopiti u krajnji cilj.
Poanta treniranja nogometa je podići sportašu svijest o tome što je to zapravo nogomet. Tek kad igrač bude svjesniji same igre onda može doći do napretka. Bolja tehnika i kondicija dolaze kao posljedica treniranja, a ne kao što neki misli da kroz učenje tehnike i kondicije dolazi bolja igra. Zbog toga ne znači da ne treba trenirati tehniku i nadograđivati kondiciju. Samo tvrdim da ne treba brkati prioritete s pomoćnim sredstvima.
Svi mi imamo, dok smo djeca jednu ideju kako zamišljamo da funkcionira nogomet. Tek kroz neko vrijeme ideja o nogometu se mijenja kroz naše iskustvo igranja. Kako igramo nogomet sve više je sam pogled na tu prekrasnu igru je drugačiji. Igra ostaje ista, mijenja se naš unutarnji doživljaj samog sporta.
Kad pustimo vrtićku djecu bez iskustva igranja nogometa po prvi put na nogometni teren njih deset ili petnaest, koliko ih god ima na terenu, u isti čas će se bezglavo zaletjeti na jednu loptu. Oni ne mogu shvatiti nogometnu taktiku, oni samo znaju igrati ”juriš” nogomet. Ne nastave li igrati ili pratiti nogomet i ostanu s tim jedinim iskustvom nogometa oni će u odrasloj dobi opisivati nogomet kao glupu ”igru u kojoj 10 igrača naganja jednu loptu”.
Kako igramo nogomet sve više je sam pogled na tu prekrasnu igru je drugačiji. Igra ostaje ista, mijenja se naš unutarnji doživljaj samog sporta.
Za sve one koji su život posvetili nogometu shvaćaju da je ta igra puno više od naganjanja lopte. Do tog shvaćanja nije jednostavno doći kako se čini. Oni koji razumiju zaboravljaju koliko su sati proveli s loptom u nogama ili ispred televizora i na stadionima promatrajući nogometnu igru. To su na desetke tisuća sati.
Trener ne može naučiti igrače da igraju, on im pomaže da brže shvate nogomet
Zabluda je da trener može nekoga naučiti nogometu. Da je to tako kod jednog trenera bi sva djeca jednako razumjela nogometu igru. Čak i u jednom Realu iz Madrida gdje igraju najbolji igrači svijeta ne doživljavaju svi jednako nogomet. To je zbog toga što su igrači individualci s različitim umnim kapacitetima i sposobnostima. Zbog toga je doživljaj nogometa svakog od nas jedinstven i neponovljiv.
Također imamo primjere gdje dijete koje je igralo nogomet na ulici bez instrukcija i nadzora odrasle osobe te gledajući roditelja, prijatelja ili rođaka kako igra razvije bolje shvaćanje nogometne igre od svojih vršnjaka. Ne bi isključio pozitivnu ulogu umjerenog igranja nogometnih video igara.
Takvo dijete može čitati nogometnu igru na razini na kojoj druga djeca neće moći godinama uz pomoć trenera. Njih zovemo nadarenim nogometašima jer kad gledamo način na koji igramo čini nam se da vidimo zrelog nogometaša umjesto djeteta. On toliko odskače od drugih bez uputa trenera da njegovi protivnici izgledaju djetinjaste smiješno. I takvoj djeci je potrebno vođenje. Jedino što s njima komuniciramo da višoj razini nego s drugima kada govorimo o nogometu.
Trenerova uloga je da pomogne igraču da sam shvati nogomet. Uloga trenera u omladinskim akademijama je da u što kraćem vremenu podigne igračima svijest. Slikovito se to može reći da podigne level njihove igre na višu razinu. Ovdje dolazimo do trenerovog razumijevanja procesa učenja nogometa. Mnogi treneri razumiju nogomet, ali ne razumiju proces učenja i njihovu ulogu. Zbog toga je važno da se treneri aktivno školuju na visokim ustanovama i kongresima kroz cijelu karijeru.
Poanta treniranja nogometa je podići sportašu svijest o tome što je to zapravo nogomet. Tek kad igrač bude svjesniji same igre onda može doći do napretka.
Ako nema veliku perspektivu u učenju u trenutku kada se hrpa početnika zaleti na jednu loptu on će pokušati objasniti riječima djeci zbog čega takav način nije dobar kako ne bi ponavljali tu radnju. Također će logički pokušati objasniti pojedincima da sebičnost na terenu nije dobra te da trebaju dodati loptu.
Racionaliziranje, odnosno verbalno objašnjavanje je najniža razina podučavanja nogometa. Kroz takve principe učenje ide usporeno. Sputava se djecu koja uopće ne poznaju logiku što narušava njihov razvoj. Na toj razini podučava većina roditelja gledatelja koja se nije školovala.
Primjer takvog učenja su rečenice:
”Koliko puta sam ti rekao da ne igraš tako….”
”Kad se nađeš u toj situaciji napravi ono sa treninga…”
”Dodaj loptu slobodnom igraču…”
”Ne možeš sam protiv svih…”
Igrača se vodi da sam dođe do saznanja
Kvalitetan trener zna da se nogomet uči podsvjesno, indirektno, suptilno ili implicitno. On će djecu voditi kroz situacije kako bi dobila više iskustva. Ponavljanjem se znanje prenosi iz svjesnog u podsvjesno. Najbolje igramo nogomet kad uopće ne razmišljamo o njemu nego intuitivno vučemo poteze koji su skriveni u našem umu. Mladi treneri to ne mogu sami shvatiti te često ostare u neznanju, a domaće nogometne još uvijek zaostaju za inozemnim po kvaliteti sadržaja koje predaju.
Kvalitetan trener zna da se nogomet uči podsvjesno, indirektno, suptilno ili implicitno. On će djecu voditi kroz situacije kako bi dobila više iskustva. Ponavljanjem se znanje prenosi iz svjesnog u podsvjesno.
Kad razumijemo da je glavni razlog treniranja nogometa podizanje razumijevanja nogometne igre imamo referentnu točku od koje ćemo krenuti podučavati djecu nogometu. Studirat ćemo koji su to najefikasniji načini koji će dovesti do ubrzanog sazrijevanja nogometaša i prilagoditi se njemu.
Djeca su došla na nogomet sa željom da ga nauče. Što ga više budu znali to će više uživati u njemu. Bit će sretniji. U djetinjstvu imamo male kapacitete za radom, dok su nam kapaciteti za igrom bezgranični. Bilo da smo roditelji ili nogometni treneri uspijemo li naš rad i podučavanje upakirati u igru imat ćemo odlične rezultate. Nogomet se po tome ne razlikuje od ostalih igara. Lako ćemo naučiti pravila ali to zapravo nije poanta. Poanta je ovladavanje samom igrom tako da sami kreiramo svoj stil i strategiju.
Zaključak
Glavni razlog zbog kojeg netko uči nogomet je bolje razmumjevanje same igre. Širenjem perspektive o nogometu djeca će bolje učiti. Kad imamo pojedinca koji ubrzano uči nogometnu igru on će biti sretniji i zamopouzdaniji.
Kod sretnog i motiviranog djeteta motivacija za vježbanjem će biti izražena, dok će istovremeno ono biti otpornije na frustracije. Dugoročno takav igrač ima bolje izgledede od drugih da se zadrži u sportu. Posljedica svega su bolji rezultati.
Upisivanje djece na nogomet kako bi postizalo rezultate ili bilo sretno nije moguće ako su to prioriteti. Teško je biti sretan ako ne razumiješ što se događa oko tebe i još teže je biti uspješan u tome.
Pogrešno je shvaćanje da vježbanje tehnike, taktike i kondicije doprinosi razumjevanju nogometa. Razumjevanje se događa kroz situacije iz igre. Jedini je lijek da se djeci propiše što veća količina kvalitetne nogometne igre.
Shvaćajući koliko je važno razumjevanje onda cijeli proces učenja usmjeravamo ka tome. Sadržaji u kojima je igra učitelj a treneri i roditelji moderatori donijet će klincima sve ono što zapravo tražite od nogometa.