Uvod : Utisci iz Vejlea

Dok se nalazim u Vejleu, pitoresknom industrijskom gradu s lukom usporedivim po broju stanovnika s Pulom, ne mogu a da ne uočim kako je turizam ovdje u sjeni. Vejle možda ne obiluje spektakularnim turističkim atrakcijama, ali svojom autentičnošću zaslužuje pažnju.

No, moj interes prije svega leži u nogometu – u ovom gradu nalazi se prvoligaški klub Vejle s impresivno uređenim stadionom kapaciteta 8 000 mjesta i kvalitetnom nogometnom školom, čime se ponosi danski nogomet. Razmatranje kako se nogomet doživljava u Danskoj i usporedba s hrvatskim nogometom bit će središnje teme ovog teksta.

Danska: sličnosti i razlike s Hrvatskom

Prije nego što istražimo razlike, valja osvrnuti se na ono što Hrvatska i Danska dijele – bogatu kulturološku baštinu. Prvi poznati grad na današnjem području Danske, Rode, osnovan je u 9. stoljeću, samo nekoliko stoljeća nakon što su Hrvati započeli naseljavanje područja koje danas poznajemo kao Hrvatsku.

Iako su stoljećima razvijane neovisno jedna o drugoj, danas su Hrvatska i Danska ujedinjene kroz članstvo u Europskoj uniji, što podrazumijeva zajedničko usvajanje određenih normi i standarda, čineći ih time naprednim državama na globalnoj razini. Također, to olakšava suradnju među građanima obiju država na mnogim razinama, osobito u poslovnom kontekstu.

Danska, s populacijom od 5,8 milijuna, spada među manje države Europske unije, slično kao Hrvatska. Unatoč manjoj teritorijalnoj površini u usporedbi s Hrvatskom, dansko stanovništvo je raspoređeno kako na kontinentu tako i na tri velika otoka spojena mostovima s kopnom, što u krajnjoj liniji rezultira geografskim sličnostima između dviju država.

Kada je riječ o nogometu, ne smije se zanemariti kako, usprkos hladnom sjeveru, Danci s Hrvatima dijele strast prema ovom sportu. U Danskoj, kao i u Hrvatskoj, nogomet je sport broj jedan, odvajajući se od svakodnevnih problema te postaje glavna preokupacija. S obzirom na to, obje države mogu se pohvaliti uspješnim nacionalnim nogometnim timovima – Hrvatska s osvojenim medaljama na svjetskim prvenstvima i Danska s titulom europskog prvaka.

Međutim, ključ uspjeha na reprezentativnoj razini leži u temeljitom razvoju nogometaša, a upravo u nogometnim akademijama oba naroda pronalazimo značajne razlike. Dok skandinavski pristup obrazovanju sportaša nudi neke jedinstvene aspekte, postavlja se pitanje: je li hrvatski nogometni sustav u skladu s vremenom ili zaostaje za progresivnim modelima koji predvode nogometni svijet?

Fokus na razvoj mladih: Danski model nogometne edukacije

Centralna filozofija skandinavskog pristupa nogometu jest da je sport u službi djece, a ne obrnuto. Temeljna premisa koja će se produbiti u ovom dijelu jest da se nogomet u Danskoj prvenstveno promatra kao sredstvo za maksimalnu korist mladih igrača. Sve drugo dolazi kao sekundarna odrednica.

Prilikom kreiranja pravila i zakonodavstva, vodeće pitanje je: kako ta odredba doprinosi mladim nogometašima? Analizira se utjecaj na kvalitetu treninga, razvoj, socijalni status i zdravlje djece. To je u oštrom kontrastu s hrvatskim sustavom, gdje interesi djece, nažalost, često zauzimaju sekundarnu poziciju. Danski sustav, čije ključne odrednice slijede, zauzima potpuno drugačiji pristup.

Nogomet i zajednica: Trening kamp u Vejleu

Vejle je dom trening kampa s brojnim nogometnim terenima, gdje sam bio svjedokom treniranja različitih generacija, od najmlađih pionira do juniora, uključujući i djevojčice i dječake. Iako otvoreni za javnost, treninge su uglavnom posmatrali samo treneri, što je u suprotnosti s hrvatskim praksama, gdje je prisustvo roditelja često uobičajeno. Ovaj podatak naveo me na razmišljanje o razlozima takve pojave.

Uvidio sam da u sklopu kampa nema popularnog “sportskog” kafića – često mjesto okupljanja roditelja u Hrvatskoj, koji, obavijeni dimom i s pićem u ruci, proslavljaju pobjede ili kritiziraju aspekte igre i rada trenera.

U Danskoj se trening kampovi promatraju kao inkubatori sportske izvrsnosti i moralnih vrijednosti. Elementi kao što su alkohol, cigarete i kladomatima nisu dio sportske kulture. Oni su smatrani štetnima i nisu poželjni, čak i ako bi potencijalno mogli pridonijeti financijskim resursima kluba. Djeca uče na primjerima koje postavljaju odrasli oko njih.

Izostanak roditelja na treninzima nije iznenađenje; umjesto toga, sadržaji kampa su usmjereni na potrebe djece – prostrane svlačionice, dobro opremljeni fitness centri, multifunkcionalne dvorane, uredski prostori, restoran namijenjen osoblju i igračima – sve to odražava prioritet edukacije nad zabavom roditelja.

Licenciranje kao putokaz kvalitete u nogometu

Jeste li svjesni da neovisno o sportskim rezultatima, klubovi poput Dinama, Hajduka, Rijeke ili Osijeka moraju ishoditi licencu od nacionalnog nogometnog saveza kako bi se natjecali na europskoj ili prvoj ligi razini?

Licenca djeluje kao potvrda da klub ispunjava sve potrebne uvjete – od financijske stabilnosti do infrastrukture i stručnog kadra. Primjerice, HNK Gorica je usprkos sportskom uspjehu ostala bez prvoligaškog statusa zbog nedobivanja licence, što pokazuje strogost i važnost ovog procesa.

Danski nogometni sustav prilazi licenciranju slično, no s posebnim naglaskom na školama nogometa. Klubovi koji žele svoje juniore vidjeti u prvoj ligi moraju proći kroz detaljan proces licenciranja. Četrnaest škola s najvećim brojem bodova stječe pravo natjecanja u elitnom razredu.

Razlike između danskog i hrvatskog sustava u bodovanju škola nogometa su u tome što Danci cijene:

• Broj igrača iz škole nogometa koji igraju u profesionalnim ligama, s posebnim bodovnim priznanjem za igranje u top 5 liga.
  Broj igrača koji se natječu za prvu momčad, gdje više minuta na terenu znači više bodova.
• Infrastrukturni uvjeti za trening, broj nogometnih terena i prateći sadržaji, te ukupan broj djece koja treniraju.
• Broj zaposlenih stručnjaka unutar škole – trenera, analitičara, psihologa, ekonomista i sl.
• Kvaliteta i efikasnost programa rada škole nogometa, uključujući razvojne strategije, ulaganja i inovativnost.

Za hrvatske nogometne institucije, primarni kriterij su rezultati na terenu. No, danski model licenciranja promiče dugoročnu perspektivu, stavljajući naglasak na kvalitetan razvoj igrača i programa, a ne samo na trenutne rezultate. U sustavu gdje je teško napredovati do seniorske razine bez odgovarajućih vještina i mentaliteta, fokus je na napretku igrača, umjesto isključivo na rezultatu.

Škole i klubovi: Partnerstvo u odgoju

U Danskoj je odnos između škola i nogometnih klubova usmjeren prema zajedničkom cilju – odgoju mladih sportaša. Njihova je suradnja integrisana tako da podržava fizički i psihički razvoj učenika.

U Vejleu, na primjer, svi mladi nogometaši koji su dio U-15 momčadi pohađaju isti razred osnovne škole s prilagođenim rasporedom koji omogućava treniranje uz školovanje. Tako stariji pioniri počinju s treningom u 7:30 ujutro, a školski satovi im počinju kasnije, čime je osigurano da kao tim treniraju zajedno, što pridonosi kvaliteti treninga i omogućava bolje organiziranje slobodnog vremena.

Ovaj pristup je zasnovan na uvjerenju da se djeca i mladi najbolje razvijaju kada su njihovi interesi prepoznati i kada sport nije na uštrb obrazovanju, već u harmoniji s njim. Ako znanost sugerira da su djeca uspješnija kada treniraju i uče zajedno u jutarnjim satima, tada će se obrazovne institucije prilagoditi i poduprijeti takav razvoj.

Ako znanost sugerira da su djeca uspješnija kada treniraju i uče zajedno u jutarnjim satima, tada će se obrazovne institucije prilagoditi i poduprijeti takav razvoj.

Infrastruktura kao temelj razvoja nogometaša

Dobre ideje i talenti često nailaze na prepreke u obliku neadekvatne infrastrukture. Kvaliteta treninga i obrazovanja trenera je temelj, no jednako je važno imati i primjerene uvjete za njihov rad. Trener može biti vrhunski, ali ako ne raspolaže potrebnim prostorom ili opremom, to će neizbježno utjecati na kvalitetu njegova rada.

Danci razumiju važnost urednog okruženja, koje ne samo da privlači već i potiče red, rad i disciplinu. Infrastruktura nije važna samo za sportaše, već i za navijače – uredan stadion smanjuje vjerojatnost neželjenog ponašanja.

U danskom sportskom odgoju, mladi se uče profesionalnosti od najranijih dana. Kvalitetna infrastruktura daje jasnu poruku – oni su cijenjeni, a to se odražava i na njihovu motivaciju i prilagodbu profesionalnom okruženju.

Bogata infrastruktura omogućava veću fleksibilnost i otpornost trening procesa. Višestruki tereni osiguravaju kontinuitet treninga bez obzira na vremenske uvjete, dok dobro opremljeni gym i prostorije za sastanke s naprednom video tehnologijom doprinose razvoju taktičkih znanja i vještina.

Rezultati danskih nogometnih škola

Danska briga o mladima prepoznata je globalno, s mladeži koja je ne samo zdravija već i bolje obrazovana u usporedbi s vršnjacima iz drugih zemalja, uključujući Hrvatsku. Ovo postavlja pitanje – kako se takav pristup odražava na nogomet i nogometaše?

Uspjesi danskog klupskog nogometa

Primjer FC Kopenhagena, koji uspješno nastupa u Ligi prvaka, jasan je dokaz efikasnosti nogometne škole. Klub ne samo da postiže izvrsne rezultate na terenu već i uspješno integrira mlade igrače iz vlastitog omladinskog pogona u prvu momčad, kao što je vidljivo iz njihovih nastupa protiv velikana poput Manchester Cityja.

Transferi kao pokazatelj kvalitete

Danska liga postaje sve poznatija po svojoj sposobnosti da razvija i transferira mlade igrače širom Europe. Nedavni transfer Gustava Isaksena u Lazio za 12 milijuna eura primjer je pozitivnog trenda vrijednosti danskih igrača na transfer tržištu.

Proizvodnja talentiranih igrača je proces koji traje i zato se može očekivati rast prisutnosti danskih igrača u elitnim europskim ligama, čime se potvrđuje kvaliteta njihove nogometne filozofije u usporedbi s drugim zemljama, uključujući i Hrvatsku.

Zaključak: Učenje iz danskog primjera za budućnost hrvatskog nogometa

Između danskog i hrvatskog nogometnog sustava postoje izražene razlike koje proizlaze iz prioriteta. U Danskoj, dobrobit djece – kako mentalna tako i fizička – stoji ispred svega. Odluke se donose s ciljem maksimiziranja koristi za mlade igrače, gdje zdravlje i dobrostanje prednjače.

Iako rezultati u mlađim kategorijama nisu primarni fokus danskih klubova, oni uspješno razvijaju i prodaju talentirane igrače koji se odlikuju izuzetnim taktičkim znanjem. Ovo im pruža mogućnost ranijeg sudjelovanja u seniorskom nogometu, čime se ubrzava njihov razvoj.

Važno je istaknuti kako dugoročna orijentacija i strateški razvojni pristup danskih klubova i reprezentacija ne samo da ne šteti rezultatima, već doprinosi njihovom uspjehu na europskoj sceni.

Stoga, postavlja se pitanje: treba li Hrvatska usvojiti danski model? Kopiranje modela ne bi bilo ni moguće ni poželjno zbog jedinstvenih nacionalnih karakteristika. Umjesto toga, Hrvatska može razviti vlastiti model koji će odgovarati domaćim specifičnostima i potrebama igrača, s fokusom na sustavni dugoročan razvoj.

Sada je ključan trenutak za preispitivanje i prilagodbu; vrijeme je za hrabre korake kako bismo osigurali da hrvatski nogomet ne samo sustigne već i predvodi u novim metodama razvoja sportaša. Promjene su nužne za održavanje konkurentnosti i postizanje uspjeha na globalnoj razini.