Sličnosti između osnovne škole i nogometne škole koje roditelji ne primjećuju, a trebali bi

Your child will follow your example, not your advice.

Iskustvo učenja

Sva djeca u hrvatskoj ne igraju nogomet, ali zato svako dijete koje trenira nogomet treba proći osnovnu školu. Zbog toga i roditelji nogometaša imaju iskustvo iz školskog sustava, ali nemaju svi iskustvo iz nogometnih škola.

Sportske škole imaju drugačiji status. Malo tko jednu školu nogometa smatra ozbiljnim konkurentom osnovnoj školi. Uz to postoji vjerojatnost da oba roditelja nemaju iskustvo sportske škole. Jednostavno nisu bili sportaši u mladosti. U tom slučaju roditeljima je teže razumjeti proces sportskog razvoja. U svijetu nogometa nisu kod kuće. Iz tog razloga mogu donijeti loše odluke ili su laka su meta za obmanu.

Različitosti između osnovne i nogometne škole ima mnogo. Mogu se lako prepoznati. Prepoznavanje različitosti između ta dva sustava neće pomoći roditeljima da imaju uspješnog sportaša. Za to je potrebno prepoznavanje sličnih obrazaca. Da bi se to moglo potrebno je promatrati s više razine ta dva sustava.

U trenutku kad uvidite poveznice između školskog i sportskog sustava obrazovanja nestat će brojni problemi koje imate sa svojim djetetom. Odagnat ćete sumnje kako bi se trebali ponašati i reagirati u određenim situacijama. Dobit će te ideju kako upravljati sa sportskom karijerom vašeg djeteta.

Različitosti između osnovne i nogometne škole ima mnogo. Mogu se lako prepoznati. Prepoznavanje različitosti između ta dva sustava neće pomoći roditeljima da imaju uspješnog sportaša. Za to je potrebno prepoznavanje sličnih obrazaca.

Škole su edukativne i konpetativne

Smisao nogometa i škole je jednaka. Sakupiti što više znanja kako bi se mogli natjecati s drugima. Kad vaše dijete upisuje srednju školu ili fakultet ono se na prijemnim ispitima natječe s drugom djecom. Na upisima u najbolje škole postoje gubitnici. Đaci koji su ostali ispod liste. Također škola nas priprema da budemo kompetitivni na tržištu rada.

U nogometu se nogometaši natječu s drugima. Imamo nogometne selekcije u profesionalnim školama nogometa. U tim školama je ograničen kapacitet kao i u srednjim. Ambiciozni nogometaši se bore da upadnu u najbolje klubove. Oni to rade kroz probe. One su jedna vrsta takmičenja. Nadmeću se s drugim nogometašima za status.

Bez natjecanja se ne može upisati srednja škola, kao što ju je teško upisati bez znanja. U osnovnovnim i srednjim školama postoje ocjene, ispiti, mature, upisne liste.

Bez obzira na to što je škola natjecateljski nastrojena i što je ambicioznim roditeljima cilj da njihova djeca imaju bolje rezultate od drugih kako bi nastavili školovanje, ocjene u prvim razredima nisu prioritet. Mudri roditelji neće biti fokusirani na ocjene prije petog razreda. Bit će orijentirani na usvajanje navika koje će polučiti odličan uspjeh. U toj dobi naviše rezultata donosi opušteni pristup kroz igru. Potrebno je da klinci zavole matematiku i lektire. Školarcima kojima se učenje prezentira na zabavan način imaju veće izglede da budu dobri učenici.

Djeca iz školskih klupa idu na ozbiljna natjecanja tek u višim razredima osnovnih škola. Natjecanje u graničaru ili likovnom izražavanju u nižim razredima ne uzima se za ozbiljno, za razliku od nogometnih natjecanja za početnike.

Princip je jednak. Bilo da se radi o osnovnoj, umjetničkoj ili sportskoj školi. Roditelji bi trebali preslikati principe iz osnove škole na nogometne terene. U nogometu se s početnicima treba fokusirati da usvoje navike.

Izvrsnost u nogometu i školi se postiže kroz takmičenje. Temelj tog takmičenja leži na igri. Fokus se postupno prebacuje na rezultat kako dijete raste. Rana orijentiranost i ozbiljan pristup je recept za štetu. Zbog toga početni pristup treba biti prilagođen dobi djece i njihovim afinitetima. Više igara i slobode, manje pritiska od rezultata i odgovornosti.

Upravo to će donijeti kvalitetan razvoj u kojem će djeca zavoljeti nogomet. Ljubav prema sportu je temelj za razvoj vještina. S razvojem osobnosti i nogometnih kvaliteta doći će kao posljedica rezultati.

Bilo da se radi o osnovnoj, umjetničkoj ili sportskoj školi. Roditelji bi trebali preslikati principe iz osnove škole na nogometne terene. U nogometu se s početnicima treba fokusirati da usvoje navike.

Roditeljska prava i obaveze

Roditelj je dužan omogućiti djetetu školovanje. Osigurati mu da sigurno dođe s torbom i knjigama do škole. Također mu je dužnost davati podršku izvan škole u skladu s mogućnostima. Bilo bi dobro kad bi dijete išlo na školske izlete ili imalo podršku u učenju.

Skrbnici nemaju pravo ući za vrijeme ispita u razred i sugerirati što bi dijete trebalo napisati. Također ne može doći na sat matematike i poticati dijete kako bi se ohrabrilo izaći na ploču. Zamislite na satu hrvatskoga hrpu roditelja koja u pozadini komentira svoju i drugu djecu. Kako bi ste se osjećali da netko tko nije učitelj kritizira vaše dijete. S razlogom nemamo pravo za to.

U elitnim nogometnim školama roditelji ostavljaju svoje nogometaše na ulazu i vraćaju se po njih kada trening završi. Ako imaju mogućnost gledanja treninga, onda mogu gledati s propisne udaljenosti bez komentara. Komentiranje trenera, sudaca i drugih sudionika je najstrože zabranjeno. Primjenjuje se princip sličan kao u školama.

Kvalitetna nogometna škola ne postaje ona koja nužno ima najviše novaca. To je ona škola za koju najveću vrijednost predstavlja edukacija kvalitetnih nogometaša. Razlog može biti zarada od transfera ili društvena odgovornost prema djeci.

Ako roditelji svoja prava i obveze iz škole primjenjuju na igralište. Onda neće biti nikakvih problema. Neće im dolaziti na pamet da se aktivno uključuju u nogometne utakmice tako da dijele savjete za vrijeme igre. Neće glasno kritizirati sudionike događaja.

Netko će reći ali utakmice su javni događaj za razliku od škole. I škole organiziraju javne događaje poput priredbi za roditelje. Na njima učenici pokazuju usvojene vještine kroz godinu. Na školskim manifestacijama roditelji se ponašaju pristojno, u skladu sa svojim pravima. Neće nitko donijeti baklju u dvoranu ili alkoholiziran pjevati skupa sa školskim zborom. 

Utakmice i turniri su takve manifestacije. Djeca pokazuju znanja i kompetencije koje su stekli u posljednje vrijeme. Na njima se smije pogriješiti, baš kao se smije zaboraviti koja riječ u kitici. Dječje natjecanja su pripreme gdje se mladež iz tjedna u tjedan, iz godine u godine priprema za odrasli život.

Primjenjujte pravila ponašanja iz škola na školska igrališta i ne možete pogriješiti. Svako drugo ponašanje, pa i ono zabavno, nije odgovorno. Roditelji imaju odgovornost prema djeci žele li ona postati liječnici, umjetnici ili sportaši.

Zamislite na satu hrvatskoga hrpu roditelja koja u pozadini komentira svoju i drugu djecu. Kako bi ste se osjećali da netko tko nije učitelj kritizira vaše dijete. S razlogom nemamo pravo za to.

Formiranje vrijednosti

Usporedimo li roditelje s visokim stupnjem obrazovanja i one s niskim veća je vjerojatnost da će djeca od roditelja s visokim stupnjem obrazovanja upisati fakultet i imati bolje ocjene od vršnjaka čiji roditelji nisu visoko obrazovani. Korelacija između siromaštva i obrazovanja je jasno dokazana. Također su dokazani odnosi u kojima neobrazovani roditelji će teže odgojiti obrazovano dijete.

Razlozi zbog kojega je to tako leže u mogućnostima, ali i vrijednostima. Onaj roditelj koji ne vidi vrijednost u školovanju svom djetetu će usaditi drugačije  vrijednosti. ”Ne treba ti škola, treba ti snalažljivost i životno iskustvo” reći će neki roditelji. Dijete iz takvih obitelji neće biti motivirano da naporno uči. A za uspjeh u školi treba često ”grijati” stolicu. Bez obzira što njihovo dijete ima visoke kapacitete oni se neće razviti ni ostvariti.

U nogometu imamo roditelje koje ne cijene sport. Njihova djeca pokazuju potencijale ali oni to ne drže vrijednim. Oni ne dolaze iz svijeta sporta i žele da im klinci budu dobri u školi. Sve je to u redu, ali što ćemo sa djetetom koje ima veći kapacitet u nogometu nego u klasičnoj školi? Mogu ostati nesretni i neostvareni u oba polja.

Zbog toga u sportu veće izglede za uspjehom imaju djeca sportaša. Genetika igra puno manju ulogu od vrijednosti. Ni jedno dijete neće čitati knjigu ako mu u njoj ne pokažemo vrijednost. Tako se ni jedan klinac neće izlagati teškim fizičkim naporima ako u tome ne vidi nešto više.

Postoje vrijednosti u čitanju knjige kao i u crtanju nečega ili tjelesnoj izvedbi. Roditelji bi trebali osluškivati svoje dijete i pratiti vrijednosti koje ono cijeni. Problem nastaje kada roditelj vidi vrijednost samo u jednoj stvari. Umjetnik ne vidi vrijednost u sportu, inženjer u umjetnosti , sportaš u filozofiji.

U tom slučaju se može dogoditi slučaj da roditelj koji nije sportaš ne vrednuje dovoljno sportske vrijednosti, a njegovo dijete je predodređeno za sport. Problem je kada roditelj sa sportskim vrijednostima dobije dijete koje ima drugačije afinitete.

Možemo zaključiti da je za školski uspjeh potrebno prepoznati vrijednosti školstva. To je puno lakše kada imate oko sebe poticajnu okolinu. Nitko neće postati uspješan nogometaš ako mu učenje nogometne vještine ne predstavlja najvišu vrijednost.

Ima djece koja će ostvariti svoje snove bez obzira, što nitko ne stoji na njihovoj strani. Takvih je malo jer je to užasno teško. Roditelj bi trebao pronaći vrijednosti u svim područjima interesa djeteta. Tada ste sigurni da niste uteg nego odskočna daska. Od tog osjeća nema ništa ljepše.

Zaključak

Prepoznavanja obrazaca uspjeha nadarenih učenika u školama i fakultetima se može preslikati na nogometne terene. To je korisno roditeljima koji nisu bili sportaši. Također je korisno za roditelje su bili sportaši, ali se ne ponašaju po istim principima u školi i na nogometnim terenima.

U nogometu i školi postoje elementi edukacije i natjecanja. U nižim razredima osnovne škole natjecanja se ne doživljavaju ozbiljno niti ocjene imaju veliku vrijednost. Ocjenjivanje je pretežno informativnog karaktera. Gotovo nitko ne pada razred niti se bori za upis u srednju školu.

Pridodavanje prevelike važnosti rezultatima početnika može izazvati probleme. Veće rezultate donosi prebacivanje pažnje na učinke edukacije. Izgradnje temelja nogometnih i psiholoških sposobnosti. Usađivanje sportskih principa.

U svemu tome roditelj ima svoju jasnu ulogu. U školskom sustavu su jasno naznačena prava i obaveze roditelja kako bi se zaštitilo dijete. Roditelj bi trebao djelovati unutar zadanih okvira. Na mamama i tatama je da se odnose prema učiteljima i trenerima s poštovanjem. Trebali bi iskazivati poštovanje svojim ponašanjem prema djeci. Također moraju omogućiti sportašima slobodan prostor za učenje koji dobiju unutar školskih zidova.

Uvažavanje različitih vrijednosti je pokazatelj ljudskog razvoja. Poštujte dijete koje gaji drugačije vrijednosti prema sportu od vas. Tako ćete mu omogućiti da bude uspješno u sportu ili nekom drugom životnom aspektu.

Očekivanje rezultata je moguće samo ako djetetu usadite prave vrijednosti, ponašate se odgovorno i donosite kvalitetne dugoročne odluke

Damir Škarić
Damir Škarić
Viši nogometni trener. PRO licenca, Urednik 90plus bloga.

OSTAVI KOMENTAR

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje

Ostanite u kontaktu

Želite li primati obavijesti i novitete pretplatite se na 90plus newsletter.

Povezane objave