“An example always finds followers.”

Laszlo Polgar

Fantatizam

Ushićenje svakim dodirom lopte, potezom, akcijom njegovog nogometaša. Veliko oduševljenje nogometnom igrom. Izuzetna žrtva i predanost prema djetetu, s jasnim ciljem da postane uspješan nogometaš. I naravno, planiranje i kontrola svakog koraka. Ukratko to su karakteristike roditelja fanatika.

Za njih možemo reći da su opsjednuti nogometom i svojim djetetom. Njihova životna misija je napraviti sve da se njihovo dijete popne što više na nogometni tron. Za to su spremi žrtvovati sve druge životne ciljeve. Bude se i odlaze na spavanje s jednom mišlju. Ulažu sve što imaju kako bi im dijete postalo prvak.

Fanatici otvoreno riskiraju sve što imaju. Igraju na sve ili ništa. Ne poznaju niti priznaju alternativu. Uspjeh njihove djece inspirira milijune drugih ljudi. Njihove priče mogu postati bezvremenske, dok će se na njih gledati kao na najveće sportske heroje. Djeca fanatika ne mogu biti obični sportaši. Oni postaju sportske ikone ili bogovi.

Iz fanatizma se znaju izroditi izuzetne stvari. Loša vijest je da fanatizam sam po sebi ne daje rezultate. Fanatično nije isto što i fantastično. On može voditi u tragedije, deluzije i zablude. Uz to promašaji koji su uzrokovani fanatičnošću roditelja su češći od uspjeha. Najveće žrtve u toj priči su djeca. Sva koplja se slamaju na njihovim životima. Samo fanatik može riskirati da mu dijete upadne preskačući provaliju koja dijeli obične smrtnike od bezvremenskih sportaša.

Tko su najpoznatiji sportski roditeljski fanatici?

Laslo Polgar

I kako onda ocijeniti fanatizam? Možemo li za Lasla Polgara reći da je bio otac koji je genijalac i znanstvenik ili luđak? Laslo je prije nego što je pronašao ženu i dobio djecu odlučio da će njegova djeca biti šahovski šampioni. Sve je podredio tome. Čak i izbor žene. Za to se pripremao godinama. Umjesto da idu u školu djeca su bila podvrgnuta šahovskom treninzima prije nego što su naučila pisati i čitati. Sve tri kćerke su bile izvrsne šahistice, dok je najmlađa postala velemajstor prije puberteta.

Richard Williams

King Richard je film iz 2021. godine koji prikazuje život obitelji Williams. Richard je bio fanatik u pravom smislu riječi. Obožavao je tenis. Dok su Serena i Venus bile djevojčice on je skovao plan kako će njih dvije postati svjetske zvijezde. Za njega nije bilo dvojbe da su njegove djevojčice potencijali. Čak i u trenucima dok to drugi nisu mogli prepoznati. Bio je ustrajan i tvrdoglav. Nije se dao smesti. Hrabro je vukao poteze koji nisu bili popularni. Na koncu su njih dvije ostvarile očevu viziju.

Ante Gips Kostelić

Ne trebamo ići daleko u prošlost, niti daleko u Ameriku kako bi susreli najveće sportske fanatike. Možda je Ante Kostelić Gips najveći roditeljski sportski fanatik koji je hodao dvadesetim stoljećem. On je stvorio skijaške prvake bez planine, snijega i resursa. Sve uz pomoć imaginarnih stvari. Na račun vizije, karaktera i znanja. Ono što je Gips napravio od Ivice i Janice graniči s nemogućim. Takva razina fanatizma će se teško ponoviti, kao i uspjeh.

Navedeni primjeri roditeljskog fanatizma su oni koji su završili sportskim uspjehom. To su jedne od najvećih priča gdje je roditeljski fanatizam iznjedrio šampione iz ničega. Da nije bilo očeva u tim obiteljima djeca ne bi postigla planetaran uspjeh i slavu.

Nasuprot uspješnim pokušajima postoje one priče koje nisu tako lijepe. One nemaju sretan završetak. To su priče o djeci fanatičnih roditelja koja nisu ostvarile njihove vizije. Njihov mladi život se raspao pod teretom velikog očekivanja. Njihova sportska srca su se slomila prije nego što su ih je šira javnost upoznala.

Možda je Ante Kostelić Gips najveći roditeljski sportski fanatik koji je hodao dvadesetim stoljećem. On je stvorio skijaške prvake bez planine, snijega i resursa. Sve uz pomoć imaginarnih stvari. Na račun vizije, karaktera i znanja.

Marv Marinovich

Prije nego što je Todd uopće shvatio da je došao na svijet njegov otac mu je dodijelio ulogu. Marv Marinovich je bio igrač američkog nogometa. Uz bogato iskustvo igranja i treniranja na poziciji quarterbacka Marinovich je odlučio stvoriti najboljeg igrača američkog nogometa.

Prije nego što je dijete prohodalo otac ga je podvrgnuo vježbama koje su trebale poduprijeti kvalitetu vještine. U dobi od tri godine Todd je radio vježbe snage. Otac je pazio na sve. Od vremena za spavanje, vježbanje do prehrane. Dijete je bilo potpuno kontrolirano. Za razliku od vršnjaka Todd nije gledao televiziju niti je ikad probao Coca-Colu ili Big Mac.

Otac je programirao svaki trening. Vježbe istezanja, agilnosti, snage i tehnike. Pratio ga je na dječje rođendane gdje mu je nosio hranu bez šećera koju je sam izrađivao. Dječak se razvijao u ”savršenim” uvjetima gdje se ništa nije prepuštalo slučaju.

U početku se sve odvijalo po planu. Todd Marinovich je bio jedan od najboljih mladih igrača u svom sportu. Brzo se probijao da bi na kraju potpisao profesionalni NHL ugovor za Raiderse. Sukladno s prvom ozbiljnom zaradom počeli su se pojavljivati problemi.

Najprije je kod Todda pronađena droga. Kasnijom obradom je uspostavljeno da igrač uzima nedozvoljene supstance. U dobi od samo dvadeset i četiri godine njegova karijera je bila ugašena. Umjesto da osvaja trofeje Todd je nabolje sportske godine proveo po klinikama liječeći se od ovisnosti o teškim drogama.

Nakon izlaska iz trenažnog režima njegov život se raspao kao kula od karata. Njegovo tijelo je bilo savršeno spremno za sve sportske izazove. Uzalud kad je psiha pregorjela poput žarulje pod velikim i dugotrajnim opterećenjem. Njegova priča je sve samo ne lijepa. Ona je sportski horor. Todd je godinama gorio u paklu droge i depresije.

Marv Marinovich usprkos velikoj volji i sportsko znanju je ostao zabilježen kao nasilnik. Jedan od najgorih roditelja u povijesti sporta. Njegov život je ugašen, dok je Todd pronašao životnu svrhu pomažući drugim sportašima sa sličnim problemima.

Njegovo tijelo je bilo savršeno spremno za sve sportske izazove. Uzalud kad je psiha pregorjela poput žarulje pod velikim i dugotrajnim opterećenjem. Njegova priča je sve samo ne lijepa. Ona je sportski horor. Todd je godinama gorio u paklu droge i depresije.

Mariko Lučić

Marinko se kao hrvatski iseljenik vratio iz Njemačke u Hrvatsku i sa sobom poveo neprocjenjivo bogatstvo, svoju obitelj. Jedan od članova je bila Mirjana koja je počela trenirati tenis od svoje četvrte godine. Deset godina nakon toga je osvojila juniorski Wimbledon i US open. Tako je istaknula kandidaturu za jednu u od najvećih teniskih zvijezda.

Za razliku od Kostelića koji su grcali u neimaštini Lučići su imali kapitala kojeg su usmjeravali na Mirjanin razvoj. Sve je kontrolirao Marinko. Trudio se čvrsto držati uzde nadgledajući svaki korak kćeri Mirjane. Pazio je da se njegova kćer ne posklizne. Pogotovo za vrijeme puberteta. Poticao ju je da trenira jače. Kontrolirao je da se ne udeblja. Ako bi izgubila meč ili pojela kuglicu sladoleda više uslijedila je kazna.

Tata Lučić je vjerovao u ”klasične” metode odgoja. Za njega je šiba izašla iz Raja. Zbog toga je Marinko ”opravdano” koristio kako bi Mirjani pokazivale pravi put. I tako dok je karijera mlade tenisačice doživjela vrhunac ulaskom u polufinale najprestižnijeg grand slam turnira dogodio se neočekivani uzlet. Umjesto da uzleti prema zvijezdama Mirjana je uzletjela prema Sjedinjenim Američkim Državama.

Zajedno sa majkom i ostalim članovima obitelji napustili su Hrvatsku i oca. Mirjana nikad nije ostvarila karijeru kakvu je očekivao njen otac. Zamijenila ju je za životnu sreću kakva bi joj ostankom uz oca bila nedostižna. Ona danas tvrdi da joj je život bez pehara i medalja potpuniji. Sretna je osoba i ne žali.

Fanatik ili pacijent?

Fanatizam roditelja može odvesti djecu na sam vrh sportskog Olimpa. Da bi se to dogodilo roditelji moraju imati veliko sportsko znanje i viziju. Ante Kostelić je vrhunski poznavatelj sportske pripreme, anatomije i sportske filozofije. Inspiraciju i uzor je crpio od antičkih Grka. Iznimna stručnost krasi Joška Vlašića. Osim što je bio vrhunski sportaš njegovo trenersko znanje u periodizaciji i održavanju forme je zavidno. Samo ta dvojca imaju kućnu biblioteku knjiga.

Iza Marva Marinovicha također stoji znanje i iskustvo. On je shvaćao trenersku materiju. Poznavao je anatomiju i bio je svjestan moći koju ima disciplina. Takvu razinu predanosti jednom projektu je teško doseći. Laszlo Polgar je riječ talent izbacio iz jednadžbe uspjeha. Zamijenio ju je s riječi predan rad i mudro vodstvo.

Roditelji koji vode djecu bez znanja nisu fanatici. Ja bi ih nazvao ”pacijenti”. Oni se ne mogu stavljati u isti koš sa sportskim vizionarima. Pravih zanesenjaka i vizionara je malo. Pacijenata je daleko više. Lude neznalice sigurno guraju svoju djecu u ponor. Za njih je neuspjeh zajamčen. Oni su osigurani na neuspjeh.

To su oni koji sve znaju, a ništa ne znaju. Oni kojima su knjige dosadne, a edukacija gubljenje vremena. Prepoznaju se po tome što ih nikad nećemo zateći da slušaju, jer oni samo znaju da pričaju. Oni ne rješavaju probleme, jer su oni žrtve. Zapravo su izvor problema.

Roditelji koji vode djecu bez znanja nisu fanatici. Ja bi ih nazvao ”pacijenti”. Oni se ne mogu stavljati u isti koš sa sportskim vizionarima. Pravih zanesenjaka i vizionara je malo. Pacijenata je daleko više. Lude neznalice sigurno guraju svoju djecu u ponor. Za njih je neuspjeh zajamčen.

Da li se isplati biti fanatik?

Koliko se isplati biti fanatik ovisi o ishodu. Karijera Janice Kostelić je visila na koncu nakon stravičnog pada. Bili su veliki izgledi da se nikad ne oporavi. Da ne osvoji ni jednu medalju. Ivica je imao nekoliko ozbiljnih operacija. Da im je karijera prekinuta u začecima Ante Kostelić je mogao biti gubitnik. Usprkos svom znanju.

Da se Todd Marinovich rodio s glavom Ivice njegov bi otac držao predavanja o razvoju mladih igrača. Ali to se nije dogodilo. Marv je igrao na sve ili ništa i izgubio.

Osobno se divim fanaticima na njihovoj hrabrosti i odlučnosti. Na njihovoj cjeloživotnoj predanosti. Oni pomiču granice i nadahnjuju ljude kada uspiju. Isto tako priznajem nikad ne bi mogao biti fanatik na račun drugih. Ne dajem si za pravo da se kockam sa životom djece. Čak i da imam veće izglede za uspjeh nego što realnost govori. Previše znam da sam siguran kako ne mogu previdjeti sve probleme.

Ono što tek ne bi mogao biti je roditelj pacijent. Igrač na veliko bez pokrića. Oni ne mogu donijeti ništa društvu osim boli i agonije. Zbog toga razmislite kada se ulažete u nešto. Uspjeh ima svoju cijenu. Ako se već kladite na djecu, smanjite izglede za neuspjeh na najmanju razinu. Budite spremni na svaki rezultat i smognite snage da se povučete kada pređete zacrtanu granicu. Fanatizam je taj koji obitelji vodi do najvećih uspjeha do najtežih propasti.