Probably, the best part of my life has been watching the kids play their games.
Jerry Kramer
Gledanje djeteta kako trenira, pruža zadovoljstvo velikom broju roditelja. To može biti signal da roditelj podupire svoje dijete pružajući mu interes i podršku. Osim toga, gledanje treninga može imati i druge, negativne konotacije koje su loše po razvoj djece. Ovaj tekst se bavi pitanjima trebate li gledati svoje dijete na treninzima i kako? Što stoji iza odluke nekih nogometnih škola da zatvore ili otvore vrata roditeljima?
Uvod
Na nogometnim treninzima možemo vidjeti priličan broj roditelja kako promatra svoju djecu. To je primjetno na većem broju mlađih dobnih uzrasta, dok je kod starije djece taj broj manji. Dok neki klubovi širom otvorenih ruku dočekuju roditelje, oni profesionalni im nisu skloni.
Mnogi roditelji bi pružili podršku svom djetetu, ali ne znaju da li je gledanje ispravan način? Drugi su toliko uvjereni da je za njih promatranje djeteta jedini ispravan put da ne vide alternativu.
Osim toga načini na koji roditelji sudjeluju na treningu se mogu razlikovati. Neki su izrazito pasivni te ne pokazuju previše osjećaja. Drugi mogu emotivno proživljavati svaki potez svog djeteta ne prezajući od verbalnih komentara i gestikulacija.
S toga postoji opravdano pitanje da li je gledanje treninga poticajno za dijete?
Zašto bi roditelji trebali gledati djecu na nogometnim treninzima?
Djeca žele roditelje
Prvenstveno jer djeca to žele. Ona žele da svojim prisustvom damo podršku i poštovanje onim čime se bave. Također žele da imaju nekoga tko će im biti oslonac kada stvari ne krenu po planu. Kada ih obuzme strah ili anksioznost, upadnu u seriju pogrešaka ili ih trener i suigrači ne prihvate na odgovarajući način.
Tada će i jedan topao pogled, uzdignut palac prema gore ili razvučen osmjeh na licu donijeti novu energiju i snagu koja će im pomoći da se dignu.
Roditelj bi mogao bolje upoznati dijete
Roditelj može saznati kako se njegovo dijete ponaša u društvu? Ocijeniti njegove socijalne vještine. Osim toga roditelj može iz prve ruke svjedočiti kako njegovo dijete uči? Da li je uporan ili lako odustaje? Također može saznati kako dijete reagira u stresnim situacijama? Izuzetno je važno da nauči ovladati svojim emocijama.
Mudar roditelj, koji zna što treba tražiti, može izvući pregršt korisnih informacija o djetetu. Saznati koje su njegove jake i slabe strane osobnosti. Nakon toga mu može pomoći da ih koristi ako su dobre ili eliminira ako su loše.
Roditelji bi mogao bolje razumjeti trenera i nogomet
Svakodnevno trener se na nogometu suočava s brojnim izazovima. Trening je mjesto na kojem trener pokušava prevladati brojne prepreke koje stoje na putu do uspjeha. Stvaranje dobre atmosfere, kreiranje nogometnih vježbi i selekcija igrača je zahtjevan posao.
Promatrajući treninge roditelj može primijetiti što je sve potrebno za dobru atmosferu- kako se stvara i narušava? Također bi mogao vidjeti koji su najveći problemi koje trener stavlja pred igrače i kako se njegovo dijete nosi s njima. Uz to može ga komparirati s drugim igračima i pratiti kako se razvija.
Zašto su neki klubovi zabranili gledanje treninga?
Određeni broj roditelja radi suprotno od onog što bi zapravo trebao. Umjesto da budu djeci podrška i oslonac, oni im stvaraju dodatni pritisak. Takve roditelje je zadnje što djeca žele vidjeti na treningu, ali se oni iz nekog razloga uporno pojavljuju. Tako umjesto da pomažu u stresnim situacijama oni siju dodatnu paniku i nervozu. Ne samo svom djetetu nego i među ostalom djecom
Roditelji mogu provesti sate gledajući dijete, a da ga uopće ne dožive. Umjesto da budu promatrači oni su dirigenti. Oni nisu tu da sagledaju situaciju, oni su tu da ju kreiraju. Oni nisu promatrači i ne uče, oni su šaptači. Njihova uloga je da ih se čuje. Takvi roditelji ne primjećuju ono što se zapravo događa. Nemaju vremena za to. Oni su ti koji su zapravo primijećeni, i to po negativnom. Takvim pristupom neće upoznati dijete, a oni će ostati kod njega neshvaćeni.
Da bi se razumio nogomet potrebno je sagledati cijelu sliku. Svu djecu, trenera i okolinu. To nam daje objektivnu perspektivu i suosjećanje. Većina roditelja je fiksirana isključivo za svoje dijete. Jedini problem je onaj koji se odnosi na njega. Te roditelje ne vodi objektivnost i ne zanima ih zapravo što se događa. Njihov radar je sužen. Iz toga se ne može doći do shvaćanja. Samo do deluzija i problema.
Prevencija
Da bi anulirali probleme kao što su pritisak na djecu i trenera koji proizlazi iz velike potrebe za kontrolom i slijepom pristranošću profesionalni klubovi su odlučili zatvoriti svoja vrata ili ograničiti pristup roditeljima na treningu. Osim što su prevenirali neprilična ponašanja roditelja kao što su dobacivanja, vrijeđanja, svađe i fizičke obračune takve škole nogometa su osigurale kvalitetne uvjete za rad.
Zatvorivši treninge za javnost potiču veći fokus djece na rad i zadatke. Pružaju im sigurnost od pritisaka sa strane što jamči bolju kvalitetu rada. Također se olakšava provođenje plana i programa treneru koji nije izložen pritiscima od trećih osoba. To mu omogućuje da bude objektivniji u donošenju svojih odluka.
Osim toga klubovi na ovaj način štite svoje programe i metode rada koji mogu biti povjerljivi.
Zaključak
Neki roditelji zaista daju punu podršku svojoj djeci prateći ih na utakmicama. Također imamo i roditelje koji su ogroman uteg. Hoće li neki roditelj biti podrška svom djetetu ili otegotna okolnost ovisi o njegovom poimanju uloge roditelja. U svakom slučaju, bilo bi bolje da roditelj preispita svoje postupke kako bi ga više poticao i bio mu istinska podrška. To zapravo dijete i očekuje od njega, gledao utakmice ili ne.
