Sacrifice comes before success, even in the dictionary.
J.R.R. Tolkien
Ljeto (ni)je za nogomet
Ljetne pripreme su jedan od onih skrivenih problema na koje velik broj roditelja ne računa kad upisuju klince u klub. Problem kad otići na obiteljski odmor zadaje dovoljno organizacijskih problema i bez djeteta nogometaša. Usklađivanje obiteljskih i poslovnih obaveza s drugim obiteljskim članovima ponekad se čini nemogućim. Imate li nogometaša u kući taj će se posao dodatno zakomplicirati.
Što sa nogometašima ljeti?
Nogometne pripreme započinju u vrijeme kada većina radno sposobnih ljudi odlazi na godišnje odmore. U to vrijeme nema škole pa su mnoga djeca povjerena na čuvanje kod rodbine. Neki uopće ne borave u svom mjestu stanovanja čak i ako roditelji rade.
Stoga ne čudi što je jedno od najčešćih roditeljskih dvojbi- kada poslati dijete na nogometne pripreme? Oni koji imaju izbora dvoume između izgradnje obiteljskih odnosa i poštivanja djetetove slobode izbora. Mnogima je nejasno zbog čega dati prednost nogometnim treninzima umjesto dopustiti djetetu da živi mladost uživajući u ljetnim aktivnostima.
Stručnjaci pokušavaju dati odgovore na pitanja kada i koliko bi djeca trebala trenirati, ali odgovor nije lagan. Ono što vrijedi za jedno dijete ne vrijedi za drugo. Dolazak na nogometne pripreme za neke nogometaše i njihove obitelji može biti pun pogodak, dok će na druge djelovati negativno. Čak i ako ta dva igrača igraju za istu momčad.
Odluka o dolasku ili propuštanju nogometnih priprema nosi svoje posljedice. Važno je objektivno sagledati učinke odabira kako bi bili sigurniji u njega. Nakon toga ćete moći preuzeti odgovornost ili ponuditi bolji savjet svome djetetu. Bez toga ste prepušteni birokratskim odlukama koje ne moraju ići u korist vašeg djeteta.
Kada ljetne pripreme trebaju biti prioritet?
Nogometne pripreme treba uzeti u obzir ako imate nadareno dijete. Kako prepoznati talent možete pročitati ovdje. Iz perspektive nadarenog nogometaša on se ne odriče ljetnog odmora u korist nogometa. On nema što žrtvovati za nogomet, kad je nogomet jedino što ga zanima. Druge aktivnosti nisu ni blizu nogometnima. Takvo dijete ne vidi da propustiti plažu i druženje s prijateljima. On gleda kako će uživati na nogometnim terenima.
Takvo dijete se ne treba žaliti. Njemu treba omogućiti da trenira. Potrebno je upotrijebiti sve resurse kako bi mu omogućili da provede ljeto trenirajući. To se može na više načina. Organizirati ljetovanje tako da se poštuje kalendar priprema. Podrediti ljetovanje pripremama djeteta. Stariju djecu ostaviti na čuvanju kod nekoga.
Pripreme bi trebale biti obaveza za stariju djecu pogotovo u uzrastu kadeta i juniora. Bez obzira na profesionalni ili amaterski status. Za njih se očekuju da budu samostalni i odgovorni. U toj dobi bi nogometaši trebali imati svijest kako je nogomet njihov izbor i da taj izbor zahtjeva odricanja. U protivnom bilo bi dobro da pronađu neku drugu zanimaciju.
Kada ljetne pripreme ne bi trebale biti prioritet?
Nogometne pripreme ne moraju biti prioritet velikoj većini početnika. Izuzev rijetkih pojedinaca, forsiranje male djece na prekid ljetovanja često ima negativne posljedice. Djeci u razrednoj nastavi ne treba nametati rani režim treninga, ako ga ona ne traže. Takvoj djeci se pripreme ne bi trebale nametati kao obavezu.
S druge strane u većini nogometnih klubova u hrvatskoj s početnicima rade amateri s malo iskustva ili treneri bez licence. Oni nemaju adekvatan plan rada zadan od kluba niti mogu da ga sami kreiraju. Tu ima dosta improvizacije u radu i pogrešaka u planiranju. U takvoj situaciji ljetne pripreme gdje dijete igra nogomet samo na ulici, parku ili plaži ima veći učinak od samog treniranja u klubu.
Imaju li klubovi pravo inzistirati od roditelja dolazak djece na pripreme?
Upisom djeteta u nogomet postajete član kluba. S upisom prihvaćate prava i obveze. Svaki klub ima pravo od svojih članova tražiti da poštuju norme ponašanja i minimalne obveze. Zbog toga je dobro prije upisa provjeriti koja su to vaša prava, a koje su obveze. Obično bi prava i obveze trebale biti u pozitivnoj korelaciji.
Ako je klupskim pravilnikom propisan obavezan dolazak na pripreme onda bi trebali biti spremni ”žrtvovati” obiteljski godišnji odmor. Jedino što možete je ispregovarati drugačije uvijete ili pronaći drugi nogometni klub. Ako klub nema pravilnik oko priprema onda nema pravo tražiti od roditelja drugačije.
Ono što klub ima pravo tražiti od svojih članova je dolazak na utakmice. Često nogometna sezona započinje prije školske godine. Klubovi imaju obavezu prema savezu na odigravanje utakmica. Savez nije dužan odgoditi utakmice u slučaju nedostatka igrača. U tom slučaju klubovi mogu biti kažnjeni. Registracijom igrači su dužni staviti se na raspolaganje klubu za službene utakmice. Legitimno je od strane kluba očekivati da se igrači pojave na treningu netom prije početka natjecanja. Prostim ignoriranjem obaveza, bez komunikacije i dogovora roditelji šalju djeci krivu poruku.
Upisom djeteta u nogomet postajete član kluba. S upisom prihvaćate prava i obveze. Svaki klub ima pravo od svojih članova tražiti da poštuju norme ponašanja i minimalne obveze. Zbog toga je dobro prije upisa provjeriti koja su to vaša prava, a koje su obveze.
Zašto klubovi inzistiraju na treninzima u srpnju i kolovozu?
Profesionalni klubovi selekcioniraju talentirane igrače. Takvi igrači pauzu od nogometa doživljavaju kao kaznu, a ne kao odmor. Osim toga da bi se napravio uspjeh potrebno je iznimno mnogo kvalitetno programiranog rada. Ako je netko nadaren to znači da bi trebao vježbati više. Takvoj djeci su treninzi u srpnju i kolovozu potrebni.
Nogometne lige na razini države počinju prije nego lokalna natjecanja. Najkvalitetnije lige imaju mogu imati više momčadi jer obuhvaćaju veće područje. Njihov godišnji kalendar natjecanja je samim time duži. U nacionalnim ligama ne igraju početnici nego stariji dječaci koji dolaze većinom iz profesionalnih klubova. Od takvih klubova se očekuje profesionalan pristup radu. Kvaliteta treninga, osoblja i igrača bi trebala biti selektivna. Oni bi trebali raditi sa selektivnom djecom duže i kvalitetnije od amaterskih klubova. Ta razlika se najviše oslikava ljeti.
Amaterski klubovi se financiraju od lokalnih zajednica i kućanstava. Novac od članarina koje uplaćuju roditelji dobrim dijelom idu za plaće trenera. U strahu da se neće naplatiti klubovi organiziraju treninge ljeti. U mnogim slučajevima takvi treninzi su svrha sami sebi. Pripreme su konstruirane kako bi se popunile rupe u kalendaru. One pripremaju roditelje da plate članarinu, a ne djecu za nogomet.
Postoje ambiciozni klubovi ili treneri u manjim sredinama. Oni žele napraviti iskorak. Pripreme su nužne kako bi se pripremila momčad za optimalne rezultate. Naravno da treba voditi računa kako bi postavljeni ciljevi bili realni. Pripreme bi trebale biti organizirane prema pravilima struke. Za nešto više, osim kvalitetnog programiranja, treba uzeti u obzir dob nogometaša te odgovarajuću infrastrukturu. Takve priče rijetko stoje na zdravim nogama. Obično takve ambicije nemaju pravog pokrića.
Profesionalni klubovi selekcioniraju talentirane igrače. Takvi igrači pauzu od nogometa doživljavaju kao kaznu, a ne kao odmor. Osim toga da bi se napravio uspjeh potrebno je iznimno mnogo kvalitetno programiranog rada. Ako je netko nadaren to znači da bi trebao vježbati više.
Zaključak
Gotovo je nemoguće naći uspješnog sportaša koji nije svoje vještine brusio od malih nogu. Istraživanja su pokazala da uspješne sportaše od manje uspješnih kolega dijele dvije stvari. To su količina vremena koje su utrošili na treninge i kvaliteta tih treninga.
Žrtvovanje godišnjih odmora i prilagođavanje talentiranom sportašu je nužno za optimalan razvoj njegovog talenta. Promatramo li sportske obitelji poput Polgar (šah), Williams (tenis), Kostelić (skijanje) Vlašić (atletika i nogomet) možemo uočiti izuzetnu požrtvovnost i predanost sportskom cilju.
Predanost i žrtva se mogu neutralizirati nedostatkom kvalitetnog rada. Paradoksalno je da će dijete bolje napredovati ako ga ostavite na školskom igralištu bez nadzora nego ga predate u ruke nestručne osobe. Mnoge nogometne zvijezde su odrasle na ulicama i parkovima.
Da problem bude veći unutar jednog kluba mogu postojati dva različita trenera. Jedan s razvojnim programom, drugi s lošim programom rada. Amaterski ili profesionalni klub ne može biti garancija dobrog rada. Također, ovisno o uvjetima koje ima za vrijeme ljeta, pojedincu iz jedne ekipe može biti bolji razvoj izvan kluba. Za njegovog suigrača vrijedi suprotna konstatacija.
Također kvaliteta djece unutar ekipe se može drastično razlikovati. Imamo slučaje da unutar jedne kategorije imamo reperzentativca i potpunog amatera.
Odgovor je nije jednostavan. Što su djeca talentiranija to su njihove potreba od strane roditelja veća. Skrbnik nadarenog djeteta ima veću odgovornost. Najboljima, s najvećom željom i potencijalom treba najviše smislenog rada. Žrtvovanje ljeta zbog neadekvatnog nogometnog programa rada nije preporučljivo. Jednako kao što nije dobro ograničavati razvojne potencijale mladog nogometaša.