Power without widsom is wasted energy.

Kamilah Willacy

Nogomet oduzima mnogo energije roditeljima. Svi oni koji imaju nogometaša u momčadi kroz neko vrijeme se mogu prepoznati u tome Što su ambicije roditelja ili djece više opterećenje raste. Rezultati dolaze kroz posvećenost. Ipak posvećenost djeci nije garancija uspjeha. Godinama promatram roditelje koji ulažu ogromne napore želeći pomoći svojoj djeci, ali bezuspješno.

Energija je ograničena. Zbog toga se važno fokusirati na bitne stvari. Nebitne stvari možemo usporediti s parazitima. One postaju dio naše psihe koja nas zavodi. U tom slučaju roditelji odlaze u krivom smjeru. Onim koji ne vodi uspjehu ali ni dobrim odnosima s djecom.

Te negative obrasce prenose na druge roditelje i počinju se širiti poput virusa. Za čas se može dogoditi da cijela grupa roditelja izgubi kompas. Da se ne bi gubili vrijeme i energiju godinama odlučio sa, podijeliti svoja opažanja s vama.

1. Opterećuju se s rezultatom na utakmicama početnika

U Hrvatskoj se kreće s turnirima rano. Neki imaju dvogodišnja iskustva u osvajanju bodova a još nisu ni krenuli u školu. Do izlaska na veliki teren neka djeca skupe stotinjak bodova u prvenstvenim utakmicama, postignu na desetke golova te osvoje nekoliko medalja. Prava selekcija igrača nije ni počela.

Za vrijeme dok njihova djeca još ne znaju zavezati vezice na kopačkama, vjeruju u zubić vile i nemaju pojma što je to nogomet roditelji su euforični. Ne propuštaju trening, a kamo li utakmicu. Navijaju, bodre i viču. Sve će napraviti da dijete pobjedi. Dati će mu savjet, ako treba i nekoliko u minuti.

Nepotrebno se gubi energija na rasprave s djecom kako i gdje bi trebali dodati loptu. Ili se poslije utakmice odlazi u bespotrebne analize. Mozgove roditelja znaju okupirati status momčadi na tablici, raspored na turniru. Iz usta takvih roditelja izlaze objašnjenja zašto je baš sljedeća utakmica ključna i bezbroj razloga zbog čega ne bi bilo dobro izgubiti.

Sve su to promašeni razgovori i bacanje riječi u vjetar. Nitko neće postati bolji nogometaš u juniorima zbog broja osvojenih turnira ili zabijenih golova. Vjerujte mi da vaše dijete nitko neće pitati koliko je osvojio medalja kada bude trebao prolaziti proces selekcije. Sve će se to zaboraviti tjedan ili dva nakon odigravanja. Imat će vrijednost u budućnosti kao lanjski snijeg.

Ni jednom djetetu nećete pomoći pričama o tome kako bi bilo dobro da pobjedi sljedeću utakmicu, osvoji medalju i zabije gol. U život ne prenosimo ocjene iz indeksa, nego znanje. Zbog toga napravite odmak od rezultata. Ne ludujte kad vam dijete zabije gol. Držite glavu bistrom kod poraza. Na uspjeh ne utječu vanjski faktori nego ono što dijete razvija u sebi.

Ni jednom djetetu nećete pomoći pričama o tome kako bi bilo dobro da pobjedi sljedeću utakmicu, osvoji medalju i zabije gol. U život ne prenosimo ocjene iz indeksa, nego znanje. Zbog toga napravite odmak od rezultata.

Želite saznati više o tematici vezanom za rezultate pročitajte tekst ovdje.

2. Pozicija u momčadi

Roditelji u glavi imaju sliku svog nogometaša. Neki unaprijed znaju hoće li on biti vođa napada ili neustrašivi razbijač protivničkih akcija. Koliko je ta vizija jaka može se primijetiti kod izbora brojeva kod početnika. Premda neka djeca ne znaju brojati ili razumiju brojeve prije upisa u prvi razred znaju koji će broj na leđima.

U redu je da imaju broj svog nogometnog idola i tako se povežu s njim. Problem je kad roditelj ugradi u svoje dijete identitet vratara, braniča, veznjaka ili napadača. Takvo dijete se toliko poveže s tom ulogom da uopće ne želi eksperimentirati s drugim ulogama.

Takav sav zna biti poguban za većinu djece. Jedan od gorućih problema početnika je rana specijalizacija. Određivanje pozicija, prije nego što se nauče principi igre u obrani i napadu ograničavaju razvoj nogometaša. Ono zbog čega takav stav prolazi je da rani specijalisti postižu bolje rezultate kratkoročno.

Nogomet evoluira. U budućnosti će se cijeniti fleksibilnost i prilagodba igrača na različite situacije. S godinama se tope klasični zadaci. Od modernih igrača se traži univerzalno znanje. Čak je i vratarima potrebno znanje kako bi mogli sudjelovati u igri. Nogomet budućnosti nije ono kakav izgleda danas, a kamo li jučer.

Razbijanje glave da li je trener neko dijete stavio na pravu poziciju je uzaludno. Više o tome možete pročitati ovdje.Djeca bi trebala igrati sve. Dobiti priliku da stanu na vrata, obrane gol jednako kao što bi se trebali naći u prilikama da postignu pogodak. Iskreno mi je žao djeteta kojeg se godinama drži na desnom beku. Jedino što on dobije od nogometa je isprazni bravo kad opali loptu preko centra.

3. ”Analize” utakmica

Kvalitetna analiza utakmice ima mjesto i potrebu u svijetu sporta. Bez analize osuđeni smo pukoj sreći, ali ona se zove sreća jer se tako rijetko pojavljuje. Kao što sam već pisao u analizama utakmice, ono što velika većina roditelja radi dok odvozi dijete s utakmice nije analiza. Više o pogreškama u nanalizi pročitajte ovdje.

Mnogi roditelji imaju potrebu objasniti djetetu kako se zapravo igra nogomet. Kad je trebao dodati loptu, a kada je trebao pucati. Neki znaju gotovo ugušiti malca, sa svojim sugestijama i objašnjenjima. Jednostavno si ne mogu pomoći i pustiti da prođe neki događaj bez da ga nisu pretresli.

Imam primjera utakmice gdje jedna momčad dominira prvo poluvrijeme nad drugom. Trener kvalitetnije ekipe drugom poluvremenu izvadi najbolje igrače i situacija na terenu se promjeni. Nakon toga roditelji kritiziraju igru svoje ekipe u prvom poluvremenu jer se nisu razbudili. Igrali su puno bolje drugo poluvrijeme. Možda je do zagrijavanja?

Sličnih primjera ima mnogo. Od toga da neko dijete radi razliku nad drugom djecom zato što je starije. Također mi se događalo da upoznam roditelja koji je uvjeren u veliki potencijal svoga djeteta jer je daleko najbolji strijelac u uzrastu. U trenutku kada se njegovo dijete počne natjecati u većem rangu natjecanja postane neprimjetan.

Roditeljske ”analize” su u većini slučajeva promašene. To se događa iz više razloga; ne razumijevanje konteksta u kojem se stvari događaju, povećana subjektivnost i manjak znanja. U ozbiljnim klubovima roditeljima upravo iz tog razlaganje dopušteno gledanje utakmica i treninga. Dođu do ograde, ostave dijete i vrate se nakon nekog vremena po njega.

Kod nas nekim roditeljima upis djeteta u nogomet bez da mu on soli pamet bi izgubilo smisao. U šali sam znao reći da bi pola roditelja ispisalo svoju djecu kad bi im se zabranilo dolaziti na utakmice i analizirati. Takvo ponašanje do sada nije napravilo ni jednog nogometaša, a natjeralo je mnogu djecu da odustanu od nogometa. Ipak energija i želja dijela roditelja da nastave takva ponašanja je velika.

4. Navijanje

Neki su roditelji navijanje za svoju djecu podigli na nivo profesionalizma. Tako da na utakmicama početnika možemo primijetiti roditelje obučene u kostime. Tu se mogu i pronaći razni navijački rekviziti i transparenti. Ako imate sreće doživjet će te pravu bakljadu.

Uz sve to na tribinama će odjekivati glasno bodrenje. Kreativni roditelji će smisliti navijačke slogane i pjesmice. Oni malo manje kreativni će posuditi popularne stihove većih navijačkih skupina. Sve to se može začiniti raznim zviždaljkama i trubama. Ako toga nema uvijek su na raspolaganju glasnice i dlanovi.

Nakon pripreme ovakvog navijanja, odlazaka u trgovinu po rekvizite i izrade transparenata. Dogovaranja s drugim roditeljima te samog navijanja roditelj se pošteno umori. Neki će reći da je to opravdano. Stvara se dobra atmosfera i djeci to pomaže da bolje igraju.

Naposljetku to baš i nije tako. Djeca od roditelja očekuju da budu profesionalni roditelji. Da svoju energiju usmjeravaju na njih, a ne na sebe. Prirodno je da djeca traže pažnju roditelja. Žele da su oči uprte u njih, a ne u neke vesele navijače na tribinama. Oni im uzimaju show. Mladi nogometaši mogu takvo ponašanje roditelja protumačiti tako da su roditelji na utakmice došli zbog svoje zabave, a ne zbog njih. Što je većini takvih slučajeva zaista istinito.

Takva djeca, bez obzira na veliki angažman svojih roditelja na utakmicama, neće postati bolji nogometaši. Vjerojatno će biti tužniji i nesretniji usprkos navijanju. Roditelji neće moći primijetiti njihove suptilne znakove koje odašiljaju na utakmici. To će ih rastužiti. Mnogima će biti neugodno zbog roditeljskog ponašanja. Pogotovo ako se pretjera u vikanju, zviždanju i skakanju. Više o problemima o navijanju možete pročitati u teksku ovdje.

5. Pretjerana kontrola

Roditeljska dužnost je kontrola i usmjeravanje djece. Oni bi trebali voditi brigu o izboru kluba i trenera. Roditelji su najodgovornije osobe za razvoj karijere mladog nogometaša. Oni postavljaju temelje na kojima će se izgrađivati budući nogometaš. Savjestan skrbnik može otvoriti mnoga vrata, umjesto da ruši mostove za sobom.

Oko djece se treba potruditi. Roditelji uspješnih sportaša podnose velike žrtve. Vođenje brige oko karijere zahtjeva strašnu energiju. Potrebno je razmišljati o mnogim sitnicama koje čine razliku između dobrog i vrhunskog sportaša. Pomoći djetetu da postane vrhunski nogometaš je umijeće.

U silnoj želji roditelji mogu pogriješiti. Jedna od tih pogrešaka je pretjerana kontrola i nepovjerenje. Sve počinje najranije dobi. Očituje se u pretjeranom angažmanu roditelja. Oni djetetu ne dopuštaju da bude samostalno. Sami ga oblače, spremaju torbu, raspituju se za njegove treninge bez da ga postepeno uključuju.

Glavni razlog pretjerane kontrole se krije u nepovjerenju. Takvi roditelji nemaju povjerenja u svoje dijete da će doći na trening na vrijeme ili da će dati sve od sebe na utakmici . Zbog toga ga stalno provjeravaju i testiraju. To zna biti naporno.

Takvi roditelji nemaju povjerenja niti u trenera. Oni ga zbog toga žele u svojoj blizini. Često su s njime na liniji i sve iz zanima. Žele utjecati na njegove odluke i stavove. U glavnom to ne mogu, stoga plate privatnog trenera koji ispunjava njihove želje. Oni moraju imati svoje prste u svemu.

Nitko ne može biti dobar u svemu. Život nam nudi ograničene resurse . Nepovjerenje i pretjerana kontrola troše velike količine energije. Uz to rezultati su porazni. Umjesto napretka dolazi do otpora. Takva djeca često ”pucaju” pod pritiskom tražeći bijeg od nogometa. Osim toga oni koji žele kontrolirati druge preko granica ostaju sami bez podrške od kvalitetnih stručnjaka. Nitko uspješan i zdrav ne želi biti nečija marioneta.

Roditeljska dužnost je da se okruži skupom ljudi u koje ima povjerenje. Pri tome mislim na trenere, agente, liječnike…

Zaključak

Pogrešno je zaključiti da roditelji ne ulažu energiju u nogometni odgoj svoje djece. Ono što treba naglasiti je da nije dovoljno poticati djecu. Potrebno se ulagati na ispravan način. Umjesto da se roditelji fokusiraju na trenutne rezultate i tablice trebali bi gledati u smjeru kako iskustvo igranja danas utječe na igru u budućnosti. S toga ako ste roditelj ulažite energiju u one stvari koje donose dugoročan uspjeh. To su kvalitetna nogometna obuka ili izgradnja dobrog odnosa.

Nemojte se zamarati pozicijama koje djeca igraju. Razmišljajte o tome da li su naučili osnovne principe nogometne igre. Važno je kako reagiraju u novim ulogama? Od identifikacije s ulogom na terenu, važnije su druge stvari. Da imaju pozitivan stav o sebi i samopouzdanje. Slika o sebi kao marljivom i ustrajnom nogometašu će ih odvesti puno dalje nego slika kako su oni ”devetka”. Dajte svu energiju svijeta kako bi se vaše dijete poistovjetilo s pravim modelom.

Ne petljajte se u polja koja dovoljno ne razumijete. Nećete ništa riješiti samo ćete se upetljati još više. Ako vam je stalo do analize unajmite stručnjaka. Dopustite mu da vam prokomentira igru vašeg djeteta. Nakon što to dovoljno puta napravite dobit će bolju sliku. Vjerojatno će te nešto i naučiti. Umjesto da trošite energiju na edukaciju drugih, educirajte sebe.

Na utakmicama budite potpora djetetu, a ne navijačkoj skupini. Ostavite navijanje za zajedničke posjete stadionima. Ne zaboravite da ste na dječjim utakmicama u ulozi roditelja. Tu ste najpotrebniji i nitko vas ne može zamijeniti. Dopustite svom djetetu da bude u centru pažnje taj dan. Ono to zaslužuje i očekuje od vas.

Naučite balansirati u kontroli. Imajte na umu da je vaš zadatak da se vaše dijete osamostali. Dopustite mu da ponekad pogriješi. Neka zaboravi dres, ili kopačku na trening. Sve je to dio učenja. Uči se i na utakmicama. Ne mora biti uvijek savršen. Izaberite trenera pažljivo, ali mu se ne miješajte u rad. Vjerujte u njegove sposobnosti. Energiju ulažite u pronalaženje kvalitetnih ljudi, a ne u njihovo kontroliranje.