The intelligent man is one who has successfully fulfilled many accomplishments, and is yet willing to learn more.”

Ed Parker

Ovo je vječito, ali nikad razjašnjeno pitanje. Obično treneri s diplomom zagovaraju formalno obrazovanje, dok bivši igrači s bogatom karijerom ističu iskustvo kao glavni faktor uspješnosti. U ovom tekstu ne želim stati ni na jednu stranu, nego se ozbiljno pozabaviti problematikom sagledavajući situaciju iz obje perspektive.

Što više vrijedi – diploma ili karijera?

O tome hoće li netko biti dobar trener ne ovisi ni o diplomi ni o karijeri. Upoznao sam odlične trenere koji nemaju formalno obrazovanje, dok s druge strane ima trenera s diplomom koji nisu na visokoj razini. Karijera ne garantira osobi da će postati dobar trener, kao ni diploma.

Osobno trenere ne gledam kroz prizmu imaju li diplomu ili ne. Također, dok procjenjujem nečije trenersko znanje, ne uzimam u obzir gdje je igrao, koliko mu je bila bogata karijera ili je li komentator na javnoj televiziji. Brojem pratitelja na 90plus portalu ne mjerim osobno nogometno znanje.

Sama diploma ili karijera ne vrijedi ništa spektakularno ako trener ne razumije nogomet na visokoj razini. Sve to pada u vodu nakon što čovjek izađe na teren, postavi zadatke za igrače i krene u komunikaciju, odnosno transfer znanja. Od diplome ili karijere postoje stvari koje vrijede puno više.

To su:

Posvećenost cjeloživotnom učenju
Sposobnost kritičkog razmišljanja
Razumijevanje funkcioniranja kompleksnih sustava

U praksi ove stvari vrijede najviše. Izostane li jedna od ove tri stavke, sasvim je svejedno gdje si bio i što si radio. Osoba koja nema nogometnu diplomu ili karijeru, ali ima volju postati trener, s ova tri faktora ima veći trenerski potencijal od difovca s reputacijom igranja za reprezentaciju.

Ovo ne vrijedi samo za trenere. Ova konstatacija se može primijeniti na bilo koju menadžersku ili učiteljsku funkciju. Sigurno ste se u životu susreli s učiteljem i “Učiteljem”. Ili liderom koji je bio lider zbog pozicije moći, komadića papira, i “Liderom” koji je na tu poziciju došao prirodno jer su ga ljudi cijenili i izabrali. Nije mu trebala nikakva diploma da dokaže svoju sposobnost. Postoje ljudi koji izlaze s fakulteta bez ozbiljnih kompetencija, dok drugi svoju karijeru grade izvan učilišta. I to uspješno.

Što donosi diploma?

Diploma ima svojih vrijednosti. Teorijsko znanje koje se stječe diplomom je ogromno. Diplomirani treneri mogu sagledati sportaša i trenažni proces iz sasvim druge perspektive. Umjesto da gledaju na učenje isključivo kroz svoje iskustvo, oslanjaju se na podatke. Prolaskom kroz fakultet treneri šire svoje kapacitete i postaju objektivniji, sistematičniji, kreativniji i inovativniji.

Neophodna doza analitičnosti i širine koja se dobije na fakultetima može se nadoknaditi neformalnim obrazovanjem. Nisu fakulteti jedine ustanove koje mogu obrazovati trenera, ali su dobre polazišne točke. Ipak, da bi se upisao fakultet, potrebno je imati preduvjete koje mnogi ljudi nemaju: želju i posvećenost za učenjem i mentalnu kondiciju. S druge strane, završetak formalnog obrazovanja je samo početak priče, nikako kraj.

Što nosi nogometno iskustvo?

Nogometno iskustvo, odnosno bogata igračka karijera, ima svoje vrijednosti. Igrači koji su stekli ime igrajući velika natjecanja imaju određeni kredibilitet u nogometnom svijetu. Lakše će ih prihvatiti klubovi i navijači. Pružanje prilike iznimno je važan faktor u karijeri, ali nije jedini.

Samim igranjem u nogometnim klubovima treneri igrači se bolje i lakše prilagođavaju radu u sustavu jer ga bolje poznaju od nekog fakultetlije. Adaptacija na nogometni svijet teče brže i lakše. Takvi treneri vjerojatno imaju prednost u socijalnim vještinama i osobnoj prezentaciji zbog izloženosti medijima kroz karijeru.

Dugi niz igranja nogometa donosi intuitivno iskustvo poznavanja nogometa. Netko s dvadeset godina staža u nogometu možda neće moći objasniti nogomet, ali će ga podsvjesno razumjeti. Naučit će čitati suptilne znakove na terenu poput lovca u Amazonskoj prašumi.

Ne postoji jedan put

Za postati odličnim trenerom ne postoji jedan put. Svaki trener ima neku svoju sudbinu. Ona osoba koja je imala bogatu karijeru nije imala vremena za formalno obrazovanje. S druge strane, amaterski igrači su mogli paralelno gurati nogomet i obrazovanje do jedne životne točke.

U trenutku kada se osoba odlučuje na trenersku karijeru, sa sobom nosi određenu vrijednost koju je stjecala kroz život. Formalno postati trenerom je jednostavnije od polaganja vozačkog ispita. Ipak, da bi se postao “Trener” potrebno je puno više od igračkog iskustva i fakultetske diplome. Tu se vraćamo na početak priče: koliko je netko spreman posvetiti učenju. A učiti se treba čak da bi se treniralo djecu.

Shvaćanje nedostataka i prednosti

Svi treneri bi trebali biti svjesni svojih nedostataka odnosno prednosti s kojima ulaze u trenerski posao. Umjesto prepucavanja na debatama “o jačini diplome” ili “koliko je zabio golova u karijeri” trebali bi raditi na slabostima baš poput igrača.

Bivši igrači bi trebali uzeti knjige u ruke i raditi na teoretskom znanju. Treneri s diplomama ili “no name” osobe trebali bi raditi na izgradnji socijalnih vještina, imidža i iskustvenom razumijevanju funkcioniranja nogometne zajednice. Onaj trener koji to shvati imat će veću mogućnost za uspjehom.

Važnost timova

Kako se nogomet i znanost razvijaju, tako se podižu standardi znanja. Iz dana u dan toliko je novih informacija da je nemoguće sve popratiti. Jedna osoba ne može voditi ozbiljan klub. Potrebna mu je pomoć. Ta pomoć dolazi u vidu tima. Tako u tom timu imamo specijaliste za vratare, kondiciju, analitiku igre, psihološku pripremu i drugo.

Sinergija jednog tima ima višestruko veću snagu nego onu pojedinca. Pa tako će mudar trener u svoj tim odabrati one članove koji pokrivaju različita područja, pogotovo ono u kojem je on “tanak”. Odabir i vođenje timom trenera je jednako važno kao i vođenje igrača.

Da bi se razumjela snaga tima u odnosu na autokraciju jednog čovjeka, potrebna je vještina razumijevanja kompleksnog sustava.

Zaključak

Bilo da se radi o diplomi ili nogometnoj karijeri, ti faktori nisu garancija kvalitete kada pričamo o trenerima. Netko tko je bio vođen (kao igrač) cijeli život od strane drugih (trenera) nije kompetentan da bude vođa, kao što putnik s najviše skupljenih milja u zračnom prijevozu ne može biti pilot. Također, puno nas zna voziti bicikl, ali biti trener biciklistima je nešto sasvim drugačije.

Diploma na fakultetu je početna točka, ali ne i završna. Kada izađemo iz autoškole, imamo zakonsko pravo za upravljanje vozilima, ali smo kilometrima daleko od onoga što se zove dobar vozač. Trener s diplomom koji se ne nadograđuje kroz život nema neku posebnu vrijednost.

Licence i diplome su nužno potrebne. Ipak, nisu i ne mogu biti jedino mjerilo kvalitete rada nekog čovjeka. Svejedno je kojim putem je čovjek došao do licence ili znanja. Važno je da nakon toga izabere put učenja i nadogradnje osobnog znanja.