“Self-acceptance is the foundation for constant growth and positive change.”
Vishen Lakhiani
Jednostavan odgovor na ovo pitanje bio bi: “Jer vole nogomet”. No, ono što me kao ozbiljnog trenera zanima jest što se skriva iza ljubavi prema nogometu? Svjestan sam mogućnosti da ne postoji samo jedan odgovor ili da pravu istinu nikada neću u potpunosti otkriti. Vjerujem, međutim, da sam se približio istini i da je to razmišljanje vrijedno podijeliti s roditeljima.
Od velikog praska do umjetne inteligencije
Čovjek je dio univerzuma i ne razlikuje se bitno od drugih dijelova svemira kojima je okružen. Promatrajući prirodu oko sebe, vidimo da sve ima tendenciju razvoja. Evolucija je prisutna od velikog praska. Nakon eksplozije, postojala su samo dva jednostavna plinovita elementa – helij i vodik. Eksplozijama supernova stvorile su se složene molekule koje su tvorile metale, stijene i, na koncu, planete.
Na našoj Zemlji molekule su učinile korak dalje. Udružujući se polagano, od kristala smo došli do jednostavnih živih bića. Čovjek je vrhunac biološkog razvoja na planeti. Kažem ‘biološkog’ jer već sada svjedočimo tehnološkoj evoluciji koja ima potencijal da čovjeku oduzme primat na planeti i da se proširi diljem svemira lakše i brže od samog čovjeka.
Što trebamo zaključiti iz evolucije?
Evolucija nikada ne prestaje. Evolucija je kontinuirani proces koji se odvija od početka razumijevanja svemira. Sve stvari imaju tendenciju da se razvijaju, čak i one nežive ili polužive poput kristala. Evolucija se odvija kroz borbu, ujedinjenje i suradnju.
Gledajući veliku sliku, naša je planeta jedan veliki organizam u kojem svaka životinjska i biljna vrsta ima svoju ulogu. Dodao bih da su te biljke i životinje povezane s neživim stvarima poput zvijezda i planeta koje imaju svoje sile kao što su gravitacijska, elektromagnetska i nuklearna.
Unutar planete vidimo bespoštednu borbu za resurse. Zvijeri su usavršile brojne trikove, taktike i načine kako uhvatiti plijen iz svog okruženja. Slično tome, biljojedi su našli načine kako održati svoju vrstu na životu, najprije organizirajući se međusobno. Životinjske vrste se ne organiziraju samo međusobno; neke, osim u obitelji, mogu živjeti u simbiozi s drugim bićima. Tako je vuk, odnosno pas, postao čovjekov najbolji prijatelj.
Kakva je veza između evolucije i sporta?
Ovo nije članak iz fizike ili biologije, već sportski članak. Ipak, kako bismo bolje razumjeli nogomet, moramo poznavati funkcioniranje svemira koji je iznjedrio čovjeka, a zatim i čovjeka koji je izmislio nogomet. Inače bi naši odgovori na pitanje zašto djeca igraju nogomet mogli biti površni i nepotpuni.
Od plemenskog doba, čovjek se bavio nekom vrstom sporta. Sport se razvijao s kulturom, a elementi sporta uvijek su postojali. Ples je priznat kao sport u suvremenom društvu i proučava se na kineziološkom fakultetu. Vjerojatno je ples bio jedan od prvih oblika sporta kojim su se ljudi zabavljali uz plemensku vatru. Možemo zamisliti neandertalce ili američke Indijance kako se opuštaju uz pjesmu i ples.
Nameće se pitanje zašto su ljudi prihvatili ples, odnosno sport poput bacanja kamena s ramena ili koplja? Religijski rituali nisu odgovor jer i male bebe, koje nemaju pojma o religiji, plešu uz glazbu. Prvi ples, a ne mislim na ples mladenaca, nije donio nikakvu opipljivu nagradu. Izgleda da su na prvi pogled gubili energiju, ali nije bilo tako.
kako bismo bolje razumjeli nogomet, moramo poznavati funkcioniranje svemira koji je iznjedrio čovjeka, a zatim i čovjeka koji je izmislio nogomet.
U našim mozgovima postoji evolucijski program koji nas potiče na razvoj. Postajemo kompleksniji nego što smo bili. Sport izravno utječe na mozak koji se sam razvija kroz pokret. Postoji čvrsta veza između inteligencije i količine pokreta koju su proizvela djeca. Bebe koje su bile više aktivne kroz igru i kretanje imaju veći IQ od onih koje su sjedile.
Prirodno je da dijete želi razvijati svoje vještine. Dobro je poznato da dijete najbolje uči i razvija se upravo kroz igru. Igra nas potiče na kompleksnije razmišljanje, preciznije kretanje, brže predviđanje i eksperimentiranje. A nogomet je najpopularnija igra u Hrvatskoj. Nije ni malo čudno zašto najviše mladih bira nogomet kao sredstvo evolucije i razvoja u kvalitetnije ljude.
Kako dijete evoluira kroz nogomet?
Nogomet je svemir ili planeta u malom. Potiče individue da se prilagode okruženju. Nogometaš istovremeno shvaća da je individua sa svojim jedinstvenim sposobnostima, ali i dio tima kojem se mora prilagoditi. Sukladno tome, njegove će se vještine razvijati tako da se pojačavaju one sposobnosti koje doprinose timu na uštrb drugih.
Ako je dijete u timu kojem trebaju igrači s jakim individualnim kvalitetama, svi brzi i vješti pojedinci će brže napredovati u odnosu na druge koji bi mogli stagnirati.
Koliko će igrač biti vješt, odnosno koliko će napredovati, ovisi i o kvaliteti protivnika. Ako je protivnik neznatno snažniji ili često igra u izazovnoj ligi, igrač prima vjetar u leđa za razvoj jer će biti prisiljen nuditi svoj maksimum i proširivati svoje granice. Logično je da oni koji igraju u lagodnom okruženju teže razvijaju svoj potencijal.
Vidljivo je da je u nogometu, kao i u životnoj okolini, balansiranje između osobnih potreba i potreba drugih nužno za razvoj. Lav tjera gazelu da bude brža i opreznija, napadač razvija braniča da predviđa situacije i zaustavlja akcije protivnika. No, to nije sve.
Kroz sport, ples i interakciju s drugima razvijamo osobnost i vještine koje ne stoje u izravnoj vezi s nogometom, ali imaju veze s preživljavanjem. Podudaraju se s našim unutarnjim porivima i programima ili, ako hoćemo, s instinktima.
Empatija i razumijevanje tuđih osjećaja, učenje poštivanja pravila, debatiranje, strateško planiranje, fokusiranje, strpljenje i upornost su nusproizvodi sportskih aktivnosti. Oni su izuzetno važni u drugim aspektima života. Dobra je stvar što se te vještine mogu prenijeti s igrališta na buduća radna mjesta.
Empatija i razumijevanje tuđih osjećaja, učenje poštivanja pravila, debatiranje, strateško planiranje, fokusiranje, strpljenje i upornost su nusproizvodi sportskih aktivnosti
Zašto je djeci nogomet zarazan?
U Hrvatskoj je nogomet posebno privlačan djeci iz više razloga. Prije svega zbog dvaju nagona koji su im svojstveni: razvoj i prihvaćanje. U prethodnom dijelu teksta objasnio sam na koji način i kako se dijete razvija. Sada ću se osvrnuti na to zašto su igre, pa tako i nogomet, privlačne djeci.
Promatrate li sisavce, primijetit ćete da se mačke, psi, delfini, primati i drugi slični sisavci rado igraju. Igra je idealna jer je naganjanje brata ili sestre sigurno s jedne strane, a s druge potiče razvoj vještina. Lovice i skrivača su jednostavne, bezopasne i dinamične aktivnosti iz kojih djeca crpe mnogo koristi. Tu su prisutni elementi motorike, trčanja, puzanja, skakanja, bacanja i promjene smjera, kao i komunikacije, imaginacije i postavljanja pravila.
Nogomet kao igra je kompleksan. To je simulacija života u malome. Ne otkriva vam sve o sebi, postoje brojni faktori koji utječu na ishod i uspješnost može biti raznolika ovisno o različitim vještinama. Neki se oslanjaju na brzinu, prodornost i srce, dok drugi svoju vrijednost grade na finoj tehnici i razumijevanju igre. Ta nogometna neizvjesnost, visoka kompetitivnost i potreba za suradnjom u isto vrijeme privlačni su našoj psihologiji. Ona u toj igri vidi odličan poligon za razvoj.
Osim toga, nogomet donosi i drugu komponentu – priznanje od društva. U Hrvatskoj nogometaši imaju bolji status nego u Novom Zelandu. To je razlog zbog kojega nije svaka igra popularna u svakom društvu. Malo je onih koji žele biti dobri u nečemu što društvo ne prihvaća. Najbolji mačevalac u Hrvatskoj ne može dobiti ni približno toliko priznanja i prihvaćanja za svoje vještine kao prosječan nogometaš.
Ta nogometna neizvjesnost, visoka kompetitivnost i potreba za suradnjom u isto vrijeme privlačni su našoj psihologiji. Ona u toj igri vidi odličan poligon za razvoj.
Kako koristiti nogomet na ispravan način?
Samo kada znamo zbog čega djeca zaista igraju nogomet, možemo im pomoći. To je dopustiti svim početnicima da se bave nogometom ako to žele. Oko nogometa je potrebno izgraditi sigurno okruženje u kojem svako dijete može pokazati što zna.
To su preduvjeti da svako dijete osjeti napredak u svom radu. Treneri bi trebali konstantno hvaliti djecu za stvari u kojima napreduju. Jer njihova psiha je krhka i više traži potvrdu nego što je to slučaj s mladima. Ovdje se posebno referiram na djecu do dvanaeste godine života.
Fokus na pozitivne stvari u razvoju doprinijet će jačem osjećaju napretka i razvoja, što generira radost i sreću, a donosi i drugu važnu stvar – djeca će se osjećati prihvaćeno od strane autoriteta jer oni primjećuju ono što je djeci važno. Ta povezanost ima potencijal stvoriti ogromnu energiju i motivaciju za učenje nogometa.
Nogomet za početnike treba njegovati s jednim nevinim, opuštenim i zabavnim pristupom, oslobođenim od stresa i pretjerane ozbiljnosti, gdje užitak motivacija teče iz duše mladih igrača . To je igra koja dopušta veću dozu individualnosti, eksperimentiranja i slobode. Granice postoje, ali su fleksibilnije i udaljenije te se s vremenom sužavaju i definiraju bez da guše razvoj.
Zaključak
Nogomet, kao i bilo koji drugi sport, može poslužiti kao odličan poligon za razvoj mladih. Iz njega se može izvući mnogo za život korisnih iskustava i vještina. Koliko će nogomet biti dobar ovisi o sustavu. Sustav, u ovom slučaju savezi, klubovi i roditelji, upravlja društvom.
Bojim se da trenutno u svijetu nogometa imamo previše upravitelja i savjetnika koji ne razumiju pravu poantu zašto se djeca bave nogometom. To je da bi se razvijala i bila prihvaćena. Zbog toga, ne samo da gubimo nogometne talente, već i uništavamo te sprječavamo našu mladost da se dobro osjeća u svojoj koži i društvu.
Naša je dužnost njegovati najljepše cvijeće, štititi ga od korova i dopustiti mu da jednog dana procvjeta i nosi plodove.