Don’t Make Assumptions. Find the courage to ask questions and to express what you really want. Communicate with others as clearly as you can to avoid misunderstandings, sadness and drama.
Prilikom upisa na nogomet roditelji imaju razne ideje i razloge zašto to čine. Ipak zamišljanje upisa u nogomet i konkretno igranje nogometa nije isto. Realnost može biti sasvim drugačija od očekivanja. Upravo zato što ”mapa nije teritorij” pročitajte ovaj tekst prije upisa u nogomet (ili ako imate nedoumica nakon upisa) koji će vam dati drugačiju perspektivu.
1) Upisujem dijete u nogomet jer samo želim da bude sretno
Nogomet ne usrećuje djecu sam po sebi. Učenje nogometa prije ili kasnije (kod nas je to nekako prije) stavlja djecu pod pritisak. Ovdje ne možemo nabrojati koliko tu pritisaka ima: pritisak od javnog nastupa, pritisak od pogreške, pritisak od rezultata, pritisak od napretka, pritisak od očekivanja (osobnog, roditeljskog, trenerskog, suigrača…).
Argument da će dijete biti sretno igrajući nogomet ne stoji. To je iluzija. Sretno dijete će biti ono koje ima izgrađen osjećaj osobne vrijednosti. On se ne bilda na terenu nego doma. Sretno dijete je ono koje ima kapacitet da vidi u budućnost i tako se žrtvuje.
Biti sretan nije stvar igranja nogometa nego čitavog mentalnog sklopa. Dijete može biti sretno ako ga upišete na omiljeni sport, ali upisivanje samo po sebi ga neće dugoročno napraviti sretnim. Sreća je stvar percepcije gledanja na život (nepravdu, klupu, poraze…) koja se stječe odgojem.
2) Upisujem dijete na nogomet da bi bilo zdravije
Upis nekog šestogodišnjaka na nogomet neće čudom promijeniti zdravstveni karton i osigurati mu zdravlje. Da, bavljenje nogometom može dovesti do jačanja tjelesnih i mentalnih kapaciteta, ali nije zagarantirano i ne događa se preko noći već dugogodišnjim treniranjem.
Što se tiče fizičkih kapaciteta ozbiljne pojave na tijelu se događaju u tinejdžerskoj dobi. U pubertetsko doba trenažna opterećenja mogu dovesti do jačanja kapaciteta pluća i razvoja mišića uključujući i onaj srčani. Najviše djece se upisuje na nogomet u vrtićkoj dobi što je puno prerano u odnosu na to kad će se početi događati ozbiljne promjene na tijelu.
Naravno, ovo govorim u kontekstu ako je metodologija treniranja ispravna i u skladu s principima razvoja djece. Neadekvatan trenažni proces može ozbiljno narušiti fizičko zdravlje doprinoseći ozljedama poput puknuća ili istegnuća lokomotornog aparata.
Osim toga, sport je, kako sam napisao, u nekim sredinama izuzetno natjecateljski nastrojen. Velik pritisak može slomiti većinu klinaca i tako narušiti mentalno zdravlje. Pritisak u obliku osuđivanja ili ocjenjivanja vodi u suprotnom smjeru od jačanja zdravlja. Odražava se u manjku osjećaja osobne vrijednosti što vodi prema depresiji i toksičnom sramu. Pogotovo ako su u pitanju početnici.
Upis u nogomet ne jamči zdravlje. Nogomet može pomoći djetetu da osnaži duh i tijelo ako je okolina poticajna, treneri na visini zadatka i poticajni roditelji. U ostalim slučajevima zdravlje bi se moglo narušiti.
3) Želim odmaknuti dijete od ekrana i potaknuti ga da se više kreće
Nogometni trening početnika traje najviše šezdesetak minuta. U tih sat vremena djeca su zaista aktivna manje od pola vremena. Dok im se objasni vježba, postroji, česte su pauze i prekidi, koncentracija je mala. Upisom u nogomet roditelj može dobiti lažnu sliku o tome koliko bi se dijete trebalo kretati.
Znanstvenici su izmjerili da šestogodišnjaci bez problema mogu prijeći dnevne udaljenosti od tridesetak kilometara. Kretanje je iznimno važno i stimulira rad mozga te smo mi ljudi, pogotovo djeca, ovisni o kretanju želimo li ostati zdravima.
Tri do četiri treninga dnevno nemaju ni približno dovoljan volumen kretanja koje je potrebno djetetu. Dijete bi trebalo provoditi cijela popodneva, sate i sate u kretanju kako bi održalo zdrav razvoj. Jedan trening svaki drugi dan može pripomoći u količini kretanja, ali ju ne može upotpuniti.
Osim toga, dobar dio roditelja ima iskrivljenu sliku (ili je nemaju) koliko njihovo dijete zaista provodi vremena sjedeći i gledajući u ekrane. Ta predodžba je obično puno manja i preko preporučene dnevne doze.
Kad se sve zbroji i oduzme, moramo prihvatiti činjenicu da tri sata tjedno umjesto dnevno nisu dovoljna da potaknu dijete da se kreće i zaštite ga od negativnih utjecaja tehnologije. Upis na nogomet ne može imati utjecaj na zdrave navike koliko utjecaja ima kultura zdravog življenja u obitelji. Roditelji su odgovorni za količinu kretanja i usvajanje zdravih navika. Korištenje nogometa može pomoći u tome, jedino je pogrešna premisa da će se upisom, prebacivanjem loptice na trenere, riješiti problem.
4) Želim da moje dijete razvije sportski duh kako bi bilo kasnije uspješnije u životu
Razvoj sportskog i kompetitivnog duha ima svoje pozitivne strane i osobine. Ono što treba naglasiti jest da životni uspjeh ne ovisi isključivo o tome može li se netko ”izboriti za sebe”. Borba, natjecanje i kompetitivnost su dobri za određen tip djece. Osim toga, upitno je je li izgradnja sportskog duha adekvatna za karakter vašeg djeteta.
Imamo li dijete kojem odgovara kreativnost, suradnja i empatija (umjetnička duša), njemu vjerojatno neće trebati sport kao generator uspjeha nego možebitnog neuspjeha. Forsiranje djeteta, koje nema afiniteta za borbe i natjecanja, teško može voditi do uspjeha.
Razvijanje kompetitivnosti bez razvoja empatije i suradnje je slijepa ulica. Empatija se razvija u ranom djetinjstvu i na njoj treba biti fokus. Kompetitivnost ima svoje mjesto u pubertetu kao nadogradnja na emocionalnu inteligenciju.
Životni uspjeh dolazi kao kombinacija emocionalne inteligencije, znanja i kompetencija te socijalnih vještina. Upis u sport može poticati i potiče određene vještine koje su važne za uspjeh. Ipak, te vještine poput kompetitivnosti nemaju vrijednost bez emocionalne zrelosti. Problem je što sport, ako dijete nije dobro vođeno i odgajano, može potkopati mentalni sklop vrijednosti. Rezultat može biti životni brodolom.
5) Znam koliko je nogomet koristan i zabavan iz osobnog iskustva
Mnogi roditelji upisuju djecu u nogomet iz nostalgičnih razloga. To što nekoga vežu lijepe uspomene iz djetinjstva na nogomet, upakirane u brojna prijateljstva, sportske uspjehe i drugo, ne znači da će i vaše dijete doživjeti isto. Djetetu upis u nogomet može biti pravi pakao. Može se izgubiti te imati problema u snalaženju, socijalizaciji i učenju vještina.
Gledanje na sport kroz osobne okvire izvađene iz nekog drugog desetljeća može biti varljivo. Koliko će netko izvući pozitivnih stvari iz nogometa ovisi o nizu okolnosti. Odabir kluba, trener, suigrači i niz drugih faktora može odnijeti djetetu iskustvo samog igranja.
Ipak, mnogi faktori se daju prevladati ako dijete ima osobnu preferenciju, a ne roditeljsku, da igra nogomet. Ako postoji snažna unutarnja motivacija za igranjem nogometa, onda će nogomet biti zabavan i moći će se nešto naučiti iz njega. Osobna motivacija nije nikako povezana s tuđim iskustvom igranja nogometa. Bez obzira koliko roditeljima nogomet bio zabavan i koristan, na dijete će djelovati pozitivno isključivo ako ga ono osjeća i gaji svojim duhom i tijelom.
6) Nogomet je popularan
Nogomet je najpopularniji sport u Hrvatskoj, ako govorimo o dječacima. Njegova popularnost privlači pažnju. Nogometaši su od našeg društva priznati te imaju poseban status na razini države. Igrati nogomet za svoju državu mnogi ljudi doživljavaju kao najveću čast. Slično je i s nastupom za omiljeni klub ili mjesto.
Da bi se sportaš ostvario, potrebna je posebna ljubav u sport u kojem se bavi i određene predispozicije. Upis u nogomet ne znači da će dijete automatski imati status. Ako ne gaji veliku volju za treniranjem nogometa te njegovo tijelo nije adaptirano za učenje te igre (nedostaju temelji), umjesto popularnosti i statusa može mu se dogoditi odbacivanje i poniženje.
Nogomet toliko malo ljudi donese popularnost i slavu. Puno više njih se razočara u tu igru. Nesrazmjer je ogroman. Upisivati dijete u nogomet omamljeni njegovom popularnošću može biti put u suprotnom smjeru. Zato bi bilo dobro se voditi djetetovim osjećajima i biti na stalnom oprezu da se ne dogodi psihički kolaps. Pustite da dijete bude to koje će se gurati u sport i određivati samo za sebe koliko mu je nešto dobro ili popularno.
Trebam li uopće upisati dijete u nogomet?
Da i ne. Nogomet može biti koristan, i bude koristan, za određenu populaciju djece. Ima djece koja rastu kao igrači i ljudi na nogometnim travnjacima. Razloga za upis može biti više, ali kao najvažniji se ističe da dijete želi igrati nogomet. Da je zaljubljeno u njega.
Nogomet sam po sebi ne može napraviti dijete sretnim, zdravim, sposobnim… Može biti koristan ako ima kemije između njega i djeteta. Kemija se rađa u djetetu i ne može se stvoriti na silu kako bi se riješili problemi izvan nogometa. Socijalizacija, kondicija, zadovoljstvo i drugi problemi ne nastaju u nogometu niti ih nogomet rješava sam bez angažmana obitelji.
U nogomet se dijete treba i mora upisati onda kada ono želi upis. Gledajte na nogomet kao pomoćni alat u odgoju s kojim se treba naučiti baratati umjesto da ga percipirate kao čarobnu kutiju za otklanjanje problema. U tom slučaju je upis opravdan
