A bad teacher tries to find his own faults in students.
Rahi Gul Kashmiri
Loši signali se ne smiju ignorirati
Kvalitetni treneri su privilegija. Zbog tog razloga roditelji sa nestrpljenjem prate promjenu trenera. Želja je dobiti što boljeg trenera za svoje dijete. Ako vam je najvažniji nogometni i psihosocijalni razvoj djeteta u ranoj dobi onda pažljivo pročitajte ovaj tekst. Uočite li nekoliko navedenih signala kod trenera vašeg djeteta onda bi trebali ozbiljno razmisliti o promjeni sredine. U protivnom postoje veliki izgledi da se nogometna priča vašeg djeteta ne bude odvijala prema željenom planu.
1. Pretjerano je ozbiljan pred djecom
Ozbiljnost u poslu je poželjna. Svaka osoba bi trebala pristupati svom poslu odgovorno. Pri tome se trebaju poštovati zakonitosti posla kojeg se obavlja. Važna stavka u radu s djecom je dobra atmosfera. Početnicima treba prilaziti na opušten način. Zadatak trenera je da otvori dječja srca prema nogometu na njima prihvatljiv način. Igrajući se i zabavljajući se s njima.
Upakirati tehničke i taktičke zahtjeve u igru je ozbiljan posao. Izazovno je primijeniti model učenja tako da djeca nisu svjesna da uče. Za to je potrebno iskustvo i znanje. Pripremiti sebe na jedan takav trening je zahtjevno.
Pretjerana ozbiljnost na treningu nije pokazatelj kvalitetnog rada na treningu. Ona može biti indikator nečega sasvim suprotnoga. Nemogućnost opuštanja proizlazi iz anksioznosti i nesigurnosti u sebe. Ozbiljnost i vojnički dril su mehanizmi kojima se to pokušava prikriti.
Budite oprezni ako se trener baš nikada ne smije na treningu. On bi si morao dopustiti da se spusti na dječju razinu. Izostanak osmjeha na trenerovom licu je veliki gubitak za male nogometaše. U ostalom najmlađa djeca ne slušaju, ona osjećaju. Djeca će najbolje rasti prateći trenerove pozitivne osjećanje umjesto naredbi.
2. Nije fleksibilan
Disciplina je važna vještina koju djeca trebaju usvojiti. Za to je potrebno vrijeme, razumijevanje i strpljenje. Znamo kako djeca znaju biti različita. Trener bi trebao biti discipliniran u smislu da konstantno nadograđuje dječje sposobnosti.
Ono što nije dobro da trener iste principe provodi nad svom djecom. Ne želi se uopće prilagođavati djeci i roditeljima nego želi da se svi prilagode njemu. Rigidno ponašanje koje se pokušava opravdati pod ”sva pravila vrijede za sve” ne donose ništa dobroga ako se primjenjuju rigorozno.
Ne uvijek, ali trener bi ponekad trebao oprostiti igraču i odstupiti od općih načela. Ponekad je u redu dopustiti igraču da igra na utakmici ako je izostao s treninga. Za trenera koji se baš uvijek drži pravila kao ”pijan plota” i nema razumijevanja za višu silu može se zaključiti da je konzervativan.
Takva osoba često zna biti zatvorena za okolinu. U smislu da ju ne zanimaju drugi osjećaji nego su joj važna isključivo pravila. Također može biti zatvorena za nova učenja i saznanja. To može ugroziti odnose s djecom, ali i s roditeljima.
3. Lako se uvrijedi
Nema sportaša bez čvrste ličnosti. Nogometaše odgajamo u smjeru da budu odvažni. Da prihvaćaju na sebe odgovornost na terenu. Važno je da zadrže psihološku stabilnost i mirnoću u izazovnim trenucima. Ogledalo takvog ponašanja treba biti upravo trener.
Slaba osoba je ona koja je hiperosjetljiva na kritiku. Koja svaki komentar shvaća osobno. Takav tip osobnosti ne može biti dobar za djecu koja traže lidera i zaštitnika. Trener koji se može lako povrijediti na komentar djeteta pokazuje nezrelost. To može biti izraženo u svađama i prepucavanjima s drugima. Svaki prigovor bilo od djeteta, roditelja, kolege ili suca je za njega proglašenje otvorenog rata.
Zanimljivo je to da bi takav trener za obranu od kritika mogao koristiti kritiziranje drugih. Optuživanje djece za lošu izvedbu, sudaca za urotu, roditelja za nerazumijevanje dio je njegovog stila komunikacije. Takvi karakteri potkopavaju dječje samopouzdanje, unose nemir i nervozu te prelaze granice pristojne komunikacije. Oni ne uče nego sputavaju.
Kod takvih trenera igrači mogu biti sputani. Teško se opuštaju te nogomet igraju u grču. Boje se pogreške na terenu kako ne bi naljutili trenera. Plaše se komunikacije jer njegova reakcija na njihova pitanja može biti neugodna. To sve koči razvoj djeteta. Njegovi bi potencijali mogli ostati neiskorišteni.
4. Izrazito je natjecateljski ustrojen
Željeti pobjedu svoje ekipe je ljudski. Trener bi se trebao moći povezati s djecom. Veseliti se s njima nakon postignutog gola i proslavljati pobjede. Otpustiti emocije i dati si oduška da zapjeva, skoči i razvuče osmijeh preko lica. Takvo ponašanje je poželjno i poticajno.
Ipak pobjeda je samo pobjeda. Pogotovo u dječjem nogometu. Ona nije jedina stvar zbog kojeg djeca dolaze na trening i utakmice. Pogrešno je gledati na nogomet isključivo zbog pobjede. Trener koji je fokusiran da pobjedi sljedeći tjedan propušta druge faktore koji utječu na razvoj djece.
Primijetite li da trener isključivo priča o selekciji, igri, utakmicama, tablici, bodovima i medaljama, a izbjegava teme poput razvoja, učenja i emocija upućuje da je okrenut prema rezultatima. Ekstremno natjecateljski ustrojen trener će zanemariti razvoj i sreću djeteta i podrediti je rezultatu.
Kod takvog trenera raspoloženje se mijenja ovisno o rezultatu i utakmici. Kad se pobjedi dolazi do velike euforije i zadovoljstva. Poraz ga može gurnuti u depresiju i nesigurnost.
Takvo ponašanje može biti demotivirajuće za mlade nogometaše. Uslijed lova za bodove i medalje djeca bi se mogla izgubiti putem zbog nedovoljnog razumijevanja za njihove potrebe. U takvim odnosima prijeti odustajanje od nogometa.
5. Daje loš primjer na osobnoj razini
Djeca uče iz primjera sviđalo se to nama ili ne. Oni mogu slušati odrasle, ali će brže i bolje kopirati obrasce ponašanja od učitelja. Puno je važnije od onoga što trener priča je ono što trener radi. Kako se ponaša..
Zbog toga obratite pozornost na trenere u klubu. Da li su oni ispunjene i sretne osobe ili su ljuti i nezadovoljni? Kako se odnose prema znanju i edukaciji? Kakvi su izvan terena? Pogledajte kako se odnose prema drugim ljudima iz okoline.
Uočite li da osoba koja trenira vaše dijete ne živi visoke standarde i nema velike vrijednosti u poslu kojim se bavi te izvan posla je loš znak. Nema potrebe da glumite detektive i ulazite u nečiji privatan život. Osnovne informacije o osobi možete dobiti na temelju promatranja, sastanaka i informativnih razgovora te kroz javno dostupne informacije.
Ako je netko loše odnosi prema svojoj djeci, šalje signal da bi se mogao loše odnositi i prema drugoj djeci odnosno ljudima. Čovjek koji ne voli posao, ne može rasplamsati ljubav za nogomet svojim igračima. Iluzorno je očekivati da neodgovorna osoba može naučiti dijete odgovornosti. Onaj trener koji zanemariva svoje obaveze ne može naučiti djecu da budu odgovorni. Teško možeš nekoga naučiti ono što sam nisi svladao.
Zaključak
Pretjerana ozbiljnost, manjak fleksibilnosti, emotivna nerazvijenost, slijepa fokusiranost na rezultate i loš osobni primjer je više nego dovoljno indikatora potencijalne opasnosti kod trenera. Svaki od ovih nedostataka kod trenera utječe negativno na dijete. Koliko će negativno utjecati ovisi o samom djetetu.
Dijete koje ima iz nekog razloga čvrst karakter, lakše će pretrpjeti trenerovu emocionalnu nezrelost. Također na dijete koje odrasta u obitelji gdje je jedan od roditelja ima iste obrasce ponašanja trenerovo ponašanje lakše će se adaptirati na njega. Međutim za neke igrače će to biti ogroman stres.
Teško da će se poklopiti idealan trener s djetetom. Čest je slučaj da će roditelji trebati tražiti kompromise u izboru trenera. Prihvatite li previše kompromisa koji nisu dobri u izboru trenera ili zanemarite loše signale koje odašilje vjerojatno će te se vi i vaše dijete naći u problemima. Oni se mogu očitovati odmah, ali i kasnije u kritičnom periodu razvoja za igrače.
Moja je preporuka da pažljivo birate trenera i pokušate izbjeći trenere čije su osobine navedene u članku.
Bravo odličan tekst