A person soon learns how little he knows when a child begins to ask questions.

Sjećanja

Posjedujem određena sjećanja iz djetinjstva. Slike u kojima se igram nogomet ili nabijam loptu su nakon tolikih godina djeluju još uvijek svježe. Boje su žive, osjećaj one sreće je pravi. U trenutku me vraća u odavno prošla vremena.

Mogu osvijestiti kako sam razmišljao u tom trenutku. Mojim prijateljima i meni se dan svodio na planiranje aktivnosti na ulici, dvorištu i igralištima. Pogotovo je to bilo izraženo u proljeće i ljeto.

Nismo imali kape na glavi, niti smo se mazali kremama za zaštitu od sunca. Lica su nam bila rumena od sunca i trke. Niz njega se cijedio znoj za koji se lijepila prašina koju su za sobom dizali automobili na zemljanoj ulici.

Ništa nam nije smetalo sve dok smo bili okupirani igrom. Riskirali smo sunčanice, prometne nesreće i razne prelome. Ničeg od toga nismo bili svjesni. Dan bi bio proletio u jednom trenu.

Uglavnom smo igrali nogomet. Sami smo se birali u ekipe. Određivali smo pravila kako smo htjeli. Učili smo se igrati nogometa, ali i svađati i miriti. Nitko nije bio iznad nas i mjerio nam vrijeme igre. Nije bilo sugestija od odraslih daj lijevo, umjesto desno. Nitko nas nije tlačio, niti plašio osim nas samih. Na kraju dana smo znali da ćemo opet igrati nogomet poslije škole ili za vikend. To je bilo sigurno kao da će sunce izaći u jutro.

Suvremeno doba

Danas jako malo djece ima mogućnosti za takvu aktivnost. Vremena su se promijenila. Ne kažem da treba žaliti za starim vremenom. Novo doba ima svoje prednosti. Društvo u cjelini je napredovalo u mnogo čemu.

Djeca mogu početi trenirati nogomet puno ranije. Ne moraju čekati pubertet da zaigrate prvu utakmicu. Ako ste djevojčica imate pravo da uživate u nogometu kao i dječaci, bez da vas netko krivo gleda.

Ima puno više različitih klubova i akademija za izbor. Pogotovo ako živite u gradovima i prigradskim naseljima. Te akademije nude razne programe. Tako da imamo futsal u dvoranama, brazilsku školu, Coerver akademije, profesionalne škole i akademije specijalizirane za najmlađe.

Infrastruktura je odlična. Nedostaje nam dvorana ali opet su tu igrališta s umjetnom travom. Igra se deri peri nogomet bez blata. Također se tu mogu naći reflektori za noćne termine. Može se trenirati od 0-24 ako ima potrebe.

Imamo daleko više educiranih i obučenih trenera za rad s djecom. Neki od njih su fakultetski obučeni, mladi i ambiciozni željni dokazivanja. Može se naći trener za vratare, kondicijski trener i analitičar.

Postoje na tisuće liga. Zimskih, ljetnih na velike i male golove s vratarima i bez njih. Utakmica nikad nije bilo više. Prvenstva, prijateljske i razni turni. Igra se subotama i nedjeljama.

Dobro je da moderna djeca imaju bolje uvijete. Bez obzira na promjene, danas nema više kvalitetnih nogometaša u odnosu na prije. Očigledno smo promjenom uvjeta nešto izgubili.

Kad ćemo igrati nogomet?

“Treneru hoćemo li danas igrati nogomet?” upitao je jedan osmogodišnji dječak svog trenera. Trening se bližio kraju i on se pobojao da neće dobiti ono po što je došao taj dan na trening- igru.

Plaćanje nogometnih treninga u klubu na kojima se ne igra nogomet na svakom treningu je promašena investicija.

Suosjećao sam se s tim dječakom. Bilo mi ga istinski žao. Zar moguće da trening nogometa za djecu završi bez igre? Moguće je. Zamislite da ostavite dijete u glazbenoj školi i on se vrati kući bez da je svirao, pjevao ili plesao.

Predočite si sat škole stranih jezika u kojoj ni jedno dijete nije progovorilo riječ tog jezika. Recimo da im je cijeli sat protekao na vježbe disanja i izgovaranja slogova. Učitelj kaže tri dana ćemo jačati dijafragmu, za vikend ćemo pričati engleski.

Zamislite da netko na likovnoj radionici ne naslika ni jedan crtež. Cijeli sat uči držati pravilno olovku i razlikovati boje. Nećemo početi crtati dok god ne naučite savršeno raditi ravne crte- kaže učitelj. Vjerojatno bi većina roditelja ispisala dijete iz takve grupe. Ili bi djeca izgubila volju dolaziti.

U nogometu je često obrnuto. Što djeca manje igraju nogomet, a više trče krugove, zaobilaze kapice, rade vježbe snage to su treninzi ”bolji”.  Biitno je da se djeca dobro oznoje i drilaju mantraju gledatelji pored igrališta. Ako je trener na treningu ozbiljan kao i sadržaj onda će valjda bolje naučiti nogomet- krivo percipiraju roditelji.

Ono što je nama kao djeci bilo neupitno danas je upitno. Na treningu nogometa nogomet bi se trebao podrazumijevati. Ostalo je izvan logike. Većina sadržaja na treningu bi trebala otpadati na igru. Umjesto toga neka djeca ne dobiju igru uopće. Dok se strani jezik najbolje uči kroz pjevanje, plesanje i igru u opuštenoj atmosferi, nogomet se uči kroz dril.

Ono što je nama kao djeci bilo neupitno danas je upitno. Na treningu nogometa nogomet bi se trebao podrazumijevati. Ostalo je izvan logike.

Dijete koje ne dobije nogomet na treningu je prevareno. Prevaren je i roditelj jer on ne zna kako bi trebao izgledati trening nogometa. Nogomet nije trčanje u krug, dodavanje između dva igrača i vođenje lopte kroz kapice. To je kao da kažete da je matematika pisanje brojeve. Možeš na list papira ispisati koliko god hoćeš brojeva ali uzalud ako nisi pokušao riješiti niti jedan matematički zadatak. Kako ćeš postati dobar matematičar bez primijenjenih zadataka?

Nogomet je rješavanje složenih zadataka za vrijeme igre, kako bi se kroz suradnju sa suigračima nadmudrio protivnik. U tome je čar i zabava. To je ono što klinci žele. Kroz to se razvija mozak i tijelo. Zbog toga ni jedan igrač ne bi smio pitati trenera ”kad ćemo više igrati nogomet?”.

Ono što je vaša zadaća kao roditelja da zaštitite dijete. Plaćanje nogometnih treninga u klubu na kojima se ne igra nogomet na svakom treningu je promašena investicija. Takav trening nije napravljen po prema standardima.