“Kad je moj sin dobio poziv u prvu momčad, bio sam jako uzbuđen. Bilo je to ostvarenje mojih snova. Ali sada je na njemu da radi teško i dokaže da zaslužuje svoje mjesto u momčadi.”
Otac,Zlatan Ibrahimović
Svatko tko je bio sudionik sportskih natjecanja kao gledatelj, prijatelj ili trener mogao je doživjeti ponos u očima ushićenih roditelja. Vjerujem da je ponos jedna od najsnažnijih emocija , kojom većina roditelja želi biti opijena. Ponos dolazi s rezultatima, a rezultati s natjecanjima. Tu se mogu pojaviti problemi koje mnogi nisu ni svjesni.
Trebaju li roditelji biti ponosni na svoju djecu?
Ponos je jedna zdrava emocija koja se ispoljava na jačanju obiteljskih odnosa. Dijete na koje su njegovi skrbnici ponosni dobiva snažan vjetar u leđa koji ga može podići do neslućenih visina. Stoga je on kao takav poželjan. Zapravo želimo li dijete koje je pre određeno za sportske uspjehe i slobodu izražavanja na nogometnim terenima onda bi ga trebali obasipati s ponosom.
Problem ponosa
Kao i u svemu tako i ponosu postoje određeni problemi. Većina ljudskih problema proizlazi kada se pretjera. Tako je s ponosom. Sasvim je u redu biti ponosan na svoju djecu i na njihove uspjehe. Ipak preveliko fokusiranje na uspjehe djeteta tako da se zanemaruje svoj život nije dobro.
Budi ponosan na druge, ali i na sebe
Svatko od bi trebao voditi svoj život i poštivati ga. To je dobra poruka za djecu. Ljudi koji nisu pretjerano zadovoljni sa svojim životnim uspjesima skreću pažnju na živote svoje djece. Tada su kroz njihove uspjehe ponosi na sebe i doživljavaju njihov uspjeh kao svoj. Tako ne daju dobar primjer djeci iz nekoliko razloga. Ne daju im primjer kako da se bave sobom, nego ih uče da se bave drugima. Također zaboravljaju da su njihova djeca samo ljudi koji imaju pravo na vlastite odluke i planove.
U takvom okruženju gdje nemaju previše slobode mladi sportaši mogu izgubiti motivaciju za bavljenje sportom. Prvotna strast koja ih je krasila ugasit će se usred premalog prostora koje im je potrebno da dišu. Roditelji kojima je dijete najvažniji osobni projekt često završe razočarani u dijete i u sebe.
S odnosom mogu pretjerati samo oni roditelji čiji se životi svode na vikende i dolazak na nogometne utakmice svoje djece. Tu mogu nastati frustracije. Roditelji koji balansiraju između osobnih interesa i hobija te roditeljskih zadataka nisu u opasnosti.
Ponos je jedna zdrava emocija koja se ispoljava na jačanju obiteljskih odnosa. Dijete na koje su njegovi skrbnici ponosni dobiva snažan vjetar u leđa koji ga može podići do neslućenih visina.
Građenje ponosa na rezultatima- zašto ne?
Na djecu možemo biti ponosni iz milijun razloga. Na roditeljima je da odluče koji će razlog izabrati i zbog čega. Roditelji sportaša često izabiru ponos na rezultat. To nije bez razloga jer usmjeravanje pažnje na rezultate može djecu napraviti otpornijim na pritisak koji je često prisutan u sportu. Cilj roditelja je od djeteta izgraditi jedan snažan sportski karakter, igrača koji će se moći nositi s pritiskom kako bi ostvarilo sportske ciljeve.
Roditelje koji se usmjere na rezultat često možemo prepoznati kao one koji ne propuštaju ni jednu utakmicu svog djeteta.
Uvijek su najbolje informirani o svim rezultatima i planovima aktivnosti. Često su emotivni za vrijeme utakmica tako da komentiraju igru, sudačke i trenerske odluke. Vole davati savjete i instrukcije svom djetetu koje su obično kritične. Euforično proslavljaju svaki uspjeh neki kroz pjesmu drugi kroz objave i fotografije na društvenim mrežama ili oboje.
Unatoč nekim pozitivnim stvarima ponos na rezultate ima svoju lošu stranu. Zapravo ne jednu, nego njih nekoliko.
Loše samopouzdanje
U nogometu teško da ćeš osvojiti svaki uspjeh na koji dođeš. Ni utakmica se ne može tako lako pobijediti. Češće su pogreške, nego postignuti golovi. Vlada li dominacija u klubu, ili mlađim kategorijama, doći će trenutak kada će rezultati prestati dolaziti. Ako si roditelj je prvenstveno ponosan na rezultate postoji vjerojatnost da ćeš dobiti dijete s niskim samopouzdanjem.
Stres
Stres nas tjera da učimo. On je u određenoj mjeri dobar. Ipak ako si postavimo nerealne ciljeve- izgorjet ćemo. Želja za pobjedom po svaku cijenu je besmislena. Ne može se kontrolirati utakmica. Rezultat ovisi o više nepredvidivih faktora. Ako sam dijete čiji roditelji će biti ponosni samo na pobjede onda sam u problemu. Lakše ću ih napraviti frustriranim neko ponosnim. To prouzrokuje toliki stres da dijete teško može pokazati što zna.
Sreća
Lijepo je pobijediti . To nas mnoge čini sretnima. Ono što nas ne može napraviti sretnima je igra u kojoj jedinu sreću možemo pronaći u pobjedi. Djeca primjećuju ono što im roditelji reflektiraju. Ako im reflektiraju isključivo rezultat, neće vidjeti napredak u vještini. A znamo da nas najviše trebaju uveseljavati nova znanja. Kad djeca nisu sretna ona se neće truditi. Prestat će napredovati i lakše će odustati.
S odnosom mogu pretjerati samo oni roditelji čiji se životi svode na vikende i dolazak na nogometne utakmice svoje djece. Tu mogu nastati frustracije.
Kako iskazivati ponos?
Mnogi roditelji uvjetuju djecu nečim kako bi se djeca ponašala u skladu s njihovim očekivanjima. Možda je to pogrešno. Vjerujem da treba prihvatiti djecu onakvima kakva jesu sa svojim specifičnim osobnostima.
U nogometu djeci treba skretati pažnju prema njihovom trudu i zalaganju. Razgovarati o njihovom napretku kroz pitanja; što vole u svojoj igri, a što bi promijenili? Budite ponosni na svaki njihov trud i pokušaj čak i kada on ne ispadne kako je planiran. Potičite njihove slobode i izbore. Na to budite ponosni.
Tako ih potičete da budu pravi borci, da ne odustaju. Da se vole i onda kada gube, te da poštuju protivnika kojeg su pobijedili. Također ih pripremate da donose samostalne odluke i da se znaju nositi s njihovim ishodima.
Zaključak
Ponos na rezultate kad-tad mora doći na naplatu. Dugoročno je teško održiv. U konačnici će donijeti više frustracije nego zadovoljstva. Pogotovo iz dječje perspektive gledanja.
Iz perspektive sportskog djelatnika sportski rezultati se ne postižu u vrtićima i osnovnim školama. U tom razdoblju se nogometaši školuju i uče. Postiže se napredak. Rezultati se postižu na ozbiljnim natjecanjima poput svjetskih i europskim prvenstvima . Zbog toga su ti svi rezultati u mlađim dobnim skupinama upitni. Treba biti ponosan na napredak i trud koji postižu djeca.