”Manje je više”

Svjetska nogometna organizacija FIFA preporučuje da djeca krenu s velikim nogometom između dvanaeste i četrnaeste godine života. Tog savjeta se drže gotovo sve razvijene zemlje. Ipak nisu svi savezi sigurni da je to najbolji trenutak. Ako i se i vi pitate kada je najbolji trenutak da djeca započnu s igrom 11 na 11 pročitajte u nastavku teksta.

Uvod

Djeca se obično susreću s nogometom na izlazu iz vrtića i nižim razredima osnovne škole. Tada kreće organizirano treniranje, ali i natjecanja. Za razliku od odraslih nogometaša djeca ne igraju nogomet 11 na 11 nego u manjim omjerima igrača, manjem terenu i s modificiranim pravilima nogometne igre.

S igranjem na velikom terenu se započinje u dobi mlađih pionira U-12 (više o kategorijama ovdje). U nekim zemljama odnosno regijama prelazak na veliki teren se događa i godinu, dvije kasnije. Neki savezi razmatraju da se ta dobna granica spusti. Dok oponenti smatraju da je takva odluka suluda i neprihvatljiva njezini zagovornici imaju svoje argumente.

Koja je razlika između ”velikog” i ”malog” nogometa?

Postoji koliko ključnih faktora po kojima se razlikuje seniorski ”veliki” nogomet od nogometa koji igraju naši početnici:

Broj igrača

– početnici igraju sa 7 ili 9 igrača za razliku od 11 u seniorskom nogometu

Veličina igrališta

– Početnici igraju na dvostruko manjim dimenzijama terena

Vrijeme igre

– Početnici igraju znatno kraće

Veličina golova

– Početnici imaju golove manjih dimenzija

Lopta

– Početnici igraju s manjom i lakšom loptom

Pravila

– Početnici imaju prilagođena pravila (nemaju pravilo zaleđa, mogu se vratiti u igru nakon što su zamijenjeni)

Zašto postoje razlike u pravilima?

Razlike u pravilima, pogotovo one vezane za dimenzije nije teško opravdati. Djeca su manja od odraslih, imaju manja tijela; s toga im je potrebno manje igralište, manji golovi, manja lopta.

Također zbog toga što su volumenom manji njihova fizička snaga je deficitarna na odrasle. Djeca su slabija, sporija i manje izdržljivija od odraslih osoba. Zbog toga im je potrebno manje igralište i kraće vrijeme za igru.

Nije sve u hardveru, puno toga je i u softveru. U biti, ”glava” je ta koja igra nogomet. Uz sve navedeno djeca prije puberteta ne mogu shvatiti sve koncepte nogometa. Pogotovo neke taktičke. Zbog toga igraju rasterećenije bez pravila zaleđa.

Iz ovoga sasvim je logično da djeca do određenog trenutka igraju ”modificirani” ili ”prilagođeni” nogomet dok ne sazru za onaj ”pravi”.

Kako ubrzati nogometno sazrijevanje?

Igre na malom prostoru

Neki tvrde da se sazrijevanje pospješuje tako da djeca igraju često u malim omjerima igrača. To im pruža više iskustva jer u manjim omjerima sudjeluju u više akcija. Brže do njih dolazi lopta, češće su u situaciji da odlučuju što će s njom, više napadaju i više se brane.

Smanjen prostor djelovanja te tjera da razmišljaš brže te da budeš precizniji i spretniji s loptom u malom prostoru jer je protivnik uvijek u blizini.

Trener lakše podučava manju skupinu djece. Postoji veća vjerojatnost da će igrač dobiti povratnu informaciju koja korigira i usmjerava razvoj vještina.

Što bi se dogodilo kad bi djeca počela igrati 11 na 11 u ranijoj dobi?

Nisam naišao na ni jedno relevantno istraživanje na tu temu, no na temelju iskustva i sličnih znanstvenih istraživanja možemo pretpostaviti s relativno dobrom sigurnošću.

Ono što moram u početku naglasiti je da se igranje 11 na 11 ne odnosi na sve igre, uključujući one na treningu. To bi se odnosilo na dio treninga i sve utakmice.

Nogomet bi izgubio na kvaliteti

Mala djeca nemaju snagu, niti moć da precizno udaraju loptu na udaljenosti od 20 metara. To bi dovelo do brojnih pogrešaka.

Osim toga, nogometaši ispod 12 godina imaju problem sa razumijevanjem složene nogometne taktike. Teško im je držati manji prostor i surađivati s manje igrača, a kamo li igrati na velikom prostoru s puno više igrača. Igra bi bila kaotična.

Nesuvislo trčanje na velikom terenu jednostavno bi izmorilo pojedinu djecu. Ona bi trčala većinu vremena bez lopte s upitnim ciljem. U onom trenutku kad bi i dobili loptu ne bi imali energije za kvalitetan potez.
Druga djeca bi odustala od igre jer bi izgubili motiv. Ne bi im bilo zanimljivo pa bi odsutno šetali.

Igrom bi dominirala snažnija i jača tako da bi se oslanjala na svoje fizičke osobine, umjesto na nogometne. Mogli bi pobjeći s loptom ili uhvatiti nekoga. Također bi mogli postići pogodak iz veće udaljenosti jer bi imali snažniji udarac.

To bi dovelo do frustracija djecu koja se oslanjaju na nogometne vještine. Bili bi manje efikasni, odnosno našli bi se u podređenom položaju na terenu i kod trenera.

Igrači bi usporeno napredovali

Bez poticajne igre, puno iskustva s loptom i dobrih uputa od strane trenera napredak prije će doći do odustajanja nego do pravog napretka. Imali bi igrače koji ne bi jednako efikasno rješavali nogometne zadatke. Umjesto njih bi se naša djeca koja su izdržljivija u četrnaestoj godini života.

To vjerujem nije ono što konačnici žele klubovi, roditelji, manageri, a ni djeca. Izgubilo bi se one vještine i karakteristike koje su specifične za nogomet. U zamjenu bi dobili nekoga tko je dobar, ne odličan za kros.

Da li svim igračima odgovara ista dobna granica za prelazak na veliki nogomet?

Ne. Djeca se razvijaju različito. Ako pogledate utakmicu mlađih pionira primijetit će te da u glavnom dominiraju djeca koja su rođena na početku godine pa su mentalno i fizički zrelija od vršnjaka. Uz nekoliko iznimaka koji su iznimno vješti.

Dobna granica se mora postaviti. Ona je nužno zlo, a ne idealno rješenje. Zbog toga treba biti oprezan i strpljiv u prognozama. Teško je davati kvalitetne procjene igračkog potencijala u trenutku kada taj nogometaš još nije sazrio za veliki teren.

Moguće je da uspoređujemo dijete koje je zrelo za veliki teren s onim koje još to nije. Nitko ozbiljan ne daje sigurne prognoze kad se radi o mlađim pionirima. To se obično događa u kadetima ili juniorima.

Ima li 11 na 11 nogomet svoje prednosti?

Igra 11 na 11 može donijeti određene prednosti za djecu. Pogotovo ako se radi o homogenoj skupini koja zrela za veliki nogomet. Takva grupa bi mogla igrati veliki nogomet i godinu dana ranije. Ipak te korisnosti ne smatram većim od korisnosti da djeca igraju u manjim omjerima.

Izdržljivost i taktička uigranost se ne mogu mjeriti s nogometnom vještinom. Dugoročno gube efekt i utjecaj.

Zaključak:

Preporuka je da djeca na kreću na veliki teren iza 12 godine. To nije striktno pisano pravilo i ne vrijedi za sve, samo za većinu. Postoje pojedinci koji mogu izaći ranije na veliki teren bez nekih posljedica, dok bi drugima odgovaralo da izađu u četrnaestoj godini.

Kad je pravi trenutak za izlazak na veliki teren ovisi o stupnjevima razvoja djeteta. Psihofizičkim i nogometnim. Onaj tko nema dovoljno dobre nogometne vještine i nije biološki iznad svojih vršnjaka bilo bi dobro da preferira igru na manjem terenu uz manje igrača što duže i više može.