There are many people who can say that a team is playing Badly. There are only a few people who can say why they’re play badly.
Johan Cruyff
Pretpostavka da znamo nešto što zapravo ne znamo je izvor najvećih pogrešaka u životu. U Hrvatskoj, nogometno opčinjenoj zemlji, gotovo je sramotno priznati sebi i drugima da zapravo ne znamo što je nogomet. Svatko od nas ima neku ideju o nogometu, svoje mišljenje. Bar milijun ljudi je uvjereno da može aplicirati za nogometnog izbornika. Ovo nije tekst za njih. Ovo je tekst za one koji si hrabro mogu priznati da nemaju pojma o nogometu. Ostavite li svoja dosadašnja uvjerenja, visoki ego i strahove na stranu, možda shvatite da nogomet možete gledati iz sasvim nove perspektive.
Što je nogomet?
Definicija nogometa
Da bi se uopće moglo pisati o nogometu on bi se trebao definirati što preciznijom definicijom. Pretražujući internet našao sam na oskudne definicije nogometne igre. Takve definicije bi mogle biti zanimljive nekome tko uopće ne poznaje nogometnu igru. Za mene su one šuplje, pune rupa i kao takve mogu dati krivi dojam o samoj igri. Jedna od njih je definicija iz Oxfordskog rječnika koji je priznat izvor informacija:
”Nogomet je igra koju igraju dvije ekipe od 11 igrača koji udaraju okruglu loptu gore-dolje po terenu za igru, pokušavajući je ubaciti u protivnički gol”.
Vjerojatno ne postoji idealna definicija, ali ova mi je neozbiljna. Vjerujem da se možemo složiti da se nogomet može igrati i s manje igrača. Nogomet je nogomet i kad sudac isključi igrača. Također u nogometu se ne udara lopta gore dolje po terenu. Nasumičnim udaranjem lopte ne bi se mogao ostvariti cilj.
Zbog svega toga sam odlučio iznijeti precizniju definiciju
”Nogomet je igra između dviju ekipa koja se igra na odgovarajućem nogometnom terenu. Cilj igre je postići najmanje jedan pogodak više od protivnika, u unaprijed dogovorenom vremenu, tako da se poštuju pravila igre.”
Ova definicija mi više odgovara iz nekoliko razloga. Kada djeca igraju igru 7 na 7 na malom terenu smatram da ju također možemo zvati nogometom. Jer joj je usprkos drugačijim dimenzijama terena, pravilima broju igrača i vremenu cilj igre ostao jednak. Postoje stvari koje možemo korigirati unutar igre, a da pri tome igra ne gubi svoj smisao.
Što nogomet nije?
Da bi nogomet bio nogomet on mora imati teren, dvije suprotstavljene ekipe, svoj cilj (golove), ograničenja (dokada se igra), ograničen teren za igru i pravila. U procesu učenja nogometa možemo manipulirati s tim elementima. Smanjimo prostor za igru, napravimo disbalans u broju igrača, povećamo broj golova te izmijenimo pravila igre (zaleđe, izvođenje prekida) ali je ta igra i dalje nogomet.
Izbacimo li golove iz jednadžbe onda ta igra ne odgovara definiciji nogometa. Igra posjeda lopte (zuja, krug) ima neke elemente nogometne igre kao što je suprotstavljene strane ali nema nogometnog cilja. Igranjem te igre djeca ne uče zapravo igrati nogomet. To nije problem. Problem je kad trener misli da igrom bez nogometnih golova ili protivnika trenira nogomet. On ih trenira elemente iz nogometne igre.
Da bi se usavršila nogometna vještina djeca bi dominantno trebala igrati nogomet na treninzima. Iskustvo mi govori da mnoga djeca na treningu treniraju dominantno elemente nogometne igre (Trčanja bez lopte,čuvanje lopte, vođenje lopte kroz kapice, dodavanje u parovima, žongliranje..) da bi se na kraju tjedna susrela s pravim nogometom na utakmici. U toj situaciji igrači ne mogu prenijeti svoja znanja na teren.
Nogometna teorija nam služi upravo kako bi izbjegli zablude. Zbog toga je važno definirati nogomet na ispravan način. To je temelj na kojem možemo graditi svoje znanje o igri ali i mlade nogometaše. Inspiracija za ovaj članak dolazi od W. Tamburina nizozemskog kineziologa i filozofa koji je ljubav za nogometom i potragu za istinom sjedinio u knjizi ”Football Theory”.
”Nogomet je igra između dviju ekipa koja se igra na odgovarajućem nogometnom terenu. Cilj igre je postići najmanje jedan pogodak više od protivnika, u unaprijed dogovorenom vremenu, tako da se poštuju pravila igre.”
Nogometni gol
Cilj nekog sporta je određen pravilima. U košarci je cilj postići više bodova pogađajući koš. Šahovski igrači gledaju kako će matirati kralja. Nogometašima je intencija zabiti pogodak, jer je pobjednik onaj to postigne više golova. Ciljevi se mogu mijenjati samo ako promijenimo pravila igre.
Cilj je uvijek jedan, dok načina na koje možemo ostvariti cilj je više. Do pobjede se može doći uz više ili manje truda. Cilj se može ostvariti i zabavljajući se. Ali poanta sporta nije zabava. Festivali, koncerti i cirkuske predstave su zabavnog karaktera. Nogomet u sebi sadrži natjecateljku notu.
Možemo u svojoj glavi misliti što želimo, ali u nogometu pobjednik nije onaj tko se više zabavio. Bodove dobivaju one ekipe koje pobjeđuju. To vrijedi za sve; veterane, seniore, mlade i djecu. Još nisam nigdje čuo da je netko dobio bodove na račun zabave ili umjetničkog dojma u igri. Cilj sporta nema veze s onim što mi preferiramo. Samo s onim što je zapisano- na semaforu.
Zašto je nogomet sport akcija, a ne pokreta?
Pokretima nazivamo pomicanje tijela kada je ono izolirano od okoline. To može biti abdukcija i adukcija (primicanje i odmicanje) natkoljenice natkoljenica na nogama. Možemo napraviti elevaciju (podizanje) ruke. Opisivanje radnje kroz pokret je korisno u sportskoj rehabilitaciji kada liječnik zadaje vježbe rekonvalescentu. Važno je da oporavljenik izvodi pravilne pokrete udova i tijela kako bi ojačao mišiće i tetive.
Postoje sportovi u kojima dominiraju pokreti. Oni su obično ciklični sportovi u kojima je utjecaj okoline na sportaša minimalan ili sporedan. To su sportovi poput atletike, gimnastike ili plivanja. Na njima sportaši izvode pokrete tijela. O tehnici tih pokreta ovisi ishod plivačke ili trkačke utrke. Bacač diska se nalazi izoliran u svom krugu od okoline kako bi automatiziranom sekvencijom pokreta izbacio disk što dalje. Ako pri tome pogriješi ili uspije, možemo taj pokušaj opisati kroz lošu ili dobru tehniku izbačaja.
Nogomet, košarka ili hokej su sasvim drugačiji tipovi sportova. Oni se odigravaju kroz akciju. Nogometaši su u stalnoj interakciji s okolinom (suigračima i protivnicima). Dok jedna ekipa napada i gradi, druga se brani i opstruira. U svemu tome igrači aktivno pokušavaju rješavati probleme na terenu. Oni pri tome rade pokrete i pokreću tijela. Ipak primaran je kontekst i jezik kojim ćemo opisati njihove namjere.
Jezik pokreta nije onaj koji na pravi način opisuje nogometnu igru. Usprkos toga mnogi treneri, navijači i sportski komentatori ga koriste kako bi opisali nogometnu igru. Igrač je skočio, trčao ili udario loptu je jezik pokreta jer su skakanje, trčanje i udaranje pokreti.
Jezik pokreta se toliko ustalio u nogometni žargon da ga je teško iskorijeniti. Isto kao što govorimo da nekome da ”upali” svijetlo kad zapravo želimo da pusti napon u rasvjetno tijelo. Kažemo li djetetu da upali svijetlo ono neće uzeti upaljač. Ali će imati rupe u poznavanju električne energije i aparata. Tako je i s nogometom.
Nogomet se najbolje dočarava tako da se opisuju nogometne akcije. One su skup interakcija igrača na nogometnom igralištu u svrhu postizanja cilja. To je jer se ”udaranje” lopte događa iz nekog specifičnog razloga. Onda priliči da opisati događaj kao dodavanje lopte, ispucavanje (čišćenje) lopte, ili gađanje gola . Primjećuje te li razliku između ”udaranja lopte” kojem opisujemo pokret i ”dodavanja lopte” kojim opisujemo akciju?
Zašto se važno izražavati kroz akcijski jezik?
”Udaranje lopte” nema nikakvu funkciju. Ali ”čišćenje lopte” je u funkciji nogometne igre. Ono ima zadatak da spriječi postizanje gola. ”Dodavanje lopte” je u funkciji izgradnje nogometne igre. ”Gađanje gola” ili ”udarac po golu” je specifična akcija kojom želimo postići pogodak. Koliko igrač dobro funkcionira na igralištu moguće je ocijeniti opisujući njegove akciji u kontekstu nogometne igre.
Kao primjer mogu navesti kada opisujemo pokret udaranja lopte. Da li ste čuli kada se nekom nogometašu ocjenjuje nogometna tehnika? Tehnika je ispravnost pokreta. Ona nema veze s akcijom. Ta terminologija je odlična kada ocjenjujemo bacanje koplja ili skoka u dalj. Nogomet kao kompleksan sport s puno interakcije bi trebali opisivati kroz akcijski jezik.
Jezik pokreta
”Ovaj sportaš ima savršenu tehniku udaranja lopte s obje noge. Odlično kontrolira loptu u zraku na podlozi. Može primiti i udariti loptu gotovo svim dijelovima tijela. Njegova biomehanika pokreta udarca je savršena.”
Jezik akcije
”On je odličan playmaker (razigravač) jer smisleno dodaje loptu. U kratkom vremenu, pod pritiskom protivnika, pronalazi najbolja rješenja unutar nogometne igre. Uz to sigurno i precizno izvodi nogometna dodavanja.”
U prvom primjeru smo opisivali tehniku free-style performera, u drugom primjeru smo opisivali akcije nogometaša. Nogometna tehnika nije vezana za nogomet. Netko može imati savršenu tehniku koja se ne može primijeniti u igri. Također netko, kome jedna noga služi samo za ”ulaz u bus” (Davor Šuker, Luka Modrić), mogu biti najbolji igrači svijeta.
Zbog čega ljudi imaju podijeljena mišljenja oko iste utakmice?
Ljudi gledaju na svijet različitim očima
Način na koji gledamo na svijet ovisi o brojnim faktorima. Djeca drugačije doživljavaju svijet od adolescenata, koji opet imaju svoj pogled na život i gledaju ga različito od zrelih ljudi. Okviri kroz koje gledamo oko sebe se razlikuju od čovjeka do čovjeka. Imamo one s ružičastim naočalama koje nazivamo optimisti koji su nasuprot crnih pesimista. Okolina je također važan faktor. Eskimi imaju sasvim drugačiji doživljaj snijega. Oni razlikuju dvadeset vrsta snježnih pahuljica i za svaku imaju svoj naziv.
Ljudi koji poput nas žive u sličnom okružju na svijet će gledati pod utjecajem obrazovanja. Edukacija mijenja osobnost pa tako i način razmišljanja odnosno kako gledamo na događaje. Nogometna utakmica je odličan primjer. Na stadionu se zna okupiti na desetke tisuća ljudi. Oni su različite dobi, dolaze iz različitih krajeva te imaju drugačija iskustva i znanja.
Stoga ne čudi što gledajući jedan te isti događaj ljudi imaju na desetke različitih komentara i opažanja. Navijači imaju svoj jezik. On je u skladu s njihovom osobnosti. Na njih utječe jezik novinara. Prilikom novinarskog opisivanja događaja možemo prijetiti slične izraze, slengove i načine komuniciranja. Novinar je fokusiran na određene situacije na terenu koje gleda kroz povećalo.
Gledanje nogometnih utakmica s tribina, te iz trenerske stolice je sasvim neki drugi događaj. Treneri su fokusirani na stvari koje navijači ili novinari ne doživljavaju. Te stvari obično nisu za javnost nego iz nekoliko razloga. Dio su intime unutar kolektiva ili ih običan puk ne bi mogao razumjeti. Zbog trener koji daje izjave za javnost ponekad korigira svoj jezik kako bi bio razumljiviji. To mu ne pomaže da bolje opiše utakmicu nego da dobije više simpatija od navijača.
Prednosti kvalitetnijeg komuniciranja
Cilj komunikacije je izbjeći šumove kako bi poruka bila što jasnija. Kada učitelj objašnjava povijest važno je da učenici shvate njegovu poruku. Vrsta jezika kojeg koristimo prilikom komunikacije može napraviti razliku. Pri tome moramo znati su igranje nogometa i podučavanje nogometa dvije različite stvari. Ja imam relativno veliko iskustvo vožnje avionom, ali li mi ne pada napamet da podučavam nekoga kako da vozi avion.
Kvalitetna komunikacija pomaže treneru da ubrza proces učenja nogometa djetetu. Loša komunikacija može usporiti nogometni razvoj kroz zablude i zbunjivanje. Najprecizniji jezik kojim možemo komunicirati s nekim tko uči nogomet je kroz nogometne akcije. Ta terminologija je relativno nova i nije uvriježena u nogometnom svijetu. Nogomet se toliko brzo mijenja skupa sa svijetom oko nas da te promjene jezik ne stigne popratiti. Kao posljedicu toga imamo za to da se treneri još uvijek educiraju na klasičan način kroz jezik pokreta.
Komunikacija treba biti jasna
Slično je kad se roditelji ili treneri obraćaju djeci. Način komuniciranja slabo je razumljiv nekome tko se po prvi puta susreće s nogometnom igrom. Tako da umjesto konkretnih poruka djeca se zasipaju izrazima koji im ne pomažu da poprave svoju igru. To su uglavnom prazne fraze koje ljudi koriste bez da razmisle ;Što fraza znači? Kako ju dijete doživljava?
Igraj jednostavno, na prvu!
Budite agresivniji u obrani!
Ne vraćaj previše loptu prema svom golu!
Stanite na loptu!
Premalo se vraćaš u obranu!
Ne trčite dovoljno!
Zašto nisi zabio gol?
Ne ispadaj naivno!
Stojimo daleko od igrača!
U napadu bi trebali biti konkretniji!
Sve navedene poruke nisu jasne. Što znači ne vračaj previše loptu prema svom golu? Igrači trebaju dobiti jasnu uputu kada je dobro odigrati povratnu loptu (uvijek, ako nema rješenja za odigravanje naprijed ili na bok). Nije dovoljno reći da se ne trči dovoljno. To samo po sebi ništa ne govori ako se ne obrazloži tko ne trči (igrač, vezna linija…) dovoljno (brzo ili na vrijeme) kojoj situaciji ( kod izgubljene lopte, u fazi napada…) i gdje bi trebao trčati.
Ljudi koji učestalo koriste fraze umjesto objašnjenja nemaju širu sliku. Njihovo teoretsko znanje nogometne igre je dosta tanko, a pogled kojim gledaju na nogomet može biti iznimno uzak. Opažanja koja iznose nemaju visoku vrijednost, dok njihova poduka često biva površna i loša.
Možemo li koristiti jedan zajednički jezik
Zabluda je da svi ljudi trebaju gledati ili će gledati na svijet jednakim očima. U tom smislu njihovi pogledi će se razlikovati. Situacije će se gotovo uvijek interpretirati šaroliko. Svako od nas bi trebao imati određenu slobodu mišljenja. To je u neku ruku dobro,dok ne ugrožava okolinu, odnosno druge osobe. Nogometni djelatnici, su nešto drugo. Oni imaju velik utjecaj na odgoj nogometaša. Na njima je najveća odgovornost. Način na koji se oni izražavaju treba biti pod posebnim povećalom.
Trenerima i učiteljima trebalo bi podići norme komunikacije. Za njihov jezik je potrebno da bude stručan i efikasan. Oni bi trebali komunicirati na visokoj razini. Kao što navijači ili novinari imaju svoj prepoznatljiv jezik isto bi trebalo vrijediti za trenere. To trenutno nije tako. Imamo visoko obrazovane trenere s odličnom komunikacijom i razumijevanjem koji se miješaju sa ”stručnjacima ulične terminologije” i populistima. To koči razvoj sporta. Popravak situacije je moguć kroz kvalitetnije obrazovanje.
Kako opisati nogometnu igru?
Nogometna igra, odnosno situacije koje se događaju na terenu se mogu gledati na različite načine. Ono što vidimo to opisujemo. Igru možemo opisati na više načina da svaki od njih bude točan. Ipak različiti načini, ostavljaju drugačiji dojam. Nisu svi jednako primjenjivi u svim situacijama.
Kao primjer ću navesti da atmosferu možemo opisati kao gibanje ciklone i anticiklone. Osim toga stanje u atmosferi možemo opisati kao gibanje čestica zraka. Prvi primjer gdje opisujemo atmosferu kroz ciklonu, anticiklonu i vjetrove je odličan ako ga primjenjujemo za vremensku prognozu. Takav način nije pogodan za znanstvene testove unutar laboratorija.
Nogometna igra proizlazi iz odnosa svih igrača na terenu. Zbog toga je idealno da igru opisujemo kroz odnose što više nogometnih aktera. Kada govorimo o nogometnoj igri važno je razumjeti i širi aspekt. U kakvim se uvjetima odigrava utakmica? Da li je sparno ili je teren natopljen vodom? Da li se akcija odvija na početku ili na kraju utakmice kad je primjetan umor?
Ljudi koji učestalo koriste fraze umjesto objašnjenja nemaju širu sliku. Njihovo teoretsko znanje nogometne igre je dosta tanko, a pogled kojim gledaju na nogomet može biti iznimno uzak. Opažanja koja iznose nemaju visoku vrijednost, dok njihova poduka često biva površna i loša.
Koje su razlike između poznavatelja nogometne igre i običnog amatera?
Poznavatelj nogometne igre unutar nogometne akcije gleda skupinu igrača i njihove odnose. On može prepoznati kako djeluje cijela ekipa u trenutku u odnosu na protivnika. Nogometni amater obično gleda igrača s loptom i njemu najbližeg igrača. Teško mu je shvatiti odnose tri igrača, a kamoli više. Zbog toga komentira isključivo igrača s loptom (kako je to loptu dodao, puknuo ili kako je reagirao).
Šahovski majstor vidi sve figure na šahovskoj ploči. Oni su za njega jedno tijelo. Svaka figura utječe na igru čak iako je na drugoj strani ploče. On tako bolje razumije partiju. Može pripremiti ili predvidjeti zamke koje šahisti žele provesti. Odnosi između figura su bitni za razumijevanje strategije. Preneseno na nogomet figure su igrači. Njih možemo gledati kako skupno napadaju, brane se i rade prijelaz iz napada u obranu.
U onom trenutku kada čovjek shvati složene odnose između svih igrača na polju, tada se događa skok u razumijevanju nogometne igre. Tada iste situacije shvaća i opisuje na drugačiji način. Važno je da učitelji shvaćaju nogomet kako bi igračima podigli shvaćanje igre. Ponekad igrač sam shvati nogometnu igru u ranoj dobi. Tada za njega kažemo da igra kao senior u odnosu za djecu. Cilj je da svoj djeci što ranije podignemo razumijevanje igre. Zato ako im pričate o nogometu najprije ga probajte sami shvatiti.
Faze nogometne igre
Nogometna igra je kompleksna. Radi boljeg razumijevanja ona se može podijeliti u tri glavne faze. Nogometne ekipe obično imaju jednu ili dvije faze na kojoj zasnivaju svoju dominaciju. Teško će se naći momčad koja podjednako dominira u svim fazama. Tu tvrdnju možemo prenijeti i na igrače. Neki igrači dominiraju u fazi obrane, dok su drugi dominantniji u fazi napada. Ocjenjivanjem faza u igri dobijemo ukupnu ocjenu igrača ili tima.
Napadanje
Napadanje je faza igre kad je lopta u posjedu momčadi. Svi igrači unutar ekipe koja kontrolira loptu (vratar, braniči, vezni i napadači) sudjeluju u fazi napada. Njihova uloga unutar napada se razlikuje. Da pojednostavim, posjed lopte odlučuje tko napada, a ne uloga na terenu. Nemoguće je da jedan igrač iste ekipe u fazi napada dok je njegov suigrač u fazi obrane. Ekipni cilj u fazi posjeda lopte (napada) je postići pogodak. Da bi postigli pogodak trebaju kreirati prilike za postizanje pogotka. Prilike se kreiraju kroz kvalitetnu pripremu (izgradnju). To su sekundarni ciljevi.
Imamo li ekipu koja postiže dovoljan broj pogodaka za nju možemo reći da igra fazu napada uspješno. Primijetimo li da momčad stvara dovoljno prilika ali ne postižu golove onda imaju potencijalni problem u efikasnosti. Nogometaši koji ne stvaraju prilike trebaju poraditi na boljoj pripremi napada. Tek tada možemo znati koliko su zapravo dobri u završnici.
Kako bi ekipe napadale igrači se koriste nogometnim akcijama kao što su dodavanje lopte, otvaranjima, osvajanje prostora, varkama (driblinzima), udarcima na vrata itd… Ovisno o kvaliteti navedenih vještina igrači dobivaju uloge unutar faze napada. Vratar – dodavanje lopte; branič- otvaranje, dodavanje; vezni igrač- dodavanje, varke; napadač – osvajanje prostora, udarci na vrata.
Branjenje
Branjenje je faza igre za igrače čiji su suparnici u posjedu lopte. Njima je primarni cilj preoteti loptu kako bi mogli pokrenuti fazu napada. Jedino iz faze napada je moguće ostvariti nogometni cilj- postizanje pogotka. Ponekad nije moguće odmah ostvariti cilj pa je potrebno pribjeći sekundarnim ciljevima. Opstrukcija i usporavanje protivničkih napada. Ako taj plan ne uspije onda je krajnji cilj blokiranje udaraca na gol.
Gledamo li ekipu koja prima puno pogodaka, ona ima problema u svim fazama obrane. Ekipa koja ne prima puno pogodaka, ali ima natprosječno puno blokiranih udaraca prema svom golu, nije dobra u opstrukciji protivničkih napada. Trebala bi poraditi na strategiji efikasnog oduzimanja lopte protivniku.
Obrana se provodi kroz timski presing, markiranje igrača (1 na 1), zatvaranje prostora (zona), presijecanje, oduzimanje i blokiranje lopte. Sve su to akcije koje igrači provode dok se brane. U trenutku dok je ekipa bez lopte svi igrači se brane karakterističnim akcijama. Nitko od njih u ovoj fazi ne može osvajati prostor, može ga samo zatvarati.
Kako je cijela momčad u istoj fazi tako svi igrači daju svoj doprinos. Važno je za djecu da shvate kako napadači mogu dati svoj doprinos za vrijeme faze bez lopte. Napadači ne mogu izbjeći fazu obrane, oni izbjegavaju davati svoj doprinos u igri bez lopte.
Tranzicija
Tranzicija je moment neposredno kad se izgubi ili osvoji lopta. Iako je ta faza vremenski najkraća ona je itekako značajna. Većina pogodaka se upravo događa zbog loše ili dobre tranzicije. U času kad se osvoji lopta protivnička obrana još nije formirana. Tu se otvara puno prostora za igrače koji mogu brzo reagirati. Tipična akcija za pozitivnu tranziciju je osvajanje prostora, otvaranje i dodavanje.
Tranzicija može biti i negativna. To je trenutak kada se izgubi lopta. Tada radimo tranziciju iz napada u obranu. U fazi tranzicije je najlakše povratiti izgubljenu loptu. Kvalitetne momčadi to znaju i njihovi igrači po izgubljenoj lopti rade brzi pritisak dok se suparnik nije otvorio dovoljno kvalitetnih kombinacija za dodavanje. Akcije koje opisuju povratnu tranziciju su presing, zatvaranje prostora, izbijanje lopte.
Individualna igra
Individualna igra je dio grupne igre. Da bi analizirali igru pojedinca potrebno je najprije analizirati igru grupe u kojoj pojedinac nastupa. Nemoguće je razumjeti igru pojedinca ako ne shvaćamo što momčad želi. Pojedinac se ponaša u skladu s momčadskim zadacima. Analizirati ulogu srca i kvalitetu njegovog rada izolirano od konteksta bića u kojem se nalazi ne može punu pomoći.
Sportsko srce je treba biti nešto veće i jače od srca umjetnika. Ono bi moralo u kraćem vremenu pumpati više krvi u organizam jer sportaš troši više energije od slikara. Također bi trebalo jednim udarcem izbaciti više krvi u tijelo. Za to mu je potreban veći udarni volumen koji sportašu pomaže da se prije oporavi od napora. U jednom tijelu isto tijelo radi optimalno dok u drugom može zadavati probleme.
Pristup u kojem treneri, ali i roditelji analiziraju igru pojedinca bez da shvaćaju igru cijele momčadi u svim segmentima je štetan. Obično su roditelji ti koji na terenu vide samo svoje dijete dok je lopta u njegovoj blizini. Teško je dati ocjenu nečije akcije ako vidimo isključivo posljedice te akcije. Netko je izgubio posjed lopte jer nije primijetio otvorenog igrača, drugi ga je primijetio ali mu nije želio dodati. To su različiti problemi.
Da bi analizirali igru pojedinca potrebno je najprije analizirati igru grupe u kojoj pojedinac nastupa. Nemoguće je razumjeti igru pojedinca ako ne shvaćamo što momčad želi.
Igra se može slomiti na jednom igraču jer je on individualno loš, ali to nije jedini razlog. U šahu možemo imati jaku figuru koja je na lošoj poziciji na tabli. Također dvije dobro organizirane kule su jače od individualno bolje kraljice.
Što u igri sudjeluje više igrača to do izražaja dolazi više organizacija od pojedinačne kvalitete. U nogometnoj utakmici sudjeluje dvostruko više igrača od košarkaške utakmice. S dva najbolja košarkaša na svijetu si praktički nepobjediv, dok 11 najboljih nogometaša ne garantira uspjeh.
Zašto nam je važna taktika?
Trener je odgovoran za postavljanje taktičkih principa. Do cilja odnosno gola se može na različite načine. Ipak svaka ekipa ima određeni, princip kojim preferira ugroziti protivnika. To može biti igrom preko bokova ili središnjicu. Na treneru je da odabere stil igre i uvježba taktiku. Kada znamo kako ekipa želi napadati onda možemo prepoznati tko izvršava zadatke na terenu i koliko je uspješan u tome.
U domaćem nogometu ima previše profesionalnih ekipa koje nemaju prepoznatljiv stil igre. Stanje u omladinskim školama nije nimalo bolje. To su momčadi s trenerima koji ne razumiju nogometnu teoriju s početka članka. Zbog lošijeg sustava obrazovanja, nedostatka inicijative u edukaciji i lošeg selektivnog procesa takvi treneri još uvijek prolaze.
U takvom sustavu igrači na treningu rade jednu stvar dok na utakmicama dobivaju sasvim druge upute. Dok se to ne promjeni imat ćemo sporiji napredak naših talenata. Dolazit će do čestih previda u selekcijskom procesu. Osim toga u naši najtalentiraniji mladi treneri neće moći napredovati te će ostajati na marginama nogometnog svijeta.
Kako popraviti razumijevanje nogometne igre?
Izuzetno talentirani i rijetki pojedinci mogu shvatiti nogometnu igru bez ispravne edukacije. Nogometna akademija hrvatskog nogometnog saveza i Kineziološki fakultet nisu najbolja mjesta na kojem se može shvatiti nogometna igra. Te su ustanove samo dobar i nužan početak za trenere. Gledanje nogometne televizije i slušanje komentara iz studija nije ozbiljno. Razglabanje na stadionima, kafićima i kroz trolanje na portalima još manje.
Da bi ovaj tekst bio jasniji esencijalno je pročitati nekoliko knjiga. Dvije bi istaknuo a to su ”Footbal theory” od Jan W.I.Taboera i ”Tactical principles” od Raymonda Verheijena. Također možete poslušati nekoliko podkasta na engleskom jeziku. Osim toga postoje i nogometni časopisi i postali koji se bave proučavanjem i ocjenjivanjem nogometne igre. Jedan od najboljih je ”Total football analysis”.
Za to je potrebno staviti sve znanje o nogometu po strani i uložiti ozbiljno vrijeme. Ipak većina ljudi je toliko lijena da uopće neće pročitati cijeli tekst, a kamo li investirati na desetke sati na edukaciju. Puno je jednostavnije zauzeti stav da je sve to nepotrebna filozofija i tlaka.
Koje su zablude oko nogometne filozofije?
Filozofija nije pametovanje bez pokrića. Pročitajte knjige, časopise i pročitajte podkaste. Ako vas nogomet zaista zanima uložite na desetke sati u edukaciju. Zatim ih primijenite duže vrijeme u praksi, bez ikakvih predrasuda. Tek tada će te moći ustvrditi da li ono što netko tvrdi ima pokrića. Bez testiranja u praksi svako filozofiranje je šuplje i neozbiljno. To nije filozofija, to se zove špekulacija.
Idealan posao, žena ili rješenje se može pronaći iz prve. Za sve one koji su probali život znaju da su to rijetki slučajevi koji su povezani sa spletom sretnih okolnosti. Na većini ljudi je da uči kroz savjete i iskustva. Da eksperimentira i da se mijenja kroz vrijeme. To možemo reći i za poimanje nogometa. Teško ćemo ga razumjeti iz prve bez da tražimo odgovore na brojna pitanja i eksperimentiramo u praksi.