Tko je bio Armando Diego Maradona i što možemo naučiti od njega?

 “I am black or white, I’ll never be grey in my life.”

Maradona

Tata, tko je taj čovjek?

Prije godinu dana na mom mobilnom uređaju se prikazivala snimka Armanda Diega Maradone. Zagrijavao se pred utakmicu. Vješto je dirigirao nogometnom loptom, koja je veselo plesala oko njega prebacujući se s jednog dijela tijela na drugi u ritmu glazbe u pozadini. Njegova vještina me usisala u ekran i ostavila me hipnotiziranim. Umijeće baratanja loptom, koje se oslikavalo harmonijom tijela i predmeta, ostavlja dojam, da su Armando i lopta povezani nekom nevidljivom energijom. Tvrdnja da je Argentinac čaroban igrač, možda i nije samo metafora. Čarolija se ne može tako lako definirati, ona se osjeća na razini iznad logičnog uma. S toga me toliko ne čudi da je baš taj ”čovječuljak” omađijao srca brojnih ljubitelja nogometa- doživotno.

Ne znam koliko bi ostao zuriti u taj video da me kćerka nije prenula s leđa i pitala ”Tko je taj čovjek?”. U tom trenutku sam nepromišljeno ispalio frazu koja čeka na jeziku milijunima ljudi diljem svijeta ” Armando Diego Maradona- najbolji igrač u povijesti nogometa.”

Ne može doći do rasprave tko je najbolji nogometaš kojega je svijet ikada vidio,ja ili Pele. Svi bi rekli da sam ja.

Maradona

Njezine zjenice su se povećale i fokus je ostao na ekranu. ”Molim te, vrati mi taj video ponovno!” znatiželjno je izgovorila. Ništa neobično za djevojčicu koja je nedavno upisala nogomet i uživa u druženju s loptom baš kao što je uživao Diego.

Ono što je bilo neobično, a ja sam tek kasnije primijetio, da kao nogometni fan, trener i otac djevojčice koja trenira nogomet, zapravo nisam znao tko je zapravo Armando Diego Maradona. Sve što sam znao o njemu mi se činilo površnim i nedovoljnim. Moj odgovor je bio jednostavan klišej. Iako mala djeca ne razumiju da su ljudi puno kompleksnija bića, te da se likovi ne dijele na dobre i loše, jer život se odigrava u sivoj zoni. Moje znanje o Maradoni me nije zadovoljilo.

Od tog dana kreće potraga za odgovorom koja traje više od godinu dana i vjerujem da s današnjim danom nije završila. Svakim danom se pojavi neki novi detalj koji baci novo svijetlo da djelo i lik ovog bezvremenskog sportaša. Razlika je što sam danas zadovoljniji s odgovorom nego prošle godine. Moja djevojčica brzo raste i u budućnosti ju neće zadovoljiti jednostavni odgovori. Do tog trenutka mogu biti miran jer imam spreman odgovor ili preciznije odgovore.

Istina o Maradoni

Ljudi su zbroj složenih osobnosti koje funkcioniraju nadopunjujući ili poništavajući svoje energije. Ne postoje osoba koja je idealna u svim segmentima života. Opisati čovjeka gledajući ga iz jednog kuta će stvoriti sliku o njemu koja nije potpuna. Objektivan prikaz je više nalik 3D scanu, nego 2D romantičnom portretu osobe u koju smo zaljubljeni. Istina nije zapravo istina, ako se iz nje izostave veći dijelovi priče. To onda postaje propaganda, a ja ne želim laž.

Da bi s vama podijelio osobni dojam o Maradoni na njega ću gledati kroz različite okvire, od kojih će samo neki biti ljubičasto obojeni. Gledat ću na njega kao nogometni navijač, nogometni trener te kao običan građanin ograđen od nogometnih predrasuda koji želi odgojiti svoju djecu kako bi ona u budućnosti stvorila svijet koji je puno ljepši od onoga u kojem je odrastao glavni junak ove priče.

Istina nije zapravo istina, ako se iz nje izostave veći dijelovi priče. To onda postaje propaganda, a ja želim predočiti pravu sliku o Maradoni.

Biografija

Na internetu se može pronaći dosta tehničkih činjenica o životu Armanda Diega Maradone, većina njih je široj javnosti poznata. Stoga ću samo kratko proći kroz njegovu bogatu biografiju na način koji otkriva neke nepoznate i zanimljive činjenice.

Djetinjstvo

Mali Armando je rođen 1960. godine kao peto od kasnije osmero djece koje su imali Diego stariji, njegov otac i majka Dona Tota. Odrastao je na rubu Buenos Airesa u naselju Villa Fiorito. To je klasična favela čiju mračnu atmosferu pobliže opisuje pjesma Dobriše Cesarića ”Balada iz predgrađa”.

Lopta je vjerojatno bila jedina svijetla stvar koje je klinac mogao dobiti na jednom takvom mjestu. Život je bio nepredvidiv, a smrt je vrebala na svakom koraku. Najbolji način da ne razmišljaš o strahotama koje te okružuju je fokusiranje na loptu.

Diegova moć koncentracije je bila nevjerojatna. Mogao je satima udarati loptu svim dijelovima tijela bez da skrene misli ili pogled s nje. To je rezultiralo razvojem kinestetičkog osjećaja za loptu kakav je imao malo koji čovjek, a kamo li dječak.

On je bio sa drugog planeta, on je bio drugačiji.

Francisco Cornejo

Priča o nekom malenom dječaku koji ima gotovo vanzemaljke sposobnosti se počela širiti izvan granica Favele nezaustavljivo poput virusa. ”Dovedi mi svog prijatelja” rekao je Francisco Cornejo trener mlade momčadi Los Cebollitas. Goyo Cariso je bio najbolji igrač u U-12 ekipi i Diegov susjed. On je pokušao objasniti treneru da sve što on može napraviti s loptom, je ništa u usporedbi s onim što radi njegov prijatelj.

Diego nije dočekan s cvijećem i laticama u klubu. Fizički slabašan i nizak, siromašan i prljavi dječak je bio predmetom izrugivanja svojih vršnjaka. Teško mi je uopće zamisliti s kojim se predrasudama morao nositi. Gotovo nije imao ništa za ponuditi. Ničim čime bi se mogao povezati drugom, gradskom djecom iz kluba. Njegova jedina slamka spasa je bila nogometna vještina.

On je svoju poziciju mogao ojačati jedino kroz ulogu na nogometnom terenu. Tamo je uložio svu svoju energiju i potencijal se počeo odmotavati kao delikatesna kutija od bombonijere. Njegovi potezi su na utakmicama iskakali na sve strane. Poput čokoladica su hranili poglede posjetitelja.

Vidjelo se da je Diego predodređen za velike svari kad je trener morao krivotvoriti sportske isprave i prikazivati dječaka starijim nego što zapravo jest kako bi igrao u većim dobnim kategorijama. I tamo je opet bio najbolji. Više nije bilo pitanje hoće li malac postati profesionalan nogometaš, nego kada će potpisati svoj prvi profesionalni ugovor.

Prvi ugovor

Odgovor je stigao ubrzo. Diego je kao petnaestogodišnjak potpisao profesionalan ugovor. Iste te godine debitira u prvoj seniorskoj ligi za Argentinos Juniors. Te godine zarađuje više od svojih roditelja i financijski počinje skrbiti za svoju obitelj. Skupa napuštaju favelu jednom zauvijek. Kasnije se pokazalo da usprkos svemu, favela nikad nije napustila Maradonu nego je nastavila živjeti utkana čvrsto u njegovu psihu, vjerno ga prateći do kraja života.

Diego nije bio sam. Pomagao mu je prijatelj Jorge Cyterszpiler s kojim je dijelio strast prema nogometu. Jorgova životna priča je sasvim drugačija od Diegove. Odrastao je u bogatoj obitelji i mirnom okruženju. Njegov nogometni talent nije bio ni približno velik kao u Maradone. Jorge je odlučio ići drugim koracima. Odustao je od igranja nogometa i odlučio je pratiti svog prijatelja kao manager.

Uz blagoslov svoje majke, Done Tote Diego upoznaje svoju buduću suprugu suprugu Claudiu Viallfane još kao tinejdžer. Ispostavilo se da će ona neće biti jedina žena u njegovom životu, ali će s njom provesti naviše vremena.

Veliko razočaranje

Nacionalni ponos je bilo nešto vrlo važno Maradoni kroz cijeli život. Uvijek se osjećao djelom argentinskog naroda i uspjesi u bijelo-plavom dresu su mu srcu najdraži. Usporedo s razvojem Maradonine karijere u njegovoj domovini je rasla napetost. Argentinska krv je bila užarena. Na vidiku se nazirao rat i nacionalni ponos i zajedništvo je bio politički prioritet.

Nogomet je služio kao oružje u rukama političara kako bi učvrstili zajedništvo nad velikom dijelom napaćenog i osiromašenog radničkog naroda. Dok reflektori obasjavaju nogometni teren u mraku ostaje sve ono što je trulo i raspada se. Ljudi ne žele gledati ekonomiju, nego malog Maradonu za kojeg vjeruju da će biti njihov spasitelj i voditi ih do pobjede.

Kada obučem na sebe reprezentativni dres, njegov prvi dodir sa mojom kožom u meni izazove ekstazu.

Maradona

Iako je Maradona imao tek šesnaest godina mnogi tifosi su priželjkivali da će ga izbornik Argentine Cesar Luis Menotti pozvati na svjetsko prvenstvo 1978. godine koje se igralo na domaćem terenu. Premda je bio najmlađi kandidat, njegova zvijezda je svijetlila najviše u očima naroda. Argentina je kasnije te godine osvojila svjetsko prvenstvo. Nacionalizam je dosegao najvišu točku.

Maradona je bio izostavljen s popisa, te se osjećao razočarano i prevareno. Utonuo je u depresiju. Motiv za izlazak iz tamne rupe je pronašao u nogometu. Bio je odlučan dokazati sebi i drugima da su bili u krivu, pogotovo izbornik. Obvezao se osvojiti bar još jedan naslov svjetskih prvaka za svoju zemlju. Koliko je bio odlučan u tome govore njegovi nastupi koji su obilježili povijest svjetskih prvenstava.

Početkom osamdesetih slika momčadi svjetskih prvaka je počela blijedjeti, Argentina je ulazila u rat s Britancima dok se ekonomija urušavala. Argentincima šupljih džepova i praznih trbuha je ostao samo nacionalni ponos i – Maradona. Dok je sve propadalo, Maradona se uzdizao. Nosio je nacionalnu ekipu i nogometnim bravurama hranio sunarodnjake.

Prošle su četiri godine i cijeli svijet je čuo za Diega. Bio je nositelj igre svoje momčadi na svjetskom prvenstvu 1982. godine u Španjolskoj. Argentina nije došla do kraja ali je Diego ostavio dobar dojam. Pola europskih nogometnih velikana se tuklo da u svoje redove dovedu Maradonu. Nacionalno blago nije bilo na prodaju. Vjerovali ili ne, za Maradoninu plaću izdvajalo se iz državnog proračuna.

Ostvarenje sna

Maradona je ostvario dječački san i konačno je potpisao za Boca Juniorse. Na žalost nije dočekao kraj sezone u matičnom klubu. Slom argentinskog gospodarstva gurao je klubove prema bankrotu. Likvidnost je bila upitna. Napuhani balon je prijetio eksplozijom. Maradonin prijatelj, odnosno agent Jorge Cyterszpiler mu je dogovorio transfer života – FC Barcelonu. Ruku na srce, Englezi nikada nisu imali izgleda kod Maradone. Imali su samo novac. Prema njima će do kraja života osjećati prijezir.

Barca

Maradona 1983. dolazi u Europu. Ne može se točno reći što je u tom trenutku bilo veće, očekivanja ili novac koji je Barcelona uplatila za njega. Navijači Blaugrane su već sanjali trofeje i uspon u vrh europskog nogometa, ali od početka je priča krenula u pogrešnom smjeru.

Iako je bio u ranim dvadesetim, njegov život se počeo urušavati nizom loših odluka. Umjesto da se fokusira na europski nogomet i svoju adaptaciju na travnjaku Maradonina pažnja je skliznula na stvari izvan terena. Umjesto trenera i drugog stručnog osoblja Diego se okružio društvom iz Argentine s kojima je tulumario okružen nevjerojatnim luksuzom.

Najvažniji likovi u grčkoj mitologiji su bili Apolo i Dionis. Prvi je predstavljao razum , drugi emociju. Svi koji su poznavali Maradonu shvaćaju da je od Apola uzeo sve najgore, dok je od Dionisa uzeo ono najbolje.

Luciano de Corescenzo

Neuredan život, loše društvo i velika očekivanja poput domino efekta su se rušili i udarali na Maradoninu psihu. Izvana je djelovao kao zvijezda ali je iznutra bio onaj isti mali dječak iz favele koji se posramljeno želio uklopiti u novi svijet.

Posjećivanje noćnih klubova i nesportski život dovode do ozljeda jer tijelo ne može odgovoriti na adekvatan način. Upravo se to dogodilo Maradoni. Ozljede utječu na formu, da bi se igralo na visokoj razini mora se trenirati naporno i redovito. Loše igre dovode do kritika iz vani. Od strane kluba ali i medija i navijača. To stvara ogromni pritisak na psihu. Za nekoga je taj osjećaj toliko nelagodan da je jednostavnije uzeti stimulanse poput droge. Maradona se odlučio za kokain.

U FC Barceloni su shvatili da su u problemu, prije nego što je shvatila javnost i sam Maradona. Ali tko će kupiti najboljeg igrača na svijetu koji gubi konce nad svojim životom i pri tome srušiti rekord u odšteti? Uz to, Maradona se posvađao sa svojim managerom Jorgeom Cyterszpilerom. Najskuplji igrač svijeta se nalazio pred bankrotom.

Forza Napoli

U ljetu 1984. Maradona odlazi u Napoli u rekordnom transferu od 6.9 milijuna dolara. Nogometni klub s juga Italije je bio nogometni patuljak u odnosu na talijanske klubove. Javnost se opravdano čudila zbog čega je Diego završio upravo tamo. Za Napoli je bilo teško ostvarivo da osvoji talijansku titulu, a kamo li nešto više.

Maradona je potpisao ugovor s vragom. Dok je većina napolitanskih tifosa slavila dolazak nogometne ikone opijena ludujući po gradu jedan čovjek je bio čvrsto na zemlji.

Na press konferenciji se orilo ”Diego, Diego!” prije nego što je prvi novinar postavio pitanje Maradoni-”Diego da li znaš što je Cammora i da su njezini pipci svuda po gradu?”. Diego se počeo kuhati na stolici, premještajući se s jedne na drugu stranu.

Corlado Felaino predsjednik FC Napoli i član Cammore uzeo je riječ Maradoni i izbacio novinara iz pretrpane press konferencije na odobrenje navijača. Obratio mu se uz riječi kao svojim konstrukcijama vrijeđa sve fanove Napolija i remeti svečanu atmosferu. Novinar je udaljen i zabava se mogla nastaviti.

Na žalost Cammora nije bila novinarska izmišljotina. Cammora je bila slijepa pjega u očima običnoga puka. Slađe je povjerovati u priču o nekom velikom projektu i maštati o rezultatima nego prihvatiti činjenicu da je mafija kupila najboljeg igrača svijeta i kroz njega srca tisuća zavedenih ljudi.

Tko bi sklopio ugovor s vragom ako će mu biti jednako dobro kao do tada ili malo bolje? Maradoni je malo po malo, baš kao i klubu krenulo na bolje. Diegove igre su se vraćale na visoku razinu.

Kruna karijere

Diego se oženio s Claudiom svojom prvom ljubavi i dobili su dvoje djece. Živjeli su na visokoj nozi kako i priliči nogometnoj zvijezdi. Iz vani je sve djelovalo idilično. Velika vila s bazenom, partije tenisa i gala večere.

Paralelno s tim Napoli je počeo osvajati nogometne trofeje u Italiji, te europske titule. Maradona je proglašen najboljim igračem svijeta. Kulminacija njegove nogometne karijere je dosegnuta 1986. gdje je Maradona ostvario svoj dječački san i odveo Argentinu do naslova prvaka svijeta.

Diego je osjetio da je nakon tog prvenstva vrijeme za iskorak u karijeri. Klubu je donio toliko željene naslove i titule a sebi je vratio samopouzdanje i poštovanje koje je izgubio u Barceloni. No nije bilo sve tako jednostavno.

Mafija je držala Diega u šaci. Nije mu davala da ode i on je bio duboko nesretan, ne shvaćajući da je Cammora jedini razlog zbog čega je njegova karijera još uvijek živa. On je tada bio toliko zaglibio u kokain gotovo i nije trenirao, nego se čistio od alkohola i droge između utakmica.

Raspad sistema

Italija je dobila svjetsko prvenstvo 1990. nakon kojeg se i šira javnost suočila sa Maradoninim demonima. Vrag je počeo naplaćivati sve ono što je dao Maradoni s lihvarskim kamatama. Najprije se pojavila gospođa koja je u javnost izašla s tvrdnjom da je upravo rodila Maradonino dijete nazvavši ga Diego Jr. Brak između globalne zvijezde i Claudie se počeo raspadati. Maradona je očajno pokušao sačuvati sliku brižnog oca i muža da je poricao vlastito dijete i tako radio dvostruku štetu.

Više nego ikada je želio napustiti Italiju, ali Cammoru nije bilo briga. Na kraju su odnosi između njega i kluba, odnosno mafije popucali. Maradona je odbijao trenirati, a Cammora ga je prestala štititi. Bez takve zaštite postao je laka meta za policiju. Uhvaćen u telefonskim razgovorima kako naručuje prostitutke i s hrpom kokaina Maradona je u tridesetima završio ozbiljnu nogometnu karijeru.

Poslije toga Maradonin život je ostao visjeti na koncu, koji je svakim danom bio sve slabiji. Pokušavao je oživjeti nogometnu karijeru, bezuspješno. Jedno kratko vrijeme je igrao za španjolsku Sevillu, ali mu je bilo sve teže kontrolirati svoj karakter i stare navike. Za vrijeme svjetskog prvenstva 1994. godine Maradona je doživio konačan pad. Bio je pozitivan na doping testu poslije utakmice u grupnoj fazi. To je indirektno značilo da je njegova igračka karijera gotova.

Nije uspio zadržati ni svoj brak sa Claudiom Villfane. Razišli su se nakon 20 godina braka. Neposredno prije smrti Maradona je razbaštinio Claudiju optuživši je da ga potkrada s zajedničkim kćerkama Dalmom i Giannom. To je bio razlog da ih izbaci iz oporuke te je cijela priča imala i sudski nastavak.

Iz kopački na klupu

Maradona se formalno oprostio od igračke karijere 1997. godine na njemu omiljenom stadionu La Bombonera. Gotovo stotinu tisuća ljudi ga je ispratilo uživo i milijuni diljem svijeta uključujući i mene. Stadion je plakao njim. Emocije koje su vladale u tom trenutku su pokazivale čvrstu vezu između igrača i velikog dijela Argentinskog pučanstva.

Nakon igračke karijere Maradona je ostao u nogometu. Bio je čak i izbornik argentinske nacionalne selekcije u Južnoj Africi 2010. godine. Nije imao zapaženih uspjeha. Njegovi trenerski angažmani su bili kratkog vijeka i praćeni skandalima.

Do kraja života Maradona je putovao svijetom i trošio zarađeni novac. Hedonistički život prepun alkohola, droge i mnogih žena je opterećivao njegovo tijelo. U nekim razdobljima bi se osjećao bolje i mogao bi voditi televizijsku emisiju ili odraditi suvisli televizijski intervju. U drugim slučajevima bi gađao novinare iz zračne puške ili ne bi mogao složiti nekoliko suvislih rečenica.

Iz njegove perspektive, za njegov slom su bili najviše krivi drugi, a najmanje on. Prkosio je autoritetima i optuživao FIFA i UEFA, novinare i države poput SAD-a. Nije mu se sviđao kapitalizam pa je jedan dio života proveo na Kubi družeći se s Fidelom Castrom. Sviđao mu se kokain pa je igrao privatne utakmice u organizaciji ni više ni manje nego samog Pabla Escobara. U tome nije vidio ništa sporno.

Prezirem sve što dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Prezirem iz dna duše.

Maradona

Odlazak

Njegova smrt je zatekla mnoge, iako nitko razborit ne bi očekivao da će doživjeti stoti rođendan. Umro je sam, u maloj neurednoj sobici, koja više sliči onoj u kojoj se rodio, nego onoj u kojoj žive uspješne i ostvarene zvijezde. Ironično, njegov život je doživio puni krug. Onako filmski poput Rockya Balboe i ostalih junaka. Svi se mi vraćamo na početno mjesto, jedina razlika je što smo donijeli sa životnog putovanja sebi i drugima. Napušten od svih, bez obitelji i pravih prijatelja okružen mutnim likovima pod nerazjašnjenim okolnostima njegova duša je napustila ovaj svijet.

Maradonini grijesi te iskrivljena slika u javnosti

Diego je u svojoj zemlji bio (i ostao) doslovno božanstvo. Još za života je osnovana crkva Armanda Diega Maradone u kojoj je on zauzimao najviše mjesto. Diego zahvaljujući nogometnim vještinama je imao povlašten status. Na njega se nikad nije gledalo kao na običnog čovjeka. Nažalost takav status mu nije puno pomogao, a društvena korist je upitna.

Božja ruka

Na svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine postigao je jedan od najkontroverznijih golova u povijesti svjetskog nogometa. Tada je prevario suce te izbacio Englesku na jedan krajnje nesportski način, ubacivši loptu rukom u mrežu. Takav potez se nije percipirao kao pljuska u lice fair-playu, nego kao ”Božja ruka”. Pitam se kako bi se hrvati osjećali da ih je tako izbacio sa svjetskog prvenstva? Poruka koju šalje mladim igračima nije afirmativna i ne mogu je prihvatiti.

Da se radilo o nekom drugom igraču, takvo ponašanje bi bilo najstrože kažnjeno. Igrači koji na nesportski način priskrbe pobjedu nad protivnikom ne bi se trebali okarakterizirati kao junaci. Oni su zapravo antijunaci. Oni se kažnjavaju ili se od njih očekuje isprika.

Očigledno je da za Maradonu ne vrijede ista pravila. Argentinci su bili ponosni na njega, ali to me ne čudi zbog klime kakva je vladala u odnosima s Englezima. Upitan je način na koji su drugi, reagirali na njegov potez poput FIFA-e ili medija.

Doping

Maradona je većinu svojih najboljih utakmica igrao dopingiran, a javnost mu je sve opraštala. Čak mu je dodijeljena i diplomatska putovnica s kojom je mogao jedno vrijeme neometano putovati, prenoseći drogu po cijelom svijetu bez da ga se uhvati ili bude kažnjen. Uvijek je bio dobro došao gost na svečanostima krovnih organizacija unatoč tome što je dobrim djelom propagirao nesportske stavove.

Lance Armstrong je slovio kao jedan izuzetan biciklist koji je sedam puta osvajao Tour de France najprestižniju biciklističku utrku na svijetu. Gotovo da nije bilo veće sportske zvijezde od njega početkom ovog stoljeća. Nakon što je otkriveno da je vozio dopingiran, nečasno su mu oduzeti svi naslovi. Slične primjere imamo i u atletici.

Nogomet je momčadski sport i teško je oduzeti jednoj ekipi naslov zbog pojedinca. To nitko ne očekuje. O tome nije ni riječ. Stvar je da bi mnogi ljudi iz nogometa, postavili Maradonu u kuću slavnih ignorirajući činjenicu da je utakmice igrao dopingiran. Takav stav nije dobar i šteti svim onim sportašima koji se pridržavaju pravila.

Ja sam bio i uvijek ću biti ovisnik o drogi. Tko jednom proba drogu mora se s njom boriti do kraja života.

maradona

Upitna prijateljstva

Druženje s jednim zloglasnim mafijašem poput Pabla Escobara bi meni kao običnom smrtniku zatvorilo vrata diljem svijeta za određene poslove. Escobar je jedna kratka epizoda u Maradoninom životu koja je isplivala u javnost. Ona nam govori koliko je igrač bio zapravo povezan s Mafijom jer do glavnog gangstera svijeta nisu mogli doći ni veća imena.

Od trenutka kad je otišao iz Barcelone ga je pratilo prokletstvo Cammonere, talijanske mafije. Bez nje teško bi neki klub platio toliko izdašnu cifru za ovisnika. Također bez potpore mafije njegova ovisnost bi bila ranije otkrivena i vjerojatno se ne bi dogodio Mexico 1996.

Držali su ga u zlatnom kavezu kroz čvrst ugovor. Izvana se činilo da Maradona ima sve. Organizirali su mu zabave, podvodili mu djevojke i šopali su ga s drogom. Tolerirali su mu nedolaske na treninge i štitili su ga od novinara i zakona. Bez obzira koliko je kavez čini primamljivim, opet je to samo kavez.

Mafija ljudima otvara mnoga vrata, ali ih zatvara puno više. Za Maradonu to nije bio preveliki problem. Kad je on u pitanju čini se da je svima pamćenje na razini zlatne ribice. Puk mu je sve oprostio. Nakon svega vjerujem da je mogao postati i predsjednik Argentine.

To nije želio, dovoljno je bilo mjesto Argentinskog izbornika. Za većinu Argentinaca nije bilo sporno da jedna takva osoba, poput Maradone, u ruke dobije najtalentiraniju generaciju u posljednjih dvadeset godina. Prilika da Messi nešto osvoji je bačena u vjetar i Maradona je otišao s funkcije izbornika nakon svjetskog prvenstva u Južnoj Africi.

Kosturi iz ormara

Neki kosturi su počeli iskakati iz ormara tek nakon njegove smrti. Mavys Alvarez je izašla u javnost s pričom koja je tužna i šokantna. Za vrijeme svog boravka na Kubi, Maradona je uživao blagodati Castrovog režima. Kao i mnogo puta prije pružana mu je zaštita za djela koja su u većini zemalja kažnjiva.

Mavys Alvarez je tada imala samo 16 godina i bila je dijete. Djevojčica u rukama seksualnog predatora koji je bio višestruko stariji od nje. Slike koje se mogu naći na internetu prikazuju Maradonu kako na neprimjeren način grli djevojčicu koja mu može biti kćer.

U brojnim intervjuima Mavyes priča o tome kako ju je Maradona zlostavljao. Nakon brojnih manipulacija Mavyes je postala ovisna o drogama koje su svakodnevno konzumirali. Nagovorio ju je kako je povećanje grudi upravo pravi potez za nju. Glumio je da je voli i da mu je stalo do nje, da bi se ustvrdilo kako je na Kubi imao djecu s drugim ženama. Njoj se ne bi ni javio.

Posljedice koje je Maradona ostavio na Mavys su devastirajuće za svako dijete. Godinama je patila od teških psihičkih poremećaja koji nisu u potpunosti zaliječeni ni danas. Ako je vjerovati tvrdnjama, tada djevojčice a danas žene, ni jedna razborita osoba ne može na Maradonu gledati pozitivnim očima.

Kevin Spacey je bio jedan od meni omiljenih umjetničkih likova. Njegova gluma u mnogim filmovima pogotovo u ”The Usual Suspects” i ”American Beauty” je zapanjujuće dobra. Osjećao sam se razočarano kada sam 2018. godine saznao da su protiv njega podignute optužnice za seksualno napastovanje.

Hollywood je reagirao promptno, i po mom sudu ispravno. Usprkos velikoj karizmi koju glumac ima u svijetu filma i brojnim ulogama koje su izravno doprinijele filmskoj industriji glumac je izbačen iz gotovo svih ozbiljnih kombinacija. Poništeni su mu svi postojeći ugovori, te su se sve kuće i kolege i filmske branše ogradile od njega. Bez obzira na njegov talent, više nikad nećemo vidjeti njegove filmove. U LA su stava da je ljudskost važnija od talenta, novaca i prestiža.

Treba li se nogometni svijet ograditi od Maradone?

Rođendan Armanda Diega Maradone je bio medijski popraćen u Hrvatskoj, ali jednako tako i diljem planeta. Vjerujem da će tako biti i za obljetnicu njegove smrti, ali i drugih datuma poput pobjede na Mundialu protiv Engleske i ostalih.

U domaćem medijskom prostoru se teško može pronaći kritički osvrt na lik i djelo Armanda Diega Maradone. Uglavnom ga se gleda isključivo kroz prizmu nogometaša, ne kroz prizmu čovjeka. Smatram da takav pristup nije dobar bez obzira na to što izuzetno cijenim Maradonine nogometaške sposobnosti.

Izostavljanje bitnih dijelova iz Maradonine priče mi zapravo stvaramo mit o osobi koja to nije. Mit se počeo stvarati još za Maradonina života. Takav pristup ne da nije pomogao nogometu, nego nije pomogao ni samom igraču, odnosno čovjeku.

Diego je za sve Argentince Bog, i tako će uvijek ostati.

Carlos Tevez

Lance Amstrong je bio suicidalan kad se srušio njegov svijet, u kojem je on bio izvanredan sportaš kojega nitko nije mogao pobijediti. Bilo mu je izuzetno teško. Međutim on je proživio i preživio svoju katarzu. Danas je čista osoba i što je najvažnije za njega živ je. Naučio je na svojim pogreškama, pokajao se i pomaže drugima da ne naprave istu stvar.

Maradoni društvo zapravo nikad nije dalo takvu priliku, da se očisti. Sve što je radio stavljali smo pod tepih. Na kraju je rezultiralo tragično za njega i ljude oko njega koje je povrijedio. Njegove ženu, djecu i ostale slučajne žrtve koje su se zatekle na njegovom putu.

I danas, kad ga više nema, kad nas možda gleda odozgora lišen svih poroka koje mu je zemaljski život ponudio, Diego navija za istinu. Vjerujem da mu je žao nesreće koju je nanio samom sebi, zatim i drugima koje je volio. Također, vjerujem da želi da se o njemu piše na objektivan način jer pametnije je učiti iz tuđih grešaka.

Ljudi se teško diferenciraju od idola

U godinama poslije svjetskog prvenstva u Meksiku zabilježen je porast novorođenčadi s imenom Diego. Najviše ih je bilo u Argentini, ali je taj trend vrijedio za čitav svijet. Kako će si čovjek priznati da je bio u krivu? Da je dao ime svom djetetu po idolu koji to više nije.

Takvi slučajevi su rijetki, češći su oni gdje su tadašnja djeca a današnji ljudi skupljali sličice i sanjali da će jednog dana postati nogometne zvijezde. Tolike radosti koje je Maradona donio brojnim ljudima su toliko duboko urezane u psihu, da se ljubiteljima njegovog lika neće moći ”šmirglati” ovakvim i sličnim tekstovima do kraja života.

Čovjeku je teško mijenjati stavove pogotovo kad se radi o idolima ili ideologijama. Svejedno je da li govorimo o sportu, politici ili nečem trećem. To što je lakše zažmiriti na jedno oko ili možda na oba ne znači da je ispravno.

Objektivnije će netko gledati na Maradonu, bez nepotrebnog tereta tko nije živio u njegovoj nogometnoj eri. Takva osoba nije identificirana s njim. Oni koji su živjeli u vremenu prije trideset ili četrdeset godina su poistovjetili svoje osobne uspjehe, s uspjesima argentinske reprezentacije.

Zbog toga imamo dva sasvim suprotna svjetonazora. Dok je većina nogometnog puka lila suze nad mrtvim tijelom nogometnog maestra. Neki su preispitivali odluku o minuti šutnje. Španjolska nogometašica Paola Dapena je hrabrim istupom odlučila protestirati na odluku saveza da se oda počast preminulom nogometašu minutom šutnje. Umjesto uspravnog stava prije utakmice je jedina sjela na travnjak.

Minutom šutnje smo odali počast nekome tko je počinio obiteljsko nasilje, za mene je to nešto što moji feministički ideali ne mogu dopustiti: odati počast Maradoni. Za mene je on bio nevjerojatan igrač ali ne i osoba.

Paola Dapena

S druge strane imamo nogometni klub Napoli koji je preimenovao svoj stadion te se od prošle godine zove imenom Armanda Diega Maradone. Njihovi nogometaši će nastupati s dresovima na kojima će biti oslikan Maradonin lik.

Što možemo naučiti iz Maradoninog primjera?

Ako ste roditelj djeteta koje trenira nogomet, upoznajući Maradonu možete naučiti toliko toga. Preduvjet je iskrenost i objektivnost prema osobi koju promatramo.

Fokus

Moć fokusiranja je bitna. Teško da ćemo pronaći sportaša koji je razvio visoku razinu vještina, a da se nije mogao fokusirati na rad ili loptu kroz duže vrijeme. Kod Maradone možemo zamijetiti kako uspješno žonglira s različitim predmetima. Njegov pogled je slijepljen s loptom.

Što je Zidan mogao napraviti s loptom, Maradona je mogao sa narančom.

Michael Platini

Bilo da se radi o nogometu ili poslu. Kad je čovjek fokusiran na to što radi kroz duži dio vremena može očekivati rezultate. Fokus je kao laserska zraka. Ako snop zrake sažmemo u jednu točku može otopiti i najčvršće prepreke. Raspršimo li zraku, odnosno fokus, ona neće imati uspjeha.

Maradona je stavio sav svoj životni fokus isključivo na teren. Na igru. To je u neku ruku dobro jer je imao nevjerojatnu vještinu. Problem je nastao kad bi se maknuo s terena. Nije bio fokusiran na svakodnevne životne situacije. Nizovi loših odluka izvan terena su mu pretvorili život u pakao, dok mu je vještina bila neupotrebljiva.

Pouka je da u životu imamo određenu količinu fokusa koju trebamo rasporediti tako da pametno balansiramo s njim. Ako se ne fokusiramo dovoljno na rad onda nećemo razviti dovoljnu količinu vještine. Bacimo li fokus isključivo na posao onda možemo očekivati loše životne odluke koje se mogu odbiti o glavu poput bumeranga.

Zadaća roditelja je da nauči dijete upravljati fokusom. To je jedna od najtežih životnih zadaća jer roditelji koji ne mogu prepoznati prioritete gube energiju na nevažne stvari.

Maradona je stavio sav svoj životni fokus isključivo na teren. Na igru. To je u neku ruku dobro jer je imao nevjerojatnu vještinu. Problem je nastao kad bi se maknuo s terena. Nije bio fokusiran na svakodnevne životne situacije.

Važnije je ovladati sa sobom, nego s loptom

Vladanje svojim emocijama i postupcima je neophodno želimo li biti kvalitetne osobe. Razvoj emocionalne inteligencije je prioritet nad razvojem nogometnih vještina.

Nema boljeg primjera od Armanda Diega Maradone i to bi trebalo biti jasno svima koji odgajaju mlade nogometaše. Sve znanje i sva vještina će se srušiti kao kuća od karata ako igrač nema kapaciteta da vlada svojim životom. Drugim riječima ako nije discipliniran i principijelan.

Moja majka mi govori da sam najbolji, a ja sam odgajan u duhu  da dijete mora vjerovati svojoj majci.

Maradona

Ljudi zaista teško odolijevaju iskušenjima poput alkohola, cigareta, kocke ili nezdrave hrane. Kontroliranje lopte je vještina koja se teško postiže. Za to je uz fokus potrebno izdvajanje puno energije ali i odricanja.

Po prirodi čovjek ima tendenciju da radi one stvari koje mu po prirodi predstavljaju veći trenutni užitak. Lakše je sjediti ispred televizije nego izaći i trčati. Primamljivija je pizza od zdjele salate. Zabavnije je izaći i popiti nekoliko piva u izlasku nego ostati kući i pripremiti tijelo za utakmicu.

Imamo li dijete koje nije ovladalo svojim stanjima, postoji veliki rizik da će protratiti nogometnu vještinu. U konačnici, nepromišljene odluke izvan terena uvijek pobjede. Primjer iz Maradoninog života je najbolje prikazuje što može napraviti slaba kontrola stanja velikom talentu.

Za kontrolu emocija su najodgovornije osobe roditelji i odgajatelji. Propusti koje roditelji, odnosno okolina napravi u ranoj fazi odgoja, teško može popraviti dugotrajna terapija. Još manja je vjerojatnost da će se igranjem nogometa riješiti problemi nastali izvan nogometa.

Sreća ne dolazi izvana, ona je u nama

Maradona je otišao kao krajnje nesretan čovjek. On je živio ispunjen život, ali nije živio sretnim životom. Osamdesetih godina je bio planetarno popularan. Na nogometnim terenima je osvojio gotovo sve što se moglo osvojiti. Na njegov račun su se slijevale rijeke novca.

Čini mi se kao da su sve oči svijeta bile uprte u njega, a da je on mogao dobiti sve što je pogledao. Moglo bi se reći da je pucao na puno toga. Bio je nezasitan u korištenju svoje slave. Sav luksuz svijeta mu nije bio dovoljan da ga usreći. Tražio je više.

Tražio je više žena usprkos obitelji, tražio je više zabave usprkos one na terenima. To ga je dovelo da je ostao bez svega. Ostao je bez obitelji, novca ali o onoga što ga je istinski činilo sretnim – nogometa.

Vidjeti loptu, trčati za njom me čini najsretnijim čovjekom na planeti.

Maradona

Novac, uspjeh, seks i droga ne mogu čovjeka učiniti sretnim. Ma koliko bili bogati poželjet ćemo biti više novca. Koliko god bili uspješni poželjet ćemo još jedno ostvarenje. Koliko god da se čovjek drogira poželjet će samo još jednu ekstazu više. I tako u nedogled.

Sreća nije cilj. Sreća je stanje. To je ono što osjećamo unutar sebe. To je osjećaj u trenutku. Ili smo sretni ili nismo. Ništa što postignemo nas neće usrećiti. Osjećaj sebe se razvija u djetinjstvu. Okolina nas treba prihvatiti onakve kakvi jesmo bezuvjetno.

Ne prihvati li obitelj dijete onakvim kakvim je prije nego što se počne baviti s aktivnostima ili na samom početku bavljenja sa sportom može se javiti problem. Neprihvaćeno dijete se neće osjećati dobrim. Prožimat će ga osjećaj ispraznosti umjesto sreće.

Takvo dijete će upisati nogomet iz želje da bude priznato. Da osjećaj vlastite bezvrijednosti zamjeni materijalnim stvarima. To su uspjesi, novci, žene… Ma koliko god se trudio cijeli život će mu se pretvoriti u lovljenje vlastitog repa. Sreću neće pronaći vrteći se u krug.

Zapitam se ima li gore sudbine nego da se rodiš kao dijete u južnoameričkoj faveli? Maradona je u mladosti dobio toliko ožiljaka da ih čak i uz stručnu pomoć nije mogao zaliječiti. Traumatična iskustva i neprihvaćenost malog siromašnog dječaka s kratkim nogama, kudravom kosom i prljavim licem su ostavila doživotni trag.

Djeca bi trebala najprije zavoljeti sebe, zatim nogomet pa tek onda dolaze na red uspjesi. Pretjerano kritiziranje djece i preuranjeno izlaganje pritisku rezultata dovodi do trajnih posljedica na psihu budućeg čovjeka.

Roditelji prihvatite vaše dijete onakvim kakvo je. Ne uspoređujte ga sa drugima. Napunite ga vašom ljubavi i rezultat će doći sam od sebe. U protivnom ni jedan turnir ili medalja ga neće usrećiti.

Važno je kome predajete u ruke svoje dijete

Komplimenti gode. U današnje vrijeme roditeljima sa talentiranom djecom se teško braniti ponuda raznih klubova i agenata. Na žalost u nogomet dolazi novac iz raznih izvora. Razne afere iz Hrvatske i svijeta nam govore da nogomet nije lišen prljavog novca.

Sam roditelj gotovo da ne može voditi karijeru svog djeteta bez pomoći trećih osoba. U tome ne vidim ništa loše. Ono što bi se trebalo imati na umu je da nije sve u količini novca ili visini ugovora. Dijete je puno više od surovog biznisa gdje je novac jedini kriterij uspjeha.

Kako ”nije u šoldima sve” budite oprezni kome ćete povjeriti karijeru svog djeteta. Razmislite tko upravlja klubom ili nogometnom agencijom. Oportunističke osobe se neće libiti da naivnu osobu uvuku u mutne poslove koje si neregularni ili na granici regularnosti.

Agent nije samo agent i predsjednik nije samo predsjednik. Oni predstavljaju i uzore u ponašanju mlade osobe. Njihov odnos prema igračima i stavovi koje iznose izravno utječu na mlade sportaše. Oni su im u pojedinim trenucima najvrjednije osobe u životu koje će ih izvući iz najdubljih kriza ili gurnuti na put bez povratka.

Maradona je odbacio svog prijatelja i prepustio svoju karijeru u ruke talijanske mafije. On je u tim trenucima bio zrela i odrasla osoba koja je tako zapečatila svoju budućnost. Sumnjivi agenti u današnje vrijeme kontroliraju više djece nego ikada. Pod maskom velikih managera ispod kojih leže bogati ugovori privlače vrbuju roditelje i djecu.

Imati utjecajnog managera ili predsjednika olakšava nogometnu karijeru u početku. No ne treba po svaku cijenu putovati kraćom cestom. Uspješno i sposobno nije uvijek isto što je moralno ili korektno. Novcem se može kupiti dosta stvari, ali se ne može kupiti mudrost i obraz.

Bez obzira koliko bili dobri na terenu, slika nogometaša koju netko stvara će sve više blijedjeti dok će se na kraju oslikavati obrisi osobnosti čovjeka. Upisujući dijete u nogomet nadam se da vam nije jedini cilj da dijete postane dobar nogometaš nego i čovjek. Da bi to mogao postići važno ga je okružiti kvalitetnim ljudima.

Odgovor

Teško je opisati život jednog čovjeka kroz nekoliko rečenica. Armando Diego Maradona je u kratko vrijeme proživio nekoliko života. Ipak kad me kćer sljedeći put pita da joj opišem Maradonu vjerojatno neću imati toliko vremena da joj ga opišem koliko sam potrošio pripremajući se i pišući ovaj članak. Svoj opis ću morati svesti u svega nekoliko riječi ili rečenica koje ne bi trebale biti klišeji.

Kad je Maradona zabio taj drugi gol protiv nas, došlo mi je da zaplješćem. Nikada prije se nisam tako osjećao, ali je istina… Čini se nevjerovatnim postići tako prekrasan gol.

Gary Lineker

Diego Armando Maradona bio osoba s dvije nevjerojatne vještine. Prva vještina je bila ona nogometna. S njom je tako vješto lomio svoje protivnike i zabijao golove. Zbog toga su ga ljudi obožavali i smatrali ga božanstvom. Druga vještina je bila ona tamna, mračna i destruktivna. S njom je jednako vješto uništavao svoj i druge živote. Nanosio je bol i tugu onima koji su ga okružili. Zbog toga ga se ljudi ograđuju od njega i zgražaju nad njegovim (ne)djelima.

I najveći idoli su samo ljudi. Ne treba se poistovjećivati s njima bez kritičkog razmišljanja. Svi mi imamo one strane ili vještine na kojima smo više radili te smo bolji u njima. Ipak trebamo obraćati pažnju i njegovati i one ljudske vrijednosti bez kojih život nije vrijedan življenja.