Mi nemamao ćuku, mi nemamo poriv, mi nemamo ono kad Goca Jurić, u tunelu zasuče rukave, da si onaj šećer u ruku i kaže: AJMOOOO!!!!
Zdravko Mamić
Drugačija perspektiva gledanja na nogomet
Ljudsko tijelo je složen sustav. Zaokupljeni svakodnevnim obavezama nismo svjesni koliko je taj sustav savršen ali i ranjiv zbog svoje kompleksnosti. Dovoljno je da jedan kotačič u mehanizmu zapne i učinak se može osjetiti na cijelo tijelo i psihu.
Određen dio populacije uživa u vozilima i živi svoj san automehaničara ili inženjera motora. Drugi, onaj veći dio populacije nije upoznat sa radom automobila. Ne mogu sasvim razumjeti zbog čega im se dogodio kvar. Ono što mogu osjetiti je promjena u radu automobila koja ih ometa u vožnji.
Slično je i sa zdravljem. Dok tijelo funkcionira besprjekorno ne zamaramo se kako ono radi. Nismo svjesni svojih pokreta niti misli. Nesvjesno ćemo se počešati po nosu i nećemo moći rekonstruirati tok misli. Kao i sa vožnjom u automobilu uključimo autopilot koji nas vozi na posao ili kući. Takvih vožnji ima na stotine i do kraja dana ćemo zaboraviti detalje vožnje osim ako nam se dogodi ne predviđena situacija.
Dok njihova djeca treniraju i trče za nogometnom loptom roditelji bi se trebali opustiti uz kavu, knjigu ili neke druge poslove. Ne bi trebali biti opterećeni sadržajem treninga jer odgovornost za provedbu programa i sigurnost preuzima trener. Također ne bi trebali biti opterećeni radom tijela njihovog djeteta i pitanjem da li će njegovi mišići imati dovoljno energije za nesmetanu provedbu treninga.
Stanjem opuštenosti ne možemo opisati osjećaje roditelja koji promatra nogometni trening djeteta dijabetičara. Pogotovo kad se radi o djeci u najmlađim kategorijama zagića i limača. Oni će oprezno promatrati svoje dijete kako bi pomno pratili signale koje šalje njihovo dijete.
U situaciji kad imamo igrača dijabetičara, nogomet dobiva širi smisao. Dijabetičari ne igraju samo na pobjedu. Nogomet, između ostalog, postaje igra i za bolje zdravlje. U takvoj utakmici pogrešna procjena može ugroziti nogometaševu izvedbu, rezultat cijele momčadi ali i trajno narušiti zdravlje dijabetičara.
Šta je to dijabetes?
Postoje dva oblika šećerne bolesti. Dijabetes tipa 2 koji je češći i pogađa 90% dijabetičara. On se uglavnom pojavljuje u odrasloj dobi. Hrvati, kao jedna od razvijenijih svjetskih nacija nisu pošteđeni te bolesti. Loša prehrana i smanjena fizička aktivnost uz genetsku predispoziciju pridonose razvoju dijabetsa tipa 2. U tom slučaju bavljenje nogometom i uvođenje zdravih životnih navika u djetinjstvu pomaže izbjegavanju dijabetesa u zreloj dobi.
Dijabetes tipa 1 je rijeđi oblik šećerne bolesti. On se obično razvija ranije već u djetinjsvu. Za nogometaše to je obično period prije nego što se počnu baviti sportom ili za vrijeme treniranja nogometa. Zbog toga ću se u nastavku teksta referirati upravo na taj oblik dijabetasa jer od njega oboljevaju igrači u školama nogometa.
Oba tipa šećerne bolesti nastaju zbog slabije funkcije hormonalne žlijezde gušterače koja je smještena u trbušnjoj šupljini ispod želuca. Ona ima dvije funkcije u organizmu i obe se odnose na regulaciju probavnog sustava i probavu hrane. Svojim radom gušterača luči enzime u probavnu koji pomažu u razgradnji hrane. Druga joj je uloga lučenje hormona izulina i glukagona izravno u krvotok.
Nedovoljno lučenje inzulina u tijelo uzrkuje šećernu bolest. Čovijek kojem gušterača nije u potpunosti funkcionalna će imati manjak inzulina u krvi. To nije dobro jer je upravo inzulin potiče unos energije iz krvi u stanice. Energija se u organizmu nalazi u obliku jednostavnih molekula šećera gliukoze koju dobivamo iz konzumacije hrane. Veće nakupine glukoze se nazivamo glikogen. One se nalaze pohranjene u jetri i mišićima kako bi osigurale dovoljno energije za dužu fizičku aktivnost čovjeka poput nogometne utakmice ili treninga.
Dijabetičari nemaju ispravan ututarnji sustav koji nazire razinu šećera u krvi i proizvodnju inzulina koji šećere unosi u stanice ljutskog tijela u kojima se dobija energija za svakodnevno funkcioniranje. Oni moraju uz pomoć medicinskih instrumenata i na temelju praćenja stanja sami, iz vana,regulirati visinu šećera u krvi. To se radi praćenjem prehrane i unošenjenjem inzulina putem injekcija.
Ne doživljavam svoje djete kao da je bolesno. Njegovo tijelo je sasvim zdravo. jedino što mu treba je unos inzulina iz ”vana”.
roditelj nogometaša
Kako prepoznati simptome dijabetesa?
Za razliku od simtoma djabetesa 2 koji se razvijaju postepeno kroz godine, dijabetes tipa 1 se pojavljuje naglo i obično je praćen upalom koja se manifestira u obliku visoke temperature. Dijete koje ima povišenu glukozu u krvi će osjećati pretjeranu žeđ, učestalo mokriti, uz bolove u predjelu trbuha pojavit će se slabost i umor. U takvom stanju dijetetu je potreban inzulin da mu spusti razinu šećera.
Povišena glukoza otežava nogometnu izvedbu i funkcioniranje igrača na terenu, međutim nije ni približno opasna kao manjak šećera u krvi. Hipoglikemija započinje sa osjećajem gladi, glavoboljom, drhtavicom i ubrzanim radom srca. Ako se ne reagira na način da se odmah popije zaslađeni napitak ili tableta predviđena za takve slučajeve može doći do smetnji u govoru, pada u komu. U konačnici takvo stanje može dovesti do teških oštećenja vitalnih organa i smrti.
Zašto dijete sa dijabetesom upisivati u nogomet?
Tjelesna aktivnost pomaže u regulaciji glukoze u krvi. Mišići koriste glukozu pohranjenu u mišićinim tkivima i jetri kao izvor energije za svoj rad. Za vrijeme treninga zahtjevi za šećerom, našim gorivom, u tijelu su veći jer je tjelesna aktivnost povećana. Redovno treniranje i poticanja tijela da sagorijeva više energije pomaže oštećenom sustavu. Zbog toga liječnici ne brane dijabetičarima bavljenje sportom, nego potiču većinu oblika fizičkih aktivnosti. Učinak organiziranog vježbanja i participiranje u klubovima se preporučuje više nego samostalno treniranje. Problem može nastati ako djete nije disciplinirano. Pozitivni efekti koje nogometaš sa dijebetesom dobije nakon nekoliko tjedana treniranja, prestankom dolaska na treninge se brzo izgubi.
Nekad su preporuke doktora vezane uz dijabetes i bile takve da pretjerana tjelesna aktivnost nije dobra, ali se to u potpunosti promijenilo i tjelesnu aktivnost stavljaju na prvo mjesto u borbi protiv dijabetesa.
Dejan kolar futsal reprezentativac hrvatske
Odnos roditelja dijabetičara sa nogometnim trenerom?
Roditelj je dužan upoznati trenera sa situacijom u kojoj se njegovo dijete nalazi
Ukazivanje treneru na dijabetes, s kojim se bori njegov igrač u ekipi, neophodno je iz više razloga. Svi treneri ne poznaju dovoljno dobro fiziologiju ljudskog tijela. U programima za edukaciju nogometnih trenera ne postoji dovoljno velika satnica za obradu svih tema. Postoji mogućnost da se trener do sad nije susretao sa dijabetesom, te su mu informacije od vas neophodne. Informacija bi trebala prinorati trenera da se više informira o samom dijabetesu i bolje razumije probleme i potrebe svog igrača.
Informiran trener će moći prpoznati simptome koje nastaju usljed povećanog šećera u krvi ili smanjene koncetracije šećera. Također će moći će pravovremeno reagirati jer je on taj koji je nabliži djetetu za vrijeme aktivnosti.
Roditelj ima pravo zatražiti tjedni plan treninga
U treninzima limača i zagića treninzi su postavljeni tako da su usmjereni razvoj vještina sa loptom kod djeteta. Udio vježbi snage je reduciran, dok se sa rad na izdrljivosti postepeno uvodi u pionirskoj dobi. U toj dobi ne bi trebalo biti velikih razlika u opterećenjima na treningu te bi tijelo trebalo ovijek trošiti približno jednaku količinu inzulina.
Svaki trening ima svoju energetsku komponentu, odnosno razinu količine opterećenja. Treninzi izdržljivosti zahtjevaju povećan mišićni napor. U trenizima izdržljivosti treneri energetski najviše opterećuju igrače. Roditelj (i nogometaš) bi trebao znati unaprijed koji dan u tjednu dolazi udarni trening kako bi nogometaš došao pripremljen na trening sa ubrizganom većom dozom inzulina.
Utakmice
Roditelj bi se trebao pripremiti prije odlaska na turnir tako da dobije informacije od trenera o samom turniru. Ako se radi o turnirima za namlađe onda bi se trebalo provjeriti koliko je utakmica predviđeno u danu i koliku minutažu trener predviđa za njegovo dijete. Postoji značajna razlika u potrošnji energije ako igrač igra 4 utakmice po 20 minuta ili ulazi u igru 2 utakmice pa 10 minuta.
Trener pionira sa dijabetesom bi dan prije utakmice trebao obavjestiti igrača koliku minutažu od njega očekuje u predstojećoj utakmici. Osim minutaže roditelj bi trebao razmotriti i druge faktore koji utječu na potrebu za inzulinom u tjelu. Utakmica sa težim protivnikom zahtjeva veći angažman. Pozicija u momčadi i sam zadatak na utakmici utječe na potrošnju energije. Vremenski uvijeti, poput vrućina ili hladnoće, dodatno opterećuju organizam.
Hormon stresa uzrokuje ispuštanje zaliha glikogena iz jetre u krv. Subjektivan doživljaj utakmice može povećati potrebu tijela za inzulinom bez obzira što nema objektivno povećane potrošnje energije.
Odlazak na turnire i u kampove
Prepuštanje igrača dijabetičara treneru na nekoliko dana je za većinu roditelja neizvedivo. Mlađa djeca, nisu koja nisu još dovoljno razvila čitanje signala koji dolaze iz njihovog tijela su ovisna o cjelodnevnom nazoru odraslih.
Tehnologija napreduje i provjera razine šećera u krvi je svakim danom sve dostupnija. U hrvatskoj HZZO pokriva sustav za mjerenje glukoze LIBRA. Takav sustav omogućuje mjerenje grazine glukoze bez vađenja krvi. Očitovanje se postiže uz pomoć pametnog telefona.
Sustavi poput LIBRE omogućuju treneru da provjeri razinu šećera u krvi igraču za vrijeme spavanja bez da ga budi. Noćne provjere su obavezne jer tjekom sna razina glukoze u krvi može drastično opasti.
Klubovi znaju biti fleksibilni kad su u pitanju igrači dijabetičari pa dopuštaju roditeljima da osjednu u istom hotelu za vrijeme trajanja turnira ili kampa. To uvelike pomaže djeci koji žele sudjelovati u takvim događanjima. Susretljiv pristup zna rasteretiti brige roditelja i trenera.
Svako dijete je različito
Ne postoji jedinstvena karta sa uputama koja će voditi roditelje i nogometaše dijabetičare. Iskustva drugih pomažu i korisno se povezati sa trenerima i drugim roditeljima koji se nalaze ili su se nalazili u sličnoj situaciji. Većina stvari se može predvidjeti i postoje riješenja koja su unčikovita.
Unatoč sličnostima postoje i razlike kako tijelo reagira na stresne situacije, u ovom slučaju su to napori izazvani treninzima i utakmicama. Simptomi koji se pojavljuju kod jednog igrača mogu se razlikovati po intezitetu kod drugog igrača. Tolerancija organizma na povišen šećer u krvi se može u određenoj mjeri razlikovati između pojedinaca.
Ukoliko vaše dijete posjeduje sklonost za treniranjem nogometa dijabetes ne bi trebao biti nepremostiva prepreka za upis u školu nogometa. Za vrijeme igranja utakmice gledatelj, koji ne zna od prije, ne može prepoznati igrača sa dijabetesom. Takvi nogometaši se ne izdvajaju od svojih suigrača. Oni su često prepoznatljivi po tome što su zbog svoje životne situacije disciplinararniji odgovorniji nogometaši i ljudi. Dobar primjer je legendarni hrvatski reprezentativc i bivši igrač Dinama Goran Jurić koji je hrabrio svoje igrače popularnim uzvikanjem ”Ajmooooo”. Juriću je dijabetes dijagnosticiran 1989. godine što ga nije spriječilo da pomogne reprezentaciji u osvajanju bronce 1998. godine u Francuskoj.
Tko zna, možda će i vašem djetetu nogomet pomoći da shvati kako mu jedan nedostatak, poput inzulina u krvi, može pomoći da nadogradi svoju osobnost sa mnoštvom drugih pozitivnih karakteristika.
