Kids need to think that you care before you care what you think.

Wes Moore

Pitate se što stoji iza rečenice ”Mama, Tata upišite me u nogomet” ili ”Ja želim trenirati nogomet”? Mnoga djeca koja žele trenirati nogomet zapravo ne mogu izreći što oni zapravo žele s tim. Još uvijek su mali i mentalne, odnosno jezične sposobnosti djece su slabo razvijene. Da bi kao roditelj znali što zapravo dijete želi morat ćete čitati iza redova i dešifrirati suptilne znakove koje vam šalju.

Jedna od čestih pogrešaka je ta da roditelji doslovno tumače sve ono što im dijete kaže. Kako su djeca emotivna, osjetljiva i često iracionalna njihovi zahtjevi nisu uvijek u skladu s onim što zaista žele. Djeca žele upisati nogomet ili neki drugi sport zbog zadovoljavanja svojih potreba. Te potrebe djeteta su neophodne za njihov razvoj. Da bi došli do realizacije svoje potrebe djeca roditeljima upućuju želje.

Želje su različite, potrebe su svoj djeci jednake. Sva djeca imaju potrebu da budu prihvaćena, dobiju, pažnju, da se zabavljaju i igraju, uče i budu u sigurnom okruženju. Neka djeca će tu potrebu namiriti kroz školu, umjetničko izražavanje ili kroz sport. Jedan od puteva je svakako nogomet.

Problem roditelja je što su fokusirani na zadovoljavanje dječjih želja umjesto potreba. Tek kada potrebe djeteta budu zadovoljene, njegove će želje biti u skladu sa tim što on zaista želi. One će tada biti jasnije, racionalnije i autentične. Bez zadovoljavanja potreba će dijete će imati želje čije ispunjavanje ga neće moći dugoročno usrećiti. Samo na jedan čas dok se ne pojavi nešto drugo.

Želje su različite, potrebe su svoj djeci jednake. Sva djeca imaju potrebu da budu prihvaćena, dobiju, pažnju, da se zabavljaju i igraju, uče i budu u sigurnom okruženju.

Kad dijete izgovori ili pokaže da želi trenirati nogomet to zapravo znači nešto sasvim suprotno nego što je roditeljima u prvi mah u glavi. Ono želi biti nogometaš ili nogometašica jer unutra te uloge vjeruje da će zadovoljiti svoje osnovne razvojne potrebe. Zbog toga je važno da shvatimo pozadinsku priču.

Prihvaćanje i uvažavanje

Djeca imaju potrebu da budu prihvaćena od svoje uže i šire zajednice. Žele raditi stvari i ponašati se u skladu s interesima društva oko njih. Nogomet je u Hrvatskoj cijenjen i popularan sport u mnogim sredinama. S toga ne čudi što većina naše djece žele upisati nogomet. U našoj okolini je više prihvaćen muški od ženskog nogometa. Zbog toga imamo više dječaka u nogometu od djevojčica. Više o toj temi možete pročitati ovdje.

Prihvatite želju vašeg djeteta. Dopustite mu da se okuša u onome što želi. Sloboda u izboru je važna kada se bira sport, pozicija unutar momčadi, broj na dresu. Potrudite se da uvažite njegov trud. Pokažite mu da cijenite to što radi. Stavite nogomet na posebno mjesto u životu. Prihvatite sport i dajte mu na važnosti.

Ono što bi trebali izbjegavati su izrazi:

• On/a uopće nije za nogomet
• Ne vidim smisao u tom sportu
• Ma samo neka trči
• Nogomet nije važan, samo škola
• Loše igraš
• Ne smiješ biti zamjenski igrač

Prihvaćenje djeteta, sporta i uloge koju zauzima unutar sportskog kolektiva neće automatizmom napraviti vašeg sportaša boljim. Napravit će ga boljom personom. Takva osobnost će mu pomoći da bude sretniji, samokritičniji te da se lakše izbori za svoje mjesto u nogometu ili pronađe sport koji mu odgovara.

Problem roditelja je što su fokusirani na zadovoljavanje dječjih želja umjesto potreba. Tek kada potrebe djeteta budu zadovoljene, njegove će želje biti u skladu sa tim što on zaista želi.

Očekuju pažnju

Djeca žele da ih roditelji gledaju na utakmicama. Njihova prisutnost je potreba djece. Također djeca imaju potrebu pričati s roditeljima vezano za nogomet. Ako nemaju potrebu za pričanjem imaju potrebu za prijenosom emocija. To se događa kroz zagrljaj, tapšanje ili pogled u oči. Zbog toga će djeca poželjeti da ste na nogometnim utakmicama. Da ga pogledate kako izvodi neku vježbu. Da ga saslušate kad vam nešto želi reći.

Oko nogometnih stadiona se događaju stvari koje su nepotrebne za djecu. Nema nikakve potrebe da dođete na utakmicu i navijate u velikom stilu. U tom slučaju su drugi fokusirani na vas umjesto na dijete. Davanje pažnje i uputa su dvije različite stvari. Upute nisu ono što je potrebno vašem djetetu. Roditeljski monolog nakon utakmice nije dijalog. Pažnja je slušanje, a ne mudrovanje.

Pogreške:

– Nedolično i prekomjerno navijanje
– Davanje uputa za vrijeme utakmicama
– Nedostatak sposobnosti za slušanjem

Pratite vaše dijete na utakmicama tako da mu ne kradete pažnju. Budite u publici ali zapamtite da je vaše dijete u glavnoj ulozi. Dopustite nogometašu da sam donosi odluke na utakmici. Pokažite nužno poštovanje čak i ako smatrate da ponekad pogriješi. Dajte mu prostora i vremena da izrazi svoje osjećaje i misli. S time će te na pravi način zadovoljiti potrebu za njegovom pažnjom i on će se osjećati bolje.

Očekuju zabavu i igru

Djeca uče kroz igru. Igra za njih predstavlja iznimno zadovoljstvo i sreću. Svaka igra je trenutačna nagrada za njih koja jako stimulira živčani sustav. Zbog toga su djeca ovisna o igri. Razlika između igre i rada što je rad neugodan. Kroz rad trenutačno trpimo da bi nam sutra bilo bolje. Namjerno se izlažemo naporima jer očekujemo nagradu u budućnosti.

Početnici ne mogu pojmiti princip rada. Njima koncept nagrade u budućnosti ne predstavlja nikakvu vrijednost. Oni su došli uživati na trening danas ne mareći što će se dogoditi sutra. Ako se nogometni trening za početnike postavi tako da predstavlja vježbanje umjesto igranja onda to nije u skladu s potrebama djeteta.

Kad klinci žele neto trenirati onda oni imaju potrebu za igrom. Oni ne žele vježbati (raditi) kako bi u budućnosti ubirali plodove svog rada. Iz tog razloga bi u vježbama djece trebala dominirati igra. Ona ima ulogu finog celofana u kojem su omotani nogometni elementi. Igra je uvažavanje dječjih potreba.

Osim strukture važno je voditi brigu o sadržaju. U samoj igri bi trebalo voditi računa da bude izbalansirana. Potrebno je paziti na zadatak, omjer igrača, stupanj težine vježbe i ostalo. Povratne informacije o vježbi dolaze od same djece. Kada vidite zadovoljnu djecu koja se trude iako padaju od umora i ne žele prekinuti igranje bez obzira na ishod onda možete znati da su njihove potrebe zadovoljene.

Pogreške:

– Umjesto igre s djecom, zadaju im radne zadatke
– Usmjereni su na budućnost i ne zanemaruju snagu trenutka
– Pristupaju dječjem nogometu kao seniorskom
– Ograničavaju im iskustvo igranja nogometa

Nogometne vježbe bez natjecanja, suparnika i postavljenih nogometnih problema su radne vježbe. S toga one ne mogu biti zabavne i zanimljive. Kad mališani pomisle na nogomet u njihovoj glavi je trčanje za loptom i protivnicima, postizanje i sprečavanje pogotka. Oni imaju potrebu za nadmudrivanjem s drugima i sa suradnjom. Tako se najviše zabavljaju.

Očekuju da će naučiti vještine

Kada dijete upisuje nogomet želi igrati bolje nego prije upisa. Žele naučiti nešto što do tada nisu znali. Djeca su naprosto lovci na znanje. Ne postoji nitko tko može učiti tako brzo i unčikovitito kao dijete. Klincima je mozak progrmiran za učenje. Zbog toga je tolika potreba za igrom kroz koju smo naučili toliko stvari.

Evolucijski program koju je usađen u svako zdravo dijete radi besprijekorno. Problem nastaje kada roditelj ili trener iz straha odnosno ne znanja ubaci ”virus” unutar programa koji opstruiraju dijete. Kada unutar sustava promijenimo programe ishod će biti drugačiji.

Djeca nemaju nikakvu potrebu da se uspoređuju sa drugima. Kada dijete uči hodati on ne pati od toga da hoda jednako ”kvalitetno” kao drugi. On jednostavno želi naučiti hodati zbog sebe. Diže se i pada besramno mnogo puta. To što mu netko kaže da hoda široko poput patke za njega nije bitno. Jučer nije mogao napraviti niti koraka, danas može tri i on je uspješan.

U nogometu se djeca često uspoređuju s drugima. To je pogrešno. Ako bi se ja uspoređivao s najboljim trenerima svijeta nikada ne bi imao elana da se bavim ovim poslom. Uvijek će netko znati nešto što ja ne znam ili će više zarađivati od mene i imati više osvojenih turnira. Tada bi bio jako nesretan čovjek bez entuzijazma.

Kupovina najboljih (najskupljih) kopački nije potreba. To je želja iza koje stoji potreba da se ističe. Zdrav oblik isticanja je kroz igru i postignuća.

Nema razloga da s djecom bude drugačije. Gledaj kako on trči, ne možeš napraviti vježbu kao drugi i oni su vas nadigrali i pobijedili se često čuje oko nogometnih terena. Uspoređujemo li isključivo djecu s drugima ona zapravo neće imati potrebnu informaciju o svom napretku. Tablice, rezultati i golovi ne pružaju prave informacije.

Pogreške roditelja kod ocjenjivanja vještina:

– Djeca se uspoređuju s drugima
– Gura ih se u natjecanja prerano
– Ocjenjuje ih se primarno kroz rezultate

Djeca žele biti prva, osvajati turnire samo zato ako misle da su tako napredovali. Pobjeda na utakmici nije pokazatelj napretka. Zbog toga uspoređujte dijete samo sa sobom. Gdje je on bio prošle godine, a gdje se nalazi danas. Koliko je napredovao u nogometnom kontekstu. Tada će efekti treniranja biti veći.

Očekuju zaštitu unutar granica

Da bi ljudska bića mogla rasti njima je potrebna zaštita unutar prihvatljivih granica. Prevelika zaštita ili nedostatak granica nije ono što djeca zapravo traže. Ona traže veliku slobodu kako bi doznala gdje su njihove granice. Koliko daleko smiju doći. Sport je odlična prilika da se djecu stavi u okvir. Pri tome treba voditi računa da su ti okviri adekvatni za grupu i pojedince u njoj.

Potreba djece je da ima svoja prava u ekipi. Da se ispoštuju pravila unutar igre. Svi sudionici bi trebali naučiti igrati unutar pravila. Također dijete treba biti zaštićeno od verbalnog i fizičkog nasilja unutar nogometa. Njegove potrebe se mogu realizirati pod okriljem jasne strukture u kojoj se razvija.

To bi značilo da dijete ima potrebu za jasnim pravilima i granicama. Ono želi znati što može, a što ne može napraviti za vrijeme nogometne igre. Ima potrebu da mu se objasni kako se treba ponašati za vrijeme treninga i utakmica prema drugima. Sukladno s tim ima potrebu znati kakve postupke može očekivati od drugih.

Mladi sportaš očekuje od odgovornih osoba da ga drže unutar njegovih granica. Potrebna mu je korekcija. Također mu je potrebna zaštita kako nitko ne bi mogao narušavati njegove granice. Svi bi trebali raditi na tome da se očuva dječji suverenitet i sloboda.

Pogreške:

– Prepuštanje u ruke nasilnom treneru
– Izostanak reakcije na vršnjačko zlostavljanje
– Roditeljsko narušavanje suvereniteta i slobode djeteta

Sagradite realan okvir unutar kojeg će dijete biti sigurno. U tom okviru će biti zaštićeno od pretjeranih ambicija odraslih osoba koje ga okružuju. U njemu će imati prostora da donosi odluke, slobodno griješi i uči. Također ga zaštitite od napada vršnjaka koje on ne može sam izdržati.

Mladi sportaš očekuje od odgovornih osoba da ga drže unutar njegovih granica. Potrebna mu je korekcija. Također mu je potrebna zaštita kako nitko ne bi mogao narušavati njegove granice. Svi bi trebali raditi na tome da se očuva dječji suverenitet i sloboda.

Zaključak

Nogometaši i nogometašice imaju na tisuće želja. Neki žele biti nogometne zvijezde kad odrastu. Drugi žele osvajati pehare, medalje, pobjeđivati i postizati golove. Žele igrati na svim utakmicama cijelo vrijeme. Žele biti u glavnim ulogama. Neki žele da im se plješće i laska. Da im se govori kako su oni ti koji su najbolji. Neka djeca žele da bude sve pošteno, da se znaju pravila. Da ih se pusti na miru dok igraju, bez da ih se prekida.

Pogrešno je i nemoguće ispunjavati njihove želje. Nije za sve da postanu nogometne zvijezde niti klinci trebaju igrati na svim utakmicama. Nepotrebno im je pljeskati na svaki potez. Stvarnost nije apsolutno pravična. Ljudi griješe. Ispunjavanje želja neće pomoći nogometašima da budu bolji.

Nogometašima se trebaju ispunjavati potrebe. On ima pravo i potrebu da mu se osiguraju kvalitetni uvjeti za rad i napredak. Kupovina najboljih (najskupljih) kopački nije potreba. To je želja iza koje stoji potreba da se ističe. Zdrav oblik isticanja je kroz igru i postignuća. Želja za peharima i medaljama je potreba za priznanjem o vlastitoj vrijednosti. Mladi sportaš je vrijedan onoliko koliko se trudi, uči i zna a ne koliko ima bodova, pehara i medalja.

Roditeljski je namiriti djetetove potrebe. Kada mu to omogućite on će biti konkurentan u sportu. Uspjeh će doći kao posljedica ispravnog usmjeravanja djeteta. Zbog toga je važno znati kako je ispunjavanje potreba djeteta jedini put koji može završiti dolaskom na cilj.