Success is where preparation and opportunity meet
Bobby Unser
Priprema je pola posla
Nema jednostavnog i kratkog načina da se kvalitetno pripremimo za neku stvar. Obično se kaže da je priprema pola posla, dodao bi da je dobra priprema i više od toga.
Upis djece u osnovnu školu je relativno lak. Osnovno obrazovanje je obavezno u Hrvatskoj tako da će u sustav školovanja ući sva zdrava djeca do navršene osme godine.
Kao pripremu za prvi dan škole možemo navesti da djeca i roditelji moraju ispuniti formulare, kupiti torbu, knjige i bilježnice te s novim tenisicama, odjećom i počešljanom kosom dopratiti dijete u školu. Pri tome moraju obratiti pažnju da stignu na vrijeme i da sav pribor u torbi, uključujući knjige i bilježnice, odgovaraju s popisa koje su dobili od učitelja ili učiteljice. U trenutku kad ostave dijete prvi dan u školi bilo bi poželjno da je ono naspavano, odmorno, sito i sretno.
Ako je dijete upisano u osnovnu školu, te ako je roditelj danima prije početka nastave nabavio sav potreban materijal praćenje programa i doveo dijete, možemo zaključiti da je novopečeni prvašić spreman za prvi dan nastave. Možda će netko u silnom uzbuđenju prvi dan zaboraviti ubaciti šlape u torbu ili zašiljiti sve boje iz pernice. Dogodit će se da se zaboravi ponijeti knjiga. Bilo bi lakše učiteljima, i manje stresa za dijete, da se to ne dogodi. Ipak, ako se i dogodi, takav propust u pripremi za prvi dan škole nije krucijalan.
Propust koji se dogodi u jednom danu, često se već može ispraviti u drugom. Danas smo zaboravili bilježnicu, sutra ćemo je donijeti. Ili danas sam zakasnio, sutra ću doći na vrijeme. Puno veći problem priprema li roditelj dijete dugoročno na pogrešan način za školu. Ne adekvatan pristup u pripremi, koji ima temelje u odnosu odnosno odgoju roditelja i djece gradi se godinama, ne može se otkloniti u jedan dan ili tjedan. Potrebne su godine mukotrpnog rada. 
Nadam se da razumijete da dijete mora imati određene sposobnosti kako bi moglo pratiti nastavu. Sposobnost koncentracije, zadržavanja pažnje i razumijevanje samo su jedan od setova sposobnosti. Na njima se temelje znatiželja, kreativnost i maštovitosti.
Kako bi dijete došlo do trenutka da ga uopće možemo ostaviti samog u učionici, nakon što ga poljubimo i zaželimo sreću tog prvog dana potrebne su sati , dani i godine pripreme za taj trenutak. Zapravo prava priprema za život počinje u trenutku djetetovog rođenja. Ne postoji jedna isključiva priprema za jedan trenutak ili stvar. Priprema za vrtić je zapravo korak da dijete pripremimo za osnovnu školu kao što je osnovna škola temelj pripreme za daljnje školovanje.
Što su temelji bolji to je školovanje kasnije lakše. Ne dolaze sva djeca u školu s jednakim sposobnostima. Ona djeca s kojima su roditelji provodili više vremena igrajući se tako da su im čitali i pričali priče, izvodili s njima predstave i glumili imaju veću mogućnost da u školu dođu s većim vokabularom i razvijenijom maštom. Ona će biti kreativnija od drugih i neke zadatke će brže usvajati i rješavati.
Roditelji su najvećim dijelom odgovorni za vještine s kojima upisuju dijete u školu nogometa. Dobrim djelom na temelju tih inicijalnih sposobnosti, ovisi koliko će se kvalitetno njihov mališan razvijati na terenu.
Nogometna škola nije iznimka. Kvalitetna priprema djece za sportske aktivnosti nije upis djeteta u nogometnu školu i kupovina potrebne opreme. Da bi dijete moglo dovoljno brzo usvajati nove vještine potrebno je da ima dobre temelje. Za nogometne temelje su odgovorni isključivo roditelji, a ne treneri.
Pri upisu početnika na nogometne treninge postoji velika razlika između igrača koja se ne primjećuje na prvi pogled. Zbog toga puno veći broj roditelja malih kikića vidi svoje dijete kao talentirano i predodređeno za velike stvari, nego što je to slučaj sa starijom djecom. Upravo zbog razlike u osnovama, ne znate razlike između djece u početku se vremenom produbljuju, kako se nastavlja nogometna obuka.
Propust koji smo napravili u jednom danu često se može ispraviti već sutra, međutim oni propusti koji su nastajali sustavno kroz vrijeme otkanjaju se godinama.
Propusti koji su roditelji napravili prije nego što su upisali dijete u prvi nogometni trening mogu se ispraviti kroz godine. Za to je potrebna ogromna energija, upornost i znanje za koje roditelji i djeca nemaju vremena, volje, a ni mogućnost. Rijetki su slučajevi gdje se dogodi obrat. Kad djeca shvate da je netko puno bolji od njih napušta ih volja i entuzijazam za treniranjem. A baš bi se u tom trenutku trebali truditi više.
Zanimljiva činjenica je da sportaš koji uspije nadoknaditi zaostatak kroz rad i trud ima više izgleda za uspjeh. On je na teži način savladao vještinu. Taj proces ga čini jačim, potiče ga da više cijeni stečene vještine . Sportaš s dobrim temeljima može pripisati svoju vještinu urođenom talentu ne znajući da se prednost može istopiti prestane li ju održavati napornim vježbanjem.
Najbolja opcija za dijete je da ga roditelj dovede spremnog na prvi trening. Velikom broju roditelja to je problem, jer ne znaju u trenutku njegovog rođenja što će dijete poželjeti raditi sa šest godina. Pogrešno je birati umjesto djeteta i nametati mu na silu profesiju dok ono nije svjesno svog postojanja. Premda, postoje slučajevi koji pokazuju da ,ako se dovoljno rano krene sa specifičnijim učenjem, dijete može razviti iznimnu vještinu. Dobar primjer toga je golfer Tiger Woods najuspješniji igrač golfa svih vremena, praktički čim je prohodao njegov otac započeo ga podučavati udaranje lopte štapom. Međutim, tako rana specijalizacija nosi više negativnih posljedica nego što čini dobroga. Umjesto vještine, vjerojatno će patiti dječja psiha.
Pogrešno je birati umjesto djeteta i nametati mu na silu profesiju dok dijete još nije svjesno svog postojanja.
Roditelj ne treba pripremati dijete za nogomet na način da ga od malena pretjerano izlaže nogometnom sadržaju, ne pokazuje li ono samo interes. Dovoljno je da se pruži minimum sadržaja koji će djetetu omogućiti da izgradi osnove, dostatne da izgradi sportsku karijeru ako to zaista poželi. Vrata za bavljenje sportom, znanosti ili umjetnosti djeci trebaju biti otvorena što duže kao bi ona u što zrelijoj fazi odlučila što ih zanima. Zbog toga se s klincima predškolske i rane školske dobi provode univerzalni programi izobrazbe.
Kako je fokus ovog bloga na nogometu, u nastavku ću navesti što bi sve roditelj trebao napraviti kako bi njegovo dijete došlo zaista spremno na nogometni trening. Ako vaše dijete u ovom trenutku kreće na nogomet ili već trenira možete ova znanja primijeniti na mlađe dijete. Također, ove informacije bit će vam korisne u smislu razumijevanja zašto vašem nogometašu ide teže ili lakše nogomet u odnosu na vršnjake.
Kvalitetan trener i trenažni proces dobivaju na utjecaju s vremenom treniranja, kao što slabije genetske predispozicije može ublažiti odgoj unutar obitelji. Kad je o nogometu riječ, razvoj vještina u prvim godinama treniranja je više povezan s roditeljima i stilom života u predškolskoj dobi nego s planom rada u klubovima. Imajte na umu da kvalitetan trener u početku ne može napraviti velike pomake u vještini, ali zato loš trener može psihički ”pokopati” klince tako da odustanu od nogometa. Iz tog razloga bitno je imati blagog trenera u početku o čemu sam pisao u ranijim objavama na blogu.
Kad govorimo o početnicima u nogometu, razina vještina manje ovisi o kvaliteti trenera i trenažnog procesa, puno ključniju ulogu igraju roditelji i stil života djeteta izvan nogometnih terena.
Na što roditelji trebaju obratiti pažnju?
Kretanje
Jedan od većih neprijatelja vještinama djeteta je moderan način života. Provođenje vremena u zatvorenim prostorima kao posljedicu ima to da se krećemo manje nego što smo se kretali prije.
Hodanje, trčanje i skakanje nadograđuje nogometne vještine. Roditelji koji ne posvećuju svoju pažnju koliko im se djeca kreću u prvim godinama života mogu dovesti na prvi trening dijete čija se tjelesna motorika nije razvila u skladu s dobi djeteta.
Pretjerana vožnja djeteta u kolicima ili automobilu, nedostatak prostora za fizičku aktivnost u kući i dvorištu te manjak vremena koje se provodi na otvorenim prostorima ne pridonose fizičkom razvoju djece.
Igre
Nogomet je igra. Vaše dijete ne mora doći na prvi nogometni trening s velikim iskustvom igranja nogometa. Ipak, da bi lakše naučilo kompleksnu igru poput nogometa potrebno mu je prakticirati druge, jednostavnije igre ili nogometne elemente.
Elementarne igre su lovice, skrivača, školice kao i druge igre koje mogu uključivati loptu. Udaranja, hvatanja i dodavanja lopte su dobrodošla. To su klasične igre koje se među našom djecom prenose s generacije na generaciju i imaju svoju vrijednost. Takve su se igre razvile u svim društvima na svim dijelovima globusa što nam govori da su ugrađene u DNK djeteta kako bi mu pomogle u razvoju.
Igrajući se s vršnjacima mi se zapravo natječemo. Kako smo u sigurnosnom okruženju, lišeni straha, kroz jedno takvo nadmetanje učimo manipulirati drugima. Kako zavarati onoga s kojim se igramo tako da sakrijemo svoje namjere. Učimo kako nadjačati druge sa svojim vrlinama i kako sakriti svoje nedostatke. Kroz igre stvaramo sliku o sebi i svojim mogućnostima; što možemo, a što ne možemo.
Klasične igre koje se među našom djecom prenose s generacije na generaciju imaju svoju vrijednost. Takve su se igre razvile u svim društvima na svim dijelovima globusa što nam govori da su ugrađene u DNK djeteta kako bi mu pomogle u razvoju.
Bazične igre gdje se kreće i surađuje s drugima pripremaju djecu za nogomet. Djeca koriste stečene vještine i ugrađuju ga u osnove nogometa. Osim toga igre iz djetinjstva djeluju pozitivno na psihičko i mentalno zdravlje djece.
U današnje vrijeme sve više su popularne igre koje su u stanju da prikuju djecu u stolice i fotelje satima. Što je veći omjer vremena provedenog uz video igre i televizijski program u odnosu na klasične igre, to su znatno veći izgledi da će vaše dijete imati motoričkih problema koje će mu smetati u učenju nogometa.
Kroz igre dobivamo informaciju da li je dijete zrelo da razumije i poštuje pravila. Također igranje s drugim vršnjacima razvija kapacitete djeteta da surađuje, te ono uči prihvatiti poraz kao dio igre. Dijete koje nema sposobnost da poštuje pravila i surađuje nije spremno za prvi trening.
Spremnost da surađuje ili da se poštuju pravila se ne usvaja u jednom danu. Potrebno je određeno iskustvo i zrelost kako bi se nogometaš mogao početi nadmetati s drugima.
Nogomet je kompleksna igra. Da bi ju dijete kvalitetno razumjelo i savladalo potrebno mu je bogato iskustvo igranja drugih igara.
Nedovoljna ili negativna iskustva
Sport i fizičku aktivnost ne doživljavamo svi na jednak način. Dok jedna djeca spavaju s loptom drugu djecu lopta uopće ne uzbuđuje. U ljudskoj prirodi svakog od nas je potreba za kretanjem i igrom. Usprkos tome imamo djece koja se ne žele kretati. Izbjegavaju igranja koja iziskuju kretanje. Odbijaju naučiti voziti bicikl, ne pada im na pamet pokušati napraviti zvijezdu a loptu će zamijeniti s olovkama i bojama.
Razlog zašto se djeca boje fizičkih aktivnosti dijelom leži u odgoju, a drugim dijelom ovisi o spletu okolnosti koja su djeca proživjela u prvih nekoliko godina života. Kad govorimo o negativnim iskustvima kao primjer ću navesti roditelje koji neprimjereno, odnosno pretjerano reagiraju na dječja padanja u razdoblju dok ono pokušava naučiti hodati ili trčati.
Beskonačna posrtanja, padanja i udaranja su jedini način da dijete savlada motoriku. Dužnost roditelja je da osigura prostor gdje dijete uči svoje vještine. Bilo da se radi u zatvorenom prostoru ili na otvorenom. U kući je potrebno ukloniti sve predmete koje bi mogli ozlijediti dijete dok se na otvorenim prostorima dijete treba igrati na livadama, pješčanicima ili za to uređenim dječjim igralištima.
Iz pretjeranog straha od ozljeda roditelji ograničavaju kretanje djeci. Ne dopuštaju im da eksperimentiraju s penjanjima uz ljestve, trčanjima niz padinu ili skakanjima po kaučima i krevetima. Takvim ponašanjem, umjesto da zaštite dijete, dovode ga u opasnost da se teže ozlijedi. Dijete koje nema razvijenu motoriku će biti nespretno i neće će znati zaštiti od padova u budućnosti. Nezgodan pad djeteta od 5 godina, koje je teže, brže i više opasniji je od pada jednogodišnjaka.
Uslijed padova reakcija roditelja zna biti neprimjerena. Loš primjer je kada roditelji napadaju dijete i drže mu lekcije osuđujući ga što je pao. Tko bi želio pasti? Kod takvih roditelja dobijemo dijete koje ima strah od padanja, ne zbog samog pada nego zbog reakcije roditelja. Također možemo čuti reakciju ”bravo” ili ”skočio” kod pada. Zamislite da vi padnete s bicikle, a netko vam od prijatelja uzvikne ”bravoooo” umjesto ”kako si”?
Iz takvih reakcija proizlazi nesigurnost djeteta u samog sebe i svoje sposobnosti. Ono neće biti zainteresirano za učenje novih motoričkih iskustava. To će ih činiti još ranjivijima na nezgode. Ukoliko dijete ima veliku želju ali uz to i strah, njegovo tijelo će biti ukočeno. Pokreti će mu više ličiti na robotske umjesto da se kreće skladno i harmonično.
Nogomet je kontaktni sport, prepun duela, udaraca i padova. On se igra na otvorenim terenima, po livadama koje znaju biti mokre i gdje se igrači moraju oznojiti, zaprljati i koji put udariti. Ne možemo očekivati od djece da budu spremna za treniranje ako nemaju ranija iskustva padanjima ili su ona popraćena traumama.
Nespremnom nogometašu će trebati mjeseci i godine da se osjeća ugodno na nogometnim terenima. Iz straha će biti loš u duelima ili će ih izbjegavati. Osim što neće imati hrabrosti zaustavljati igrača u fazi obrane bojat će se driblati u fazi napada. Imat će pretjeran strah od udarca po nogama koji mu neće dopustiti razvijanje nogometnih vještina.
”Naučio sam balansirati i ostati vješto na nogama, usprkos udarcima protivničkih braniča, igrajući nogomet na tvrdoj podlozi. Nitko se ne želi oguliti na asfaltu.”
Johan Cruyff
Izgradnja odnosa
Iz roditeljske, ali i trenerske perspektive ne vidim nikoga tko može učiti i napredovati ako nema izgrađen dobar odnos s drugim ljudima. U sportu je važno kakav odnos nogometaš ima prema svojim suigračima i treneru. Da bi odnos prema drugima bio pozitivan dijete mora imati dobru sliku o sebi. 
Sliku o sebi, nogometašima izgrađuju roditelji i odgajatelji. Ona se izgrađuje kroz odnos roditelj-dijete. Nerealno je očekivati da će dijete imati izvrstan odnos prema drugima ako nešto u odnosu s roditeljima zapinje.
U takvim situacijama će doći do čestih sukoba i frustracija djeteta s trenerom i suigračima. To se manifestira kroz sebičnost, tvrdoglavost i otpor prema drugim ljudima. Igrač s takvim osobnostima nije spreman učiti od prvog treninga. Unatoč potencijalu i vještini koju nogometaš posjeduje, zbog problema s odnosima, on ih neće moći nadograditi i ugraditi u uspjeh.
Roditelji bi trebali biti prvi autoriteti u životu djeteta. Vi ste ti od kojih uče kako komunicirati s autoritetima izvan kuće. Morate naći načina da im postavite granice i uspostavite pravila ponašanja. Odgovorni ste za izgradnju odnosa koji bi se trebao temeljiti na ljubavi i uzajamnom povjerenju i uvažavanju.
Uloga trenera
Ponekad je trenerova uloga da početnicima ispravlja pogrešne mehanizme ponašanja i kretanja, kako bi nakon toga mogli učiti nogometnu strategiju.
U trenerskoj praksi sam se susretao s djecom koja bi roditelji kvalitetno pripremili za prvi trening, ali ona su više bila izuzetak nego pravilo. Puno više je bilo one djece koja su došla s novim kopačkama, u novoj sportskoj opremi s fora frizurom za prvi dan. Bez obzira kako ”cool” bi izgledale kopačke, ili s koliko entuzijazma su roditelji došli podržati svoje dijete- bez dugoročne pripreme dijete će prije ili kasnije naletjeti na poteškoće.
Zabluda je ako kao roditelj očekujete da je prvi trening početak gdje pod trenerovom palicom vaše dijete kreće na nogometni put. Kad bi bilo tako onda bi se sva djeca od prvog dana bila na istim startnim pozicijama i jednakom bi se brzinom razvijala unutar momčadi. Naravno da ne ovisi sve samo o roditeljima, ali na njima leži najveća odgovornost.
Teško je biti odgovoran i educiran. Jednostavni je opisati lošu motoriku djeteta kao nedostatak talenta. Neki će usporeni razvoj pripisati slabijoj kvaliteti treninga ili krivoj poziciji na kojoj je trener postavio dijete. Sve to može biti točno, ali stvari nisu tako jednostavne kako na prvi pogled izgledaju. Na temelje fizičke pripreme ne utječu samo geni. Ne živimo svi u istim okolnostima i neka djeca jednostavno nisu imala priliku za pripremom. Okolina u kojoj odrastaju im nije bila dovoljno poticajna.
Jedni roditelji zbog subjektivnih, drugi zbog objektivnih razloga ne mogu pružiti djeci sve što im treba kako bi imali dobar start u klubovima. U situacijama gdje se neki bore s preživljavanjem , u smislu da obitelji omoguće osnovne životne potrebe i zarade za mjesečnu članarinu, nije realno očekivati da imaju vremena i kapaciteta za dodatne aktivnosti kako što je edukacija i igra.
Možete legitimno ustvrditi da dijete nema dara za nogomet ako ste od samih početaka uložili trud i vrijeme tako da ste mu omogućili da najveći dio vremena provede u slobodnoj igri s loptom. Provodi li vaše dijete glavninu vremena gledajući televiziju i igrajući igrice onda to više nema veze s genetikom.
Kada treneru na trening dođe pripremljeno dijete, koje je prije prvih treninga usvojilo osnovnu motoriku, trener može započeti s nogometnom obukom. Ne posjeduje li dijete psihičke i fizičke kapacitete trenerova uloga je da ispravlja pukotine u temeljima za koje su odgovorni roditelji ili da odgodi upis.
Zadatak roditelja
Zapamtite, za prvi trening nije spremno ono dijete koje ima svu opremu, nego ono dijete koje dođe sa razvijenim osnovnim vještinama i sposobnostima.
Na vama, roditeljima je da razmislite što stoji iza loše tehnike vašeg djeteta? Da li je to loš rad za vrijeme treninga ili manjak aktivnosti prije treninga? Imajte na umu da se nogometna tehnika usvaja vježbajući tisućama sati, a ne nakon nekoliko desetaka treninga. Ako je problem u nedostatku aktivnosti pokušajte pronaći model kako bi vaše dijete nadoknadilo motoričke suficite i provodilo što više vremena u tjelesnim aktivnostima. Imajte na umu da vrijeme provedeno na treningu nije dovoljno da se ispune djetetovi dnevni zahtjevi za kretanjem.
Da li je vaše dijete nesigurno u sebe te izbjegava duele i driblinge zato što je pokupilo ”suprugine gene” ili ima nešto u odnosu prema njemu izvan terena? Zapitajte se da li vaše dijete osjeća posljedice neke fizičke traume? Možda se nekad ranije ozlijedilo i to ga je prestrašilo.
Bez obzira koliko je vaše dijete spremo za nogometne aktivnosti vaš zadatak je da prihvatite njegovo trenutno stanje. Najgore što možete napraviti je prigovarati. Pripisivanjem etiketa kako je tromo, šeprtljavo, nezainteresirano ili plašljivo na dijete se ne rješavaju problemi nego se stvaraju novi – još veći.
Zapamtite da za prvi trening nije spremno ono dijete koje ima svu opremu, nego ono koje ima potrebne vještine. Oprema se može nabaviti od prijatelja, susjeda ili iz trgovine u relativno kratkom vremenu i to većinu roditelja ne bi trebalo zabrinjavati. Vještine su važnije i razvijaju se godinama. Zbog vještina će nogometaši dobiti oslobađanje članarina, novu opremu, stipendijske ugovore i ponude za transfere a ne obrnuto.
Pripremajte ih za trening nogometa, košarke, tenisa ili nečeg sasvim trećeg, prije nego što oni sami izraze želju za organiziranim treniranjem. I tada, budite sigurni, vaše će dijete na prvi trening doći spremno, a otići s njega sretno.
