My coach said I run like a girl, and I said if he run a little faster he coult to.

Mia Hamm

Nogometni geni

Hrvati se ponose nogometnim postignućima muške nogometne reprezentacije. O tome najbolje govori ljubav koju iskazuju prema nogometašima. Spektakularni dočeci, nakon uspjeha na europskim i svjetskim smotrama postali su neizostavni dio narodnog nogometnog folklora. U posljednje vrijeme, Hrvati mogu biti zadovoljni uspjesima na reprezentativnoj razini. Dvije medalje sa svjetskih nogometnih prvenstava unutar razdoblja od 20 godina je rezultat s kojim se može pohvaliti samo nogometna elita. Vjerojatno nitko u svijetu ne bi bio previše iznenađen da se u sljedećih 20 godina ponovi još jedan doček.

Nogometni rezultati jedne relativno male zemlje, gledajući ekonomsku moć i ukupnu populaciju, daju pravo ljudima da se upitaju imaju li Hrvati genetsku predispoziciju za uspjehe? Brojke definitivno nisu na našoj strani, jer mali nogometni bazen i slabo razvijena industrija nipošto nisu dobri preduvjeti za nogometne uspjehe.

Prijenos gena odvija se tako da se ”kod”, ili genom, prenosi s roditelja na dijete. Iz “jednadžbe o roditeljima” ne možemo isključiti Hrvatice. To znači da su i naše djevojke jednako talentirane kao i dečki. Dijelimo zajedničke gene. Dječaci na jednak način dobivaju gene od mame, kao što ih djevojke dobivaju od tate. Međutim, kad pogledamo ženski nogomet to se ne može iščitati po rezultatima.

Lako je zamisliti sliku prekrasnih djevojaka obučenih u crveno bijele haljine kako dočekuju svoje muške heroje u kockastim dresovima. Ono što se čini nezamislivim je obrnuta situacija. Da za dvadeset godina naše nogometašice budu te koje će polučiti uspjeh. Kako sada stvari stoje, upitno je da će se do tada uopće plasirati na neko natjecanje.

Prema FIFA (svjetska nogometna federacija) rankingu, ženska seniorska reprezentacija je među najlošijima u Europi. Lošije od naših rangirane su igračice reprezentacija Bosne i Hercegovine, Albanije, Grčke, Makedonije, Kosova i drugih egzotičnih zemalja. Naša ženska reprezentacija nije ni blizu onim najboljima poput nogometašica iz SAD-a, Njemačke, Nizozemske, ili Švedske.

Lako je zamisliti sliku prekrasnih djevojaka obučenih u crveno bijele haljine kako dočekuju svoje muške heroje u kockastim dresovima. Ono što se čini nezamislivim je obrnuta situacija.

U slučaju da su geni imali značajan faktor u nogometnoj vještini to bi trebalo značiti da su nam djevojke i dječaci jednako talentirani. Velika disproporcija u kvaliteti muške i ženske reprezentacije govori nam da osim gena postoje i drugi faktori koji utječu na kvalitetu ženskog nogometa.

Povijest ženskog nogometa

U početku nogometne utakmice na prepunom stadionu nisu bile rezervirane samo za muškarce. Ženski nogomet je doživio ekspanziju u Britaniji, nedugo poslije Prvog svjetskog rata. Prve ženske momčadi su se formirale iz tvornica koje su između ostalog opskrbljivale vojnike na ratištu. Kako je muški dio populacije odlazio u rat, tako su žene izlazile iz domaćinstava i zauzimale ”muška” mjesta.

Dvadesete godine prošlog stoljeća su donijele početak ozbiljnih promjena u društvu i podizanje svijesti u pogledu jednakosti spolova. Dok su se Švedskoj 1918. godine žene izborile za pravo glasa, nogometašice u Britaniji su igrale međunarodne nogometne utakmice pred nekoliko desetaka tisuća gledatelja. Neke utakmice ženskog nogometa bile su gledanije od finala FA cupa za muškarce. Možemo reći kako su Britanke ozbiljno prijetile preuzeti primat muževima u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Tko zna šta bi se dogodilo da domicilni savez na otoku 1921. godine nije odlučio zabraniti igranje ženama nogomet na istoj infrastrukturi na kojoj igraju nogometaši. Možda bi Britanka Lily Parr, tada jedna od naboljih nogometašica svijeta, bila popularnija od slavnog Pelea. U svakom slučaju takva, politička, odluka je gurnula otočke dame daleko od tribina i svjetala reflektora u podrume svjetskog nogometa.

U Hrvatskoj, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, damski nogomet se pojavio na sličan način kao i u Britaniji, oko dvadesetak godina kasnije. Popularizaciji ženskog nogometa kod nas pridonijeli su Česi, konkretnije Tomaž Bata vlasnik tvornice u Borovu. Radnice tvornice kraj Vukovara, bile su članice prve organizirane ženske nogometne ekipe u Kraljevini Jugoslaviji 1937. godine.

Iste te godine u Zagrebu se osnivaju i druge ženske nogometne ekipe, što stvara platformu za organizaciju utakmica i lige. Radi popularizacije nogometa Hrvatice su pozvale Čehinje iz Brna na turneju po tadašnjoj državi. Utakmice u Zagrebu, Varaždinu i Banjaluci prošle su sa odobravanjem novinara i gledatelja, koji su mogli uživati u igrama Marice Cimperman, tada jedne od naših najboljih nogometašica. Posljednja utakmica turneje, odigrana u Beogradu, nije prihvaćena tako dobro kao prethodne.

Usprkos ekspanziji ženskog nogometa, službeni Beograd ga jednostavno nije želio prihvatiti. Najprije je 1937. godine nastojao usporiti organizaciju ženskog saveza, da bi 1938. godine zabio posljednji čavao u njegov lijes. Konzervativniji beogradski stavovi, u odnosu na one u hrvatskoj metropoli, pronašli su uporište u znanstvenoj zajednici.

„S obzirom da je žena po svojoj konstituciji slabija od čoveka – muškarca to bi svaki naporan fizički rad bio štetan po njeno zdravlje. Ne samo to već i svi teži sportovi (futbal, boks, rvanje, skakanje i ostala rekorderska atletika) pretpostavljaju razviće muške snage, a dejstvuju maskulinizirajući na fizičku i psihičku konstituciju žene….”

Ministarstvo fizičkog vaspitanja

Ženski nogomet godinama je bio zabranjivan i marginaliziran. Usprkos zabrani, to nije najgora stvar koja mu se dogodila. Pravu katastrofu je izazvala sustavna stigmatizacija žena koje ga igraju.

Paradigme vezane za ženski nogomet

Znanost s početka dvadesetog stoljeća, predvođena sportskim ”stručnjacima” i liječnicima, napravila je ogromnu štetu ženskom nogometu. Posluživši kao sredstvo politike godinama je štitila društvene dogme nastale oko ženskog nogometa. Deluzije u društvu su bile snažne i dugotrajne da se posljedice osjećaju i danas.

Osobe koje još uvijek smatraju da nogomet nije ženski sport, žrtve su zastrašivanja. Ima li većeg straha za roditelje od tvrdnje da će njihova djevojčica izgubiti plodnost i ženstvenost? Nitko ne želi da se njegovo dijete stigmatizira. Kad se određena laž dovoljno puta ponovi ona postaje istina. Većina društva će prihvatiti dogmu kao činjenicu bez kritičkog promišljanja. Toliko će se saživjeti s njom da ju neće moći odbaciti, bez obzira što danas znanost ima posve suprotne stavove.

Znanost s početka dvadesetog stoljeća, predvođena sportskim ”stručnjacima” i liječnicima, napravila je ogromnu štetu ženskom nogometu. Posluživši kao sredstvo politike godinama je štitila društvene dogme nastale oko ženskog nogometa. Deluzije u društvu su bile snažne i dugotrajne da se posljedice osjećaju i danas

Punih pedeset godina trebalo je društvu da shvati svoju pogrešku

Zabrana koja je trajala od 1921. godine poništena je tek 1971 godine. Tada se osnivaju ženski nogometni savezi diljem svijeta. Povratak ženskog nogometa na veliku scenu još uvijek se postepeno odvija. Primjetan je polagani, ali stalni napredak. Od 1991. godine FIFA organizira svake četiri godine svjetska prvenstva za žene. To je odličan vjetar u leđa popularizaciji ženskog nogometa.

FC Chelsea je na račun Vfl Wolsburga u siječnju 2020 uplatio 280.000 eura za usluge Dankinje Pernille Harder. U odnosu na nogometaše taj iznos je mali, ali nogometašicama nudi nadu i vjeru u bolju budućnost.

Dogme vezane za žene i nogometnu igru su postojale diljem cijelog svijeta. Negdje još uvijek postoje. Na sreću po sport i djevojke, danas je u svijetu mnogo manje predrasuda nego što je bilo prije. Postavlja se teza, kao pitanje, ima li stopa razvijenosti društva utjecaja na rezultate ženskih nogometnih reprezentacija?

Suvremeno društvo ima visoku stopu razvijene demokracije. Uređeno je tako da se poštuju ljudska prava i slobode. Stopa korupcije u takvim državama iznimno je niska. Sve to pogoduje snažnom ekonomskom razvoju. Moderne nacije su obično ispred ostalih, jer postavljaju standarde i podižu norme. Poput lokomotive, svojim primjerom, povlače ostala društva na način da im podižu svijest razbijajući stare dogme.

Dogme vezane za žene i nogometnu igru su postojale diljem cijelog svijeta. Negdje još uvijek postoje. Na sreću po sport i djevojke, danas je u svijetu mnogo manje predrasuda nego što je bilo prije.

Ako bi razvijenost društva prikazali u brojkama, onda je indeks korupcije koji redovno objavljuje Transparency International na svojim stranicama odličan pokazatrelj. Pretpostavimo li da su u razvijenim društvima prava žena i sloboda izbora pojedinca najviša, onda bi najuređenije zemlje, s najvećim indeksom, bile u prednosti pred drugim zemljama. Stoga sam odlučio usporediti “FIFA woman” ranking koji bodovno ocjenjuje sportske uspjehe nacija u nogometu s onim Transparency Internationala.

Nakon pogleda u tablicu može se prepoznati uzorak. Ženskim nogometom dominiraju reprezentacije najrazvijenijih svjetskih država. Na popisu su isključivo demokratske zemlje gdje su prava žena, htjeli mi to priznati ili ne, najviša. Na njemu nema reprezentacija u kojoj vladaju diktatorski, ili hibridni režimi vlasti, kao što su Maroko, Turska, Saudijska Arabija, Sjeverna Koreja, Kina, ili Senegal. Umjesto njih iznenađujuće visoko nalaze se Kanada i Norveška.

Snaga demokracije, po tablicama, također određuje snagu ženske reprezentacije

U najboljih 12 reprezentacija jedino Brazil (35) i Španjolska (58) imaju niži indeks od 70. Oni su iznimke koje su se zahvaljujući iznimnoj nogometnoj kulturi, uspjeli ugurati među najbolje. Usprkos nižem rezultatu Španjolska demokracija je među najrazvijenijima u svijetu, dok se to ne može reći za Brazil.

Hrvatska se na listi Transparency Internationala 2019. godine nalazila na 69. mjestu od 180 zemalja. Prema njima hrvatsko je društvo demokratsko s određenim manjkavostima. Na žalost indeks korupcije nam je lošiji od najrazvijenijih zemalja te iznosi 47 bodova. Ono što najviše brine je dok većini zemalja indeks raste, Hrvatskoj je u odnosu na posljednje istraživanje pao. Najveći pad indeksa su imale Mađarska pod Orbanom i Turska kojom upravlja Erdoganova vlada. Kako bi imali jasniju sliku o našem nogometu trebali bi ga usporediti sa susjedima.

Italija je visoko rangirana na FIFA ljestvici te ima više od 50 IT bodova. Ona je ujedno i jedina participirala na svjetskim prvenstvima. Slovenija je izuzetak, kao jedina zemlja koja ima dobar IT rezultat, ali nema kvalitetnu reprezentaciju. Prema trendovima za očekivati je da će se reprezentacija Slovenije penjati po FIFA ljestvici, jednako kao što je za očekivati da će Mađarice i Hrvatce stagnirati.

Bilo bi neozbiljno uzimati isključivo IT bodove kao faktor uspješnosti ženske nogometne reprezentacije, iako ga u potpunosti ne možemo zanemariti. Primjeri Brazila i Slovenije nam ukazuju da su za uspjeh, osim društvenog uređenja, potrebni i ljudi. Brazil je ogromna zemlja koja nije posvuda jednako razvijena. Liberalni dijelovi najrazvijenijih brazilskih gradova imaju nekoliko puta više stanovnika nego cijela Slovenija. Zemlje s više stanovnika su u prednosti nad onima s manjom populacijom.

Ženski nogomet godinama je bio zabranjivan i marginaliziran. Usprkos zabrani, to nije najgora stvar koja mu se dogodila. Pravu katastrofu je izazvala sustavna stigmatizacija žena koje ga igraju.

Ženski nogomet u suvremenoj Hrvatskoj

SENIORSKI NOGOMET

Pod okriljem Hrvatskog nogometnog saveza održava se Prva hrvatska nogometna liga za žene, 1. HNLŽ.

Ligu sačinjava 8 klubova:

ŽNK AGRAM

ŽNK DINAMO

ŽNK MARJAN

ŽNK SPLIT

ŽNK NERETVA

ŽNK DONAT

ŽNK VIKORIJA

ŽNK OSIJEK

Osim lige, seniorke se okupljaju i u nacionalnu reprezentaciju. Sudjeluju na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, koje bi se trebalo održati u Engleskoj 2022. godine. Skupinom dominiraju Belgijanke i Švicarke, te se naše nogometašice najvjerojatnije neće uspjeti plasirati.

Za razliku od Engleske nogometne lige, gdje nogometni klubovi pod svojim okriljem imaju mušku i žensku nogometnu ekipu, u Hrvatskoj to još nije slučaj. Od naših klubova čije se momčadi takmiče u 1. HNL jedino Dinamo i Gorica imaju ženske momčadi. Dok muški klubovi koriste najbolju infrastrukturu, žene to nemaju. Jedan od naših najboljih ženskih klubova ŽNK Agram godinama se seli po Zagrebu, jer još uvijek nema svoje vlastito igralište.

Za razliku od muških profesionalnih kolega, žene ne mogu sebi priuštiti za život igrajući samo nogomet. Većina klubova prve lige isplaćuje honorare ispod propisane minimalne plaće. Zbog toga djevojke često odustaju od nogometa na prijelazu u seniorski nogomet. Ženskom ligom dominiraju mlađe igračice. Treneri su nerijetko primorani pozivati kadetkinje na utakmice prvih ekipa zbog nedostatka seniorki.

U ovom trenutku, ono najviše što nogomet može ponuditi Hrvaticama nipošto nisu odlični razvojni uvjeti, novci, slava i igranje pred punim tribinama. Nogomet ih jedino može ispuniti ponosom igranja za hrvatsku reprezentaciju. Na žalost to nije dovoljno ni za prosječne rezultate, a kamo li za nešto ozbiljnije. Smatram da naše nogometašice zaslužuju mnogo više.

OMLADINSKI NOGOMET

U sezoni 2020/ 2021 od strane Hrvatskog nogometnog saveza uz pomoć FIFA programa, pokrenuta je jedinstvena ženska nogometna liga za uzraste U-17 i U-15.

Po prvi puta djevojčice se mogu takmičiti na državnoj razini. Takvo natjecanje omogućuje struci bolje praćenje talentiranih djevojaka, dok igračicama nacionalno natjecanje donosi veći izazov i bolji napredak.

POPIS KLUBOVA 1. ŽENSKE NOGOMETNE LIGE ZA KATETKINJE I PIONIRKE 2020

1. AGRAM
2. KATARINA ZRINSKI
3. DINAMO
4. OSIJEK
5. SPLIT
6. RIJEKA
7. DONAT
8. MEĐUMURJE-ČAKOVEC
9. MARJAN
10. NERETVA
11. VIKTORIJA
12. GORICA

Uz jedinstvenu nogometnu ligu nabolje djevojke sudjeluju na kampovima i reprezentativnim okupljanjima. Reprezentativke su, kao i liga podijeljene u dvije skupine U-17 kadetsku i U-15 pionirsku reprezentaciju.

Djevojčice mogu trenirati i takmičiti se u ženskim ligama i klubovima u pionirskoj dobi. Prije toga u limačkim uzrastima imaju pravo nastupati s dječacima. Zbog relativno malog broja ženskih klubova i nedostatka ženskih liga, djevojčice u najmlađim kategorijama često možemo vidjeti kako nastupaju s dječacima.

Budućnost ženskog nogometa

Ženski nogomet doživljava ekspanziju. Međunarodne svjetske organizacije poput FIFE i UEFE ulažu sredstva kako bi ga dodatno unaprijedila. Uvjeti za igranje i treniranje nogometa kod žena su bolji što rezultira podizanjem kvalitete igračica i nogometnih utakmica. Gledanost ženskih utakmica je u porastu.

Starije generacije, uglavnom muškaraca, koje su proteklih godina vladale krovnim nogometnim organizacijama zamijenjene su novim ljudima, među kojima su i žene, koje imaju drugačije svjetonazore i poglede na žene u sportu i društvu općenito.

Hrvatsko društvo se također razvija. Sporo, ali sigurno pratimo svjetske trendove. Sve je više djevojčica koje imaju hrabrosti priznati svojim roditeljima, bakama i djedovima da žele postati nogometašice. Usporedo se smanjuje broj onih koji će se čuditi nad njihovom odlukom.

Bez obzira što se svijest hrvatskog društva posljednjih desetak godina podigla, još uvijek postoje roditelji koji zabranjuju svojim djevojčicama da igraju nogomet. Neosnovane sumnje bez znanstvenog pokrića i politički nametnuti, duboko ukorijenjeni strahovi, tjeraju strah u kosti ljudima. Poput duhova iz prošlosti, ne prestaju odjekivati razmišljanja da će djevojke igrajući nogomet postati gay, ili manje ženstvene i ružne.

Bez obzira što se svijest hrvatskog društva posljednjih desetak godina podigla, još uvijek postoje roditelji koji zabranjuju svojim djevojčicama da igraju nogomet. Neosnovane sumnje bez znanstvenog pokrića i politički nametnuti, duboko ukorijenjeni strahovi, tjeraju strah u kosti ljudima.

Nove generacije roditelja sve više shvaćaju da odabir sporta ne može utjecati na seksualnost djeteta. Nogomet, rukomet, ili odbojka sasvim je svejedno. Uvijek će biti 10% gay populacije u društvu. Nove generacije roditelja prepoznaju kako je ogledni model ženske ljepote u društvu relativan, te se mijenja kroz godine. Bucmasta žena, punih crvenih obraza i širokih bokova, koja je prije stotinu godina bila erotska ikona, suvremenim muškarcima ne izgleda privlačno. Savjesni roditelji razumiju da je pravo na izbor ono što čini djevojčicu sretnom i zdravom. Takve djevojke zrače samopouzdanjem i privlače druge svojom energijom. Manje je bitno da li će se ta energija manifestirati kroz nogomet, ili nešto drugo.

Teško je procijeniti do koje će se mjere ženski nogomet razviti kod nas. Ono što znam, da je u vrijeme kad sam se rodio, vidjeti vozačicu na hrvatskim cestama bila rijetkost. Kao klinac znao sam satima promatrati automobile kako prolaze cestom i ne bih zamijetio niti jednu vozačicu. Mojoj djeci se to čini nemogućim.

Danas je svaki drugi vozač žena. Kao trener početnik radio sam u zagrebačkim klubovima. U to vrijeme se rijetko moglo pronaći djevojčicu koja bi igrala nogomet s dječacima. U klubu koji je brojio preko 300 mladih nogometaša, u sedam godina, koliko sam radio u njemu, nije se pojavila niti jedna djevojčica.

U Zagrebu egzistiraju dva ženska nogometna kluba koja broje preko stotinu članova. Gotovo da nema muškog nogometnog kluba koji u svojim redovima nema poneku djevojčicu. Tko može sa sigurnošću tvrditi, da u Hrvatskoj za dvadeset godina djevojke neće činiti udio od 25% od ukupnih polaznika nogometnih akademija?

Brzina kojom će se ženski nogomet razvijati ovisi od nekoliko čimbenika. Prvi je kvaliteta projekata od strane međunarodnih nogometnih saveza (FIFA i UEFA). O tome ovise proračuni koji će se moći dodjeljivati nacionalnim savezima. Kvalitetno i odgovorno upravljanje novcima unutar saveza će u određenim državama pridonijeti da se cijeli proces ubrza.

Kvaliteta projekata i novac neće imati snagu ako ne padnu na plodno tlo. Za to su potrebni obični ljudi. Oni koji će svojim stavovima biti spremni prihvaćati i poticati promjene. Promjene ne mogu doći isključivo iz nogometa, jer je nogomet usko vezan za kulturu, obrazovni sustav i politiku. Na primjeru iz drugih država vidimo koliko razvoj sporta ovisi o cjelokupnom razvoju društva.

Za bolje rezultate u ženskom nogometu nedostaje nam infrastruktura, kao što su igrališta i svlačionice za djevojke. Nedostaje nam novaca i projekata. Potreban je kvalitetan trenerski kadar, jer većina trenera još uvijek izbjegava rad u ženskom nogometu. Za to su potrebne dodatne stimulacije za trenere. Nedostaje nam svijesti kako bi imali što više roditelja koji potiču svoje djevojčice da igraju, u odnosu na one koji im brane. Za to je potrebna edukacija i promidžba.

Za bolje rezultate u ženskom nogometu nedostaje nam infrastruktura, kao što su igrališta i svlačionice za djevojke. Nedostaje nam novaca i projekata. Potreban je kvalitetan trenerski kadar, jer većina trenera još uvijek izbjegava rad u ženskom nogometu.

Naša djeca, dječaci i djevojčice imaju pravo voljeti nogomet jednako. To je moguće samo ako im se ostvare jednaki uvjeti za razvoj vještina. Njihove sposobnosti za učenjem nisu upitne. Upitne su osobnosti ljudi koji ih dijele na muške i ženske. Kad se smanje razlike u načinu na koji gledamo i pristupamo muškom i ženskom nogometu, smanjit će se i razlike u rezultatima. U tom trenutku će biti moguće da ženski nogomet Hrvatskoj donese jednaku količinu sreće i zadovoljstava kao što nam donosi muški.