”He has his daddy’s eyes and his momma’s lungs.”

sechondhand smoke kills

Roditelji su najveći uzori svojoj djeci. Ona uče oponašajući svoje roditelje. Zbog toga je roditeljstvo predstavlja izazove i odgovornosti. Trenutak kada se postaje roditelj je prekretnica u mnogim životima. Pojedinci se mijenjaju preko noći kako bi postali što bolji model za svoju djecu. Sukladno s tim, želja za odgojem sportske ličnosti se ne može realizirati isključivo upisom u sport. Djeci je potrebno više od poticanja bavljenja sportom.

Nogometni vikend

Vikend je ujutro. Došao sam prvi u lijepo uređeni ugostiteljski objekt u sklopu nogometnog kluba. Čist, ugodan prostor živih boja s laganom pozadinskom glazbom. Sve je bilo spremno za doček nogometnih ekipa od koje su neke putovale i po pedesetak kilometara. Ima li što zdravije nego biti na suncu i udahnuti svježi zimski zrak oslobođen magle i smoga? Rekao bi da ima. Igrati nogomet i rastrčati se na njemu.

Kafić se ubrzano punio. Napola počešljana djeca, s torbama većim od njih samih, popunjavala su prostor zajedno sa pratnjom. Dok se prva runda zimske nogometne lige igrala lokal, u kojem sam sjedio pretvorio se u pušnicu. Iz džepova su se vadile hrpetine cigareta. Vidljivost se smanjila na nekoliko metara, dok je disanje postajalo sve neugodnije.

Ipak vidjelo se dovoljno dobro da roditelji za susjednim stolovima naručuju alkohol. Da li iz razloga da zagriju sebe ili podgriju atmosferu u dvadesetak minuta- ne bih znao. Za stol pored mog protutnjalo je nekoliko rundi smeđih likerčića . Neki bi rekli, dobra opuštena, prijateljska atmosfera. U takvom ponašanju nema ničeg lošeg. Ili možda ima?

Pasivni pušači

U zadimljeni prostor se vraćaju djeca nakon utakmice. Pobijedili su, za nagradu dobivaju čestitke i sokove. Ostaje se još malo. Mora se proslaviti pobjeda s još jednom rundom, otac strijelca plaća. I tako su djeca izložena duhanskom dimu 15 min prije utakmice i 45 min poslije.

Znate li koliko su ta djeca u šezdesetak minuta popušila cigareta? Vjerovali ili ne roditelji su ih počastili s pola kutije cigareta! Vjerujem da nitko razuman ne bi dopustio svom djetetu da popuši i jednu cigaretu u danu. Ipak pomanjkanje informiranosti radi svoje.

Uzalud trčanje po svježem zraku. Svi pozitivni učinci nogometa na pluća i krvožilni sustav padaju vodu. Pušenje narušava zdravlje svih, pogotovo djece jer su njihovi organizmi u razvoju. Istraživanja su pokazala da duhanski dim koji udišu djeca od strane pušača uzrokuje između ostalog :

– Astmu
– Bronhitis
– Upale pluća
– Alergije

Boluje li dijete već od ovih bolesti simptomi će se pospješiti.

Te bolesti iz sedla mogu izbaciti i običnog čovjeka, a kamo li ne sportaša koji se trudi sačuvati svoju formu. Česte viroze i smanjeni učinak pluća stavljaju ogroman teret na tijelo. U tim uvjetima izvedba ne može pratiti zadatke.

To nije sve čak i da se i dijete ne odluči baviti sportom pasivno pušenje umanjuje umne sposobnosti. To se ogleda u pomanjkanju memorije ili pažnje.

Osim gena prenose se i obrasci ponašanja

I dok roditelji komentiraju nakon utakmice ”kako je ovo dijete pokupilo sportske gene” zanemaruju činjenicu da se osim gena na djecu prenose ponašanja. I to puno brže, efikasnije i lakše. Zbog toga djeca pušača imaju puno veće izglede da sami postanu ovisnici o nikotinu.

Nikotin je opasan, ali nije jedini neprijatelj zdravlja niti najveći. Konzumacija alkohola može prouzročiti još veća razaranja organizma. Svako deseto dijete je genetski predodređeno da postane ovisnik o alkoholu.

Za razliku od cigareta, alkoholizam razara i ljude oko sebe. Raspadaju se obitelji, prijateljski i poslovni odnosi. Nogomet pada u drugi plan, alkoholičari vode utakmicu za osobni život.

Pouzdano znamo da se alkoholizam kao pošast upravo širi preko roditelja na djecu. Prema tome bilo bi u redu djecu zaštiti od negativnih utjecaja.

Da li je u redu piti alkohol u prisustvu djece?

Roditelji koji dovode djecu na utakmicu su ujedno odgovorni za njih. Nogomet je školovanje, a ne slobodno vrijeme. Nema razlike od dovođenja djece u školu ili na nogometni trening ili satove jezika. Ipak malo tko se usuđuje doći po dijete u školu pod utjecajem alkohola.

Nogometne utakmice se doživljavaju drugačije. Ne da se roditelji na njima opuste uz alkohol, nego se još drznu upuštati u komunikaciju s trenerom, drugim roditeljima ili sucima. Zamislite da dođete alkoholizirani na informacije? Završili bi kod socijalnog radnika s punim pravom.

Sustav u većoj mjeri štiti učitelje i učenike u javnim školama. Da nema strogih pravila roditelji bi škole pretvorili u nogometna igrališta. To nije cilj. Cilj je nogometnim školama povratiti dostojanstvo kakvu imaju druge škole.

Alkoholu nije mjesto gdje su djeca, to je valjda jasno? Pogotovo ne na odgojnim mjestima. Kao trener nogometa i sportski djelatnik smatram da u tu kategoriju spadaju i škole nogometa uključujući i njihovu infrastrukturu.

Roditelji koji dovode djecu na utakmicu su ujedno odgovorni za njih. Nogomet je školovanje, a ne slobodno vrijeme. Nema razlike od dovođenja djece u školu ili na nogometni trening ili satove jezika.

Treba (li) preispitati pravila i regulacije?

Djeluje mi nevjerojatno da se na nogometnim utakmicama odraslih zabranjuje točenje alkoholnih pića radi sigurnosti gledatelja. Dječji turniri, lige i natjecanja se temelje na tome da se roditeljima natoči što više alkohola.

Legitimno se onda pitati tko je onda odgovoran?

Za mlade koji poprimaju negativne obrasce ponašanja?
Za brojne napade i uvrede koje alkoholizirani roditelji izreknu svojoj djeci, trenerima i drugima?
Za incidente koji završe fizičkim obračunima?
Za to što netko alkoholiziran sjedne u auto i pokupi grupu djece?

Zabrana pušenja i točenja alkohola u sportskim objektima treba postati predmet rasprave. Što prije ubrzamo proces i pokrenemo pitanja to ćemo sačuvati više djece. Još ne tako davno cigarete su bile sastavni dio ureda, škola, vlakova… Ćiro Blažević je svojevremeno ”fumao” na klupi Dinama. Današnja situacija je rezultat podizanja svijesti što je rezultiralo strožim pravilima.

Djeluje mi nevjerojatno da se na nogometnim utakmicama odraslih zabranjuje točenje alkoholnih pića radi sigurnosti gledatelja. Dječji turniri, lige i natjecanja se temelje na tome da se roditeljima natoči što više alkohola.

Tko će zaštititi djecu od roditelja?

Odgovorni roditelji će preuzeti odgovornost za svoju djecu. Držat će ih podalje od duhanskog dima, te im neće davati primjer kako je sportska manifestacija ne može proći bez alkohola. Ta djeca će imati jaču snagu duha da se odupru porocima koje vrebaju mlade.

U hrvatskoj imamo trend gdje sve više djece kuša alkohol prije srednje škole. Dobar dio njih to radi u prisustvu i odobravanju roditelja. Svaki drugi srednjoškolac je probao duhanske proizvode, dok svaki peti redovito puši.

Upisivanje djece na nogomet samo po sebi ne pruža djeci zaštitu od poroka. Jedinu pravu zaštitu im mogu pružiti roditelji. Zbog toga je dobro da roditelje upozori na propuste koje čine. Svi bi trebali dobiti informacije koje će im pomoći da korigiraju ponašanja.

Osim toga ljudi bi trebali imati slobodu da žive zdravo. Da drugi ne ugrožavaju njihovo zdravlje. Prvenstveno mislim na djecu koja nemaju snagu ni zrelost da se bore za svoja prava. Zbog toga imamo institucije koje donose zakone i propise.

Jasno je da velika većina ugostitelja brine za svoj profit nego za zdravlje. Njihov rad treba nadzirati tako da se onemoguće dalekosežne štetne posljedice na goste. U ovom trenutku ne očekujem da naša vlada uvede potpunu zabranu pušenja po uzoru na Novi Zeland. Očekujem da se bar poštuju zakoni na snazi. Zabrana pušenja u zatvorenim prostorima i sportskim objektima ne bi trebala biti upitna.

Zaključak

Djeca ne žive na nogometnim terenima niti ulicama. Većina od njih živi u kućama i sa svojim roditeljima. Zbog toga ponašanja koja primjete unutar svog doma prenose na ulicu, a ne obrnuto. Roditelji bi trebali naučiti živjeti sport, umjesto da samo znaju navijati za njega. Tada ćemo imati zdraviju omladinu.

Nogomet može biti poticajna sredina za djecu, samo ako je regulirana. Klupski kafići u kojima se pije i puši nisu sredine u kojima se odgajaju mladi i zdravi sportaši. To su birtije koje služe za skupljanje novaca. Nije problem što postoje, problem je što su nametnute i teško ih se može izbjeći.

Sport neće zaštiti djecu od poroka. Ako je sustav pogrešno postavljen on će većinu djece odgurati s puta. Nejasno mi je zašto roditelj, koji smatra sportke događaje mjestima za zabavu i poroke, živi u vjerenju da će njegovo dijete imati drugačiji stav po pitanju nogometa kad uđe u pubertet?