I have come to believe that a great teacher is a great artist and that there are as few as there are any other great artists.
Uvod
Ne mogu vam riječima opisati koliko me ganula jedna scena. Dok sam prolazio pokraj dječje sobe, čuo sam glas svoga sina iza poluotvorenih vrata: “Ja to mogu, ja to hoću. Ja to mogu, ja to hoću.” Naime, pokušavao je samostalno riješiti jedan za njega težak zadatak za radnim stolom. U međuvremenu, mantrao je riječi karakteristične za osobe s pobjedničkim mentalitetom. Nisam siguran je li uspio riješiti zadatak, ali uvjeren sam da će ga taj unutarnji glas voditi daleko u životu. Vjerojatno će biti većinom uspješan.
S druge strane, tijekom svoje trenerske karijere, susreo sam mnoge mlade nogometaše s lošim uvjerenjima o sebi. Ne vjeruju u svoje mogućnosti, i zbog toga ostaju limitirani cijelu karijeru. Tekst koji slijedi govori o utjecaju trenera i roditelja na osobna uvjerenja djece i sportaša.
Kako se stvaraju osobna uvjerenja?
Osobna uvjerenja formiraju se rano, u predškolskoj dobi, znatno prije nego što se djeca počnu baviti sportom kao što je nogomet. Mlađi mozak lakše “upija” fraze i rečenice. Na primjer, svi se sjećamo stihova iz vrtića ili fraza koje su nam često upotrebljavali roditelji.
Roditelji su nam govorili svašta: nekima da su neuredni, drugima da su lijeni, trećima da su “pogani mali đavoli”. Većinom su to bile nesvjesno izgovorene rečenice u trenucima šale, ljutnje, frustracije ili roditeljskog straha za dijete. Ipak, znanost tvrdi da dječja psiha pohranjuje takve informacije i kasnije ih reproducira kao svoje.
To znači da ako dijete čuje ili osjeti (neizrečena komunikacija) da njegov roditelj ili trener nije zadovoljan s njime, njegov unutarnji glas će mu govoriti kako nikada nije dovoljno dobar. Bit će nezadovoljan sobom čak i u trenucima kada bi većina ljudi bila sretna ili zadovoljna. Postoji mnogo primjera o kojima ću govoriti kasnije.
Zbog toga je izuzetno važno izbjegavati etiketiranje djece s negativnim konotacijama. U odgoju svoje djece bio sam izuzetno pažljiv po tom pitanju. Kada bih trebao kritizirati nešto, kritizirao sam lošu radnju, a ne dijete osobno. Na primjer, rekao bih: “Zbog neopreznosti si razbio čašu,” umjesto “Ti si nespretan.” Osim toga, dijete iz početka priče imalo je sreću da je išlo u vrtićku grupu gdje sam čuo odgojiteljicu kako kaže: “Ma ti to možeš…” Ta pozitivna sinergija će, uvjeren sam, donijeti mnogo plodova u budućnosti.
Za formiranje životnih uvjerenja potrebno je tako malo riječi i vremena, ali mnogo znanja i promišljanja. Nije samo važna količina riječi koju razmjenjujete s djetetom; važna je i kvaliteta tih riječi. Vi i okolina koja ga okružuje programirate njegovu psihu. Hoće li se osjećati kao gubitnik ili pobjednik ovisi o vama.
Kako se komunikacija uglavnom odvija na nogometnim terenima i u svlačionicama?
Nogometno igralište nije zaštićeno nevidljivom kupolom koja bi štitila djecu od formiranja negativne samoslike. Nažalost, roditelji često opravdavaju izlaganje svoje djece toksičnim trenerima, a jedan tjedan kontaminacije može biti previše. Rane na duši uglavnom ostaju cijeli život.
Neki sretnici nikada nisu čuli da ih njihov trener vrijeđa. Više bi roditelja trebalo biti osvješteno o tome kako se njihova djeca tretiraju u sportskom okruženju, posebice u ranoj dobi.
Za formiranje životnih uvjerenja potrebno je tako malo riječi i vremena, ali mnogo znanja i promišljanja
Kako trener izgrađuje pozitivnu sliku kod sportaša?
Kad govorimo o trenerima početnicima u dječjem sportu ili nogometu, fokus ne bi trebao biti isključivo na njihovom sportskom znanju. Mnogo važnija je njihova sposobnost da izgrade pozitivan odnos s djetetom.
Trener treba biti ohrabrujući, posebno kad dijete pogriješi. To potiče igrača da vjeruje u sebe, što će rezultirati manje pogreškama i boljim odlukama na terenu.
U suprotnosti s vikanjem na djecu i omalovažavanjem njihovih sposobnosti, trener bi trebao kreirati situacije koje promoviraju timsku igru. Time se mijenja dječja percepcija sebe i njihovo ponašanje na bolje.
Očekivati od mladog sportaša da bude odlučan u duelima, a od prvog dana mu govoriti da ne bude “kukavica,” nije produktivno. Mozak često ne registruje riječ “ne,” samo “kukavica.”
Dopustiti djeci da pogriješe kako bi sutra bili bolji igrači, a ti kao trener izgubio utakmicu, teško je. Također je zahtjevno zaštiti dijete od frustracija izazvanih porazom, progutati knedlu i uperiti prst prema sebi. Možda je najteže prihvatiti istinu: za svaku negativnu emociju trenera nije kriva okolina, već njegov strah. Strah od tuđeg mišljenja, ne prihvaćanja, unutarnjeg osjećaja manje vrijednosti ili realnog straha od gubitka posla.
Međutim, tako se odgajaju zdravi mladići i djevojke. U početku ih treba štititi i njegovati prije nego što puste čvrste korijene. Različito sazrijevaju i imaju različite razine otpornosti; neki brže, drugi sporije. Ali to je jedini put da se izgradi zdrava omladina. Osobe s pozitivnim samopouzdanjem su najveći dar našem društvu, bili oni profesionalni sportaši ili ne. Neki od njih će sigurno postati treneri koji će trenirati vaše unuke.
Osobe s pozitivnim samopouzdanjem su najveći dar našem društvu, bili oni profesionalni sportaši ili ne.
Za sve one koji su odgovorni, evo nekoliko primjerenih izjava:
”Vjerujem u vas.”
”Imao si dobru ideju; siguran sam da će ti uspjeti ako se nastaviš truditi.”
”Žao mi je što si promašio, ali mi je drago što si se odvažio na udarac.”
”Dobar igrač može odigrati lošu utakmicu.”
”Loš rezultat ne znači da si ti loš.”
”Nitko nije savršen niti dobar u svemu; ti si odličan u …”
Osim izravnih izjava, pozitivna slika se gradi i neizravno:
Primjerenom minutažom i statusom (ovisno o godinama i klubu)
Otvorenim i prijateljskim pristupom
Kontrolom emocija u kriznim situacijama
Osobnim primjerom (kongruencijom) trenera
Koje okolnosti pomažu trenerima da ostave pozitivan trag na djeci?
Uređen nogometni sustav
Nogometni sustav fokusiran na dječji razvoj je ključan. U takvom okruženju, naglasak je na razvijanju nogometnih vještina, a ne na sticanju ega trenera. Takav sustav valorizira ne samo rezultate i nogometne vještine već i zdravu atmosferu unutar ekipe.
On balansira između trenutnih rezultata i dugoročnih ciljeva, a također je beskompromisan u vezi s korupcijom, psihičkim i fizičkim nasiljem nad djecom. Ova struktura preferira trenere s razvojnim, sociološkim i pedagoškim kompetencijama.
Kvalitetni lideri
Za učinkovito funkcioniranje ovakvog sustava, potrebni su kvalitetni lideri sa znanjem, empatijom, iskustvom i integritetom. U ovoj jednadžbi, poseban naglasak je na integritetu, koji je ključan za etičko vođenje i upravljanje. Integritet je pokazatelj visokog moralnog karaktera i povezan je s dugoročnim uspjehom- potvrđuju znanstvenici.
Mentalitet i kultura
Finska i Hrvatska imaju različite kulture i poglede na život. Dok naši učenici teže visokim ocjenama, Finaci se fokusiraju na to da što više iskoriste svoje talente. Jedan od rezultata je da su finska djeca i odrasli sretniji od naših. Dok svaki drugi Finac završi fakultet, u Hrvatskoj fakultet završi svaki osmi učenik koji započne školovanje.
Mi smo nacija koja je više usmjerena na rezultat nego na dugoročne posljedice. “Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.” “Nemoj mi izgubiti utakmicu danas sa svojih osam godina; što će biti s tvojih šesnaest, me ne zanima. Tko zna, hoćeš li uopće igrati nogomet?” Tako razmišlja veliki dio domaće populacije.
Zamislite kakav pritisak to stavlja na trenera koji želi razvijati djecu. Njegovi sportaši praktički ne smiju pogriješiti. Malo je razumijevanja za razvoj, a još manje strpljenja. Sve se prati, snima i bilježi. Izrađuju se statistike, broje se bodovi i traže taktičke pogreške.
Samo psihički čvrsta osoba može izdržati taj pritisak. Većina popušta pod njim. Udara se po djeci. Ljudi s lošim obrazovanjem i lošom slikom o sebi stoje nasuprot onima sa znanjem i dignitetom. Većina upravlja nogometom, stvara ozračje i kulturu. Često razboritost ne može prevladati ludilo, a tim ludilom su zahvaćeni i oni najnevini: mladi sportaši.
Stanje u Hrvatskom nogometu
Unatoč svemu, u Hrvatskom nogometu često nedostaje integriteta među liderima, što može biti posljedica bliske veze s politikom i političkom korupcijom. Kada se lideri postavljaju na temelju veza i poznanstava umjesto kompetencija i sposobnosti, gubi se na integritetu i otvaraju vrata za neetične prakse. Prema Transparency International izvješću, korupcija u sportu, uključujući i nogomet, može imati razarajući učinak na odgoj mladih sportaša.
Dakle, da bi sustav bio uspješan, nužno je raditi na stvaranju transparentnog okruženja koje nagrađuje kompetencije i znanje, a ne veze i poznanstva. Ako lider ima integritet i štiti kvalitetan rad, solidarizirajući se s trenerom, to će pozitivno utjecati na mlade sportaše i na cijelu sportsku zajednicu.
Dakle, da bi sustav bio uspješan, nužno je raditi na stvaranju transparentnog okruženja koje nagrađuje kompetencije i znanje, a ne veze i poznanstva
Zaključak
Što su djeca i mladi više izloženi maltretiranju i ponižavanju od strane trenera, to im je manja vjerojatnost da će imati pozitivnu sliku o sebi kao osobama i igračima, neovisno o uspjesima u nogometu ili u životu. Na sebi će zauvijek nositi neizbrisiv ožiljak, bez obzira na to gdje se nalaze i što rade.
S druge strane, dijete koje je odgajano i vođeno u skladu s pedagoškim standardima zračit će vjerom, samopouzdanjem, hrabrošću i srećom. Zar to nije oznaka koju bismo željeli prenijeti svima onima do kojih nam je stalo?
