”A small salary is like a small organism, it can make a big problem.”

Mohammad Mustapha

U svijetu u kojem inflacija postaje sveprisutna ekonomska realnost, mnogi sektori osjećaju njezin utjecaj. Dovoljno je spomenuti sladoled; nekad jeftinu poslasticu, a danas luksuzno osvježenje na plaži. No, kako inflacija utječe na one koji oblikuju buduće zvijezde nogometa – trenere i nogometne škole diljem Hrvatske? Da li će nogomet ostati dostupan za sve ili će njime moći baviti djeca iz imućnih obitelji? Ovaj članak razmatra kratkoročne i dugoročne posljedice inflacije na trenera i pruža uvid u načine na koje se nogometne škole prilagođavaju novoj ekonomskoj stvarnosti.

Stvarna plaća trenera: Kako smanjena kupovna moć utječe na motivaciju i zadovoljstvo trenera?

Na krilima brončaninih iz Francuske

Početkom 2000. godina biti trenerom je bila privilegija. Nogomet je nakon bronce 1998. godine proživljavao zlatno doba. Sve je to bilo popraćeno otvaranjem Nogometne Akademije pri HNS-u i snažnom podrškom ekonomije.

Omasovljenje nogometnih škola je pridonijela lokalna zajednica koja je ulagala u infrastrukturu, prvenstveno mislim na travnjake s umjetnom podlogom. Pogotovo u urbanim sredinama kao što je Zagreb. Uz to u metropoli su mnogi treneri uz fakultet i školovanje, brojne klubove i mnoštvo djece primali pristojnu početničku plaću.

Visoka plaća za stotinjak nogometnih trenera privukla je interesantne i ambiciozne mlade dečke koji su s velikom energijom i ambicijom radili s mladim nogometašima u nogometnim školama. Danas su to nakon 20 godina etablirani treneri koji rade po Hrvatskoj i Svijetu.

Suvremeni treneri

Od onda se puno toga promijenilo. Doživjeli smo najveće uspjehe reprezentativnog nogometa dok nam u reprezentaciju ulaze upravo ona djeca koja su stasala s kvalitetnim i ambicioznim trenerima. Proživjeli smo i dvije krize. Krah svjetske ekonomije i pandemiju KOVID-19 virusa. Nogomet je evoluirao, u njega se ušuljala VAR tehnologija. Ipak jedna stvar se nije puno promijenila. To su plaće trenera.

Vjerovali ili ne prije 15 godina trener početnik je imao približno jednaku plaću kao danas. U to vrijeme sam bez iskustva, s manjom licencom zarađivao i do 600 eura mjesečno. Danas neke moje kolege na Kvarneru imaju približno istu plaću. U Zagrebu su plaće trenera profesionalaca rasle puno manje i sporije od troškova života.

Nije drugačije ni u drugim gospodarskim granama. Događa nam se da nakon vala iseljavanja moramo uvoziti radnu snagu. Nema sektora gdje ne raste nezadovoljstvo. Ili se događaju štrajkovi ili će se tek dogoditi. Danas je mladim ljudima privlačnije iseliti iz zemlje ili se zaposliti u nekoj drugoj branši nego biti trener.

Posljedično tome u nogometom se bave stariji treneri koji su sve više nezadovoljni tretmanom. Oni imaju sve manje entuzijazma za radom. Ne osjećaju se adekvatno plaćenim za posao. Sposobni mladi treneri bježe iz sporta. Sve više djece je prepušteno trenerima kojima je nogomet usputna djelatnost da popune kućni budžet.

Kako bi valjda zabili posljednji čavao u lijes obrazovanim trenerima HNS je donio novi pravilnik koji degradira trenere sa završenim fakultetom na uštrb onih koji pohađaju tečaje. Čisto da dječji nogomet poguraju s litice na kojoj visi.

Kako će inflacija utječe na trenere?

1) Treneri su manje motivirani za rad
2) Smanjenje interesa za bavljenje trenerskim poslom
3) Mnogima nogomet postaje sekundarni posao
4) Treneri imaju manje motiva, sredstava i vremena za edukaciju
5) Smanjena otpornost trenera na korupciju

Dugoročne posljedice inflacije na kvalitetu obuke i razvoj mladih nogometaša

Nogometne škole leže na trenerima. Demotivirani, neadekvatni, slabo educirani i treneri bez ozbiljnih ambicija imaju svoju cijenu. Pitanje je koliko je naše društvo odnosno roditelji spremno platiti tu cijenu. Drugi par rukava je kad račun od inflacije dođe na naplatu je već kasno.

Treneri su možda temelj nogometne edukacije, ali nisu jedini čimbenik. Tu je i infrastruktura. Znamo da hrvatska godinama zaostaje s infrastrukturom. Ne dostaje nam terena, dvorana, dostojnih svlačionica. Porastom cijene troškova, taj zaostatak će se povećavati.

Bojim se da će se manje ulagati u nove sportske sadržaje za djecu. Ali ne samo to. Nedostajat će novaca za održavanje postojećih sadržaja koji će početi propadati. Sve teže je naći klupskog domara, oružara, čistačicu, tehnika ili tajnicu. To su naked bile osobe koje su svoj posao radile volonterski ili za minimalna primanja. U ovom trenutku takvih entuzijasta je malo ili su skupi.

Klubovi nisu napravili tranziciju iz socijalističkog sistema u kapitalistički. Trošio se novac iz lokalne zajednice šakom i kapom u pogrešne stvari. Umjesto da se ulaže u infrastrukturu, lokal šerifi su podizali svoj ego preplaćujući seniorske igrače. Često su trošili više nego što su imali oslanjajući se na poklon pakete iz narodnog proračuna. Klima se mijenja, pipa je presušila.

S toga se isplati pitati kako ćemo privući i zadržati mlade sportaše u sredinama koje nemaju adekvatne uvjete. Gdje ne postoje kvalitetni treneri i infrastruktura? Bajke sa svjetskih prvenstava imaju svoj rok trajanja. Nadam se da će se poduzeti nešto prije nego što se ugasi svijetlo koje jedino gori na reprezentativnim uspjesima.

Kako inflacija utječe na nogometne škole:

1) Slabija kvaliteta usluge
2) Opterećenost trenera
3) Manji broj zaposlenika
4) Propadanje infrastrukture
5) Zaustavljanje ulaganja u projekte i igrače

Inflacija najteže pogađa roditelje

Kućanstva su najveći financijer nogometa. Novac koji ulaže klub ili lokalna zajednica ponekad nije ni približan novcima koje ulažu roditelji mladih nogometaša. S velikom inflacijom sve više se tereta prebacuje preko leđa roditelja.

Roditelji moraju brinuti o sportašu i izvan nogometa. Školovati ga, hraniti, oblačiti. Sve to košta jer su resursi ograničeni većini obitelji. Problem poskupljenja članarine je minoran. Što je danas 30 eura mjesečno u odnosu na cijene energenata i hrane?

Roditelji danas plaćaju članarine u klubu, kupuju sportsku opremu, troše vrijeme i energiju na odvoz i dovoz djece u klubove. Ali kao da to nije sve. Uz to su primorani plaćati brojne utakmice i turnire i pripreme koje uglavnom postoje kako bi se upotpunio budžet trenera uzrokovan mizernom plaćom. Bez da me krivo shvatite, turniri i utakmice su poželjni. Problem je što se u tome pretjeralo. Izgubio se balans.

A roditelji bi sve dali za svoju djecu. Žrtvovali bi slobodno vrijeme za utakmicu, platili tri puta pripreme i sto turnira kako bi njihov sportaš bio sretan. Čak bi i uložili svoja znanja i vještine u obnovu infrastrukture. Sve je to u redu, ali ima svoje granice.

Nogomet više nije toliko jeftin da je povoljnije poslati dijete treneru sat vremena nego mu platiti dadilju ili nekog učitelja. Lako je moguće da će nogometu konkurirati neki drugi sportovi ili izvanškolske aktivnosti. Popularnost bi se mogla otopiti visokim cijenama, lošijim trenerima, starom infrastrukturom i gubitkom interesa slabijim rezultatima nogometne reprezentacije u budućnosti.

Što možemo očekivati u budućnosti?

Teško je reći što nam budućnost donosi. Sve je u domeni špekulacije. U svakom slučaju stvari će se oko nogometa promijeniti. Evolucija može ići u nekoliko smjerova. Najveća promjena bi mogla biti jasna razlika između profesionalnih nogometnih škola i onih amaterskih. Danas ne postoje jasne granice.

Moguće je da će većina djece biti trenirane u lošijim uvjetima nego danas. Treneri će biti amateri ili roditelji djece, kao i tajnici i predsjednici. Cijene treniranja će biti niske i pristupačne gotovo svima. Rezultat će biti u drugom ili trećem planu.

Uz njih će se otvoriti prostor za profesionalnije sredine. Tamo će se ulagati privatan novac i očekivati rezultat. Članarine bi mogle biti zamijeniti nogometne školarine koje bi bile puno više. To će pružiti veću priliku djeci za razvoj, ali će manje roditelja moći priuštiti kvalitetan trening.

To može biti paradoksalno jer mnogo nadarenih nogometaša dolazi iz financijskih skromnih obitelji iz ruralnih dijelova zemlje. Djeca imućnih roditelja nisu u tolikoj mjeri zainteresirana u nogomet i žive u urbanim sredinama. Da li bi zaista imali djecu koja imaju novaca i treniraju s kvalitetnim stručnjacima i onima koji imaju talent ali im nedostaje podrška to nitko ne zna. U svakom slučaju bi se odrazilo na nogometne rezultate.

Ovo je samo jedan od nekoliko mogućih raspleta uzrokovanih inflacijom u nogometu, ne i jedini.

Zaključak:

Da bi nogomet u Hrvatskoj nastavio rasti, moramo pružiti podršku onima koji stoje iza scene. Treneri i nogometne škole trebaju bolje uvjete kako bi oblikovali sljedeće generacije igrača. Inače, s riskiramo da Hrvatska postane zemlja koja se prisjeća svoje slave umjesto da je ponovno doživljava.