”Za uspjeh je potrebna vizija”

Marinko Perić

Štrajk nogometnih trenera je rijetka pojava u našem društvu. Čak i kada se dogodi, rijetko kada se događa u nogometnim školama. Taj slučaj je vezan za seniorske igrače. Ipak ovaj tjedan štrajkaju treneri početnika u nogometnom klubu ”Hrvatski dragovoljac” iz Zagreba. Dragovoljci su već duže vrijeme u problemima, ali do sada nikad nije rezultiralo štrajkom. Zašto štrajkaju u Sigetu i kako bi se roditelji trebali ponašati u toj situaciji?

Zašto treneri u školi nogometa HD štrajkaju?

Nekolicina trenera najnižih kategorija koji imaju potpisane ugovore o radu nije dobila plaću za studeni i prosinac je razmišljala obustaviti treniranje nakon što su u klubu nekoliko puta pogazili obećanja o isplati.

”Nisam znao da radite bez plaća od studenoga…” rekao je predsjednik kluba na kriznom sastanku u siječnju. Prema riječima trenera to je bila kap koja je prelila čašu. Ono što je trenere pogodilo je način komunikacije koji je ispod dostojanstva čovjeka koji drži do sebe.

Od tada do dana objave ovog članka nekoliko trenera u klubu odbija dolaziti na posao, dok jedan izvodi djecu na teren bez davanja uputa. Roditelji čekaju daljnji razvoj situacije.

Kako je došlo do štrajka trenera u Hrvatskom dragovoljcu?

Škola nogometa u Sigetu je donedavno slovila kao jedna od najboljih u Hrvatskoj. Hrvatski dragovoljac je jedan od rijetkih klubova koji ima četiri velika nogometna terena i ne tako davno je brojio preko 400 članova u omladinskom pogonu. Prva momčad i juniori su nastupali u najvišem rangu takmičenja. Marcelo Brozović i Bruno Petković su bili polaznici nogometne škole dok su ih trenirali Zdenko Brgles, Besnik Prenga i drugi renomirani treneri.

Nakon smrti Stjepana Spajića ”Rođe” klub preuzima Ivica Perković. U tom periodu klub polagano tone, upada u gubitke i prijeti mu stečaj. Sportske inspekcije posjećuju klub te je predsjednik morao odstupiti pod zabranom rada u klubovima.

Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja spašavanja izvana u klub dolazi uspješni poduzetnik Željko Tokić. On preuzima upravljanje klubom i obvezuje se sanirati dug. Nakon što je podmirio sve prezentirane dugove, zaposlio nove ljude i u kratkom vremenu povisio plaće trenerima i zaposlenicima počinju ispadati kosturi iz ormara.

Željko Tokić se osjetio prevarenim te je sazvao skupštinu kako bi iz kluba eliminirao stare kadrove koji su doveli do više desetaka milijuna kuna duga. U međuvremenu dogovorena je predstečajna nagodba koja je jamčila normalan rad kluba i otplatu duga vjerovnicima.

Paralelno s tim saziva se druga skupština kluba na čelu sa starim kadrovima. Oni tvrde da Tokićeva skupština nema legitimitet. Nakon jednomjesečne trakavice upravni sud im daje za pravo te struja Željka Tokića napušta klub koji preuzima Marinko Perić.

Dolaskom Perića nastavlja se stara politika lošeg poslovanja. Bez obzira na to prva momčad ulazi u 1 HNL i za to dobiva licencu. Ta je odluka skupo mogla koštati HNS s obzirom na to da se momčad gotovo u potpunosti raspala na polusezoni. Razlog je bio neisplata plaća. Od potpunog debakla HNK Rijeka je u Siget poslala svog trenera i ustupila desetak igrača. To je bilo dovoljno da klub nastupa.

Dragovoljci su ispali iz prve lige i nastavili tonuti. Trenutno se bore za opstanak u drugoj ligi. Dugovi prema zaposlenicima ali i sudačkoj organizaciji se gomilaju dok se rate od predstečajne nagodbe dolaze na naplatu.

Tko je odgovoran za ovakvu situaciju u Hrvatskom dragovoljcu?

U prvom redu za situaciju su odgovorne institucije koje trebaju štiti Hrvatski nogomet. To je definitivno Hrvatski nogometni savez i sportska inspekcija. Još prije ulaska Hrvatskog dragovoljca u 1 HNL postojali su indikatori koji su ukazivali s problemima u financiranju kluba. U ostalom to se pokazalo već u par mjeseci.

Također pristup prema klubu koji nema učinkovitu pravu nije pomaganje. To dovodi do još većeg oslanjanja kluba na druge umjesto na tome da bude samoodrživ. Također je loša poruka drugim klubovima.

Osim institucija tu su odgovorni pojedinci u upravi. Njihov manjak ne kritičnosti i vještine upravljanja vodi ovaj kultni klub prema provaliji. Manipulacija prema institucijama, zaposlenicima, trenerima je kratkog daha. Kad-tad mora doći na naplatu.

Odgovornost zaposlenika za stanje u klubu

Osim uprave za rad u klubu su odgovorni i treneri. Iako je već duži niz godina klub pratio zao glas da plaće ne kasne i da se uprava ne drži dogovorenoga mnogi treneri su odlučili upravo raditi u ovakvom klubu.

Tako su davali legitimitet upravi da nastavi politiku. Dugoročno su naštetili sebi i svim svojim kolegama koji su ostali izigrani. Smatram da bi se treneri trebali solidarizirati i na taj način odati priznanje svojoj profesiji. Ne radu s problematičnim upravama koje ne poštuju ugovore i trenersku profesiju.

Zbog toga dajem podršku svojim dojučerašnjim kolegama u štrajku. Oni su preuzeli odgovornost. Poštujem njihovu odluku i cijenim hrabrost s kojom su izašli u javnost. Vjerujem da će ohrabriti i druge kolege koje se nalaze u sličnoj situaciji.

Zašto nema više štrajkova trenera u nogometnim školama?

Iz iskustva znam da primjer nogometnog kluba iz Sigeta nije jedini. Mnogi treneri s grčem u želucu napuštaju klupske prostorije osjećajući se prevarenima. Neisplata, kašnjenje plaća i oprost dugova godinama je svakodnevica u našem nogometu.

Klubovi se prema trenerima odnose podcjenjivački. Ipak malo tko će se pobuniti. Za to su jednim djelom krivi i treneri. Ovo su najčešći razlozi zbog kojih vlada mir:

– Pristaju raditi bez ugovora (ne mogu tužiti klub)
– Potpisuju ugovore koji ne odgovaraju stalnim primanjima (kako bi dobili više plaće)
– Pristaju raditi za male plaće (jer se nadaju boljim vremenima)
– Nisu organizirani u sindikate ili udruge (potrebno je veće zajedništvo)
– Uvjereni su da pomažu klubu ako se žrtvuju (jer su emotivno vezani za klub)
– Pristaju raditi s lošim poslodavcem jer nemaju velik izbor (nema konkurencije)
– Prihvaćaju klijentističke poslove (jedini način da dobiju posao)
– Boje se moćnika koji upravljaju nogometom (ucjenjeni su)
– Ne osjećaju podršku od saveza (nepovjerenje)

Možemo li u budućnosti očekivati nove štrajkove trenera?

Hrvatsko tržište rada je u krizi. Preko granice odlaze obitelji zajedno sa mladim liječnicima, inženjerima, zanatlijama. Bolja situacija nije ni s trenerima. U Zagrebu imamo najviše trenera profesionalaca u radu s djecom. Grad sudjeluje u financiranju. Dok su se u drugim djelatnostima podizale plaće, trenerske plaće padaju. Trener profesionalac je imao višu plaću prije osam godina nego danas. Zbog toga je biti nogometni učitelj sve manje primamljivo.

Financijska kriza kuca na vrata hrvatskog nogometa. Jedan od pokazatelja je da su naši najbogatiji klubovi ovu zimu isključivo prodavali igrače. Mnogi nogometaši koji su ostali u klubovima bili su primorani na rezanje primanja. Pritisne li kriza više, prvi na udaru su ljudi u omladinskim pogonima. Stoga postoji mogućnost da izbije još poneki štrajk.

Veći problem od štrajkova je taj što se za posao za rad s djecom neće aplicirati mladi i sposobni ljudi. Oni će otići preko granice ili će potražiti posao u nekoj drugoj struci. Već sada dolazi do negativne selekcije ljudi u nogometu. Pitanje je želimo li stvarno da nam nogomet krene putem košarke ili rukometa?

Kako bi se roditelji trebali postaviti u trenutku štrajka?

Mudri ljudi kažu ”bolje spriječiti nego liječiti”. Najbolje se ne dovoditi u situaciju da se upisuje dijete u klub koji zdravo ne posluje. Ipak nemoguće je predvidjeti sve ishode. Bilo bi dobro čim uočite nepravilnosti upozoriti klub ili savez. U trenutku štrajka potrebno se organizirati i tražiti sastanak s obje strane. Klub bi morao osigurati uvijete treniranja i trenera. U protivnom se dovodi u pitanje legitimnost naplate članarine.

Da li su roditelji oslobođeni krivnje za loše poslovanje kluba?

Mnogi roditelji se ograđuju od situacije u klubovima. Oni govore da njih ne interesira politika kluba sve dok njihovo dijete uredno trenira ili igra utakmice. Da li je trener dobio plaću, kakav mu je ugovor i da li je klub u financijskoj blokadi nije naša briga. Takav sav se može obiti o glavu.

Na blog nam stižu primjedbe roditelja upravo iz nogometnog kluba Hrvatski dragovoljac koje se čine nevjerojatnima. Roditelji se žale da su djeci uplatili odlazak na nogometni turnir koji je odgođen zbog pandemije. Umjesto povrata sredstava bili su oslobođeni članarine.

Trenutno prijeti situacija da roditelji neće moći doći do sportske opreme koju su platili ali ju je možda pojelo dugovanje kluba.

Jedna majka se nedavno požalila i poslala slike kako izgledaju kupatila i svlačionice u klubu. Fotografije su grozne. Tvrdi da zbog loše financijske situacije klub nema zaposlenu čistačicu ili ne dolazi redovno.

Treneri govore da je klub otpustio oružara. Nisu vidjeli da netko održava terene već duže vrijeme. Tako propada i gradska imovina.

Tko će onda biti odgovoran za svoje dijete ako ste ga poslali treneru koji nije motiviran raditi jer nije dobio plaću?

Tko je odgovoran ako je poslao dijete u prostor koji ne zadovoljava minimalne sanitarne uvijete nego je rasipnik virusa i bakterija?

Tko će biti odgovoran ako mu se dijete na treningu ozljedi zbog lošeg održavanja terena ili klupskih prostorija?

Tko će biti odgovoran za financijski gubitak ili financiranje lošeg kluba i održavanja ga na životu?

Zaključak

Nogometni treneri bi se trebali ujediniti jer pojedinačno će teško moći ostvariti svoja prava. Trenerska prava su slabija nego većini radnika u društvu. U vremenima inflacije trenerske plaće padaju.

Roditelji su također odgovorni za budućnost nogometa jer su upravo oni ti koji u velikoj mjeri financiraju nogometne škole kroz članarine. Strategija zabijanja glave u pijesak im se može vratiti poput bumeranga. Zbog toga je potrebno nagrađivati klubove koji skrbe o svojim zaposlenicima, jer tada znate da će skrbiti i o vašoj djeci.