The right perspective makes the impossible possible.
Svatko gleda drugačije
Sigurno ste se pitali zbog čega u nogometu ima toliko oprečnih mišljenja? Dovoljno je provesti jedno večer u širem društvu gledajući nogometnu utakmicu da shvatite s koliko različitih pogleda ljudi gledaju jedan te isti događaj. Gotovo svaki gledatelj utakmice će doživjeti na svoj način.
Jedan gledatelj će biti fokusiran na navijačku koreografiju i atmosferu na utakmici. Ukazivat će na ponašanje navijača, primijetit će kojima se rekvizitima služe kako komuniciraju s drugim navijačima i igračima na terenu. Pridodavat će pažnju na emotivnu angažiranost publike i njihove reakcije za vrijeme utakmice. I sam će za vrijeme utakmice emotivno biti osjetljiv na situacije na terenu.
Drugi gledatelj će biti više fokusiran na aktere na terenu. Pratit će pojedince na nogometnom terenu. Njegovi komentari će biti usmjereni ponašanje igrača u glavnom iz momčadi za koju navija. Zanimat će ga da li je igrač koncentriran na terenu, koja mu je razina motivacije i da li uspješno rješava situacije 1 na 1. Izgubi li loptu ili duel doći će do jake reakcije. Osim što će pratiti igrače pratit će i suca ili trenera. Vjerujte mi, takvom tipu gledatelja ni jedna sudačka ili trenerova odluka neće proći ispod radara.
Treći gledatelj će se postavi staviti kao strateg. Promatrat će utakmicu u iz šire perspektive. Neće biti fokusiran toliko na pojedince koliko će gledati dvije momčadi kao cjeline. Za njega je utakmica nalik na šahovsku bitku. Razmišljat će kako funkcionira napad jedne momčadi i obrana druge ekipe. Tražit će slabosti u veznom redu. Za vrijeme utakmice će razvijati taktiku kako nadmudriti protivnika. Uspješno će predviđati poteze trenera i ocjenjivati njegovu rukovoditeljsku sposobnost.
Postoji i četvrti tip. Nogometni fan koji je filozof. On nije emotivan kao ostali niti pretjerano glasan i nametljiv. Češće će propitkivati sebe nego druge. Zanimaju ga pitanja poput što je to uopće nogomet i zbog čega se igra? Pokušat će odgovoriti na pitanja zbog čega nogometaši imaju visoke plaće i da li je to dobro za društvo. Gledat će utakmice i promišljati kako će se igrati nogomet u budućnosti i kakva će tada biti pravila? Što bi se dogodilo kad bi se aut izvodio nogom mjesto rukom?
Kako roditelji gledaju na nogomet?
Roditelji također gledaju na nogomet iz različitih perspektiva. U to se možete uvjeriti prateći utakmice svog djeteta. Uz teren pored vas će biti različitih tipova roditelja. Potpuno suprotnih od vas u mnogo aspekata. Jedni će biti emotivni, glasni i bučni u navijanju dok će drugi izgledati ravnodušno ili uopće neće pratiti utakmice. Dok će jedni hvaliti trenera kao odličnog stratega drugi će mu zamjerati odnos prema djeci. Bit će onih koji će tvrditi da su pobjede i bodovi iznimno važni dok će drugi naglašavati aspekt sudjelovanja. Prilikom gledanja utakmice određeni roditelji će biti fokusirani samo na svog nogometaša za razliku od drugih koji će bodriti ili davati upute kompletnoj momčadi.
Takvih različitosti je previše za jedan tekst. S razlogom se provlači pitanje tko je od roditelja u pravu?
Da li je u redu kritizirati roditelje zato što su emotivni na utakmicama dok mi nismo ili obrnuto? Trebamo li osuditi one roditelje koji tvrde da je rezultat u dječjem nogometu ne smijemo ignorirati?
Odgovor na ta pitanja je kompleksan i zahtjeva šire objašnjenje.
Emotivni roditelji u ulozi navijača
Emotivno povezivanje s djetetom je ključan preduvjet da bi se osigurao zdrav razvoj djeteta. Emotivna šteta koju ostavljaju hladni roditelji na svoje dijete može biti razarajuća. Izjava da roditelji za vrijeme utakmica ne smiju pokazivati svoje emocije naprosto nije točna. Ne postoji ni jedan snažan argument da bi zagrljaj djeteta nakon izgubljene utakmice ili iskrena i topla riječ utjehe izazvala negativnu konotaciju prema djetetu. Jednako tako izljev veselja nakon postignutog gola u obliku uzvika ili geste rukama je poželjan. Osjetiti emociju koju doživljava vaše nogometaš i odgovoriti na nju na pravi način kao što je razumijevanje i uvažavanje te emocije djeluje blagotvorno.
Koji je onda mogući problem s emotivnim roditeljima koji gorljivo bodre svoje nogometaše iz utakmicu u utakmicu? Ponajprije roditelji moraju shvatiti da je njihova uloga prvenstveno roditeljska a ne navijačka. Djeca od roditelja očekuju potporu u stresnim trenucima. Navijanje nije tip potpore koje dijete treba ili očekuje. Za većinu početnika utakmica sama po sebi izaziva veliku psihičku napetost. U većini slučajeva, pogotovo kada govorimo o početnicima u nogometu djeca ne trebaju dodatnu pobuđenost nego smirenje. To vrijedi i za onu djecu koja za vrijeme utakmica djeluju usporeno, ukočeno i odsutno. Razlog zbog čega se tako ponašaju se očituje u pretjeranom strahu kojeg ljudi zamjenjuju s neispavanošću ili nedostatkom motivacije. Navijanje ili vikanje na njih neće riješiti problem.
U stresnim trenucima poput utakmica djeca su izrazito razdražljiva. Emocije ih znaju svladati na razne načine. Reakcija na događaj ovisi o karakteru djeteta. Kod mladih sportaša možemo primijetiti povišenu tugu ili ljutnju. Nogometaši koje preplavi tuga mogu zaplakati u situacijama u kojima inače ne bi plakali. Primjeri su dueli na utakmici ili reakcija kod primljenog pogotka. Može ih rastužiti komentar od trenera, suigrača ili roditelja. Oni koji zbog razdražljivosti reagiraju ljutnjom mogu fizički nasrnuti na igrače, verbalno vrijeđati ostale sudionike utakmice.
Uloga roditelja je da svojim stavom pokušaju smiriti svoju djecu. Bez obzira na to što je ponekad na utakmicama verbalna komunikacija onemogućena nogometaš će vas pronaći pogledom. Pomoću vašeg govora tijela će dobiti informaciju u kakvoj situaciji se trenutno nalazi. Zbog toga je iznimno važno da budete svjesni svojih emocija za vrijeme utakmice. Roditelj koji se prepusti osjećajima tako da burno reagira na odluke suca ,trenera i nogometaša ne može pomoći samom sebi a kamo li djetetu. To dijete osjeća i zamjera vam.
Vaše dijete očekuje da ono bude u prvom planu. Da dolazite na utakmice zbog njega. Ne zavaravajte se ako mislite da igrač neće primijetiti da ste došli na njegovu utakmicu kako bi zabavili sebe. Maskiranje grupe roditelja, nošenje zastave i transparenata i glasno navijanje koje može, ali ne mora biti popraćeno ispijanjem alkohola, prebacuje fokus s onoga što se događa na terenu na publiku.
U mnogim slučajevima takvo ponašanje roditelja kod igrača će izazvati nelagodu i sram.
Roditelj koji dolazi na utakmice isključivo u ulozi navijača nije optimalna pomoć nogometašu. Neće moći pomoći djetetu da obuzda svoje emocije, naprotiv može ga potaknuti da igra u stanju povećane osjetljivosti. Također neće moći objektivno pratiti događanja na terenu što će utjecati na kvalitetu savjeta koje će upućivati.
Roditelj snimatelj
Analiziranje je način učenja koji je u svakom ozbiljnom poslu neizostavan. Ona pruža objektivniji način gledanja na utakmicu. Prateći ponašanje djeteta na utakmici možemo mu pomoći. Najbolji način da analiziramo nečiju igru je uz pomoć tehnoloških pomagala. Reproducirajući mu dobre elemente iz nogometne igre ćemo ga motivirati za buduće izazove. Ukazujući mu na nedostatke on će ih lakše ispraviti. Imati roditelja koji razumije nogometnu igru je vrijednost koja je luksuz za većinu nogometaša. Nitko ne može osporiti talent jednog Lea Messija, ali je pitanje u kojoj mjeri bi se taj talent razvio da mu otac nije nogometni trener.
Problemi koji se javljaju ako roditelj primarno gleda na nogomet kroz analitičku prizmu mogu biti razni. Brojevi i statistika mogu pomoći u životu pa tako i u nogometu ali nisu najvažniji. Sami brojevi ne znače puno bez ispravnog tumačenja. Upravo prilikom tumačenja roditelji mogu upasti u zamke, zato što nisu dovoljno stručni pa tumače na krivi način ili su objektivni pa biraju samo one činjenice koje potkrepljuju njihove stavove. Takva analiza je štetna i kontraproduktivna. Upravo iz tih razloga u analizu treba uključiti stručnjaka koji je objektivniji od roditelja. Takav princip je poželjan i djelotvoran, ali jednako tako i skup.
Roditelj snimatelj može se ponašati suprotno od roditelja navijača. Takav roditelj će analitički gledati na nogomet. Pratit će tablice, zbrajati bodove i poznavati sve klubove u ligi. On će se točno sjećati tko je u kojoj minuti postigao pogodak ili asistirao. Suvereno će baratati s brojkama kao što je točna minutaža koju je njegov nogometaš proveo u igri.
Ukaže li mu se prilika utakmice će dokumentirati video snimkom. Snimanje će mu omogućiti da skupi više podataka koje će moći analizirati.
Prvi analitičar će treninge i utakmice gledati osamljen kako mu drugi gledatelji ne bi remetili koncentraciju. On će svoje odluke, za razliku od roditelja navijača, donositi na temelju statistike dok će često zanemarivati emocije.
Odlazak u drugu krajnost gdje se nogomet gleda isključivo kroz brojeve može naštetiti djetetu jer ono bi trebalo roditelju biti više od brojke. Uspjeh ne bi trebao biti isključivo gol više. U pravom kontekstu, pobjeda se može pronaći i u porazu.
Dijete ne traži uvijek savjet ili analizu. Stoga roditelji trebaju biti oprezni u obraćanju djeci. Nije svaki trenutak pogodan za analiziranje i dijeljenje lekcija. U teškim i emotivnim trenucima, kakvi se događaju na utakmicama dok su srca vruća, ohrabrenje pomaže više.
Da bi izdržali sve stresne situacije djeci su potrebni roditelji s kojima se mogu povezati. Oni traže roditelja koji ih može saslušati, kome se mogu izjadati i isplakati na ramenu. Treba im netko kome mogu poletjeti u zagrljaj kad su sretni. U takvim trenucima analiza postaje suvišna i gubi vrijednost. Jednostavno neke trenutke treba emotivno proraditi prije nego što se zaroni u analitiku.
Roditelj filozof
Doživljaji koje smo iskusili u djetinjstvu nam se toliko urežu i našu svijest da nas oblikuju kroz cijeli život kao osobe. Ako samo trenirali nogomet, iskustva s nogometnih terena ostavljaju snažan pečat na našoj osobnosti. Kvaliteta komunikacije s trenerom i odnos sa suigračima može pridonijeti da se mladoj osobi razviju krila koja će u kasnijem periodu života upotrijebiti za vlastiti uzlet.
Roditelj koji promišljaju, razumiju da je iskustvo koje će dijete proživjeti kroz nogomet isključivo subjektivnog karaktera. Jednu te istu utakmicu ili trening dva igrača će doživjeti na sasvim drugačiji način. Zaštititi dijete od štetnih utjecaja iz okoline zahtjeva znanje roditelja kakvo se teško može pronaći u društvu. Shvaćanje koliko roditelj može olakšati stresne situacije djetetu je umjetnički najbolje prikazano u filmu ”La vita è bella”. Jednako kako kreativni roditelji mogu od rata napraviti igru, tako i nepromišljeni ljudi mogu svom djetetu od nogometa napraviti ratnu atmosferu. Imati odgovornog roditelja koji promišlja, upućuje na to da će dijete imati veće izglede za sretnim djetinjstvom.
Mudri roditelji su rijetki i često ne shvaćeni od drugih. Oni neće poput većine biti fokusirani na događanja na terenu tako da ulaze u navijačke rasprave ili da broje točna dodavanja. Njima neće biti toliko važan rezultat na utakmici. Još manje važno će im biti koju poziciju igra njihovo dijete i kad ga je trener stavio u igru. Njemu je možda najbitnije kako se dijete osjeća za vrijeme utakmice. Ne bi bilo ništa neobično za takvu osobu da umjesto gledanja utakmice sa drugim roditeljima izabere ispijanje kave u obližnjem ugostiteljskom objektu.
Umjesto da utječe na druge ljude poput trenera i njegovih odluka roditelj koji promišlja će prvenstveno utjecati na dijete tako da mu trenerove ili sudačke odluke budu prihvatljivije. Takav roditelj je smiren te nije nagao. Prije nego nešto kaže dva puta će dobro promisliti. Njegova djeca bi mogla visoku razinu unutrašnje motivacije jer im dopušta slobodu izbora dopuštajući im da sami donose svoje odluke.
Na nogomet ne gleda kroz jednu utakmicu nego na duže staze. Upravo iz tog razloga poraz ne shvaća tragično, niti je euforičan nakon pobjeda. Često se događa da takav roditelj nogomet vidi kao usputnu epizodu u životu svog djeteta i zbog toga mu ne pridaje velik značaj.
Problemi koji mogu nastati gledanjem iz perspektive roditelja koji je gleda u budućnost je propuštanjem akcija u sadašnjosti. Ponekad je djetetu potreban konkretan savjet i brza reakcija. Dugo promišljanje i vaganje odluka poput one da li prihvatiti ponudu drugog kluba ima pozitivan ali i negativan aspekt.
Put do cilja je sačinjen od mnogo manjih stepenica. Gledanjem u daljinu rijetko ne spuštajući pogled ispred sebe možemo se spotaknuti i pasti. Tako roditelju može previdjeti ili zanemariti trenutne probleme djeteta koje se u toku karijere mogu rasti.
Razmišljanje kako je dječji nogomet samo igra i doza distanciranosti je poželjna. Ono što može raditi problem roditeljima s takvim stavom je talentiranost djeteta. Dijete shvaća nogomet ozbiljno i ima jasan stav da želi postati nogometaš, dok roditelj ne prepoznaje dijete kao nogometaša u budućnosti. Roditelji za njega imaju drugačije planove poput učenja stranih jezika ili sviranja glazbenog instrumenta. Razlog za takvo ponašanje roditelja je što su nadareni nogometaši rijetkost te može doći do podcjenjivanja potencijala njihovog djeteta. Za čitanje znakova je potrebno stručno znanje i iskustvo. Premda su takve situacije u praksi rijetke, mogu dovesti do gubitka talenta.
Koja je perspektiva gledanja na nogomet najbolja?
Čitajući ovaj tekst možda se našli u nekoj od ponuđenih perspektiva. Prevladava li kod vas jedan način gledanja na nogomet nad drugim ne znači da ne smijete imati u sebi elemente iz druge perspektive. Mogli ste primijetiti da svaki od navedenih modela ima svoje pozitivne i negativne aspekte. Ti modeli su u stvarnosti kompleksniji, ali pojednostavljeni u svrhu boljeg shvaćanja problematike. Ne postoje dvije identične osobe, pa tako ne postoji savršena perspektiva. Svaki roditelj će na svoj način promatrati igru. Ono što je bitno da pokušate eliminirati što više negativnih aspekata iz svog ponašanja i pokušati aplicirati dobre aspekte ponašanja iz drugih roditeljskih modela koje nemate.
Način na koji roditelji doživljavaju nogomet utječe na dijete i njegovo ponašanje na terenu. Ako ste roditelj sa ”kratkim fitiljem” i emocije vas često ponesu gledajući utakmice postoji velika vjerojatnost da će vaš nogometaš imati problem s anksioznošću i kontrolom emocija na terenu. Opet, ne dijelite li strast za onim što vaše dijete voli ono se smatrati da to što radi nije ono u što bi trebalo ulagati svoje napore i postoji mogućnost za odustajanjem od nogometa. Statistiku je korisna i potrebna ali oslanjanjem isključivo na brojeve nije dobro. Djeca takvih roditelja znaju biti duboko nesretna tako da ih nikakva pobjeda, medalja ili uspjeh neće ispuniti zadovoljstvom.
Promjenom vaše perspektive gledanja na sport izravno ćete utjecati na ponašanje vašeg nogometaša. Zbog toga razmislite o načinu na koji gledate na nogomet. Siguran sam da posjedujete niz dobrih osobina koje trebate njegovati i zadržati. Ako ste pronašli moguće manjkavosti u vašoj perspektivi najbolje da ju osvijestite o prihvatite kako bi ju polagano mogli nadomjestiti.
Želite li drastično promijeniti vaš način gledanja na nogomet potrebno vam je određeno vrijeme za edukaciju i savjetovanje. Takvom promjenom će te uvelike povećati izglede vašeg djeteta da bolje razumije nogomet i samim time bude sretniji i uspješniji u onom čime se bavi.
[…] Sigurno ste se pitali zbog čega u nogometu ima toliko oprečnih mišljenja? Dovoljno je provesti jedno večer u širem društvu gledajući nogometnu utakmicu da shvatite s koliko različitih pogleda ljudi gledaju jedan te isti događaj. Gotovo svaki gledatelj utakmice će doživjeti na svoj način, piše 90plus.blog. […]