Don’t complain. Just work harder.

Rany Pausch

Bez muke nema nauke, rekli bi naši stari. Između uspjeha i početaka stoji mukotrpan rad protkan brojnim odricanjima. Zbog toga postoje strogi treneri. Oni periferiju spartanski način odgoja. Neki roditelji traže stroge trenere za svoju djecu, dok ih drugi žele izbjeći. Ovo je tekst koji će pomoći da shvatite što je strog trener, a što nije. Također ću se truditi odgovoriti na pitanje što strogoća nosi sa sobom.

Što je strog trener?

Strogog trenera možemo opisati kao izrazito zahtjevnog prema svojim sportašima. To se očituje kroz postavljanje visokih standarda. Ti standardi se odnose na način kako se ponašaju na terenu i izvan njega. On postavlja visoke norme u komunikaciji, načinu odijevanja, poštivanju pravila i dogovora prema s ljudima kojima radi. Mogli bi za njega reći da je tvrdoglavi perfekcionist.

Traženje od svojih igrača da ponove vježbu zadovoljava većinu, ali ne i trenera možemo okarakterizirati strogošću. Inzistiranje na željeznoj disciplini za vrijeme treninga je odlika strogog trenera. Sklonost i ustrajnost za promjenom u načinu razmišljanja, igranja i ponašanja su epiteti kojima se opisuje strog trener.

Njegovi treninzi nisu nimalo ugodni. Strogi trener to zna i ne mari. On se ne vidi kao netko tko mora ugoditi igračima. Njegova je uloga da ih napravi boljima. On nema izrazito prisan odnos s igračima, između ostalog kako ga sportaši ne bi iskorištavali, ali je taj odnos zdrav. Granice su dobro postavljene. Usprkos visini zahtjeva vježbanje je unutar okvira. Sadržaj je zahtjevan, ali je trener poticajan. Njegov cilj je da isprovocira pozitivne segmente u igračevoj psihi kao što su inat, ustrajnost, unutarnja snaga.

Igrači nisu uvijek raspoloženi trenirati na rubu svojih sposobnosti. Drugi igrači nisu spremni za teški režim. Ipak trener kao osoba je poštovan zbog silne energije koju ulaže i rezultata koje isporučuje. Strog trener je brutalno iskren i ne podilazi niz dlaku nogometašima. Ako smatra da nisu dovoljno dobri, on će im dati do znanja. Kod njega nema ”labavo” na treningu ili igranja ”na kredit”.

Strogog trenera možemo opisati kao izrazito zahtjevnog prema svojim sportašima. To se očituje kroz postavljanje visokih standarda.

Što nije strog trener?

Obično ljudi zamjene strogog trenera za onoga koji to nije kao što je nasilni trener. Nasilni trener se voli predstavljati kao strog trener dok zapravo to nije. Tako zapravo manipulira okolinom u svoju korist. Postoje određene stvari koje strogi trener i nasilnik dijele. Zbog toga ih roditelji mogu zamijeniti.

Energičnost i strast koja koju u sebi posjeduju (ali ne moraju) strogi treneri može izražava se kod nasilnika. Razlika je u tome što strog trener ima jasno postavljene granice kojima pokazuje svoju strast. Za nasilnika ne postoje granice. Ipak ono što je najvažnije što strog trener ima kontrolu nad svojim emocijama. Kroz tu kontrolu koristi ih kako bi ”pozitivno” utjecao na igrače. Nasilnik ima problem za kontrolom svojih emocija zbog čega može izgledati kao ”brod bez kormilara”. To vodi do negativnih posljedica.

Nasilni trener postavlja ”teške” treninge kako bi kaznio igrače ili bi pokazao svoju nadmoć i dominaciju nad njima. Umjesto da cilj bude razvoj, njemu je u interesu mučenje ”lijenčina” koji se ne trude dovoljno. Granice opterećenja se ne temelje na sposobnostima igrača, nego na temelju osjećaja bijesa ili nezadovoljstva igrom od strane nasilničkog trenera.

Za razliku od strogog trenera koji može djelovati poticajno, nasilnik obeshrabruje djecu. Njegove kritike su usmjerene tako da posramljuju igrače. Kritiziranje zna prelaziti u vrijeđanje. Kroz posramljivanje loš trener održava kontrolu nad svlačionicom i individuama. Nusprodukt su ozbiljne psihičke posljedice po igrača.

Nasilnik od svojih igrača traži znanje i disciplinu, ali ih on osobno ne pokazuje. Za razliku od strogog trenera koji je prvi strog prema sebi, pa onda prema drugima nasilnik primjenjuje dvostruke kriterije. Manipulatorski uvije okrivljuje druge, nikad sebe. Prema ostatku svijeta je strog, a za sebe uvijek ima opravdanje.

Nasilni trener postavlja ”teške” treninge kako bi kaznio igrače ili bi pokazao svoju nadmoć i dominaciju nad njima. Umjesto da cilj bude razvoj, njemu je u interesu mučenje ”lijenčina” koji se ne trude dovoljno.

Ako vas zanima više o nasilnim trenerima možete pročitati članak o njima ovdje.

Kada je strogoća problem, a ne rješenje?

Kod početnika

Većina djece početničke dobi nije u ”filmu” u kojem im treba strogoća. Izuzev iznimkama njima treba mekši odnosno fleksibilniji pristup. Da bi na nekome mogli uspješno primjenjivati disciplinu on mora biti zreo za to. Ipak postoje roditelji koji discipliniraju svoje novorođenče, što ne bi trebao biti slučaj. Djeci je potrebna nježnost i povezivanje i veća sloboda kao temelj na čemu će se graditi disciplina.

U većini slučajeva veliki sportaši za prve trenere nisu imali najstrože trenere. To su bili treneri otvorena i velika srca, s pregršt osmjeha i strpljenja. Oni su im otvorili vrata u svijet sporta. Ne možeš biti predan, discipliniran i odan nečemu ako ga najprije nisi zavolio.

Kad se pogrešno poslože prioriteti

Da li je sve jednako važno? Recimo kod početnika je važnije da usvajaju kvalitetne navike i obrasce ponašanja. To su dolazak na treninge bez kašnjenja i preskakanja. Da uče poštovati trenere, suigrače, protivnika i pravila igre. U juniorima i kadetima se podrazumijeva da su te stvari usvojene. Naglasak je na specifičnim ponašanjima na terenu. Poput taktičkih zadataka.

Amaterska skupina igrača, odnosno ne selektivna zahtjeva drugačiji pristup od profesionalne skupine ili naprednih nogometaša. Zahtjevi su drugačiji, prema tome trener bi se trebao prilagoditi igračima.

Problem je ako trener strogoću brusi na pogrešnim stvarima koje nisu primjerene dobnoj skupini koju trenira ili njihovim vrijednostima.

Kada nedostaje individualnog pristupa

Premjeranje istih pravila i zahtjeva za sve, bez ikakve korekcije ili prilagođavanja ne donosi jednake rezultate. Osim što su igrači različitog karaktera, stupnja razvoja oni se nalaze i drugačijim životnim situacijama. Netko tko prolazi razvod roditelja ili proživljava smrt bliskog člana obitelji iznimno je ranjiv.

Postoji nekoliko važnih faktora koje treba uzeti u obzir kada se podiže letvica. Ponekad je dobro ”olabaviti” ili ”progledati kroz prste”. Granice sposobnosti, mentalne i fizičke, nisu fiksne. Zbog ozljede može pasti kapacitet sportaša da se nosi s vanjskim pritiscima. Trener bi to trebao prepoznati i reagirati.

Kada treneru nedostaje znanja i iskustva

Da bi mogao voditi igrača da uspješno pleše po rubu svojih mogućnosti trener mora imati široki spektar znanja. Najprije mora poznavati fiziologiju kako bi znao prepoznati funkcioniranje organizma prilikom visokih promjene volumena opterećenja. Zatim mora znati psihologiju koja nas uči kako uspješno ostvariti kontakt s igračem, jer ga trener treba biti uvjerljiv kako bi ga igrač slijedio. Ovo su samo jedne od najvažnijih kompetencija, uz onu nogometnu, koje trener mora imati da bi mogao primjenjivati stroge i metode rada.

Osim teorije potrebno je iskustvo. Jer nema idealnog igrača ili modela koji se ponavljaju. Određene stvari se trebaju iskusiti kako bi se uspješno provodile. Tak tada zapravo možemo s više sigurnosti gurati određene metode i pomicati granice.

U većini slučajeva veliki sportaši za prve trenere nisu imali najstrože trenere. To su bili treneri otvorena i velika srca, s pregršt osmjeha i strpljenja. Oni su im otvorili vrata u svijet sporta. Ne možeš biti predan, discipliniran i odan nečemu ako ga najprije nisi zavolio.

Béla Károly uspješan, strog trener i zlostavljač

Vjerojatno ste čuli za Nadju Comaneci. Ona je bila prva gimnastičarka koja je u dobi od četrnaest dobila prvu savršenu desetku za izvedbu. Bilo je to na olimpijadi 1976. na olimpijadi u Monrealu. Savršena izvedba jedne mlade gimnastičarke zahtjevala je iznimno strog režim treniranja.

Glavna i odgovorna osoba za Nadju Comaneci zvao se Béla Károly rumunjski trener Mađarskog podsjekla. Sa suprugom trenirao je najtalentiranije mlade gimnastičarke u akademiji u Rumunjskoj. Nakon izvrsnih rezultata s Comaneci, Amerikanci su mu ponudili da se preseli u SAD i nastavi raditi s njihovim mladim atletičarkama. Njegov rezultat je bio nevjerojatan. Od devet najboljih gimnastičarki na svijetu, šest je bilo njegovih učenica osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Tamna strana medalje je da su njegove metode bile brutalne. Većina gimnastičarki koje je trenirao su imale ozbiljne psihičke probleme uključujući i Nadju Comaneci. Neke od njih su otvoreno progovorile o tome kako ih je fizički i psihički zlostavljao. Treniranje do iznemoglosti, pod virozama i ozljedama, izgladnjivanja i udaranja je bio dio svakodnevice u Bela Karoly akademiji.

Danas tim olimpijkama zlatne medalje nemaju onu pravu vrijednost. Znaju da su zbog njih žrtvovale cijelu svoju mladost, zdravlje i u konačnici život. I to za nešto čemu su se veselili drugi više nego one same. Nakon ovoga možemo postaviti pitanje gdje je tu granica između uspješnog, strogog trenera i zlostavljača? Gdje god da ju postavimo moramo priznati da je tanka.

Postoje snažne indicije da je Bela Karoly prešao granice strogoće i prešao u sferu nasilničkog ponašanja. Nije poštovao integritet djece koju trenira. Iako ih je doveo do najvećih uspjeha, na takav način da je doslovno obrisao pod s njima, većina od tih djevojaka ne želi više čuti za njega. Za takvo ponašanje nikada nije bio adekvatno kažnjen. Naprotiv, dobio je razna priznanja i bogate ugovore.

Nije se loše zapitati imate li i vi kao roditelj ”strogog” trenera u svojoj blizini kojem se plješće pod krinkom rezultata u mlađim dobnim kategorijama? Ne treba se čuditi, što su neki pojedinci zavedeni kad se lako mogu zavesti cijele nacije. Račun za zabavu se ispostavlja djeci. To je nepravedno.

Zaključak

Ne možemo reći da je imati strogog trenera općenito loša stvar. Strogoća je potrebna gotovo u svim aspektima razvoja nogometaša. Ipak da bi bio strog moraš imati određenu sigurnost, da to što radiš je ispravno. Problem je što su ljudi koji su najmanje inteligentni, najviše su sigurni u svoje postupke. Što manje znaš, ne znaš koliko ne znaš. Toliko si siguran i rigidan da uopće ne preispituješ svoje principe. Zbog toga se iza strogoće krije velik broj nekompetentnih trenera.

Mudar čovjek je puno fleksibilniji. Pogotovo kad su djeca u pitanju. Pogrešno je utvrditi da se granice ne smiju ili trebaju postaviti. Stvar je u tome što se te granice trebaju postaviti na temelju širokog znanja. Također se moraju svakodnevno preispitivati.

Druga stvar je da strogoća može imati dva korijena. Jedan je usmjeren na razvoj mladih sportaša i njihovu dobrobit prije svega. To je ona pozitivna koja potiče sportaše na promjene. Drugi tip strogoće je onaj patološki, egocentrični kada trener stavi osobnu promociju na prvo mjesto. Vidjeli smo ga u slučaju Bele Karolya. Ona tjera sportaše da se ukalupe u okvire koje je trener zacrtao. Zapravo se ”kasapi” mlade ljude.

Kao zaključak strogim trenerom, koji je stručan igrač može možete profitirati, ali s onim trenerom koji je pun ljubavi i razumijevanja ne možete izgubiti. Imajte to na umu, pogotovo kada su početnici u pitanju.