Leave the fireworks for those who cast no spark of there own.

Karen Abbott

Navijačka (ne)kultura

Svako tko pobliže prati nogomet na utakmicama bio je sudionik bakljade na nekom od domaćih stadiona. Najčešće su to derbi utakmice. Pirotehnika je za mnoge zagrižene tifose neizostavni dio cirkusa koji se zove nogometna utakmica. Vatrenim navijačima utakmica bez baklje, bengalke ili dimne bombe bi bila bljutava kao jelo bez začina. To je dio navijačke tradicije i kulture.

Potvrda da je to zaista tako može se i iz vidjeti iz oglasa jedne domaće tvrtke koja se bavi proizvodnjom i distribucijom pirotehničkih sredstava. Tekst na njihovim stranicama izgleda ovako:

”Bengalke su jedan od najpoznatijih i najtraženijih pirotehničkih proizvoda. Kombinacija svjetlosnog i dimnog efekta koja oduševljava, daje čaroban vizualni dojam. Bengalke/baklje u boji mogu se kupiti u setu ili pojedinačno, u crvenoj, zelenoj i bijeloj boji. Bengalke se često vezuju uz sportski svijet i navijačke skupine, stvaraju predivnu koreografiju na tribinama, a prave sportske događaje, utakmice i pobjede omiljenih klubova, navijači slave upravo navijačkim bengalkama. Ipak, namjena bengalka mnogo je šira – bengalke kategorije P1 služe spašavanju ljudi i životinja.”

Iz ovoga se može iščitati da bengalke prvenstveno služe za stvaranje koreografije na sportskim stadionima. Uz to se mogu koristiti u spašavanju ljudskih života. Istina je zapravo suprotna. Baklje nisu primarno namijenjene za koreografiju nego imaju human karakter. Baklja za brojne moreplovce ili ljude izgubljene u prirodi može biti od životnog pitanja. Plameni signal koji je uočljiv na velikom udaljenostima dovodi spasioce do unesrećenih.

Prvo sigurnost, a tek onda zabava

Pirotehnika je neizostavni dio kulture. Ona ima široku primjenu u društvu. Njeni efekti podižu atmosferu prilikom predstava, različitih ceremonija pa tako i nogometnih utakmica. Osim što daje upečatljive vizualne efekte svako pirotehničko sredstvo je i eksplozivno. Zbog toga ljudi koji rukuju vatrometima ili efektima na pozornici moraju biti obučeni za rad. Nestručnost bi mogla biti opasna po sudionike.

U Hrvatskoj imamo zakon koji govori tko može rukovati sa kojim pirotehničkim sredstvom i u kojim uvjetima. Svaka pravna ili osoba koja se ne pridržava zakona je izložena najmanje novčanoj kazni. Za fizičke osobe se one kreću od 5000- 15000 kn.

Većina navijača na nogometnim utakmicama nema dozvolu za korištenje pirotehničkih sredstava. Također okruženje gdje je na malom prostoru zbijeno puno ljudi ne osigurava sigurnost da bi se mogla koristiti pirotehnika. Zbog toga je na stadionima zabranjeno korištenje popularnih bengalki, ali i ostalih opasnih sredstava.

Navijači, ali i neki klubovi, rade pritisak na institucije kako bi se ozakonila pirotehnika na stadionima. Njihovi su argumenti da se uz pomoć pirotehnike stvara bolji ugođaj na samoj utakmici. Također tvrde da je većina navijača odgovorna, te da je iznimno malo nesretnih slučajeva koji upućuju na pogrešno rukovanje bakljama i dimnim bombama.

Pirotehnika je opasna

UEFA je bila otvorena prema tom pitanju. Zbog toga je napravila istraživanje koje bi u potpunosti razjasnilo koliko je zapravo pirotehnika opasna na stadionima. Na žalost po sve ljubitelje bengalskih dekoracija istraživanje je pokazalo da je pirotehnika uistinu opasna. Crne slutnje su se potvrdile. Pirotehnika ostaje nepoželjna.

Sadržaj nezavisnog istraživanja je javan i do njega se može doći surfajući internetom. Proveo ga je Britanac Dr. Tom Smith. U njemu piše sljedeće:

”Da postoje značajni zdravstveni i sigurnosni rizici koji proizlaze iz uporabe pirotehničkih sredstava u neposrednoj blizini drugih ljudi i u suprotnosti sa sigurnosnim udaljenostima navedenim na samim pirotehničkim proizvodima.”

Termalnom kamerom je utvrđeno da plamen baklje može doseći temperaturu od 4000 C stupnjeva. Imati nekoga tko ti maše pored glave s takvim predmetom ne djeluje nimalo ugodno, a kamo li sigurno običnom čovjeku. Također dim koji se oslobađa izgaranjem negativno utječe na dišne puteve osobe koja ga udiše.

Iz tih razloga treba se osigurati dovoljna udaljenost između osobe koja pali i posjeduje pirotehnička sredstva i drugih sudionika utakmice (drugih gledatelja, osiguranja, osoblja stadiona, igrača…). Takvo nešto nije moguće.

Pirotehnika u ruke profesionalcima

To ne znači da pirotehnika treba biti u potpunosti uklonjena sa stadiona. To znači da bi brigu o pirotehnici trebali preuzeti profesionalci, a ne navijači. Organizacija vatrometa se prepušta firmi koja ima osposobljeno osoblje. Oni su kao pravni subjekt odgovorni za sigurnost posjetitelja. Na njima je da poštuju propise. Umjesto navijača klubu bi se trebalo omogućiti da iznajmi firmu za koreografiju.

Nije mi u potpunosti jasno kao netko može vjerovati navijaču s bakljom koji vjerojatno nije osposobljen za rukovanje niti odgovoran (jer ju ilegalno unosi u stadion). Pri tome može biti pod utjecajem alkohola i narkotika. Tko bi savjestan doveo svoje dijete pored takvog čovjeka na stadion?

U kratkom roku policija mora uvesti i do 40 000 navijača na tribine. Baklje i ostali pirotehnički rekviziti se lako mogu sakriti. Da bi se pretražio jedan navijač potrebno je nekoliko minuta što policija nema. Navijači to koriste radeći pritisak na policiju. Imamo primjer finala utakmice lige prvaka 2022. godine koja je kasnila zbog sigurnosnih provjera.

Na žalost među ultrasima se nalaze neodgovorni pojedinci. Oni nogometne utakmice koriste kako bi na neprimjeren način izrazili svoje nezadovoljstvo i frustracije. Iz toga nastaje huliganizam uslijed kojeg može doći do uništavanja imovine ali i ozljeđivanja. Baklje, bengalke, dimne bombe i topovski udari u rukama takvih navijača pretvaraju se u oružje.

Iznimno je bitno da se navijači koji nemaju huliganskih sklonosti, a njih je većina, ograde od upotrebe pirotehničkih sredstava. Pridržavanje zakona je važno kako se ne bi zlorabila upotreba eksplozivnih sredstava od strane neodgovornih pojedinaca.

Nije mi u potpunosti jasno kao netko može vjerovati navijaču s bakljom koji vjerojatno nije osposobljen za rukovanje niti odgovoran (jer ju ilegalno unosi u stadion). Pri tome može biti pod utjecajem alkohola i narkotika. Tko bi savjestan doveo svoje dijete pored takvog čovjeka na stadion?

Nesavjesni roditelji ugrožavaju sigurnost-klubovi i savezi bez reakcije

Nikako nije dobro da učimo našu djecu kako su baklje dio svakodnevnog nogometnog folklora. Veselje usred pobjeda se može i treba proslaviti na odgovoran način. U trenutku kada imamo jasne zakone koji zabranjuju upotrebu pirotehnike temeljena na znanstvenim istraživanjima i porast huliganizma klubovi si dopuštaju da se njihova djeca dočekuju na neprimjeren način.

Za mlade nogometaše od početnika do starijih uzrasta se organiziraju bakljade na utakmicama i turnirima. Takav način proslava obično iniciraju roditelji. Pojedinci se sami organiziraju te nabavljaju i pale baklje i dimne bombe. To se radi na igralištima i javnim mjestima na kojima je strogo zabranjena upotreba pirotehnike.

Sigurnost djece bi trebala biti prioritet. Roditeljima, klubovima i savezima. Nastavi li se ovaj trend pitanje je vremena kada bi netko mogao stradati. Mi danas na utakmicama mladeži imamo eksese koji su dovoljno neugodni i bez baklji. Roditelji napadaju trenere i druge roditelje na tribinama. Čak zna doći i do sukoba trenera dvaju momčadi za vrijeme utakmica.

Odgovornost je na svima nama

Osim toga što je takvo ponašanje izravno opasno po zdravlje djece ima i druge negativne konotacije. Danas u Hrvatskoj je u nogomet uključen najveći postotak mlađe muške populacije. Svi oni su zaljubljenici u nogomet ali će njih 99% ostati u nogometu kao navijači.

Odrastanje takvih mladića u sredini gdje su pirotehnička sredstva dio nogometne i navijačke svakodnevice ima svoje posljedice. Netko od djece će po uzoru na roditelja bez okolišanja s osamnaest godina kupiti karte za nogometnu utakmicu skupa s bengalkom. Povučen masom ljudi, smanjenje uračunljivosti zbog alkohola moguće je da tu baklju iskoristi na neprimjeren način.

Tko će onda biti odgovoran ako nam takav mladić završi u zatvoru? Tko će biti odgovoran ako ozljedi vaše dijete koje je policajac na utakmici? I vi sami ili vaša djeca možete biti slučajne žrtve ako se nađete u blizini osoba s pirotehničkim sredstvima.

Apel

Iz tog razloga apeliram na roditelje nogometaša da ne koriste pirotehnička sredstva pred djecom. Postoje i drugi načini na koje možete i morate proslavljati uspjehe vaše djece. Pokažite im na svom primjeru da se zakoni trebaju poštovati kako bi se očuvala sigurnost svih građana.

Molim sve trenere koji su u kontaktu s roditeljima ne potiču bakljade na utakmicama mladeži. Osim što su zakonom zabranjena ona su i opasna. Treneri bi trebali osim djece educirati i roditelje. Zbog uloge koju ima trener on može utjecati na roditelja.

Savezi bi trebali poslati ukore svim klubovima koji organiziraju utakmice mladeži upotrebljavajući pirotehnička sredstva. Suci i delegati, odnosno službene osobe bi trebale prekinuti utakmice ako se u publici nalaze neodgovorni pojedinci koji narušavaju sigurnost. Zatim bi se iste te osobe trebale evidentirati.

Iz ponašanja roditelja, klubova i saveza nije sasvim jasno da li su baklje, bengalke i dimne bombe zabranjene, a trebalo bi! Reakcija od strane većine je izostala. To ne vodi ka dobrom. Svi mi trebamo pokazati odgovornost. Prekrivanje očiju rukama je također neodgovorno. Treba dati do znanja da nema kockanja s nečijim zdravljem, pogotovo ne sa onim naše djece. Kako ćemo onda u budućnosti očekivati od njih da budu zdravi i odgovorni članovi našeg društva. To je licemjerno. Zaustavimo pogrešne oblike ponašanja danas za bolje sutra.