Branič, vezni igrač ili napadač- kada i kako dodjeliti nogometašima poziciju?

A good coach will make his player to see what they can become rather than they are.

Ara Parseghian

Nogometne ekipa se sastoje od igrača. Svaki od igrača unutar momčadi ima svoju ulogu koja je više ili manje specifična. Vjerojatno svi znate kako se u jednom nogometnom timu mogu pronaći vratar, obrambeni igrač, vezni igrač i napadač. To je osnovna podjela. Oni koji dublje poznaju nogomet mogu prepoznati različite tipove napadača, veznjaka i braniča.

Odabir uloge nogometašima je iznimno važan. S njime utječemo na nogometni razvoj djeteta. Uloga na terenu može oblikovati ili upotpuniti karakter sportaša. Odgovarajuća uloga ili specijalnost pomaže da se ostvari puni kapacitet samog igrača. Ipak mnogi nisu upoznati s pravim procesom odabira uloge. Kod odabira ne uzimaju u obzir sve faktore koji čine napadača, veznog ili obrambenog igrača kvalitetnim.

Odabir pozicije nekom igraču može biti lagan zadatak, a ponekad će trajati godinama. Poziciju koju će igrati neko dijete na nogometu, ne bi trebao izabrati roditelj. To bi trebala biti odluka koju će donijeti zajednički trener i igrač. Ipak to ne znači da se roditelj treba isključiti iz procesa. Roditelji su važne figure jer djeca često od njih traže savjet, potvrdu i odobrenje.

Kakav stav trebaju zauzeti roditelji?

Prvenstveno roditelji bi trebali biti otvoreni. Zapamtite da su djeca ta koja bi trebala donijeti odluku sljedeći svoje srce. Ostavite po strani svoje preferencije. Budite otvorni za sve uloge. Razgovarajte s djetetom i dajte mu bezrezervnu podršku. Prihvatite njegovu odluku s poštovanjem. Ponudite svoj savjet bez nametanja.

Pogrešno je nagovarati dijete da odustane od svoje uloge jer ga vi vidite u nekoj drugoj ulozi. Trenerova uloga je da vodi igrača kroz proces odabira pozicije u nogometu. Osoba koja je stručna će pronaći najbolji način za to. On ne ovisi samo o treneru nego i o igraču.

Kakve savjete dati djetetu?

Poštivanje djetetove volje savjetujete ga da sluša svoj unutarnji glas. Ponekad nije dovoljno slijediti isključivo srce. Potrebna je i doza razuma. Trener je glas razuma. On bi trebao biti autoritet znanja. Savjetujte djetetu da u načelu posluša svog trenera. Kombinacija u kojoj se uvažavaju želje mladog nogometaša i trenersko znanje daju najbolje rezultate.

Trenerski zahtjevi znaju biti neugodni jer tjeraju nogometaša iz zone komfora. Mogao bi od njega tražiti da se okuša u novoj ulozi koja je nepoznata. Tu može doći do otpora koji se treba savladati. Zbog toga je važno da imate povjerenje u trenera i savjetujete dijete istu stvar.

Budite dovoljno otvoreni prema sugestijama i promjenama. Ohrabrite dijete da se okuša u drugačijim ulogama. Fleksibilnost ima svoje prednosti. Ako se nešto pokaže kao pogrešno, uvijek se može vrati na staro.

Što bi roditelji trebali izbjegavati?

Idetifikacija vašeg djeteta se ulogom na terenu potencijalno stvara probleme. Neki su toliko veliki da može doći do odustajanja od nogometa. Izbjegavajte poistovjećivati vaše dijete s ulogom koju igra. Fraze ”Znate on je odličan napadač” ili ”Ti si stoper” etiketiraju dijete. On se veže za ulogu. U tom slučaju bilo kakva promjena, mu teško pada. Gubitak identiteta napadača ili veznog igrača će biti teško provedivo čak i ako je za njegovu dobrobit.

 

KaIdetifikacija vašeg djeteta se ulogom na terenu potencijalno stvara probleme. Neki su toliko veliki da može doći do odustajanja od nogometa. Izbjegavajte poistovjećivati vaše dijete s ulogom koju igra.ko se odvija proces izbora pozicije kroz vrijeme?

Početnici- slobodna igra

Prvi kriterij je slobodna igra. Trener u početnicima podjeli igrače u dvije momčadi bez zadataka. Djeca će sama zauzeti pozicije. Neko dijete će stati na vlastiti gol, drugog će biti cijeli teren dok se treći neće spuštati u svoju polovicu terena.

Onaj kojem je u glavi kako zabiti pogodak, dok ga oduzimanje lopte najmanje zanima kandidira se za ulogu napadača. Ako je uz to vješt u varanju drugih i pogađanju mreže onda je ”devetka” njegova.

Klinac koji ne staje trčati od jednog gola do drugog i pri tome dribla sve što se driblati da, oduzima lopte, udara po golu je idealan za veznog igrača. On će sam sebe razvijati u tom smjeru.

Branič ili stoper je onaj klinac koji djeluje neustrašivo. On će se bacati pod noge drugima, trčati za njima i izbijati loptu ispred gola. On se više voli koristiti svojim tijelom nego vještinom. Odgovorniji je od drugih i neće ostaviti svoj gol nebranjenim.

Ova pravila vrijede za većinu djece. Izuzetak su djeca koja su ”zalutala” u nogomet. Ona ne žele braniti, trčati niti mogu zabijati golove. S druge strane spektra su igrači koji kvalitetno odskaču na svim pozicijama. Gdje god ih se stavi oni će biti najbolji. To su nadarena djeca. Njima je svejedno gdje igraju dok god se igra.

U dobi početnika, čak i kada je trener siguran u poziciju na kojoj bi se igrač trebao razvijati on te uloge treba mijenjati. Rana specijalizacija većini djece ne odgovara dugoročno. U ovoj dobi sva bi se djeca trebala učiti napadati i braniti, driblati i dodavati. To se postiže kroz igranje u manjim skupinama do pet igrača i mijenjanjem pozicija unutar ekipe.

Mlađi i stariji pioniri

U dvanaestoj godini je prva prekretnica u razvoju nogometaša. Završava prva faza nogometne uloge i započinje druga. Igrači u dobi od dvanaest godina kreću kritički razmišljati i sele se na veliki teren. U odnosu na početnike pozicija na terenu bi se mogla promijeniti jer s vremenom veću ulogu imaju snaga, eksplozivnost i brzina.

Uloge su sada specifičnije ali nisu do kraja definirane. Ako je netko brz i dobar dribler njega će se koristiti na bočnim pozicijama kao krilnog igrača, napadača ili beka. Najmanje ga će se stavljati u uloge braniča.

Imamo li igrača koji je snažan i eksplozivan te je dobar u obrambenim zadacima trener bi ga trebao koristiti u obrambenoj liniji na više mjesta. Takav igrač bi mogao zaigrati i u vezi kao centralni vezni igrač.

Igrače koji su sposobni postići gol treba koristiti u napadu, ali u veznom redu kao alternativnoj poziciji. U budućnosti će treneri tražiti veću fluktuaciju igrača. Sposobnost da igraju na više pozicija u više različitih uloga.

Kadeti i juniori

U dobi od petnaest godina većina djece ulazi u pubertet. U narednih dvije do tri godine dolazi do velikih fizičkih promjena. Djeca postaju muškarci i žene. Ovdje se u obzir za poziciju uključuju i fizičke komponente.

Igrač koji je bio branič te je igrao na više pozicija u obrani, a nižeg je rasta neće nastaviti igrati na poziciji centralnog braniča. Specijalizirat će ga se na poziciji bočnog igrača ili veznog igrača orijentiranog na obrambene zadatke. U nogometu se jedna fizička sposobnost može kompenzirati drugom. Tako se visina može nadomjesti trkačkim sposobnostima.

Kako karakter utječe na izbor uloge?

Djeca koja su odgovorna često dobiju uloge u sredini terena. To ne znači da ne postoje odgovorni bočni igrači. Ipak središnji dio terena je mjesto gdje se kontrolira igra. Greške u centrali igrališta se teže ispravljaju. Pogreška stopera je opasnija po gol od bočnog igrača. Zbog toga će trener preferirati odgovornog igrača koji drži svoju poziciju kao središnjeg braniča.

Imamo više tipova veznih igrača. Vezni igrači koji su skloni driblinzima i kreativnim rješenjima su lucidni. Opet skloni su gubljenju lopti. U ulogama centralnih veznih igrača će se naći ona djeca koja su odgovorna prema posjedu lopte. Ta crta karaktera će ih napraviti boljima u distribuciji lopte. Iz tog razloga će biti korisniji na sredini terena. Ostali igrači koji preferiraju igru jedan od distribucije su korisniji kao krila ili bekovi.

Bez određene hrabrosti ili odvažnosti ne može se igrati nogomet. Ipak kad pobliže pogledamo igrače možemo zamijetiti razlike. Pojedinci će na terenu biti odvažniji u obrambenim duelima. Bez straha će ulaziti u noge protivnika da bi mu oduzeli loptu. Isti taj igrač neće biti toliko odvažan kao njegov prijatelj iz ekipe kad je u pitanju ulazak u dribling. Oni će djelovati bolje u obrambenim zadaćama.

Kada je dobro da mladi nogometaš promjeni poziciju?

Kod ovog pitanja dolazi često do poprečnih razmišljanja. Treba li mijenjati djetetu uloge i koliko često se to treba napraviti. Na žalost ovdje nema recepta koji odgovara za sve. Od samog mijenjanja uloga važnije je što stoji iza promjene uloge igraču?

Promjena uloge bi trebalo biti dugoročno strateško rješenje. Ona bi se trebala temeljiti na utemeljenim pretpostavkama. Promjena pozicije u omladinskoj školi bi trebala biti u interesu djeteta, manje kluba i trenutnih rezultata.

Evo primjera kada je to tako:

• Promjenom pozicije igrač može igrati na višem nivou (bolji klub, viša rang natjecanja, ulazak u reprezentaciju..)
• Promjena pozicije kako bi se dugoročno zadržao ili povećao status u klubu (veća minutaža, stipendijski ugovor)
• Promjena pozicije jer se na novoj poziciji može ostvariti veći potencijal (Umjesto prosječnog krila, igrač se ostvaruje kao izvrstan bočni branič)

Zaključak

Igrač može biti uspješan tako da se specijalizira za jednu ulogu te ju igra besprijekorno. Primjeri takvih nogometaša su svi vratari. Bez obzira na to i njima je potrebno da kroz početni dio školovanja prođu igračku obuku. Osim njih igranje na jednoj specijalističkoj poziciji su često braniči. Virgil van Dijk ili Giorgio Chiellini spadaju među najveće braniče svog vremena. Oni su skupo plaćeni specijalisti.

S druge strane imamo igrače koji su jedan dio karijere igrali kao napadači da bi im se mijenjalo pozicije. Jedan od takvih primjera je Mario Stanić ili Nikola Jurčević koje je legendarni Ćiro spustio na bekove i tako osvojio broncu u Francuskoj. Osim njih imamo primjer Cesca Fabregasa koji je kao klasičan Španjolski vezni igrač bio prebačen na poziciju centralnog napadača za vrijeme EURO 2012. godine. Takav eksperiment je Vincentu del Bosqueu i Furiji donio naslov prvaka Europe pomevši petardom Talijane u finalu.

U budućnosti će uvijek biti igrača koji će igrati isključivo na jednoj poziciji. Ono što će se promijeniti što će zahtjevi na igračima biti veći. Svaki vratar već danas mora odigravati lopte na razini braniča. Od braniča će se tražiti da više sudjeluju u igri. Osim obrambenih duela trebat će znati dobivati duele s loptom i stvarati višak igrača.

Napadačima će biti nemoguće izboriti mjesto u momčadi bez razumijevanja presing modela, čitanja igre u smislu presijecanja lopte i pravilnog pozicioniranja na terenu.

Danas imamo savršene braniče u obrambenim ulogama te napadače s vrhunskim golgeterskim sposobnostima. Tu ima malo mjesta za napredak. Naviše prostora za napredak kod braniča ima kroz igru u napadu. Zbog toga treba dopustiti djeci da se nalaze u različitim situacijama. Ponekad je za to potrebno promijeniti poziciju djeci.

Nogomet ide u smjeru da postane sve fleksibilniji. Slične sposobnosti će se tražiti od centralnog braniča i središnjeg veznog igrača. Ne upadajte u zamku tako da nogometnim početnicima dijelite etikete ”on je špica”, ”veznjak” ili ”bek”. Vrlo lako bi mogli iskopati rupu vašem nogometašu iz koje će se teško iščupati. Dopustite mu za početak da bude nogometaš. Onaj koji uživa u igri na svim mjestima. Uvijek ima vremena za podjele.

Damir Škarić
Damir Škarić
Viši nogometni trener. PRO licenca, Urednik 90plus bloga.

OSTAVI KOMENTAR

Unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovdje

Ostanite u kontaktu

Želite li primati obavijesti i novitete pretplatite se na 90plus newsletter.

Povezane objave