Without context words and actions have no meaning at all.
Gregory Bateson
U svakoj profesiji je bitan jezik odnosno način na koji ga koristimo u komunikaciji s drugim ljudima kako ne bi došlo do nesporazuma. Nogomet nije iznimka te riječi koje trener upućuje igračima imaju bitnu ulogu u kvaliteti transfera znanja prema igračima. Također generalna komunikacija trenera prema igračima ima i određeni sociološki impakt, pogotovo prema djeci. Jezik koji koristimo u komunikaciji sa djecom ima dodatne specifične zahtjeve u odnosu na odrasle osobe. Potrebna je prilagodba na dob djeteta kako bi dijete moglo shvatiti što mu se poručuje.
Od zagića je već moguće početi konstruirati univerzalni nogometni rječnik koji će biti prilagođen dobi djeteta kako bi ga ono moglo shvatiti. Što dijete bude starije, riječi će biti kompleksnije ali poanta je da se krene razvijati univerzalni nogometni rječnik i da se nogometne akcije opisuju na isti način kako ne bi došlo do nesporazuma. Ako treneri opisuju nogometne akcije na različiti način a zapravo misle na istu stvar, onda će u nogometnim fazama razvoja djeteta kada će mijenjati trenere doći do šumova u komunikaciji te će transfer znanja biti znatno manje kvalitetan.
Od iznimne važnosti je da treneri razviju univerzalni rječnik kako bi nogometne akcije opisivali na isti način kako bi transfer znanja na djecu bio što učinkovitiji. Zamislite te da dva kirurga komuniciraju prije operacije o načinu izvođenja operacije i da onaj kirurg koji izvodi operaciju krivo protumači kolegu, posljedice bi mogle biti fatalne za pacijenta. Naravno da je ovo ekstreman primjer u odnosu na nogomet jer se u medicini može raditi o pitanju života ili smrti za razliku od nogometa. Ovaj primjer je iskorišten da se ukaže kako u medicini postoji stručni univerzalni rječnik među doktorima kojeg svi koriste te po tom pitanju nema dvojbi.
Cilj bi trebao biti da i nogometni treneri postignu takav način komuniciranja a sve u svrhu nogometnog razvoja djece. S obzirom na obujam komunikacije koju roditelji imaju s djecom o nogometu, cilj ovog članka je skrenuti pažnju roditeljima na način na koji komuniciraju sa svojim djecom. Nije svejedno koje riječi koristite kad komunicirate sa svojim djetetom, riječi koje koristite trebaju imati kontekst onog što opisujete a s obzirom na to da velika većina roditelja nisu nogometni treneri, dobra je šansa da svom djetetu nećete opisivati određene situacije u njihovom kontekstu što neće rezultirati kvalitetnim instrukcijama što će za posljedicu imati da dijete ne shvati što želite reći ili da mu date krivu instrukciju.
Cilj teksta nije da roditelji nauče komunicirati kao treneri, sasvim je prirodno i normalno da roditelji ne komuniciraju stručnim jezikom trenera i da nemaju adekvatno stručno znanje jer su izabrali drugu vrstu karijere. Svrha je da se roditeljima ukaže na principe koje bi trebali koristiti u komunikaciji sa svojim djetetom kada pričaju u nogometu kako bi pridonijeli razvoju univerzalnog nogometnog rječnika i kako bi mogli ispravno koristiti jezik što će rezultirati efikasnijem razvoju djeteta tijekom njegovog nogometnog puta.
Što je jezik?
Jezik je sistem komunikacije koji se sastoji od zvukova i pisanih simbola koje ljudi koriste u određenoj zemlji ili regiji za govor i pisanje. Smatra se da jezik potječe još od ranih hominina koji su postepeno počeli mijenjati svoj primarni komunikacijski sustav kada im se povećao stupanja empatije i kapacitet razumijevanja drugih.
Smatra se da se takav razvoj podudara s povećanjem volumena mozga kod primata. Kroz povijest jezik je evoluirao te je najkompleksniji sistem za komunikaciju. Njegova kompleksna struktura omogućuje mu širi krug ekspresija nego bilo koji znani životinjski oblik komuniciranja.
Kada komuniciramo sa drugim ljudima koristimo riječi kako bi izrazili neku misao. Pa tako koristimo riječi kada opisujemo situacije koje se događaju u nogometnoj igri. Jezik je sredstvo za komunikaciju a komunikacija se skoro uvijek koristi u nekom određenom socijalnom kontekstu. Isto tako kada pričamo o onom što se događa na nogometnom terenu, kada opisujemo određenu nogometnu akciju, potrebno je pri komuniciranju takve situacije koristiti kontekst pri kojem se dogodila ta nogometna akcija kako ne bi došlo do nesporazuma. Kako komunicirati nogometnim jezikom sa jasnim kontekstom tako da se nogometne akcije ne generaliziraju te kako komunicirati s djecom na taj način kako bi razumjeli ono što im se govori je glavna zadaća ovog teksta.
Communication without a specific focus is just noise. It achieves little beyond taking time and energy.
David Amerland
Šumovi u komunikaciji
Šum u komunikaciji se odnosi na utjecaje u komunikaciji koji utječu na interpretaciju razgovora. Komunikacijski šum može imati dubok utjecaj na našu percepciju što nam sugovornik govori. Postoji više oblika komunikacijskih šumova, to su, psihološki, fizički, fiziološki i semantički.
U ovome članku će fokus biti na semantičkom šumu jer se on često događa u komunikaciji u nogometu. To je šum koji šalje govornik, takav tipa šuma se pojavljuje kada osoba koja sluša ne zna značenje neke riječi koje govornik kaže ili kada riječ koju govornik kaže interpretira na drugi način, slušatelj na taj način percipira tu riječ u drugom kontekstu.
Efikasnost komunikacije upravo ovisi o tome koliko druga osoba razumije ono što mu se govori, kada se povuče paralela sa komunikacijom u nogometu da roditelj ili trener komuniciraju sa igračima na način da ih on ne razumije, dobije se situacija da igrač neće upiti znanje koje mu se želi prenijeti. Ili zamislite situaciju u kojem nekoliko različitih trenera igraču objašnjavaju istu stvar koristeći različite riječi, također neće doći do efikasnog prijenosa znanja na igrača. Zato je jako bitno kada komunicirate sa djecom da koristite kontekst u kojem nešto govorite kako bi slušatelj mogao razumjeti što im se govori.
Vjerojatno ste čuli često izraz koji treneri govore prije utakmice, kada kažu da se treba baciti na glavu. Za analizu ove izjave potrebno je gledati sa dvije strane, prva je da bez korištenja konteksta ona doslovno znači da se bacite i lupite sa glavom u pod. Druga je da ne opisujete koje konkretno nogometne akcije želite od igrača da izvode uspješno nego se govori generalno. Ako se govori generalno a ne konkretno, puno je veća šansa da će neke nogometne akcije biti izvedene lošijom kvalitetom.
Sasvim je jasno da ovdje trener sa svojom izjavom govori da želi maksimalan angažman od svojih igrača ali zamislite da kažete djetetu od 6 godina da se treba baciti na glavu. Dijete u tim godinama nema razvijeno apstraktno razmišljanje i ono bi doslovno shvatilo tu izjavu te ne bi razumjelo što se od njega traži. Ako to ne razumije, onda to ne može ni provoditi i zato treba konkretno govoriti što se traži od njega. Kada odrasloj osobi kažete da se baci na glavu u kontekstu nogometne utakmice ili treninga, ona će razumjeti da se od njega traži maksimalan trud u aktivnosti. Ali poanta je u tome što također postoji nedefiniranost.
Dati ću primjer iz svakodnevnog života, pospremanje kuće ili stana, uzmite 5 različitih osoba i kažite im da pospreme stan, da li će svih 5 osoba na isti način pospremiti stan, izvršiti iste radnje spremanja. Vjerojatno će svaka od osoba usisati stan i obrisati prašinu ali da li će svaka od 5 osoba oprati prozore ili oprati podove. Zato ako želite da se operu prozori ili obriše prašina, to trebate reći konkretno kako ne bi došlo do situacije da se nešto od toga ne izvrši. Tako isto kad dajete nogometne instrukcije igraču govorite točno što tražite od njega a ne generalno.
Ako želite da ima veći intenzitet ulaska u 1v1 duel, onda to recite ili recite da kada se izgubi lopte da igrač ne odustane i ostane stajati, nego da odmah pokušava osvojiti loptu nazad u posjed ako je moguće ili da se brzo vrati na poziciju. Također, kada igraču konkretno kažete za određenu akciju da je napravi, onda je sa psihološkog aspekta više fokusiran na nju nego kad se u jednoj rečenici generalno kaže što da se napravi. Ako na ovaj konkretan način komunicirate sa djecom ali i odraslim ljudima, oni će konkretno znati što trebaju napraviti i nogometne akcije će imati kontekst. Kada se takva komunikacija uspostavi od zagića pa sve do seniora, razvije se jedna univerzalna komunikacija koja je ista za sve i jasna za sve a takvom komunikacijom ostvaruje se maksimalan potencijal za prijenos znanja na igrače.
Apstraktno razmišljanje
Kada komuniciramo sa djecom, pogotovo sa uzrastom zagića i limača, bitno je voditi računa o tome koje riječi koristimo u komunikaciji jer nemaju razvijeno apstraktno razmišljanje. Apstraktno razmišljanje je sposobnost razumijevanja koncepata koje govorimo ali su odvojeni od klasifikacije specifičnih primjera i doslovnih situacija. Između 6 i 12 godine, ovaj način razmišljanja nije razvijen i ako je komunikacija figurativna ili neka situacija nije rečena na konkretan način, dijete neće razumjeti.
Između 6 i 12 godina djeca razviju logično razmišljanje dok im je način razmišljanja dominantno konkretan. Tek oko 12 godine, dijete počinje apstraktno razmišljati. Ali neovisno o tome, komunikacija sa igračima treba ići u konkretnom smjeru kako bi razumijevanje onog što im se govori bilo na što većem nivou i kako ne bi došlo do šumova u komunikaciji. Npr, ako kažete da dijete nije radilo pritisak na igrača, dijete od 6 godina to može shvatiti da nije doslovno rukama stisnulo igrača. Instrukcija da brzo napadne igrača sa loptom će povećati šansu da shvati što se traži od njega. Naravno da neki put u afektu utakmice je jednostavnije reći da se napravi pritisak jel sa samo jednom riječju možemo dati uputu ali kada se radi o djeci, efikasnije je koristiti riječi koje će ono razumjeti.
Ili komentari da nema agresije ili da nije bilo krvi. Takvi komentari su bez ikakvog konteksta i nisu potpuno jasni ni odraslim igračima a kamoli djeci. Kada kažete da nije bilo krvi ili agresije, ne opisujete ni jednu nogometnu akciju, nego govorite generalno i to rječnikom koji nije nogometni. Takav rječnik neće rezultirati jasnim uputama i samim time, upitan je rezultat takvih komentara.
Ako se radi o komentaru nije bilo krvi, niste opisali ono što se dogodilo na terenu. Kada kažete igrač je bio predaleko od suparničkog igrača te je suparnički igrač neometano mogao voditi loptu, onda dolazi do korištenja nogometnog rječnika. Ali ako idemo dublje analizirati nogometnu akciju, postavlja se pitanje, zašto se igrač pozicionirao predaleko od suparnika? Da li je razlog zato što mu je početna pozicija bila predaleka pa nije stigao ući u duel ili mu je tajming bio loš, pa je prekasno krenuo u duel. Kada trener skupi sve te informacije pri analizi nogometne situacije i dobije odgovor i kada kaže igraču nogometnim riječnikom koji je problem bio, tek tada dolazi do uspješnog transfera znanja.
Usporedite informaciju nije bilo krvi sa informacijom nisi bio dovoljno blizu igrača zato što si prekasno krenuo u duel, što mislite koja informacija će pomoći Vašem djetetu da u budućnosti u takvoj nogometnoj akciji bude uspješan. Naravno u drugo spomenutoj informaciji jer dijete dobiva jasan kontekst o čemu se radi te dobiva jasnu informaciju što nije bilo dobro. U informaciji nije bilo krvi, ne dobiva nikakav kontekst i neće znati što treba napraviti, pogotovo ako dijete ima 6 godina. Ista stvar je i kod seniorskog igrača, ako mu ne kažete gdje točno griješi, ne možete ni očekivati da će se puno poboljšati u onome što komentirate. Jasan nogometni rječnik u opisivanju nogometnih akcija je od iznimne važnosti.
Zaključak
Kao što je rečeno u uvodu cilj ovog članka nije da ljudi koji nisu u nogometu da komuniciraju na jednak način kao i treneri. Cilj je da roditelji više promišljaju kako komuniciraju sa svojom djecom o nogometu jer u suprotnom ti savjeti neće biti efikasni ili čak mogu biti kontraproduktivni. Kada komunicirate sa djetetom pokušavajte biti što konkretniji o onome što govorite te govorite u kontekstu tog što se dogodilo a ne generalno.
Na taj način povećavate šansu da Vas dijete shvati što mu želite reći te također dajete određen doprinos u razvoju nogometnog jezika. Kada djetetu kažete da nije bilo energije, niste opisali nijednu nogometnu akciju a često možete čuti i to od profesionalnih trenera koji su i ostvarili uspjehe u svom poslu da govore na taj način. Ali na taj način nisu opisali ništa konkretno što se dogodilo na utakmici. U čemu je problem bio, da li je problem bio što igrači nisu mogli kroz utakmicu što duže držati tempo donošenja dobrih odluka sa loptom ili igrači su prečesto kasnili u ispravno postavljanje na svoju poziciju kada su izgubili loptu? Na taj način opisujete ono što se dogodilo na terenu i detektirate problem a nije bilo energije praktički ništa ne znači.
Kako trenirati to što momčad nije pokazala više energije, radi se o ljudima a ne o električnim automobilima koje ćete napuniti električnom energijom kada se ta energija potroši. Kako bi se moglo trenirati na treninzima što nije bilo dobro onda treba i detektirati što nije bilo dobro. Kada bi se komuniciralo na univerzalnom nogometnom jeziku do takvih stvari ne bi dolazilo a samo treba reći ono što se vidi na terenu, nije to baš ni lako ali ključ je gledati i analizirati.
Probajte razmisliti koje nogometne akcije su doprinijele da ste Vi formirali stav da Vaše dijete nije imalo energije i ako se sjetite konkretnih akcija onda to komentirajte, u suprotnom nećete reći zapravo ništa jer govorite bez konteksta. I to nije čudno jer Vi niste nogometni stručnjci ali boljom selekcijom toga što će te reći djetetu i onim što kažete a da bude konkretno možete pridonijeti razvoju Vašeg djeteta, u suprotnom neće imati učinka ili može biti i kontraproduktivno, ovisno što govorite. Zbog svega navedenog je potreban univerzalan nogometni jezik kako bi se smanjile smetnje u komunikaciji i povećao transfer znanja na igrača.
For me context is the key – from that comes the understanding of everything.
Kenneth Noland
