“The target is to make the game more spectacular and quicker, and maybe with throw-ins, you could play with your feet.”

Arsene Wenger

Nogomet evoluira velikom brzinom, baš poput tehnologije. Pravila igre se mijenjaju gotovo svake godine. Najčešće su promjene kozmetičke. Uz njih se pojavljuju trenuci koji su revolucionarni za tu igru. Po svemu sudeći način na koji naša djeca igraju nogomet će se promijeniti do onog trenutka kada budu odrasli. Postavlja se pitanje u kojem pravcu će se nogomet razvijati i kao pripremiti buduće nogometaše na način igre koja se još uvijek nije dogodila?

Kako su se mijenjala i nadopunjavala nogometna prva nogometna pravila?

Prije nego što pokušamo odgonetnuti što će se događati u budućnosti idemo pogledati što se događalo s nogometom u prošlosti. Koja su to pravila koja su promijenila nogometnu igru jednom za uvijek i dovela ju do onoga što je danas.

1863. godina – Prva nogometna pravila

Prije donošenja pravila bilo je na desetke načina na koje se igrao nogomet. Neka pravila su dopuštala igranje rukom. Nije bilo definiran broj igrača u polju, niti veličina terena. Da bi se uvelo bar malo reda engleski nogometni savez je započeo sa standardizacijom pravila 1863. godine. S prvim pravilima nogomet se nije doveo u red. Samo su se postavili okviri za igru unutar kojih je počelo uređenje koje traje i danas.

1866. godina- Uvođenje prekida

Možda je teško za povjerovati, ali prvim pravilima nisu bili definirani prekidi igre. To su situacije kada netko napravi prekršaj ili lopta izađe izvan linija terena. Zamislite da je lopta za onu momčad koja prije dođe do nje kad završi izvan terena? Prekršaj, što je to? Nije bilo kazne za lomljenje nogu. Kažnjen je bio igrač kojem je pukla kost. Savez je brzo shvatio da ne može prepustiti igračima da se dogovaraju oko toga čija je lopta i zbog čega. Uvedena su pravila za prekršaj (bar one grube), te za kornere i aute.

1891.godina- Kazneni udarac

Ispred gola je vladao pravi ”krkljanac”. Braniči su više nalikovali dobro izvježbanim uličnim borcima nego današnjim atletama. Brutalnost je vladala svuda, a najviše ispred gola. ”Čavel v glavu” sa kopačkama nije bio rijetkost. Kako postići pogodak kad te je strah za život? Da bi napadač imao kakvog takvog izgleda uputiti udarac po golu odlučeno je dosuđivati kaznene udarce unutar 16 m od vrata. To je odvratilo braniče da budu otvoreno surovi.

1925. godina – Promjena pravila o zaleđu

Pravila o zaleđu su jedna od onih koja su se najviše korigirala kroz povijest. Kako bi se olakšao posao napadačima 1925. godine su se promijenila pravila. Prije korekcije zaleđem se smatralo ako se u trenutku upućivanja lopte napadač nalazi iza leđa trećeg protivnika najnižeg golu. Od 1925. do danas zaleđe je ako se napadač nalazi iza leđa drugog igrača najnižeg golu. Oni koji imaju iskustvo igranja nogometa shvaćaju koliko je ovo revolucionarna promjena. Oni koji ne znaju što je zaleđe bi trebali naučiti kako bi mogli pratiti i shvatiti nogomet.

1958. godina – uvođenje zamjena

Trebalo je proći gotovo jedno stoljeće od prvih pisanih pravila kako bi savezi i nogometne organizacije dopustili zamjene igrača. Prije toga igralo se dok možeš stajati na nogama. Bolje rečeno šepati na jednoj nozi. Ozljeda igrača je bila kazna za momčad. Dokaz slabosti. Pojam taktičke zamjene ili umora nije bio poznat niti priznat. Istina, do tada i nije bilo nekog tempa a taktika je bila tek u povojima. Ovo pravilo je ubrzalo proces nogometne evolucije.

1970. godina – uvođenje kartona

Zamislite koliko je nepotrebnih udaraca morao pretopiti jadni Pele, prije uvođenja ovakvog pravila. Postoje dva razloga zbog čega se išlo u dopune pravila nogometne igre. Prvi je, kako sam naveo da se smanji razina grubosti u nogometu. Drugi razlog je globalizacija nogometa kao igre. Suci su se u to vrijeme teško sporazumijevali s igračima. Crveni ili žuti karton govori sve jezike. Ovo pravilo je dalo snažan vjetar u leđa nizozemskom ”Totalnom nogometu” koji je transformirao nogomet.

1992. godina – promjena pravila za igru rukama kod vratara

Do 1992 godine razlika između vratara i igrača u polju je bila drastična. Zahvaljujući pravilima vratar nije trebao biti vješt u igri s nogom. Uzeo bi svaku loptu u ruke dodanu od svojih suigrača. To je znalo nervirati protivnike i ubijati igru. Tako se čuvala lopta, i ”kralo” vrijeme igre. Kako bi se stalo na kraj zadržavanju i povećale minute aktivne igre vratarima je zabranjeno da hvataju lopte dodane od suigrača. Od te godine se drastično promijenio pristup vratarskim treninzima i selekciji vratara. U hrvatskoj to ide teže, zbog toga nemamo vratare koji brane u najjačim ligama Europe.

Suvremena pravila

Nogometna pravila su se nastavila mijenjati i nadopunjavati. Većina suvremenih nogometnih pravila je vezana za informatičku revoluciju. Značajan napredak tehnologije omogućio je uvođenje VARA. Tako sudac može donijeti ili poništiti svoju odluku uz pomoć video tehnologije. Osim toga imamo ”pametne” lopte. One same javljaju kada su završile u golu.

Pogreške u procjeni zaleđa su minimalne u odnosu na one od prije tridesetak godina. Računalo je tu neumoljivo. Jednostavno povuče crtu i nije ga briga za milimetar ili dva. To je smanjilo razne sumnje u pristranost sudaca ili njihovu stručnost. Umjesto ”oka sokolova” dovoljno je imati vid običnog smrtnika.

Drugi dio pravila se odnosi na ubrzanje igre. Utakmica više ne traje striktno devedeset minuta nego ima i onaj plus. Taj pus može biti koliko god sudac poželi. Igračima je zbog ovoga iznimno otežano ”krasti” vrijeme za igru.

Pravila su fleksibilnija oko zamjena. Kako vrijeme odmiče trener ima pravo zamijeniti sve više igrača. Trenutno smo na brojci od pet zamjena. To mu omogućuje primjenu različitih taktika. Svježi igrači drže dinamiku igre na visokoj razini kroz cijelu utakmicu.

Rigoroznije se kažnjavaju prekršaji. Danas na terenu ne prolaze skrivene podmuklosti lokalnih sjekira. U situaciji kada te gleda ”veliki brat” moraš se oslanjati na svoje nogometne vještine i pri tome biti pristojan. Ne smiješ ni vrijeđati. Rasističke uvrede mogu dovesti do prekida susreta. Gađanje tamnoputih igrača bananama i huktanje je jednom zauvijek otišlo u povijest.

Što nas očekuje u budućnosti?

Ako gledamo evoluciju pravila u nogometnoj igri od nastanka do danas ona su imala tri glavna cilja:

1) Zaštititi igrače
2) Ubrzati i produžiti nogometnu igru
3) Smanjiti prostor za pogreške ili prevare

Zaštita igrača

Pod zaštitom igrača se obično misli za fizičku i psihološku zaštitu igrača u polju. Obično su te zaštite išle na ruku napadača. Zaštita napadača je pružala kreativnim igračima sigurnost i slobodu. To je dovodilo do više pogodaka i atraktivnosti.

Moguće je da se u ograniči igra u fazi obrane tako da se zabrane klizeći startovi. Također se može očekivati da se svako povlačenje igrača rukama u budućnosti kažnjava crvenim kartonom.

Igrače će se više štititi prilikom verbalnog i psihološkog nasilja nad njima. Tako je realno da očekujemo strože kazne za verbalne uvrede. Odnosno svaka bi se verbalna uvreda mogla ”nagrađivati” isključenjem.

Ubrzavanje i produžavanje nogometne igre

Već sada smo svjedoci da igrači igraju više minuta, ali i utakmica kroz godinu. Konstantno se povećava broj utakmica i sudionika na svjetskim prvenstvima. Jedan od prijedloga koji se testira je povećanje trajanja utakmice.

Osim volumena utakmice pitanje je vremena kada će se mjeriti samo aktivno vrijeme igranja kao u rukometu. Intenzitet će biti visok. Smanjit će se vrijeme za oporavak koji se odvijao dok je lopta izvan terena, odnosno traju prekidi. To će donijeti novi pritisak na igrače.

Kako su nogometaši ljudi tako neće moći izdržati povećanje volumena igre u toj mjeri. Umor će raditi svoje i kvaliteta igre će padati. Zbog toga se kao logično rješenje nameću ”hokejaške zamjene”. One su već dugo predmet razmišljanja i testiranja. S toga će se trenerima i igračima omogućiti da izvade igrača i ponovno ga vrate u igru.

Smanjiti prostor za pogreške ili prevare

Nogomet je ranjiv na dva mjesta. Prvo je dosuđivanje zaleđa, drugo je odluka o kaznenom udarcu. To je zbog toga što je dovoljna jedna pogreška o ovim situacijama da utakmica ode u sasvim drugom smjeru. Do sada je pogreška bila sastavni dio nogometne igre. U budućnosti neće.

Za razliku od čovjeka računalo može skupiti puno više podaka u kratkom vremenu i objektivno izračunati parametre te u odnosu na njih donijeti odluku. Rezultate toga vidimo na zaleđu. VAR će ”mrtav hladan” poništiti pogodak ako senzori uhvate igrača samo jedan milimetar u nedozvoljenoj poziciji. Nije idealno ali je bolje.

Kako umjetna inteligencija napreduje bit će pitanje trenutka kada će ona odlučivati o tome da li je kazneni udarac ili ne. Hoće li biti pogrešaka? Sigurno da hoće. Ipak sam uvjeren da se neće dogoditi situacija da se nekoj momčadi sudi dvostruko više kaznenih udaraca nego što je to statistički realno. I to će biti poštenije.

U budućnosti očekujem da neće biti scena kada trener i navijači napadaju suca jer je poništio gol ili dosudio zaleđe. Jednostavno sudac će imati manje ovlasti. Težina će pasti na one koji predlažu pravila, implementiraju ih i rade programe.

Kome će promjena pravila ići na ruku?

Ako pratimo promjene pravila one će ići na ruku onim sportašima koji će biti trenirani suvremenim metodama treninga. Ostali neće imati izgleda da se nadmeću s njima. Jednostavno neće biti prostora za maskiranje ili sakrivanje unutar ekipe. Svi nedostaci će biti vidljivi. Kakve su te suvremene metode najbolje da pojasnim na primjerima.

Igračima koji mogu igrati u visokom intenzitetu

Zbog pravila koji se konstantno mijenjaju u svrhu povećanja intenziteta igre, u prednosti će biti oni nogometaši koji treniraju igru u visokom ritmu. Zaboravite trening gdje trener podjeli igrače u dvije skupine i da im jednu loptu. Intenzitet se dobije ako grupa igrača trenira nogomet s vrećom lopti. Čim jedna lopta ode preko granica igrališta, trener ubacuje novu loptu iz mreže. Nema prekida igre.

Igračima koji se brzo oporavljaju nakon odmora

Nema više mjesta igranju na dva poluvremena. Nogomet se mora trenirati u intervalima od minute, pet ili deset. Igra se maksimalno zatim se igrači mijenjaju drugom grupom. Tako se priprema organizam za ono što će ga očekivati u profesionalizmu.

Polivalentnim igračima koji imaju moć prilagodbe stila i načina igre

Trener će u jednoj utakmici moći promijeniti igrače ali s time i nekoliko taktičkih rješenja. Igrači se trebaju pripremati da znaju prepoznati i odgovoriti na igru u zoni protivnika. U sljedećoj minuti će biti potrebno da se adaptiraju na igru čovjek na čovjeka. Zbog toga je potrebno da djeca uče kroz igre i situacije na treninzima od najranije dobi dok je mozak plastičan.. Dodavanja u paru i učenje izoliranih tehničkih elemenata će izgubiti na vrijednosti. Preferiranje situacijskog sadržaja je nužnost.

Djeci koja danas treniraju po suvremenim metodama

Ovakav pristup je prihvaćen u razvijenim školama unazad nekoliko desetljeća. Problem je što većina naše djece trenira nešto što im neće trebati. Radi se rana specijalizacija, već u početnicima se određuju brojevi, pozicije, stil igre koji igrači treniraju do seniora. To je kao da nekoga sad pripremate da bude po završetku škole dimnjačar ili kovač.

Radi se rana specijalizacija, već u početnicima se određuju brojevi, pozicije, stil igre koji igrači treniraju do seniora. To je kao da nekoga sad pripremate da bude po završetku škole dimnjačar ili kovač.

Zaključak

Nogometna pravila se mjenjaju kroz povijest. Kako se mijenja društvo i tehnologija tako ih nogomet prati. Ljudi žele se brži i intenzivniji nogomet s više akcije. Da bi se osigurala gledanost i primat na drugim sportovima nogometne organizacije modificiraju nogomet. Istodobno moraju voditi računa o atraktivnosti, ali i financijama.

U tom smjeru imamo povećanje akcije na utakmicama i broj utakmica. S time se dolazi novaca kojima se mogu osigurati plaće nogometaša i marketing. Pritisak je iz dana u dana veći. Traži se više zabave, novaca i bolji igrači.

Sve se mijenja tolikom brzinom da će današnja djeca trenirati nogomet po jednim pravilima, a igrati ga kad odrastu po sasvim drugim. S toga je važno trenirati prilagodljive nogometaše. Na brzi ritam utakmice, na fizičke zahtjeve, na taktička djelovanja i sustave igre. Taktika, tehnika i kondicija bi se trebale trenirati što više zajedno, uz raznolikost taktičkih situacija.