Nogomet je neobičan svijet. Jedino se u njemu koristi subjektivno iskustvo u stjecanju reputacije iznad znanja. U svim ostalim djelatostima najviše se vrednuje znanje. Zbog toga imamo mnogo trenera s bogatim iskustvom igranja nogometa, a slabim znanjem o nogometu.
Rymond Verhijen
Tko je Raymond Verheijen?
Ryemond Verheijen je nizozemski nogometni stručnjak. On je radio u brojnim europskim klubovima poput Zenita, Barcelone i Manchester Citya. Također je bio dio stožera Nizozemske i Južno Korejske reprezentacije na velikim natjecanjima.
Njegova uloga je bila za očuvanje i podizanje nogometne kondicije. Svoje principe rada je iznio u knjigama ”Nogometna periodizacija” i ”Kondicija u nogometu”. To su štiva s kojima bi trebao biti upoznat svaki nogometni trener. Ono s čim bi trebao biti upoznat roditelj je filozofija razmišljanja koja je dovela do izrade programa rada.
Njegovo razmišljanje se temelji na nizozemskoj filozofiji i tradiciji. O važnosti nogometne filozofije već sam pisao. Svoju doktrinu dijeli na drugim stručnjacima poput Riniusa Michelsa, Berth van Lingrena i Jan W.I. Tamboera.
U nastavku ću pokušati približiti njegova razmišljanja na temu što je nogomet i kako bi se nogomet trebao učiti. Njegovi stavovi su poduprti znanstvenim istraživanjema. Temelje se na istraživanjema nogometne igre, a ne samo na pukoj filozofiji.
Što poručuje football action model na kojeg se oslanja Raymond Verheijen?
Nogomet kao igru čini:
Komunikacija
Donošenje odluka
Egzekucija
Komunikacija
Komunikacija u nogometu je sve ono što igrač zamjećuje na terenu. On primjećuje svoje suigrače, protivnike, teren i loptu. Komunikacija se može odvijati na verbalan način tako da upozorimo svog igrača ”pazi, leđa” ili ”povratna”. Ipak većina komunikacije je suptilna. Ona se odvija neverbalnim jezikom. Igrač za kojeg kažemo da dobro čita nogometnu igru zapravo jako dobro komunicira sa okolinom. Prepoznaje namjere svojih igrača prije nego što donesu odluku.
Dobra komunikacija je temelj nogometne igre. Ovisno o onome što igrač vidi će ovisiti slijedeći segment a to je donošenje odluka. Kvalitetna komunikacija je u korelaciji sa razumijevanjem drugih. Kad smo u društvu sa osobom koju poznajemo ne trebamo pitati što misli ili osjeća. Predviđamo njezine reakcije.
Osoba koja nikad nije igrala nogomet, a poznaje sva pravila nogometne igre na terenu se neće dobro snalazti. Ona nije mogla razviti komunikaciju. Komunikacija se razvija igrajući nogomet.
Vaše dijete može biti brz, spretan i jak. Ako na treningu ili na ulici ne dobiva veliku količinu nogometne igre, na utakmicama će izgledati kao slon u prodavaonici keramičkih proizvoda. Neće se moći ulopiti. Stoga igra bi trebala biti dominantno sredsvo učenja.
Osoba koja nikad nije igrala nogomet, a poznaje sva pravila nogometne igre na terenu se neće dobro snalazti. Ona nije mogla razviti komunikaciju. Komunikacija se razvija igrajući nogomet.
Donošenje odluka
Donošenje odluke je taktičko djelovanje. Da li ćemo ići naprijed ili ćemo se povući unazad? Igrači su stalno u dilemi treba li dodati loptu suigraču ili uputiti udarac na gol? Događaji na utakmici se odvijaju brzo i vidno polje je skučeno.
Donošenje odluka se uči na temelju pokušaja i pogrešaka. Igrač ima različite ideje koje pokušava provesti u praksi. Nakon nekog vremena shvati koje ideje mu najbolje prolaze u određenim situacijama.S toga trening donošenja odluka treba biti izveden da trener modelira igru u kojoj će dovesti igrače u situacije koje želi trenirati. Više situacija, više pokušaja- brže učenje.
Princip je taj da želimo li učiti igrače da budu kreativni ispred protivičkog gola smaniti ćemo igralište i broj igrača kako bi dobili više ponavljanja. Početnicima možemo olakšati zadatak sa većim omjerom napadača. Prema Foodball action modelu pristup u kojem trener grupi igrača zada zadatak da napadne prazan gol uz naredbe igrači neće biti unčikoviti u situacijama.
Dirigiranje igračem ili joystick treniranje nema efekta. Treneri koji komentiraju svaki potez vašeg djeteta neće naučiti dijete da donosi kvalitetne odluke na terenu. Oni igrača uče da sluša. Poanta je da ga nauče da igra- misli svojom glavom. Kreativnost je adaptacija i fleksibinost.
Treneri koji komentiraju svaki potez vašeg djeteta neće naučiti dijete da donosi kvalitetne odluke na terenu. Oni igrača uče da sluša. Poanta je da ga nauče da igra- misli svojom glavom. Kreativnost je adaptacija i fleksibinost.
Egzekucija
Egzekucija je realizacija zamišljenog poteza. To može biti uspješno gađanje gola, dodavanje lopte, presijecanje lopte ili obrana udarca. Da li će igrač uspjeti u svom naumu ovisi o dvije stvari. Da li je izabrao pravi alat za ostvarenje cilja i koliko je vješt.
Donošenje odluka odgovora na pitanje što ćemo napraviti. Egzekucija nam odgovara na pitanje kako smo to napravili? Kolika je kvaliteta dodavanja? Dodavanje se ocjenjuje, kaže Verhijen, tako da se postave pitanja: da li je lopta u igri upućena optimalnom brzinom, na pravo mjesto u odgovarajuće vrijeme.
S toga da bi mogli vrednovati kvalitetu pasa moramo ga staviti u kontekst. Kontekst je nogometna igra. Ako je nogometašu želja bila prosljediti pas suigraču onda egzekucujiju ocjenjujemo po tome da li je bio uspješan u svom najmu? Ne gledamo kao u gimnastici lijepotu pokreta i figuru. Igrač ima dobru egzekuciju ako je uspješno dodao. Nije važno da li je to bilo petom, lijevom ili desnom nogom.
Problem je što djeca na treningu pretjereano vježbaju izoliranu egzekuciju (bez komunikacije i donošenja odluka). Ta djeca će savršeno naučiti udaranje lopte. Free styler na ulici može udariti loptu perfektno sa nevjerojatnom preciznosti. On vježba samo egzekuciju. Ipak na utakmici se ne bi snašao jer ne bi znao procjeniti kada dodati i kojem igraču. Također njegova vještina bi opala pod pritiskom protivnika jer se ne bi adaptirao.
Imamo li djecu koja na treningu rade pretežno izolirane vježbe egzekucije. Poredani jedni nasuprot drugih gdje trener određuje kome će i kako donijeti loptu ona neće igrati dobro utakmicu. Zvati će ih trening igrači ili cirkusanti umjesto nogometašima.
Imamo li djecu koja na treningu rade pretežno izolirane vježbe egzekucije. Poredani jedni nasuprot drugih gdje trener određuje kome će i kako donijeti loptu ona neće igrati dobro utakmicu. Zvati će ih trening igrači ili cirkusanti umjesto nogometašima.
Planiranje i programiranje treninga
Cilj planiranja i progamiranja treninga je da igrači pospješe komunikaciju, donošenje odluka i egzekuciju. Navedeni ciljevi su isti za sve; početnike i seniore, amatere i profesionalce. U procesu učenja opterećujemo organske sustave nogometaša. Među njima je kardiovaskularni sustav i neuromuskularni. Za posljedicu imamo umor.
Uslijed iscrpljenosti ljudima se sužava percepcija. Naše vidno polje je uže i gubi bistrinu. Teže razaznajemo detalje. Umor djeluje i na donošenje odluka. Puno je veća vjerojatnost da ćemo pogriješiti rješavajući logički zadatak dok smo umorni. To su potkrijepili znanstvenici, ali su nam dovoljni primjeri iz okoline. Ne preporuča se da umorni rješavamo knjigovostvene izračune ili neke proračune. Za vrijeme umora teže kontroliramo tijelo. Kasnimo u reakciji. Gubimo spretnost. To najbolje znaju vozači koji su vozili duge rute.
Nogomet je zahtjevna fizička aktivnost u kojoj su igraći oterećeni do krajnjih granica. Ono što vrijedi za obične ljude može se prenijeti i na nogometaše. U nogometu se konstantno izmjenjuju faze umora i odmora. Upravljanje umorom iziskuje znanje. Za to su zaduženi stručnjaci. Pojavi li se umor u igrača u pogrešno vrijeme može doći do problema. Njihova izvedba će biti narušena. Ali ne samo izvedba nego i zdravlje. Umorno tijelo je podložno ozljedama.
Poanta planiranja i planiranja treninga je da se kontroliraju faze učenja i napora s odmorom i relaksacijom. Ne možemo učiti dok smo umorni. Također moramo opteretiti živčani sustav dok je odmoran kako bi došlo do usvajanja novih vještina. U nogometnom treningu je nemoguće odvojiti učenje od umaranja. Ispravna periodizacija nam nudi znanje kako implementirati nogometni fitnes u periodizaciju treninga.
U nogometu se konstantno izmjenjuju faze umora i odmora. Upravljanje umorom iziskuje znanje. Za to su zaduženi stručnjaci. Pojavi li se umor u igrača u pogrešno vrijeme može doći do problema
Loša periodizacija na mikro razini dovodi do toga da trener optereti igrače na samom početku trenera. Nakon ona uče ostatak treninga pretjerano iscrpljenja. Football periodisation Raymonda Verheijena nam govori kako bi se umor trebao akumilirati postepeno kroz trening.
Problem periodizacija na tjednoj ili mjesečnoj razini može dovesti da se igrači ne uspijevaju oporaviti između utakmica i treninga. Tada se pojavljuje kronični umor. U njemu je napredak usporen, dok se usporedo povećava vjerojatnost za ozljedom.
Treba li se kondicija trenirati kroz nogometnu igru?
Sastoji li se nogometna igra od komunikacije, donošenja odluka i egzekucije onda bi se na nogometnom treningu igrače trebalo trenirati primarno kroz nogomet. To ne znači da se ne može trenirati ništa drugo osim nogometa. Nogomet bi trebao dominirati.
Također, ako želimo da igračima komunikacija, donošenje odluka i egzekucija traju što duže vrijeme i zadržavaju određeni stupanj kvalitete onda bi trebali podići nogometnu kondiciju. Što je bolja nogometna kondicija to će igrač sudjelovati u više nogometnih akcija na utakmici. Njegove akcije će biti kvalitetnije.
Nogometna kondicija je specifična. Ono što treba sprinteru, plivaču ili tenisaču za dobru igru se razlikuje od poterba nogometaša. Energija koju organizam uzima za nogometaša može se razlikovati od sporta do sporta. Nogometne akcije poput remplanja, uklizavanja ili driblinga postoje isključivo u nogometu. Za njihovu izvedbu su zaduženi određeni mišići u tjelu. Ti mišići se aktiviraju i jačaju kroz nogometne akcije.
Neki ljudi predlažu da bi se kondicija u nogometu trebala raditi izolirano od igre. Njihovi su argumenti da igrači na utakmici 98% vremena provedu bez lopte. Ti isti ljudi bi trebali svaćati da u igri na treningu 9na9 ili 8na8 ti isti igrači provedu kao i na utakmici 98% vremena bez lopte. Stoga je problem riješen.
Raymond Verhaijen
Prema Verhijenu zadatak nogometne kondicije je podizanje:
Sposobnosti igrača da izvodi nogometnu radnju u visokom tempu (brže, više, jače)
Sposobnosti igrača da što duže (umor se pojavljuje kasnije)
Sposobnost igrača da mu kvaliteta akcija sporije opada ( umara se sporije)
Sposobnost igrača da se što češće uključuje u aktivnu igru (brži oporavak nakon nogometne akcije)
Ukratko to je sve što nogometaš treba od kondicije. Da mu služi u nogometnoj igri na način da neutralizira ili odgađa neminovnu pojavu umora. Odnosno kad se umor pojavi da umanji negativne posljedice koje ostavlja na nogometnu igru i zdravlje.
Za nogometaša nije presudno da trči kao Usain Bolt, skače poput Blanke Vlašić i bude snažan kao Filip Hrgović. Također ne treba biti elastičan na razini Filipa Udea. Kondicijski trening bi trebao biti prilagođen nogometu, a ne da se nogometaši prilagođavaju kondicijskom treningu. Za nogometaša je važno da može komunicirati, donositi odluke i realizirati ih kroz cijelu utakmicu na visokoj razini.
Sam princip periodizacije i metodologija je pobliže opisana u njegovim knjigama.
Najveća zamjerka nogometnom svijetu od strane Rymonda Verheinena je prepuštanje nogometne kondicije trenerima koji nisu iz nogometa. Ono što je zanimljivo je da na nogometnim igralištima možemo pronaći razne trenere iz svijeta atletike ili nekih drugih sportova. Oni izrađuju planove i programe za nogometaše bez obzira na kvalitetu poznavanja samog sporta. Zamislite da bivši nogometaš, kineziolog bude u timu Sandre Perković koja baca kuglu. Takva opcija mi se čini pomalo bizarnom.
Za nogometaša nije presudno da trči kao Usain Bolt, skače poput Blanke Vlašić i bude snažan kao Filip Hrgović. Također ne treba biti elastičan na razini Filipa Udea. Kondicijski trening bi trebao biti prilagođen nogometu, a ne da se nogometaši prilagođavaju kondicijskom treningu. Za nogometaša je važno da može komunicirati, donositi odluke i realizirati ih kroz cijelu utakmicu na visokoj razini.
Osobno iskustvo sa primjenom ”footboll action” metodologije na djecu
Imam pozitivno iskustvo sa primjenom”footboll action” filozofije. Moji igrači nisu osvojili sve turnire na koje smo se prijavili, niti sam s njom osvojio nacionalno prvenstvo. Također ne tvrdim da je to savršen i jedini način na koji neko dijete može naučiti igrati nogomet. Da se ne lažemo, na svijetu je bilo i biti će nogometaša iz svih sustava.
Aplicirajući tu metodologiju nisam postao svjetski poznat trener sa unosnim ugovorom. Također nisam otkrio sve tajne nogometne edukacije. Ne tvrdim je Verheijen u svemu u pravu i da ga treba slijepo slijediti. Želim poručiti nešto drugo.
Kao trener, promijenio način na koji gledam na trening. Od onoga ”kako treniram djecu” mi je postalo važnije ”što to ja to treniram djecu”? Nogomet sam počeo gledati iz drugog kuta. To je proširilo moju percepciju. Nakon toga desio se moj stručni rast.
Rezultat svega je da su moji treninzi bili smisleniji. Mijenjao sam sadržaj treninga (kako), i prilagodio ga cilju (što). Naglasak je bio usmjeren na razvoju nogometne komunikacije kod djece, donošenje odluka i egzekucije. Kad imate takve ciljeve vježbe obiluju igrom.
Igra je ono što privlači djecu kao magnet na igrališta. Tjera ih da daju sve od sebe. Uvuče ih u sebe i uzme im svu pažnju. Vodi ih preko granica izdržljivosti. Dovodi do suza ali i smijeha. Sve to na jedan za njih prihvatljiv način. Kroz situacijske vježbe su usvajali nogometne principe. Zajedno su gradili nogometnu igru, istovremeno izgrađujući karakter. Moji igrači su bolje čitali igru (komunikacija), bolje su se snalazili u različitim situacijama na terenu (donošenje odluka) i mogli su bolje provesti ono što su željeli (donošenje odluka).
Igra je ono što privlači djecu kao magnet na igrališta. Tjera ih da daju sve od sebe. Uvuče ih u sebe i uzme im svu pažnju. Vodi ih preko granica izdržljivosti. Dovodi do suza ali i smijeha.
Odnos nogometne igre i kondicije
Gledamo li nogomet na potut Rymonda Verheijena onda ćemo vidjeti da se igra satoji od tri segmenta komunikacije, donošenja odluka i egzekucije. Vidimo li nogomet tako i nazivamo li nogometne elemente tim riječnikom nemamo logično je da ćemo nogometaše ocjenjivati tako da im dajemo ocjenu iz tih elemenata. Pitat ćemo se kako igrač komunicira sa ostatkom grupe? Koliko su mu dobre odluke na terenu? Da li je njegova egzekucija u skladu sa željenim?
Cilj treninga je izvući maksimum iz igrača. Nizanjem krugova oko igrališta igrači pretrče određenu udaljenost. Igrajući nogomet također mogu pretrčati istu tu udaljenost. Uz to su vježbali i druge vještine. Recite mi nije li onda trčanje bez lopte gubljenje vremena?
Raymond Verheijen
Sukladno time treneri će programirati treninge. Ciljevi treninga će biti konkretni. Želim da igrači poprave komunikaciju u fazi napada na krilu. Nogometna igra i njezini djelovi su polazišna točka. Kondicija je u službi nogometne igre. Nogometaš podiže kondicijske sposobnosti kako bi podigao razinu nogometne igre. U tom vidu kondicijski trening je unčikovit ako se radi kroz nogomet.
Zaključak
U hrvatskoj malo tko gleda na nogomet kroz okvire Rymonda Verheijena. Obično se na nogomet rastavlja na taktiku, tehniku i kondiciju itd. To je klasičan pogled uvriježen na našim školama i fakultetima. Ljudi se drže njega jer im je poznat.
Ne tvrdim da bi svi trebali gledati jednako na nogomet kao što tvrdi Verheijen. Svaka perspektiva ima svoje prednosti i nedostatke. Pogrešno je tvrditi da je Verheijen sasvim u pravu ili u krivu. Ono što je dobro je gledati na nogomet iz više perspekitiva i razumjeti ih.
To je dobro iz razloga što ćemo lakše riješiti probleme sa djetetom u igri. Nogomet je puno kompleksniji nego što mislimo. Ako igru podjelimo na tehniku, taktiku i kondiciju probleme ćemo riješavati odvojeno. Kroz trening taktike, kondicije ili tehnike. Ponekad je takav pogled upravo potreban za riješavanje određenih problema.
Ako s druge strane gledamo igrača kao sustav na kojeg utječu i tehnika, kondicija, taktika, psihologija i sociologija onda se granice između taktike i tehnike tope. U tom slučaju ocjenjujemao komunikaciju, donošenje odluka i egzekuciju. Rezultat je da treniramo neke druge stvari.
Djeca koja treniraju po ”football action” modelu nemaju bolju tehniku od drugih nogometeša, niti imaju bolju kondiciju.Ona bolje komuniciraju sa drgima na terenu, donose kvalitetnije odluke i lakše realiziraju ciljeve u nogometnoj igri.
Kompleksnije i složenije je trenirati komunikaciju, donošenje odluka i egzekuciju od tehnike i taktike. Teže ga je razumjeti i prihvatiti. Ono što će se svi pitati da li Verhijenov pogled daje bolje rezultate? Odgovorit ću na to da daje drugačije rezultate. Djeca koja treniraju po ”football action” modelu nemaju bolju tehniku od drugih nogometeša, niti imaju bolju kondiciju.
Ona bolje komuniciraju sa drgima na terenu, donose kvalitetnije odluke i lakše realiziraju ciljeve u nogometnoj igri. Također mogu zadržati kvalitetu izvedbe duže od ostalih. Ne želite li upravo to za vaše dijete kad igra nogometnu utakmicu? Ako želite pronađite materijale i snimke Rymonda Verhijena na internetu i trenera gleda na nogomet iz nove , vjerujem šire perspektive.
