”Dragane, ajmo Dragane….Draganeeeeeee!”
Limeni
Možda ste već naišli na izraz ‘joystick trener”, ali niste sigurni što on zapravo znači. U ovom tekstu bavit ćemo se različitim stilovima vođenja nogometnih utakmica koje koriste treneri, razmatrajući kako se ti stilovi razlikuju i koje posljedice sa sobom donose. Posebno ćemo se usredotočiti na stil aktivnog trenera, koji neprestano daje upute igračima s linije igrališta.
Ovaj tip trenera, koji svoje ekipe vodi uživo, slično igračima Playstation videoigre ‘FIFA’, nazivamo joystick trenerom. Iako mnogi poštuju i cijene rad ovakvih trenera zbog njihove visoke energičnosti i angažiranosti, u ovom članku ćemo istražiti je li takva metodologija prikladna za mlade nogometaše.”
Opis ”Joystick trenera”
Joystick trener je osoba koja obiluje energijom. Svaki trening i utakmica za njega su prilika za ulaganje cijelog srca. Disciplina, red i poredak njegovi su temeljni postulati, zbog čega održava strogu kontrolu nad urednošću svlačionice, međuljudskim odnosima unutar ekipe, i, konačno, taktikom na utakmicama.
Ovaj zadatak je zahtjevan, posebice u pogledu očuvanja discipline među nogometašima unutar kaotičnog svijeta nogometne igre. Teško je održavati kontrolu nad vlastitim emocijama i reakcijama, a kamoli nad igračima, sucima i gledateljima. Nepredvidivost nogometne lopte, koja je okrugla s razlogom, dodaje draž igri.
Za joystick trenera, međutim, takva nepredvidivost, nered i anarhija su neprihvatljivi. On je izrazito autoritativan i krut, boreći se protiv konfuzije s pravilima i zakonima. Uvjeren je da se nogomet uči kroz disciplinu te da se mladi igrači trebaju fokusirati na izvršavanje naredbi.
Ako trener kaže ‘lijevo’, igrači bez pogovora trebaju trčati, dodavati loptu ili gledati na lijevu stranu. Svojom čestom interakcijom s igračima, bilo svjesno ili nesvjesno, on od njih zahtijeva da isključe vlastite misaone procese i usredotoče se isključivo na njegove naredbe i glas.”
Kako joystick navigiranje igračima utječe na učenje?
Zakida igrače u učenju
Zajedničko uspješnim poduzetnicima, bankarima, trenerima i sportašima je kontinuirano donošenje više dobrih, nego loših odluka. Nitko od njih nije se rodio pametan, odnosno uspješan. To je vještina koju su učili kroz život, najčešće na vlastitim greškama.
Elon Musk postao je najuspješniji čovjek današnjice kroz predan rad, ali i uz uspone i padove. Hodajući na rubu bankrota, preispitivao je svoje odluke. Eliminirao je pogreške i nastavio dalje. Slično je i s nogometašima. Klinci igraju, nešto naprave, analiziraju odluku i nastavljaju ponavljati ono što je bilo dobro. Zato je potrebno toliko vremena za usavršavanje neke vještine. Tih famoznih 10 000 sati.
Svaki put kada trener donese odluku umjesto igrača, nogometaš je uskraćen za učenje. Što više odluka trener donosi umjesto igrača, to će igrač sporije učiti. To usporava njegov napredak jer igrač ne može znati igra li dobro, odnosno donosi li prave odluke ako su te odluke nametnute.”
Sputava kreativnost
Ako bismo samo kopirali, ne bi bilo evolucije. Što je manje pogrešaka u kopiranju, to je razvoj sporiji. Uzmimo za primjer viruse i bakterije koji se doslovno kopiraju staničnom diobom. Evolucija se ubrzala kada je ostavljeno više prostora za mutacije, kao što je slučaj sa spolnom oplodnjom.
Sve na svijetu evoluira, od svemira do čovjeka, pa čak i čovjekovi izumi poput televizije ili nogometa. Ako nogomet evoluira brže od igrača, tada će igrač postati neupotrebljiv za igru, slično starom fosilu. Robert Prosinečki danas ne bi bio najskuplji mladi igrač svijeta. Uvjeti na terenu su se promijenili. Messi je jedinstven, ali budućnost ga neće trebati, kao ni Ronaldinha ili Ronalda. Nogomet traži originalnost, igrače koji će igrati i razmišljati na način koji se ne može ponoviti. ‘Bolje loš original nego dobra kopija’ je moto pravog trenera.
Joystick trener stvara odlične kopije. On kopira svoj način razmišljanja, odnosno zahtjeve koji su se upotrebljavali jučer, a ne danas ili koji će se upotrebljavati sutra. Nitko ne zna kako će se nogomet igrati u budućnosti, jer tu Vangu još nismo sreli. Nogomet budućnosti izmislit će današnji klinci, kojima se ostavi prostor za kreativnost. Treba pustiti dijete da proba nešto novo.
Prevelika disciplina ubija kreativnost kod mladih nogometaša na dva načina: ili im se ne dopušta razvijati vlastitu kreativnost neprestanim uputama, ili su neshvaćeni jer igraju nogomet budućnosti koji se ne uklapa u standarde joystick trenera. Bilo kako bilo, istinski talenti mogu najviše patiti pod palicom joystick majstora. Svaki talent je vrijedan, mnogo vredniji od takvog trenera.
Prevelika disciplina ubija kreativnost kod mladih nogometaša na dva načina: ili im se ne dopušta razvijati vlastitu kreativnost neprestanim uputama, ili su neshvaćeni jer igraju nogomet budućnosti koji se ne uklapa u standarde joystick trenera.
Umanjuje samopouzdanje
Samopouzdanje ne pada s neba. Za njega ne trebaš raditi dobre stvari nego misliti da radiš dobro. Ako umisliš da si odličan imat ćeš samopouzdanje. Doduše bez pokrića što je opasno. Opasno je i to kada radiš dobre stvari ali ne znaš da ih radiš dobro. Onda će ti samopouzdanje pasti. Pogotovo je ovdje stvar kod djece koja su psihički nezrela i manje svjesna.
Imamo li trenera koji komentira svaki potez onda to nije dobro. Taj je sklon djetetu na nos nabiti svaku pogrešku pa čak i onu banalnu. Ako znamo da je nogomet igra pogrešaka i da pobjeđuje ona ekipa koja napravi manje pogrešaka onda su djeca uz joystick trenera u velikom problemu.
Taj bi mogao uništiti samopouzdanje i ”top talentu”. Bombardiranje s ”zašto nisi ovo- nego ono” ubija u pojam većinu djece. Kako mozak bolje pamti kritiku on dođe doma s utakmice obilježen sa stotinu pogrešaka u šezdeset minuta. To je prevelik teret za samopouzdanje mladih igrača. Sve što misli da je napravio dobro može se istopiti pod nekoliko nesmotrenih kritika.
Posljedicu koju nakon sebe ostavlja joystick vođenje utakmice su igrači koji se boje donijeti samostalno odluku. Oni nemaju samopouzdanja da u teškim trenucima preuzmu odgovornost. Upravo je to odluka velikih igrača i kapetana. Vjera u sebe i svoje sposobnosti te prihvaćanje pogreške kao nečeg normalnog u svijetu sporta.
Imamo li trenera koji komentira svaki potez onda to nije dobro. Taj je sklon djetetu na nos nabiti svaku pogrešku pa čak i onu banalnu.
Zaključak
Joystick treniranje može biti efektno i pozitivno kada učimo nekoga pjevati. Pjesma je strukturirana i u njoj nema mjesta za konfuziju. Slijedi se nota za notom, a glas ih mora pratiti. Mentor u pjevanju ne smije dopustiti da njegov učenik ponavlja pogrešne tonove, već ga mora vraćati i ispravljati.
Međutim, nogomet nije poput pjesme. On je kaotičan i nepredvidiv. Za razliku od pjevanja, nogometaši ne znaju koja će biti sljedeća ‘nota’, već se moraju brzo prilagođavati situaciji. Nogometna vještina ocjenjuje se brzom prilagodbom, odnosno kvalitetnim odgovorom na nepredvidivo.
Joystick navigiranje igračima od strane trenera može ograničiti njihovu sposobnost za samostalno donošenje odluka, sputati kreativnost, usporiti razvoj kognitivnih vještina, umanjiti samopouzdanje i povećati stres kod nogometaša. Sve su to stvari koje treba izbjegavati. Ako vaše dijete ima takvog trenera, onda je to problematično, kao što je problematično i za trenera koji neće moći razviti svoj potencijal ako ne promijeni pristup.