”The measure of intelligence is the ability to change.”

Albert Einstein

Nogometna inteligencija je primarna vještina u nogometu. Ona bi trebala biti centar podučavanja nogometa oko kojeg se razvijaju ostale vještine. Ipak mnogi ne mogu objasniti ili definirati nogometnu inteligenciju. U tom slučaju ne mogu kvalitetno procijeniti nogometaša te ocijeniti njegovu igru. To može biti problem kod roditelja ili trenera.

Što je to inteligencija?

Inteligenciju možemo opisati na stotine načina. Tu možemo pronaći brdo definicija inteligencije. Također možemo govoriti o 7 vrsta inteligencije Howarda Gardnera uključujući lingvističku, logičko-matematičku, prostornu, kinestetičku, glazbenu, interpersonalnu, intrapersonalnu i prirodnu.

Sve one su važne kako bi se razumjela inteligencija o nogometu. Ipak da skratim članak, prijeći ću na bit, odnosno nogomet. Ukratko nogometna inteligencija je sposobnost igrača da se prilagođava na nove situacije, učenja, rješavanje problema, razumijevanja i primjene naučenog.

Naravno da je razumijevanje apstraktnih pojmova dio opće inteligencije koja utječe na nogometnu, ali ću fokus prebaciti na ono što se događa na terenu za vrijeme utakmice. Za to ću koristiti primjer iz trenerske prakse u radu s mladim nogometašima.

Primjer iz prakse

Djeca do dvanaeste godine su obično fokusirana na individualna rješenja problema ili suradnju s jednim od suigrača. Oni koji u ranoj dobi shvaćaju modele grupne igre su napredni igrači.

U vježbi na primjeru je bio cilj proširiti percepciju igračima tako da u rješavanje problema uključe dodatnog trećeg igrača.

Vježba prikazuje nogometnu igru 4+1(vratar)+1(joker). Igralište je podijeljeno u tri dijela – dva vratarska prostora i središnji prostor za igru.

U toj igri su postavljena 3 važna pravila:

1) Igrači ne smiju dodati loptu igraču od kojeg su dobili
2) Lopta se mora dodati igraču u vratarski prostor iz prve
3) U vratarski prostor smije ući samo jedan napadač nakon što mu je upućena lopta. (braniči ne smiju ulaziti u prostor)

Ako se analiziraju pravila može se zaključiti sljedeće:

– Svaki igrač u trenutku primanja lopte mora razmišljati o trećem igraču (prvi je dodavač br. 4, drugi je primatelj br.2)
– Svi ostali igrači (vratar, joker, br. 3 i br.4) su primorani reagirati unaprijed tako da predviđaju poteze unaprijed i stvaraju prostor za primanje lopte
– Jedini način da se postigne pogodak, odnosno izigra protivnička obrana je koordinirana suradnja 3 igrača

Za ispunjenje ovog zadatka. Je potrebna inteligencija- nogometna inteligencija.

Kako se manifestira nogometna inteligencija?

Prilagođavanje na novu situaciju

Inteligentan nogometaš će se brzo prilagoditi na novonastale uvijete odnosno pravila. Momentalno će se adaptirati na nove načine kreiranja prigoda za gol bez obzira na to što ih prije nije koristio odnosno razmišljao o njima. Tako će umjesto driblinga i dvostrukog proigravanja koji traže drugačiji pristup problemu u relativno kratkom vremenu prilagoditi svoju igru novim pravilima.

Mijenja stil igre ovisno o

– Terenu za igru (vlažan/suh, širok/uzak)
– Vrsti obrane (zonska/presing, duboka/plitka)
– Taktičkim zahtjevima
– Rezultatu

Prilagođavanje na nova učenja

Kroz prikazanu vježbu igrač uči kroz osobno iskustvo korigirajući se kroz pokušaj i pogrešku. Također igrač uči na implicitan način. On ne razmišlja o ”igri na trećeg čovjeka” ili ”kretanju bez lopte”- njemu je cilj pobijediti kroz nova pravila i restrikcije. Posljedica toga je da će korigirati svoj način kretanja i razmišljanja.

Inteligentan igrač nema problema prihvatiti ovakav način učenja. Kod drugih igrača bi se moglo doći do otpora. Neki su naučili da im se daju specifične upute (gdje kad i kome dodati loptu) pa mogu djelovati izgubljeno.

Uči kroz:
– Osobno iskustvo (eksplicitno/implicitno, eksperimentiranje)
– Gledanjem drugih
– Kroz savjete trenera
– Čitanjem literature

Rješavanje problema

Problemi se mogu rješavati na više načina. Inteligentni nogometaši odabiru optimalan put, koji odgovara određenoj situaciji. Drugi igrači upotrebljavaju uvijek isti ključ za sve brave, ili imaju više ključeva, ali ne znaju kojeg bi izabrali.

Na vježbi iz primjera trener daje igračima sutuaciju da usvoje ”novi ključ” za otvaranje protivničke obrane. Ključ je skriven, te ga oni trebaju pronaći i naučiti kako ga upotrebiti. Igrači nisu toga svjesni. Svjesni su samo restrikcija u igri koji ih guraju u novi problem koji vodi prema jednom rješenju.

Nogometaši koji su se naučili služiti samo jednim principom, recimo driblingom će se naći u problemu. Njihov karakter će ih priječiti da prilagode stil igre. U tom slučaju neće imati široku lepezu rješenja. Njihov prostor djelovanja bit će skučen i siromašan.

Probleme rješava
– Kroz širok repertoar taktičkih elemenata (individualno/kroz suradnju)
– Izabiranjem optimalnog načina (povlačenje/namještanje zaleđa, prilaz prema lopti/osvajanje prostora iza obrane)

Inteligentni nogometaši odabiru optimalan put, koji odgovara određenoj situaciji. Drugi igrači upotrebljavaju uvijek isti ključ za sve brave, ili imaju više ključeva, ali ne znaju kojeg bi izabrali.

Kako je nogometna inteligencija povezana s učenjem nogometa?

Inteligencija je nešto s čime se rađamo. Kada dođemo na svijet dolazimo s različitim predispozicijama. Neko ima veći potencijal za učenje, odnosno veću inteligenciju od drugoga. No važno je naglasiti da se nitko ne rađa kao nogometaš. Zdravu djecu, koja su prosječne inteligencije genetika ne brani da nauče nogomet.

Do prvog razreda ili nogometnog treninga neka djeca će izgubiti veći broj neurona i sinapsi koje su zadužene za pokrete. Druga će ih učvrstiti. Ona djeca koja su imala poticajnu okolinu u prvim godinama života će se isticati među vršnjacima koji su se manje kretali.

Ta djeca će imati veću kinestetičku inteligenciju te u kombinaciji s ostalim tipovima inteligencije će lakše i brže učiti igrati nogomet.

Inteligencija pomaže djeci da brže uče nogomet, ali i obrnuto. Kvaliteta nogometnog treninga može podići nogometnu inteligenciju.

Što je s djecom koja zaostaju?

Inteligencija pomaže djeci da brže uče nogomet, ali i obrnuto. Kvaliteta nogometnog treninga može podići nogometnu inteligenciju. Imamo li dva djeteta od kojeg prvo dolazi na trening s određenim prednostima, one te prednosti može izgubiti kroz vrijeme.

Nogometna edukacija traje više od deset godina. Postavimo li sasvim prosječnu djecu u dobar sustav rada koji će poticati njihov razvoj, odnosno inteligenciju imamo jako dobre izglede da ta djeca izađu iz nogometnih škola kao fantastični mladi nogometaši.

Wunder-kid ima male izglede ostvariti svoj potencijal ako ga se zanemari kroz treninge. Jedna dekada je zaista dug period, pogotovo u vremenu dok djeca sazrijevaju.

Ovdje sam naveo dva ekstremna primjera. U većini slučajeva imamo dva puta prema uspjehu. Malo iznad prosječne nogometaše s odličnim uvjetima i talentiranu djecu s lošijim radom koji moraju kompenzirati na druge načine.

Postavimo li sasvim prosječnu djecu u dobar sustav rada koji će poticati njihov razvoj, odnosno inteligenciju imamo jako dobre izglede da ta djeca izađu iz nogometnih škola kao fantastični mladi nogometaši.

Zaključak

U hrvatskoj se rađa sve manje djece. Također imamo tendenciju rasta urbanih sredina. Manje djece u prirodi, parkovima, igralištima. Više u stanovima pred ekranima. To nam govori da će sve manje djece dolaziti na prve treninge sa ”nogometnom inteligencijom”.

Rješenje je podizati kvalitetu nogometnog sadržaja na treninzima. Kad već nemaju kvantitetu i veliku količinu iskustva, mladim nogometašima je nužna kvaliteta. Zbog toga je potrebno modernizirati naš nogometni sustav, koji ruku na srce, zaostaje za drugim razvijenim sustavima.

Za roditelje je važno znati da se na nogometnu inteligenciju može utjecati. Teško ćemo nekoga napraviti nesposobnijim nego što je. Ali se djecu može napraviti iznimno sposobnima za nešto što trenutno nisu.

Bilo da imate nogometnog genijalca ili samo entuzijasta, posvetite mu vrijeme i pronađite mu razvojnu sredinu.