Brinem se o sebi svaki dan. Morate ostati fokusirani, dobro trenirati, oporavljati se, dobro jesti i dobro se odmarati. To je razlog zašto mislim da još uvijek sam u stanju igrati na razini na kojoj sam igrao ove godine.

Luka Modrić

Gledajući djecu na nogometnim terenima možemo svjedočiti promjenama u izvedbi. Roditelji uviđaju kako se igra djece oscilira. Ponekad se dogodi da njihovom sportašu vikendima na utakmicama ne polazi za nogom ono što bez problema znaju izvesti.

Razloga za lošiju igru ima mnogo, ali mnogi za slabe rezultate u igri optužuju pad forme. Zbog toga smatram vrijedno objasniti što je to obično forma i kako ona utječe na najmlađe nogometaše.

Sportska forma

Jednostavnim rječnikom sportska forma je optimalno stanje treniranosti u kojem sportaš postiže najbolju izvedbu. Da bi se postigla najadekvatnija igra na nogometnom terenu organizam sportaša treba biti dobro organiziran. Svi sustavi koji djeluju na kvalitetu nogometne igre kao što su živčani, kardiovaskularni, mišićni, endokrini i drugi moraju biti dobro umreženi.

Možemo reći da je neki igrač dosegao sportsku formu kada je njegov organizam za vrijeme utakmice usklađen poput vrhunske filharmonije. Da bi nastup bio uspješan igračev organizam bi trebao moći udahnuti maksimalnu količinu kisika u jednoj minuti uz jako srce koje ga potjerati do mišića. Što je bolja opskrbljenost kisikom živčani sustav će raditi rasterećenije. Sportaš će biti vještiji.

Formu možemo opisati kao val. Ona nije trajna. Dolazi i odlazi u različitim amplitudama. Cilj treninga odraslih, zrelih sportaša je manipuliranje valom (formom). Programiranjem i planiranjem treninga trenerima je cilj postići da igrača pogodi vrhunac forme u onom trenutku koji mu najbolje odgovara. Osim toga cilj je da optimalno stanje utreniranosti traje što duže.

Tempiranje forme

U nogometu imamo predsezonu, sezonu i podsezonu. Od trenera se očekuje da forma pojedinaca prilagodi da najviše igrača bude spremno u sezoni natjecanja. Zbog toga se igrači opterećuju u predsezoni te im se namjerno ruše sposobnosti kako bi vrhunac forme došao u periodu kada se očekuju rezultati.

U tom procesu može doći do pogrešaka. Pretjerano opterećenje dovodi do kroničnog umora. U takvom stanju organizam neće moći doseći formu. Premorenim sportašima prijete ozljede i to one najteže prirode. Lom ligamenata koljena može biti koban po karijeru. Da bi se spriječile pogreške, odnosno ozljede potrebno je planirati treninge tako da se organizmu dopusti dovoljno vremena za oporavak. Rekuperacija se događa u pauzama između vježbi, te u vremenu između treninga.

Dječja tijela su specifična

Ono što mnogi ne shvaćaju da tijela djece i odraslih ne rade jednako. Dječji organizmi uzimaju energiju za rad drugačije od odraslih. Prije puberteta možemo zamijetiti da se nogometaši lakše i brže oporavljaju nakon utakmica. Za razliku od odraslih kojima trebaju puna tri dana za oporavak od jedne utakmice, početnici mogu igrati bez problema dvije utakmice u danu.

Početnici ili ona djeca koja pohađaju razrednu nastavu na utakmicama neće doživjeti ”zamor” materijala.

Za razliku od adolescenata, mlađa djeca ne mogu drastično utjecati na fizičku pripremljenost. Njihov organski sustav će se tek kasnije razviti pod utjecajem hormona u pubertetu.  Njihovi mišići su zbog fiziologije otporniji na upale. Teško da će neko dijete reći nakon sat vremena divljanja da ga bole noge. Prije će nastaviti trčati još jedan sat. Djeca lako nadomještaju energiju u mišiće, ali za razliku od odraslih ne mogu tako lako povećati mišićnu masu.

Mišići služe kao skladišta energije. Trening stimulira organizam da poveća energetska skladišta u mišićima. Starijim tinejdžerima je to važno. Bez povećanja zaliha energije u tijelu ne mogu biti brži, jači i kompetivniji.

Za razliku od adolescenata, mlađa djeca ne mogu drastično utjecati na fizičku pripremljenost. Njihov organski sustav će se tek kasnije razviti pod utjecajem hormona u pubertetu.

Iracionalan strah

Izostane li dijete tjedan ili dva s treninga nije toliko strašno. Desetogodišnjak će bez straha moći igrati utakmicu nakon što nije trenirao cijeli tjedan. I to da nitko ne primijeti. U istoj situaciji nogometaš senior bi se mogao ozbiljno ozlijediti. Jednostavno početnici nemaju velike amplitude u fizičkoj pripremljenosti.

Strah roditelja da bi dijete koje je početnik moglo ispasti iz forme je jednostavno neutemeljeno. Zdrav nogometaš koji ima poticajnu okolinu je uvijek u fizičkoj formi. Dovoljno je da provodi većinu vremena izvan stana ili kuće s društvom. Da se igra na otvorenom. U najgorem slučaju da izbjegava dugotrajno sjedenje i gledanje u ekrane.

Dijete može igrati slabije. Može trčati manje. Za lošije izvedbe se mogu kriviti različiti faktori poput viroze, nenaspavanosti, pretjeranog stresa i ostalih. Oni utječu više na sedmogodišnjaka nego sam trening. Opet mnogi roditelji iz neznanja upiru prstom u tjelesnu formu.

Važno je prepoznati prave uzroke

Kada pogrešno detektiramo problem onda ispravljamo krive drine. Roditelji mogu stvarati djeci dodatni pritisak da moraju više trenirati. Tako djeca neće igrati bolje nego bi mogla dublje potonuti. Zbog kojeg razloga mladi nogometaši igraju bolje ili lošije je uglavnom vezano za ono kako se osjećaju. Tjelesna snaga ne bi trebala biti prioritet. Na žalost još uvijek je kod mnogih roditelja, ali i trenera.