The real Universe is always one step beyond logic.

Franck Herbert

Primjena logike

Logika je segment filozofije. Ona nam pomaže u učenju kako bi na pravilan način došli do nekog uvjerenja, ideje ili spoznaje. Logika ima svoju povijest kroz poznate svjetske mislioce diljem svijeta. Tako da suvremena znanost leži na logičnim razmišljanjima koja dolaze iz Indije, Kine i drevne Grčke.

Danas se logika ima široku primjenu u društvu. Na njoj se temelje matematičke i informatičke discipline. Kroz logiku školujemo djecu i učitelje. Ljudi koji nisu savladali logiku izuzetno teško prolaze u obrazovanju i na tržištu rada.

Imamo li iskustvo, odnosno družimo li se s drugim ljudima shvatit ćemo da se svi ponašaju u skladu s osobnom logikom, ali se ne ponašaju u skladu s ponašanjem drugih. To je zato što pojedinci donose odluke na temelju prikupljenih podataka iz okoline. Što se naučimo bolje filtrirati bitne od nebitnih informacija to će naše odluke biti logičnije.

Logika nam je potrebna i u nogometu. Treneri uče nogomet na fakultetima mozgajući kako riješiti složene probleme. Jedan od tih problema je kako pomoći da djeca shvate što dublje nogomet u što kraćem periodu.

Nogometna igra ima svoje logičke postavke koje vrijede za sve:

• Kad imaš širinu imaš i dubinu
• Kad smo u posjedu lopte se širimo, u protivnom se skupljamo
• Najbolje rješenje s loptom je postići gol, drugo najbolje rješenje je asistirati za gol
• Lopta se dodaje od gola, ako ju ne možeš dodati prema golu
• Ekipa treba osigurati igraču s loptom dodavanje na lijevu i desnu stranu
• Ako ne možeš oduzeti loptu, uspori napad protivnika

Početnici ne vide logiku iza nogometa

Ljudi koji znaju igrati nogomet često zaborave sebe u vrijeme kada su oni učili nogomet. To vrijedi za trenere i roditelje. Zbog toga djeca često dobivaju logičke upute kako igrati nogomet. Početnicima se na razuman i logički ispravan način objašnjava kada da dodaju loptu, kad je vrijeme da napadnu protivnika, kako da se otkriju. Većina tih uputa je apsolutno točna.

Nakon takvih uputa često stižu razočaranja. ”Koliko puta sam ti ponovio da to ne radiš…”, ”Zar trebam objasniti tisuću puta?”- znamo čuti razočarani glas trenera. Netko će ustvrditi da to dijete jednostavno nije za nogomet i dići ruke od njega.

Djeca su itekako za nogomet, samo se treba korigirati način učenja. Do dvanaeste godine se kod djece razvija apstraktan način razmišljanja. Prije toga razmišljaju konkretno. U prijevodu početnici u nogometu od sedam ili osam godina uče na iskustvu. Iskustvo je konkretna situacija na terenu. Tek kad dožive dovoljan broj puta da pogriješe u obrani shvatit će kako korigirati grešku.

Uzalud im crtanje na ploči, pomicanje magnetića na tabli kad im je to preapstraktno. Ne mogu to preslikati na stvarnu situaciju. Apstraktni pojmovi su imaginarne stvari koje se ne mogu opipati rukama kao što je dubina i širina, dijagonala i paralela, linija zaleđa, otvaranje i sl.

Bez apstrakcije nema logike. Nogomet kod klinaca je prepun iracionalnih poteza. Oni ne razumiju zašto je napad najbolja obrana i da bez obrane nema napada. Ne shvaćaju zbog čega momčad izbacuje pojedinca i zbog čega je najbolji igrač onaj koji se prilagodi momčadi.

Slikovito objašnjeno; nogometna utakmica za većinu djece do dvanaeste godine izgleda poput snalaženja u džungli. Na prvoj utakmicama većina totalno izgubljeno trči po terenu za loptom. Neki ne znaju na koju stranu da napadaju. Trebaju im godine da se adaptiraju.

Pričanje o dijagonalama i paralelama, pokrivanju leđa i stvaranju prostora limačima je strano. To im neće pomoći. Jednako kao što ne bi pomoglo ni vama da vas netko spusti u srce Amazone i pri tome vam logički objasni principe preživljavanja. Ljudi koji žive ili plemena koja su živjela u prašumama se nisu služila logikom. Filozofi bi živjeli dan dva prije nego što bi ih ugrizao otrovan pauk, otrovali se gljivom ili se utopili u rijeci. Pismo i matematika su bili suvišni. Uzalud nam sve znanje ovog svijeta u divljini bi čimpanze preživjele puno duže nego skupina intelektualaca.

Djeci je potrebna igra i mašta

U prašumi moraš biti prisutan u trenutku. Gledati i slušati okolinu. Tu više pomažu instinkti i iskustvo. Puno se griješi, ali onaj tko preživi najteže postaje najjači. Početnici upravo uče na način kao plemenski ljudi. Uz puno iskustva i grešaka na svojoj koži. Treba ih pustiti da budu u ”džungli” bez puno ometanja. U protivnom ih vadimo iz trenutka. Također im treba dopustiti da griješe. Oni još ne mogu učiti iz tuđih grešaka. Nemaju sposobnost da se stave u vašu kožu. Mogu gledati na svijet samo kroz svoje oči.

Kad to znamo zaista nema logike ih primarno učimo kroz logiku. Postoji mogućnost da će se u ekipi naći igrač s rano razvijenom logikom. Pogotovo što se približavamo tinejdžerskim godinama. Njima ćemo se obraćati na drugačiji način. Ostalima se treba prilagoditi i spustiti na njihovu razinu. Klinci žive u pričama, gledaju crtiće i vjeruju u čarolije zubić vile.

Kad imate takvu djecu okanite se logike. Odbacite ploče s magnetićima i krede. Pričajte im o tome kako igranjem nogometa mogu postati nogometni čarobnjaci i princeze. Uvjerite ih da svaka lopta ima dušu i da voli kad se djeca igraju s njome. Da obožava da ju se žonglira. Dopustite im da maštaju i tepajte im kako će jednog dana postati najbolji na svijetu i osvojiti brdo zlata i srebra. To će im više pomoći od objašnjavanja što je zaleđe ili kad bi trebali dodati dijagonalnu loptu. Zar to nije svima logično?