Što su to nogometne pozicije?

Nogomet je igra u kojoj se suprotstavljaju dvije momčadi od jedanaest igrača na nogometnom terenu. Kako bi se mogla organizirati igra, svi nogometaši dobiju svoje uloge unutar ekipe. Tako pojedinci dobiju konkretne zadatke unutar igre, te polja za koja su odgovorni.

Pozicija igrača na samom terenu ocrtava dio igrališta za koje je igrač primarno odgovaran na utakmici. Desni branič će većinu vremena provesti uz desni rub igrališta. Osim toga pozicije nam govore odnose igrača- gdje se koji igrač treba nalaziti u odnosu na suigrače. Recimo u fazi ubrane ili napada centralni igrači bi se trebali nalaziti između braniča i napadača.

Prije početka utakmice trener podjeli jedanaest pozicija igračima koji istrčavaju na teren. Njih nazivamo početnom postavom. Na televiziji, prije utakmice, se obično grafički prikazuju pozicije igrača u fazi napada. To je popularan, ali nepotpun prikaz. U običajno je da svaki igrač ima dvije pozicije. Jedna se odnosi za fazu napada, druga se odnosi za fazu obrane.

Koje su pozicije u nogometu?

Nogometne pozicije se dijele na tri glavne – obrambenu, veznu i napadačku. S tim da je vratar obrambeni igrač ali ga zbog svojih karakteristika možemo staviti u posebnu skupinu igrača. Osim glavnih podjela postoje i podjele unutar te tri glavne. Tako da imamo centralne i bočne obrambene igrače. Centralni braniči se mogu pak podijeliti na različite tipove po stilu igre.

Podjela nogometnih pozicija

Vratar

je najspecifičnija nogometna pozicija. On je jedini igrač koji može igrati s rukama unutar linija nogometnog igrališta. Hvatanje ili odbijanje nogometne lopte mu je dopušteno uz ograničenja. Smije igrati s rukom samo unutar kaznenog prostora. Također ne smije uhvatiti loptu u ruke ako mu je loptu s namjerom odigrao njegov suigrač.

To ga ne sprječava da izlazi izvan šesnaesterca. Dok se nalazi izvan tog prostora za njega vrijede ista pravila kao što imaju njegovi suigrači. Ne smije igrati s rukama, ali zato može postići pogodak.

Obrambeni igrači

Centralni braniči

Centralni braniči su dva središnja igrača u obrambenoj liniji s četiri igrača. U tom slučaju imamo lijevog centralnog i desnog centralnog braniča.

U obrambenoj liniji s tri ili pet braniča imamo tri centralna braniča. Centralni branič koji je okružen s druga dva braniča može igrati ulogu ”libera”. To je talijanska riječ za slobodnog igrača koji striktno ne čuva protivničke napadače nego prostor iza leđa svojih suigrača. U modernom nogometu je to rijetkost.

Glavna zadaća centralnih napadača je spriječiti udarac po golu. Od tuda im naziv ”stoperi”. Da bi to postigli moraju se boriti protiv napadača. Oni bi trebali biti nadmoćni u dvobojima na travi, ali i u zraku. Zbog toga se oni ističu kao najkorpulentniji i najsnažniji igrači u ekipi. Gotovo da se ne može naći branič ili stoper koji je prosječne visine.

Bekovi

Bočni igrači u zadnjoj liniji nazivamo bekovima. Oni pružaju pomoć centralnim braničima, ali se za razliku od njih puno češće sudjeluju u akcijama na protivničkoj polovici. Oni se kreću uz aut linije.

Postoje tipovi bekova koji su svojim karakteristikama sličniji centralnim braničima. Njih zovemo defenzivnim bekovima jer su bolji u obrambenim zadaćama.

Drugi tip bekova su krilni bekovi. Oni su sličniji veznim igračima i krilima. Njih prepoznajemo po dobrom ubačaju i driblinzima.

Karakteristično za bekove je da im je potrebna brzina i izdržljivost. Oni su ti koji osvajaju prostore na boku, istrčavaju kontre ili zatvaraju prostore iza leđa centralnih braniča. Bekovi su igrači koji troše najviše energije na utakmici, pogotovo oni koji vole napadati.

Vezni igrači

Veznjaci su igrači koji se nalaze između dvaju linija. Oni su spona između obrambene linije i napada. Za razliku od obrambene linije igrači u veznoj liniji ne moraju biti u paralelnom odnosu. Zapravo, zbog lakše organizacije igre veznjaci su često raspoređeni tako da su jedni malo ispred drugih.

Različitost osobina, uloga i pozicija veznih igrača nam daje više podjela. Uloga veznih igrača je široka. Ipak najvažniji zadatak veznog reda je organizacija igre svoje ekipe i destrukcija igre suparnika. Tip veznog igrača se osim pozicije na terenu razlikuje u omjeru organizacijskih i destrukcijskih sposobnosti. Da li neka sposobnost odskače ili su izbalansirane.

Za vezne igrače nije toliko važna podjela po poziciji koliko je važna podjela po tipu igrača. U odnosnu na položaj na terenu vezne igrače možemo podijeliti na:

Centralni vezni igrač – pozicioniran u središnjici terena
Lijevi ili desni vezni igrač (osmica)- nalaze se lijevo ili desno od centralnog igrača
Povučeni (defenzivni vezni igrač ili šestica) – iza veznih suigrača u međuprostoru između vezne i obrambene linije
Istureni vezni igrač (ofenzivni vezni ili desetka)- ispred suigrača iz vezne linije u međuprostoru između veze i napada
Krilni vezni igrač – ofenzivni vezni igrač smješten lijevo ili desno uz rub igrališta

Što je to playmaker u nogometu?

Playmakera nazivamo veznog igrača koji ima visoke sposobnosti kreiranja nogometne igre. Drugi nazivi za playmakera je organizator igre ili kreativac. Njega se prepoznaje po vještini primanja i dodavanja lopte. On je kadar primiti loptu okružen protivnicima i predati je najbolje pozicioniranom igraču. Zbog toga sudjeluje u velikom broju akcija na svim dijelovima terena.

Njegova dodavanja su usmjerena iza leđa protivničkih linija što rezultira razbijanjem protivničke obrane. Iznimno je teško igrati protiv ekipe s takvim igračem. Opet momčad s playmakerom je ovisna o pojedincu više što je stvara ranjivom u slučaju da se igrač ozlijedi ili da ga protivnici uspiju neutralizirati.

Playmakera se obično stavlja na centralne vezne pozicije. Zbog njegove vizije on se odlično snalazi u međuprostorima gdje ga je teško čuvati. Tako da imamo dvije vrste playmakera. Onoga koji igra između obrambene i vezne linije na poziciji povučenog veznog igrača ili ”šestice”. Drugi je ”desetka” koji operira između vezne i napadačke linije.

Klasični primjeri ”playmakera” kao šestice su Talijan Andrea Pirlo i Španjolac Sergio Busquets. Najbolji kreativci na desetkama su Argentinac Maradona ili Zinedine Zidane.

Napadači

Napadači su igrači koji prvenstveno trebaju postizati pogotke. Preciznost u pogađanju protivničkog gola, brzina kako bi se umaklo protivničkim braničima, raznolikost driblinga i ostalih nogometnih varki, te sposobnost ubacivanja u prostore iza leđa obrane izrazite su karakteristike napadača.

Kao i na drugim pozicijama ovisno o fizičkim faktorima i vještinama postoji više tipova napadača. Zajedničko im je to da se oni nalaze u napadačkoj liniji koja je najbliža protivničkom golu. Kako su oni najudaljeniji od svog gola, mogu računati na najmanju podršku od svojih suigrača.

Često su brojčano nadjačani protivnicima što njihov posao čini najtežim. Napadače ne treba žaliti zbog toga. Oni su ti koji su najčešće na naslovnicama, imaju naviše individualnih nagrada i najveće honorare.

Tipovi napadača

Centralni napadač

Napadača koji zauzima mjesto u sredini navale zovemo još i ”devetka” u taktičkoj analizi ili ”špica” u narodnom žargonu. Njegov zadatak je nadmudriti i preduhitriti centralne braniče. To može napraviti na nekoliko načina. Brzi igrač će pobjeći iza leđa obrane. Visok jak i korpulentan napadač će nadskočiti braniča ili se tijelom ”izgurati” za prostor i priliku za gol. Osim toga centralni napadač se može koristiti vještinom u baratanju s loptom i tako zavarati protivnika.

Centralni napadač mora imati je sposobnost da primi loptu iza leđa protivnika. To postiže brzinom, kvalitetnim kretanjem i čitanjem igre. Ili da primi loptu pod pritiskom protivnika s leđa. Za to mora biti vješt u čuvanju. Ono što je najvažnije nakon što primi loptu treba biti precizan u postizanju pogotka.

Krilni napadač

Krilne pozicije su stvorene za brze igrače i driblere. Na krilima ima najmanje gužve i naviše prostora. Krilo bi trebalo biti hrabro i koristiti situacije kako bi kroz brzinu ili dribling napadalo prazne prostore iza protivnika. Krilni igrači bi trebali biti precizni u ubačajima. Osim postizanja pogodaka od njih se očekuje da lopte dostavljaju igračima u centralnim pozicijama.

Taktičke pozicije za krila su 7 (desno krilo) i 11 (lijevo krilo). Običaj je da dešnjak igra na poziciji desnog krila, dok se ljevak postavlja na lijevo krilo. To ne mora uvijek biti slučaj. Neki treneri igraju s krilima na suprotnim stranama.

Što su taktičke linije?

Ekipe u nogometu napadaju i brane se organizirano. Za kvalitetnu igru je važna uigranost cijele momčadi koja se dijeli u tri grupe- obranu, vezni red i napad. Obrambena linija je skup igrača koji su vertikalno poredani te se nalaze najbliže vlastitom golu.

Ispred njih u vertikalnom odnosu se nalazi vezna linija. Najbliže protivničkom golu je napadačka linija. U njoj su obično napadači i krilni igrači.

Broj linija može varirati. Od najmanje tri linija, pa do pet. Vezni igrači mogu napadati i braniti se u jednoj, ali i u dvije linije. To ovisi o taktičkoj postavci. Jednu liniju obrane ili napada može sačinjavati samo jedan igrač.

Što je nogometna formacija?

Taktičke linije su dio nogometne formacije momčadi. Ako je ekipa posložena da u obrambenoj liniji ima četiri igrača, veznoj tri i napadu tri onda za nogometni kolektiv možemo reći da igra (napada) u sustavu 4-3-3. Preciznije bi bilo napisati 1-3-3-4 jer se jedinica referira na vratara. On je jedinstven i zaseban dio nogometnog sustava.

Formacija nam govori kako su igrači raspoređeni po terenu, odnosno koje su im uloge. Imamo li jednog usamljenog napadača od kojeg se očekuje da se sam izbori za prilike ili su u pitanju tri napadača koja bi trebala surađivati? Također u njemu iščitavamo u kojim su odnosima skupine igrača. Ako imamo samo tri vezna igrača u sustavu onda je za očekivati veći angažman napadača u fazi obrane.

Koje vrste nogometnih sustava imamo danas?

Danas imamo nekoliko sustava koji se koriste. Navest ću neke s najosnovnijim njihovim karakteristikama.

Ovo su najčešći sustavi:

4-3-3 Snaga sustava leži u trojci napadača i dvojci ofenzivnih veznih igrača. Često ga koriste napadačke ekipe.

4-4-2 Jednostavno ga je uigrati, s njim se može dobro pokriti prostor u fazi obrane.

3-5-2 Tri braniča i pet veznih igrača u sredini terena omogućuje lakšu izgradnju napada i veću otpornost na pritisak

3-4-3 Ofenzivna i dinamična formacija koja zahtjeva odlične igrače u igri 1na1

4-2-3-1 Prednost ove taktike je što momčadi imaju stabilnu i čvrstu sredinu terena

Koji je najbolji nogometni sustav?

Ne postoji generalno najbolji nogometni sustav. Svaki sustav ima svoje prednosti i nedostake koje protivnik može iskoristiti. Sustav 1-3-5-2 ima više igrača u veznom redu od sustava 1-4-3-3 i lakše organizira napad na svojoj polovici. Međutim u odnosu na sustav 1-4-3-3 ranjiv je u tranziciji i na krilima. Zbog toga ima toliko različitih sustava. Ono što u jednoj utakmici se može pokazati kao dobitni sustav u drugoj utakmici može biti potpuni promašaj.

Unčikovitost sustava ovisi o protivniku. Koliko je jak i pripremnjen protivnik u odnosu na naš sustav? Koliko efikasno koristi nedostake našeg sustava?

Ono što treba naglasiti da sam sustav ne određuje način na koji će ekipa igrati. Sustav sa jednim napadačem može proizvesti više prilika i biti otvoreniji od sustava sa tri napadača. Dvije ekipe mogu imati različit pristup unutar istog sustava. Jedna visoko napada i želi veliki posjed lopte, druga se ekipa prepušta loptu i posjed protivniku.

Sustav će dobro funkcionirati ako se ostvari kvalitetna suradnja kroz pojedince i linije unutar njega. Kako reagira napadač kada njegov vezni igrač ima loptu? To se postiže kroz uigrane principe ponašanja igrača na terenu. Princip je da napadač prilazi po lotu ili napada prazan prostor iza obrane. U tome ima ulogu trener čiji je zadatak stvoriti igračima navike koje će dovesti do terenske nadmoći.

Tko i kako bira sustav igre ili formaciju?

Obično je trener taj koji je odgovoran i bira glavni sustav igre. On sa sobom može donijeti ili implementirati sustav kojeg preferira. Jose Mourinho gotovo uvijek koristi sustav 1-4-2-3-1. On ga je koristio s više ili manje uspjeha u Realu, Manchester Unitedu i Romi.

U sredinama koje imaju svoj razvijen sustav kao što je Nizozemska protežira se da svi igraju u sustavu 1-4-3-3. To se odnosi na sve klubove u ligi, omladinski pogon i nacionalnu reprezentaciju. Zbog je Louis van Gaal, usprkos trećem mjestu s Nizozemskom reprezentacijom u Brazilu 2014. bio kritiziran. Na kraju je odstupio s mjesta izbornika, jednim djelom jer zamijenio sustav i igrao s 1-3-4-3 .

Zaključak

Nogometna momčad se slaže tako da se odredi sustav igre. Sukladno sa sposobnostima nogometaša s kojima se raspolaže pronađe im se pozicija unutar sustava. Kako bi sustav funkcionirao potrebna je suradnja unutar triju linija u sustavu- obrambene, vezne i napadačke.

Cilj nogometnog sustava je dominacija igrom. Ona se očitava u omjeru između dobivenih i izgubljenih duela, ostvarenih i presječenih dodavanja, vremenu povratka lopte i dužinom posjeda protivnika, stvorenih prilika između ekipa i drugih. Što je veća dominacija to raste vjerojatnost za pobjedom. Zanimljivost nogometne igre je da se ne mora dominirati kroz igru kako bi se ostvarila pobjeda.

Različiti sustavi nude drugačije pozicije. U nekim sustavima nemamo bekove, u drugima krila ili ”desetku”. Zbog toga igrači koji su korisni jednom treneru u jednom sustavu nemaju toliko vrijednost u momčadi koja igra drugim sustavom. Dobro krilo ne može biti jednako efikasno na poziciji centralnog napadača.

Tu dolazi do dileme da li prilagoditi sustav postojećim igračima ili dovesti u ekipu igrače koji se uklapaju u sustav igre? Odgovor je u većini slučaja kompromisan. Obično se trener u nekoj mjeri prilagodi momčadi, dok se jedan dio igrača adaptira sustavu.