1. UVOD
2. PODJELA ŠKOLE NOGOMETA PO STUPNJEVIMA ŠKOLOVANJA
3. RAZLIKE IZMEĐU AMATERSKE I PROFESIONALNE ŠKOLE NOGOMETA
4. RAZLIKE IZMEĐU PRIVATNE AKADEMIJE I ŠKOLE NOGOMETA UNUTAR KLUBOVA
5. ŠKOLOVANJE UNUTAR AKADEMIJE
6. USTROJ ŠKOLE NOGOMETA I NJEZINI ZAPOSLENICI
7. INFRASTRUKTURA
8. FINANCIRANJE ŠKOLA NOGOMETA
Nogomet je jedan od najpopularniji sportova u Hrvatskoj, zato i ne čudi postojanje mnoštva nogometnih škola. Roditelji upisuju djecu u nogometne klubove, a nisu se bavili sportom ili nogometom te uopće ne poznaju način na koji nogometne škole funkcioniraju. U posljednjih 30 godina nogometni biznis se toliko razvio da škole djeluju sasvim drugačije nego što su djelovale u vrijeme osnivanja hrvatske države.
Problemi na koje roditelji mogu ”naletiti” u školama nogometa mogu se izbjeći ako se bolje upozna organizacija i struktura nogometnih škola. Nisu sve nogometne škole ili kako ih neki vole nazvati akademije jednake. Način poslovanja nogometnih škola se razlikuje ovisno o tome koji su im ciljevi odnosno kako prihoduju.
Zbog boljeg razumijevanja objasnit ću nekoliko različitih kategorija na koje se dijele škole nogometa kako bi u konačnici imali jasniju sliku.
Naravno da vaše dijete može trenirati u bilo kojoj od nogometnih škola i napraviti uspjeh, ali ipak u odnosu na karakteristike djeteta i strukturu škole nogometa neke škole imaju prednost nad drugima.
Vaš zadatak je da izaberete školu koja najviše odgovara potrebama vašeg djeteta. Pronaći idealnu školu nogometa nije lako, a možda je nekad nemoguće iz objektivnih razloga na primjer nema je u vašoj okolini.
Bez obzira na to egzistira li odgovarajuća nogometna škola u vašem susjedstvu ili ne dobro je znati kakvih škola ima kako bi bili svjesni nedostataka.
Kako bi trebao izgledati sam proces upisa u školu nogometa sa linkovima od škola nogometa opisano je u članku od prije.
Pronaći idealnu školu nije lako, ali je vaš zadatak s obzirom na karakteristike djeteta i strukturu škole odabrati optimalnu kombinaciju.
Želite li iz ovog teksta saznati imenom koja je najbolja škola nogometa za vaše dijete, ostat će te razočarani. Izbor nogometne škole se temelji na vjerojatnostima. Informacije i objašnjena koja ću vam dati pomoći će da odaberete školu koja najbolje odgovara tipu djeteta kao što je vaše.
Ima nekoliko razloga zbog čega se ne može sa sigurnošću tvrditi koji je imenom najbolji izbor. Politika kluba, tako i škole nogometa se može promijeniti doslovno preko noći. Novom vlasničkom strukturom kluba se mijenjaju i prioriteti. Ono što danas vrijedi ne mora vrijediti sutra. U određenoj školi nogometa prevladavanju treneri koji odgovaraju vašem djetetu. Međutim to nije garancija da su svi treneri jednake kvalitete. Možda baš vaše dijete dopadne trener koji odstupa od ostalih kolega u školi nogometa.
Najviše djece u Hrvatskoj trenira u klubovima. Dobro je znati kako izgleda struktura većine nogometnih škola. Kako se škole nogometa dijele, tko kome odgovara i koji su ciljevi i zadaci nogometnih škola podijeljenih u skupine. Ako posjećujete nogometne klubove možete primijetiti da u njima treniraju predškolska djeca koje roditelji dovoze i oblače na terenu, do onih igrača koji su već studenti i dovoze se sami svojim automobilom na trening.
2.Podjela škole nogometa po stupnjevima školovanja
Upravo zbog toga što u školama treniraju djeca čija dobna razlika može biti veća od petnaest godina škole nogometa se dijele na tri dijela.
1. POČETNICI
2. PIONIRI
3. KADETI I JUNIORI
Ako uspoređujemo nogometnu školu sa klasičnim školovanjem početnici odgovaraju razrednoj nastavi, pionirska obuka odgovara predmetnoj nastavi u višim razredima osnovne škole dok igrači u kadetskoj dobi ulaze u viši stupanj nogometnog školovanja.
Konkretnije o podjeli nogometaša po kategorijama možete pročitati u posebnom članku objavljenom na blogu.
POČETNICI
U početnike spadaju djeca mlađa od 12 godina. Karakteristično za taj uzrast je da se nogomet igra na manjim terenima i s loptom manje veličine. Sama igra kroz veličinu terena i lopte te ostalim pravilima kao što su broj igrača na utakmicama i način zamjena je prilagođena sposobnostima djece u toj dobi.
Trenažni zahtjevi su isti u svim stupnjevima ali je način komunikacije i prezentacije ciljeva drugačiji. Trajanje treninga i broj treninga je u ovoj dobi najkraće a sloboda u igri i raznolikost najveća. Svaki klub bi trebao omogućiti djeci da trenira nogomet u ovoj dobi. Zbog toga mnogi klubovi imaju otvorene nogometne škole.
Cilj, za većinu škola nogometa je postići što veći broj polaznika. Sva zainteresirana djeca se primaju dok se ne popune kapaciteti škole.
PIONIRI
U pionire ulaze djeca u pretpubertetskom razdoblju nakon kojeg počinje ubrzani tjelesni razvoj. To vrijedi za većinu djece, međutim dok nekima pubertet započne uranjeno u mlađim pionirima postoje oni nogometaši koji će ući u pubertet tri, četiri godine kasnije. U školskim klupama se ne osjeti toliko razlika za ranije sazrijevanje koliko se osjeti na nogometnim travnjacima.
Zbog individualne biologije, bez obzira na to što su igrači u svojim ekipama vršnjaci jer su rođeni kronološki približno u sto vrijeme fizički se razlikuju. Zbog toga se često događaju pogreške ili kriva tumačenja u selektivnom procesu koje započinje upravo u tom razdoblju.
Prelazak na veliki teren predstavlja problem za većinu nogometaša, posebice za one koji kasnije ulaze u pubertet. Povećavaju se zahtjevi na treninzima i utakmicama. Trajanje volumen treninga se povećava skupa sa brojem utakmica.
Upis djece u ovoj fazi je moguć ako je dijete imalo iskustvo igranja nogometa izvan terena ili je škola koju upisuje amaterska.
Cilj ove faze je razvijanje radnih navika i osnovnih nogometnih vještina kako bi nogometaši mogli spremno proći kroz treću fazu.
KADETI I JUNIORI
Treći stupanj u školovanju igrača. Uz raniji volumen treninga pridodaje se i intenzitet kako igrači polako izlaze iz puberteta. Cilj u ovom stupnju školovanja je pripremiti igrače za seniorski nogomet. Natjecateljska komponenta nije najvažnija, ali je najizraženija do sada.
Selektivni zahtjevi u ovoj fazi su visoki. Od igrača se traži da posjeduje određenu razinu vještina, te da je usvojio određene navike i obrasce ponašanja kako na terenu tako i izvan njega. Razina izvedbe igrača koji organizirano treniraju nogomet više od četiri godine je tolika da im se ne može gotovo nitko priključiti s ulice.
Ovo je faza razvoja gdje ima najviše odustajanja kod djece. Prvenstveno jer određeni igrači upisom u srednju školu predosjećaju kako se ne mogu ostvariti u profesionalnom nogometu i žele se usredotočiti na školu. Nogometaši koji nisu razvili radne navike ne mogu pratiti zahtjevan program. Klubovi otpisuju igrače koji nemaju dovoljno razvijene vještine, nakon čega mladi odustaju razočarani situacijom.
Manji dio igrača koji se pokaže dobar potpisuju stipendijske ugovore i tako ih se veže za klub i postupno priprema za seniorski nogomet.
SENIORI
Odlazak igrača u seniorsku kategoriju ne znači da je njegovo školovanje završilo. Igrači punu zrelost dosežu tek kasnije u dvadesetim godinama. Upravo iz tog razloga brojni klubovi imaju mlade momčadi u kojoj igraju igrači U-21 ili U-23.
Sličan primjer je i s reprezentativnim kategorijama. FIFA i UEFA organiziraju prvenstva za mlade igrače i tako ih štite. Oni tako stječu neophodna iskustva igranja na velikoj sceni. Bez obzira na to što se tu radi o odraslim, punoljetnim igračima, oni su na određen način rasterećeniji rezultatima od iskusnijih kolega. To im pomaže da se više fokusiraju na razvoj i adaptaciju na budućnost.
U tom svijetlu je promašeno u kategorijama početnika ili pionira preferirati kratkoročne rezultate na štetu razvoja kako sam već prije pisao. Svaka faza razvoja nogometaša je specifična za dob nogometaša. Stupnjevi razvoja bi se trebali poštivati. Postoje ekstremni slučajevi kada se pojedini nogometaši razvijaju ubrzano u odnosu na vršnjake. To je više iznimka nego pravilo. Zato treba biti strpljiv i oprezan. Primjerenim načinom pristupanja djeci se stvaraju kvalitetni temelji za uspjeh.
3. Razlike između amaterske i profesionalne škole nogometa
Mnogi bi na prvu rekli da u profesionalnoj školi nogometa rade profesionalni treneri, dok u amaterskoj školi nogometa igrače treniraju amateri. U većini slučajeva u hrvatskoj je to i zaista tako. Rijetki su oni klubovi koji u svojim redovima imaju samo profesionalce. Zapravo, većina klubova u svojim školama ima amatere. Čak i u profesionalnim školama jedan dio trenerskog kadra je amaterski.
Bolje stojeće škole imaju veći broj trenera i veći broj profesionalnih trenera. Međutim sam broj profesionalnih trenera ili omjer profesionalnih trenera s amaterskom automatizmom ne čini neku školu profesionalnom. U nekim zemljama kao što je Španjolska prvoligaški klubovi zapošljavaju većinom amaterske trenere u škole nogometa.
Zabluda je misliti da su škole nogometa profesionalne samo zato što se klubovi natječu u profesionalnom nogometu. Uvjeti treniranja u školi nogometa i status kluba ne moraju biti u korelaciji. Odnos prema nogometašima i konkurencija unutar kluba te kvaliteta trenera ne mora ovisiti o ugledu koji klub posjeduje.
Ugled kluba može se zloupotrijebiti tako da se režu troškovi u omladinskoj školi, radi potreba seniorske momčadi. Računaju da će zahvaljujući upravo ugledu kluba svake godine regrutirati nove igrače. Ponekad je bolja opcija škola nogometa u klubu manjeg renomea koji se trudi privući igrače kvalitetnim odnosom i radom.
Ono što čini najveću razliku između profesionalnih i amaterskih škola nije ugled kluba niti boj profesionalnih trenera, nego razlika u ulaganju u mlade nogometaše. Ima mnogo načina kako ulagati u mlade unutar škole nogometa . Osiguravanje kvalitetnog trenera jedan je od njih. Da ne bi bilo zabune profesionalni status ne čini trenera kvalitetnim samim po sebi, ali je dobar put.
U nogometaše se ne ulaže samo kroz trenere. Oni su jedan segment. I drugi ljudi skrbe o nogometašima poput administratora, skauta, liječnika, psihologa i ostalih. Ulaže se kroz uvijete treniranja odnosno infrastrukturu. Igrališta, dvorane i rekviziti za treninge su jednako važni za razvoj. I na kraju ulaže se kroz ugovore igračima odnosno kroz financiranje.
Ono što čini najveću razliku između profesionalnih i amaterskih škola nije ugled kluba niti broj profesionalnih trenera, nego načini ulaganja u mlade nogometaše.
Karakteristično za profesionalnu školu nogometa je pozitivna selekcija. To znači da se svake godine u klub, odnosno u omladinske ekipe dolaze bolji igrači koji zamjenjuju slabije koji napuštaju klub. To dolazi kao posljedica ulaganja u klub i zdrave politike. U amaterskom klubu su stvari obrnute. Što je razina škole nogometa niža, to je manje konkurencije. Velik dio igrača rano napušta klub dok njihova mjesta popunjavaju slabiji igrači.
4.Razlike između privatne akademije i škole nogometa unutar klubova?
Škole nogometa su uglavnom veće organizacije u odnosu na privatne nogometne akademije. Klubovima upravlja skup ljudi ili građana koji formiraju skupštinu. Ona izabire direktora koji skupa sa predsjednikom angažira trenere.
Privatne škole nogometa uglavnom drži manji dio ljudi ili, što je najčešći slučaj, privatnu akademiju organizira jedna osoba. U glavnom je to trener s iskustvom rada u klubovima, entuzijasta i poduzetnik kojem je akademija životni projekt.
Zbog toga što vođenje škola nogometa zahtjeva određenu infrastrukturu i novčani kapital čest je slučaj da privatne škole nogometa održavaju okupljaju isključivo početnike koji igraju na malom terenu. U nekoj budućnosti te se škole mogu razviti u klubove, ali često ostaju u prvotnom formatu.
Specifično za manje privatne škole nogometa je to da su osnivači veliki entuzijasti i zaljubljenici u nogomet koji daju sebe na terenu. To može biti velika prednost kad su u pitanju početnici. Jedan od primjera entuzijasta je i Stipe Tokić koji je počeo s radom u vrtićima u Zagrebu. Najprije je osnovao Bubamaru koja je jedan od simbola dječjeg nogometa u metropoli. Danas uspješno vodi nogometni klub Prečko.
On nije jedini primjer. U Zagrebu dugo godina djeluju ”Mali vatreni” i ”Žuti brijeg” dok se pojavljuju nove akademije. U Osijeku je akademija u duetu Krpan-Babić postigla izvanredne rezultate što je našeg brončanog reprezentativca gurnula u rad s mlađim reprezentativnim selekcijama. U Splitu je najpoznatija privatna akademija Adriatic Franka Bogdana. Ona se prodefilirala u pravi nogometni klub u kojemu su prve korake prošli i neki reprezentativci. U Rijeci je skupina entuzijasta pokrenula školu ”Prvi gol”. U Varaždinu djeluje ”Lumen”.
Specifično za manje privatne škole nogometa je to da su osnivači veliki entuzijasti i zaljubljenici u nogomet koji daju sebe na terenu. To može biti velika prednost kad su u pitanju početnici.
Predanost u radu, ljubav prema nogometu i energija koja je potrebna da se održi škola nogometa je velika kod privatnih, manjih škola. Ono što može biti loša strana je djetetov trener u privatnoj akademiji netko tko nije osnivač.
U klubovima se može naći dosta mladih trenera koji nemaju iskustvo ali posjeduju želju i volju za radom. Možda nemaju iskustvo kao starije kolege ali mogu posjedovati nove vještine kao pripadnici mlađe generacije i motiv za napredovanjem.
Gledajući privatne akademije i klubove u dok su djeca početnici gotovo da nema razlike. Možda bi malu prednost dao iskusnom treneru u privatnoj akademiji koja je njegov osobni projekt, jer ima iskustvo i interes da se potrudi oko igrača u akademiji. To ne mora značiti da mlad trener s dobrim stavom i komunikacijom u klubu nije dobar izbor.
5.Školovanje unutar akademija
Glavna uloga škole nogometa je osposobljavanje igrača za igranje nogometa u seniorskom nogometu. Osim te, glavne uloge, škole nogometa bi trebale imati odgovornost prema igračima tako da potiču školovanje izvan nogometa kako bi igrači imali rješenje u slučaju da ne mogu nastaviti s igranjem nogometa. Veliki klubovi u kojima vlada profesionalni režim rada s mlađima traže od igrača posvećenost zbog koje je djeci teže pratiti nastavu.
Zbog toga unutar nogometne akademije imaju svoju školu (kao što je ima Barcelona) ili surađuju s drugim školama gdje se učenicima tolerira veći broj izostanaka zbog odlazaka na turnire i utakmice. To je zapravo najbolja opcija za talentirane nogometaše koji imaju visoke nogometne ambicije. Tako se ne gubi energija koja je potrebna za razvoj talenta kod djeteta.
Glavna uloga škole nogometA je osposobljavanje igrača za igranje nogometa u seniorskom nogometu. Osim te glavne uloge, škole nogometa bi trebale imati odgovornost prema igračima tako da potiču školovanje izvan nogometa kako bi igrači imali rješenje u slučaju da ne mogu nastaviti s igranjem nogometa.
U amaterskim školama nogometa trenira najveći broj djece. Njihova je uloga da pomažu školskom sustavu. Odgovorni treneri, odnosno škole nogometa, surađuju s osnovnim školama. Informiraju se za igrače i njihovo ponašanje izvan terena. Nedostatak discipline u obavljanju svojih zadataka u pionirskoj dobi, ako se ne regulira može naštetiti djetetu u nogometnoj karijeri, ali i u životu općenito. Svi problemi koji se pojavljuju kod djece su povezani. Za njihovo rješavanje je potreban interdisciplinaran, holistički pristup gdje sudjeluju svi, od obitelji do učitelja i trenera.
Početnici su amateri i za njih nogomet predstavlja zabavu i rekreaciju. U pionirskoj dobi, ovisno o preferenciji igrača i sposobnostima može se detektirati talent kojeg se prati tako da mu se povećava nogometni sadržaj bez da se izvlači iz redovnog sustava školovanja. Prelaskom u srednje škole zahtjevi u nogometu se povećavaju i u tom trenutku bi djeci koja žele biti nogometni profesionalci trebalo pomoći.
Različite uloge škola nogometa ovise o dobi, vještinama i ambicijama igrača i sasvim je u redu da uloga prilagođava. Ponekad je nogometna škola u službi redovnog školovanja pružajući podršku djeci da zadovolje potrebe za kretanjem i služi kao svojevrstan ispušni balon. U slučaju kod talentirane djece uloge se zamjenjuju tako da sustav i prosvjetni radnici pomažu djeci iz sporta. To se odnosi na treću fazu nogometnog školovanja.
Problem se događa kada se pobrkaju lončići. Roditelji iz neznanja mogu forsirati nogomet i zanemariti redovno školovanje, premda nemaju pokrića za takve odluke. S druge strane rigidnost u školskom sustavu i neprepoznavanje stvarnih potreba mladih nogometaša može podrediti nogometnu akademiju. Više o toj temi možete pročitati u tekstu ”Treba li svim nogometašima škola biti primarna”.
6.Kako izgleda ustroj škole nogometa?
U primjeru ustroja škole nogometa navesti ću model upravljanja koji je tipičan za klubove u hrvatskoj. To ne znači da se tako vode škole nogometa nego da se takvom modelu vođenja stremi. Škole nogometa su specifične i sadržaj unutar njih je različit dok je okvir unutar kojega djeluju sličan.
Škola nogometa je dio kluba. Klubovima uprava skupština na čelu s predsjednicima i direktorima. Skupština kontrolira različite odjele u klubu, kao što vlada upravlja ministarstvima. Odjeli se dijele na one koji su zaduženi za administrativne poslove (tajnički poslovi), financije i upravljanje (donošenje proračuna, marketing), te igrače (prodaja/kupovina, školovanje) i druge.
U manjim klubovima većinu odluka ili sve odluke zna donositi predsjednik dok se upravni odbor previše ne upliće u rad kluba. Politika takvog kluba je zapravo razmišljanje predsjednika. On ima odriješene ruke da provodi sportsku, ekonomsku i edukacijsku politiku. Kad kažem ”manji klub” onda se to nužno ne mora odnositi na
Piramidalna struktura škole nogometa i zaposlenici
Sportski direktor
Glavna osoba zadužena za sportska pitanja bi trebala biti sportski direktor kluba. On kreira sportsku politiku kluba u suradnji s upravom. Njegova uloga je da sudjeluje u dovođenju i odabiru glavnog trenera seniora u skladu sa zahtjevima uprave i tradicijom kluba. To ovisi o kratkoročnim i dugoročnim zadacima. Želi li klub proizvoditi mlade igrače i zarađivati njihovom prodajom ili osvajati trofeje za najboljim igračima na tržištu.
Pod sportskim direktorom je skautska služba, ako ju klub posjeduje. To je logično, ako znamo da je on najodgovornija osoba za dovođenje igrača. U Engleskim klubovima funkcija dovođenja igrača je prepuštena trenerima koje onda oni popularno nazivaju ”managerima”. Takvu ulogu ima Nenad Bjelica u NK Osijeku. To je za sada kod nas više izuzetak nego pravilo.
Sportski direktor je spona između škole nogometa i seniorske momčadi. Osim u odabiru trenera seniorske momčadi sudjeluje i u izboru trenera mlade momčadi. Za vas i vaše dijete je bitna činjenica da izabire voditelja škole nogometa.
• Planira sportsku politiku kluba
• Dovodi glavnog trenera
• Sudjeluje u transferima igrača
• Rukovodi skautskom službom
• Angažira voditelja škole
• Nadgleda školu nogometa
U amaterskim školama nogometa sportski direktori se mogu baviti isključivo seniorskom momčadi i često, zbog preopterećenja, uopće nisu angažirani u rad omladinskog pogona. Tada je sve prepušteno voditelju škole i trenerima.
Voditelj škole nogometa
Zadaća voditelja škole nogometa je organiziranje same škole, praćenje i nadzor rada u školi. Voditelj škole nogometa raspisuje plan i program škole nogometa prema smjernicama sportskog direktora. On je zadužen za provedbu i nadzor plana nogometne škole. Postavlja, usmjerava i kontrolira trenere unutar akademije. Zadužen je podnositi izvještaje o radu trenera.
Prati igrače po kategorijama i predlaže kandidate za stipendijske ugovore. U suradnji sa skautskom službom i drugim trenerima prati igrače van škole nogometa te je izravno uključen u selektivan proces. Važne odluke koje se odnose za dovođenje igrača unutar kadetskih i juniorskih momčadi u školi nogometa ne bi trebale prolaziti bez voditelja škole.
Radi raspored treninga, predlaže turnire i prijateljske utakmice trenerima. Održava radne sastanke s trenerima, sudjeluje na važnim roditeljskim sastancima. Nogometne škole znaju brojati na desetke zaposlenih trenera. Usklađivanje radnih obaveza sa satnicama je izuzetno zahtjevno. Često se pojavljuju problemi s terminima za treninge i utakmice jer infrastruktura u klubovima ne prati potrebe akademija. Zadatak voditelja škole je da koordinira rad tako da stvari nesmetano funkcioniraju.
Imate li problem u klubu s djetetom, a trener ga ne može riješiti, vjerojatno će prva osoba na koju će vas uputiti biti upravo voditelj škole.
• Donosi plan rada škole nogometa
• Nadgleda trenažni proces
• Bira i raspoređuje trenere unutar kategorija
• Organizira raspored rada škole nogometa
• Predlaže i dogovara turnire i prijateljske utakmice
• Sudjeluje u selektivnom procesu za igrače
• Rješava probleme unutar škole nogometa
Imate li problem u klubu s djetetom, a trener ga ne može riješiti, vjerojatno će prva osoba na koju će vas uputITI biti upravo voditelj škole.
U privatnim školama koje imaju početnike obično je vlasnik škole onaj koji upravlja sportskom politikom i on objedinjuje ulogu voditelja škole i trenera.
Opseg posla voditelja škole je toliko opsežan da u ozbiljnim sredinama sam voditelj treba pomoćnike, administratore i drugo tehničko osoblje.
Čest slučaj u hrvatskim klubovima je da se voditelj škole optereti sa zadacima koje mu onemogućuju da kvalitetno vodi brigu o akademiji. Zbog rezanja troškova ili nedostatka vizije uprave kluba voditelji škole preuzimaju ulogu tajnika škole i trenera unutar škole nogometa.
Takva praksa nije dobra. To je kao da za tajnika, ekonomista, ravnatelja i učitelja jedne osnovne škole imenujete jednu osobu i očekuje da škola dobro funkcionira.
Može funkcionirati ako školu pohađa dvadesetak učenika. U nogometnim školama koje imaju desetak kategorija i preko dvjesto igrača takva odluka pozitivno utječe samo na financije kluba .
Treneri
U piramidalnoj strukturi škole nogometa treneri su na samom dnu po hijerarhiji. U klubovima je kompletnim omladinskim pogonom može biti zaposleno preko dvadeset trenera. Ipak svi treneri nemaju jednak status i među njima dolazi do podjele.
Nemaju svi treneri jednaku ulogu i odgovornost. Unutar kluba treneri se dijele na profesionalce i amatere.
Profesionalni treneri su oni koji su zaposleni u klubu na puno radno vrijeme. Obično imaju ugovore s klubovima i nose veću razinu odgovornosti u radu.
Amaterski treneri mogu biti početnici u radu koji volontiraju u klubu. To mogu biti i studenti. Zaposlenici koji imaju drugi posao, uz posao trenera. Njima je rad u klubu dodatni izvor prihoda.
Vrste trenera u nogometnoj školi
Momčadski trener
Zadatak trenera je da rukovodi jednom homogenom ekipom u školi nogometa. To je obično kategorija. Kategorije su skupine nogometaša koji su rođeni iste godine ili su imaju približno jednaku razinu vještina. Želite li saznati više o samim podjelama unutar kategorija pročitajte članak kako se dijele igrači po kategorijama.
Obaveze momčadskog trenera je izrađuje plan i program rada za kategoriju unutar okvira koji mu je zadao voditelj škole.
Trener organizira rad na terenu i vodi evidenciju o treninzima. Reflektira se na sadržaj koji je primijenio i ocjenjuje reakciju igrača na njega. Odgovoran je za kvalitetu treninga.
Vodi službene utakmice kluba. Odlučuje koji će igrači nastupiti na njima i u kojem omjeru. Provodi nogometnu taktiku na terenu i brine o ponašanju igrača.
Prati napredak igrača kroz treninge i ocjenjuje njihove vještine i sposobnosti. Na izvoru tih informacija predlažu se igrači za selektivne procese, stipendijske ugovore ili za otpis.
Momčadski trener je zadužen za podizanje kvalitete vještine pojedinaca u momčadi. Također je odgovoran za napredak i razvoj igre.
U suradnji sa skautskom službom provodi selekciju unutar momčadi. Kroz utakmice s drugim ekipama detektira potencijalne igrače i tako podiže kvalitetu unutar ekipe.
Trener je zadužen za podizanje kvalitete vještine pojedinaca u momčadi. Također je odgovoran za napredak i razvoj igre. Cilj mu je da kroz trenažne sadržaje podiže razinu komunikacije između igrača, odnosno suradnju igrača unutar igre.
• Provodi treninge
• Vodi utakmice
• Sudjeluje u selektivnom procesu
Idealna situacija je kad su treneri fokusirani na nogomet. Ono što nije dobro je kad trener djece u mlađim dobnim uzrastima gubi energiju na stvari koje nisu u domeni nogometa. To su poslovi domara i tehničara kluba pa tako su neki treneri primorani održavati travnjake, svlačionice i drugu infrastrukturu.
Neka trenere se opterećuje s financijama. Umjesto da klubovi naplaćuju članarinu u tajništvu i putem uplatnica na račun taj dio posla prebacuju na trenera.
Treneri obavljaju i razne birokratske poslove kao što su registracije igrača i pisanje zapisnika na utakmicama.
Marketing je važna domena svakog posla i trener mora sudjelovati u njemu. Pogrešno je prepustiti treneru da obavlja sav marketinški posao.
Trener vratara
Vratari zbog svoje specifičnosti zahtijevaju trenera specijalista. Zadatak trenera vratara je obuka igrača, tj. rad na individualnoj vratarskoj tehnici. Suvremeni vratarski treneri aktivno sudjeluju na momčadskim treninzima ali i održavaju individualne treninge.
Uloga vratara u modernim vremenima se profinila. Vratari danas su dobri igrači koji uz vještine igranja u polju posjeduju fantastične vratarske vještine između vratnica. U treninzima vratara sve je više specifičnih sadržaja iz nogometne igre. Zbog toga treneri vratara danas moraju više komunicirati s momčadskim trenerima i sudjelovati na momčadskim treninzima nego prije ako žele da se vratari razvijaju u pravom smjeru.
Uloga trenera vratara je da organizira individualne ili grupne vratarske treninge. Na njima sudjeluju isključivo vratari i na njima se radi na vratarskoj tehnici. Osim toga u dobro posloženom klubu trener vratara sudjeluje i na momčadskim treninzima. Njegova je uloga da pripremi vratare na trenažni zadatak. Analiziranje utakmica na kojima se otkrivaju taktičke pogreške u specifičnim situacijama su neizostavni segment obuke. Zbog toga trener prati utakmice svojih vratara i daje upute na poluvremenu ili nakon utakmice.
Vratari su specifični jer na terenu može biti samo jedan vratar istovremeno, dok ih u momčadi treba biti nekoliko. Tko će braniti na utakmici i koliko ovisi o momčadskom treneru jer je njegova riječ posljednja. Trener vratara predlaže i iznosi svoje mišljenje kojeg vratara preferira kao prvog. Njegov zadatak je da brine o svim vratarima unutar ekipe kako bi imali potrebnu minutažu za razvoj.
Trener vratara je uključen u skautiranje i dovođenje novih vratara u klub. Vodi evidenciju o vratarima iz drugih klubova i komparira ih s domaćima. Na temelju njegovih izvještaja, momčadski trener i stručno vodstvo, donose odluke o tome trebaju li angažirati nove vratare i koji vratari izvan konkuriraju na pozicije unutar klupskih ekipa.
• Planira i provodi individualne odnosno skupne vratarske treninge
• sudjeluje u momčadskim treninzima
• Informira i savjetuje momčadskog trenera o stanju vratara
• Gleda utakmice i analizira vratare u specifičnim situacijama
• Prati vratare iz drugih klubova te sudjeluje u selektivnom procesu
Kroz opis zaduženja jasno se vidi da profesionalan trener vratara ima dosta posla unutar jedne škole nogometa. Zbog toga je nemoguće da jedan trener vratara kontrolira nekoliko skupina unutar jedne škole nogometa. Za to je potrebno više specijalista.
Nažalost treneri vratara su, uvjetno rečeno, skuplji od momčadskih trenera. Na jednog trenera za vratare otpada najmanje tri puta manje djece od momčadskog trenera. Zbog toga postoje škole nogometa koje si ne žele ili ne mogu priuštiti trenera vratara. Zbog toga vratari koji treniraju u takvim klubovima često si moraju plaćati privatne treninge izvan kluba. Oni mogu biti dvostruko skuplji od onih u klubu tako da su ta djeca i njihovi roditelji zakinuti.
Nažalost treneri vratara su, uvjetno rečeno, skuplji od momčadskih trenera. Na jednog trenera za vratare otpada najmanje tri puta manje djece od momčadskog trenera. Zbog toga postoje škole nogometa koje si ne žele ili ne mogu priuštiti trenera vratara.
Nogometni savez zakonom je regulirao da svi klubovi koji se natječu u višim rangovima moraju zaposliti barem jednog trenera vratara. Na tome često i ostane pa se zna dogoditi da na 30 vratara u jednom klubu radi jedan trener. On jednostavno ne stigne pružiti sve što bi trebao vratarima dati u idealnim uvjetima.
Kondicijski trener
Svaki čovjek bi trebao održavati higijenu svog tijela. Kulturom vježbanja prvenstvo sprječavamo ozljede tj. djelujemo prevencijski. Kako smo različiti te imamo drugačija tijela sa specifičnim potrebama, svako od nas treba individualni pristup.
Kondicijski trener je za razliku od nogometnog trenera, specijalist za pokrete. Učinkovitost same vježbe ovisi o pravilno izvođenim pokretima. Kod krivo usvojenih obrazaca pokreta može dugoročno doći do ozljeđivanja.
Djeca pokrete savladavaju prirodno kroz igre trčanja, penjanja i provlačenja. Njihov ”core” u djetinjstvu bi trebao biti savršen. Kroničnim nedostatkom sadržaja kretanja, sve veći dio populacije motorički je deficitaran.
Pogrešno je smatrati kako treneri stručnjaci za pokret u mlađim dobnim kategorijama primarno rade na osnaživanju djece. Njihova je uloga ponajprije edukacijska i korekcijska. Sadržajima u obliku vježbi discipliniraju djecu da usvajaju zdrave navike. Također ih educiraju kako da ih primjenjuju i kada. Tek kasnije u starijoj dobi se radi ozbiljan program fizičke pripreme.
Ono što je bitno naglasiti je da nogometaši najveći dio svoje kondicije trebaju dobiti kroz igranje nogometa. Kondicijski program bi trebao biti kao nadogradnja momčadskoj kondicijskoj pripremi. Pogrešno je opći kondicijski program primjenjivati jednako na sve igrače. Također nije dobro primjenjivati individualnu pripremu na račun nogometnih sadržaja.
• U suradnji s momčadskim trenerima sudjeluju u planiranju treninga
• Provode testove koji procjenjuju fizičke sposobnosti igrača
• Izrađuju individualni prevencijski program kao zaštitu od ozljeda
• Određuju plan i program oporavka igrača
• Ispravljaju pogrešne obrasce kretanja
Individualni pristup svakom igraču je moguć kad se poštuju standardi. Opterećenje kondicijskog trenera s velikim brojem igrača, gdje imamo jednog trenera na stotinu igrača narušava kvalitetu rada.
Kvalitetni kondicijski stručnjaci nedostaju nogometnim klubovima odnosno igračima. Slično kao i u primjeru specijalista vratara oni predstavljaju više luksuz nego obavezu.
Individualni pristup svakom igraču je moguć kad se poštuju standardi. Opterećenje kondicijskog trenera s velikim brojem igrača, gdje imamo jednog trenera na stotinu igrača narušava kvalitetu rada.
Analitičar
Posljednjih dvadeset godina je tehnologija toliko napredovala da su stvari koje su se nekada smatrale nemogućima ili skupima postale pristupačne.
Danas imamo mobitele s kojima možemo snimiti igrani film bez da se primijeti razlika. Dronovi su postali dio svakodnevice. Pokrivanje terena s kamerama više nije luksuz nego standard u nogometnom svijetu.
Zahvaljujući novim programima i aplikacijama analize utakmica se mogu obavljati preciznije i lakše nego ikada u povijesti. Taktička obuka igrača i momčadi se podigla na višu razinu. Taktička obučenost igrača, zahvaljujući analitičkom pristupu igri, je polje u kojem se ostvaruje najveći napredak.
Analitičari su specijalisti za ekipnu igru. Oni proučavaju ponašanje momčadi na utakmici. Usklađenost u obavljanju zadataka dovodi do boljih rezultata. U odnosu na kondicijske trenere, koji razlažu pojedinačne pokrete igrača i funkcionalnost tijela, analitičari prate kretanje igrača kroz situacije na utakmici. To je nova i kompleksna disciplina za koju su potrebne suvremene kompetencije.
Zbog čega se igrač kreće u jednom smjeru, a ne u drugom te treba li loptu dodati naprijed ili unazad su zapravo filozofska pitanja. Koji su to obrasci ponašanja nogometaša na terenu loši i štete momčadi, a koji dobri i podižu kvalitetu traže odgovor od analitičara.
Da bi mogao odgovoriti na pitanja, analitičar mora posjedovati što više informacija. Osnovna informacija je vizualna. Video prikaz akcija s utakmice. Same akcije ne znače ništa ako analitičar nema plan igre za koji je zadužen glavni trener. Ne možemo nešto ocjenjivati ako nemamo ciljeve i zadatke na utakmici. Momčadske i one individualne unutar momčadi.
Osim informacija analitičar treba imati tehnologiju kojom će obrađivati potrebne informacije. Nakon obrade velikog broja informacija akcije na terenu se uspoređuju s ciljevima prije utakmice. Posao analitičara je na temelju rezultata analize donese zaključe i prezentira ih glavnom treneru i igračima.
Same akcije ne znače ništa ako analitičar nema plan igre za koji je zadužen glavni trener. Ne možemo nešto ocjenjivati ako nemamo ciljeve i zadatke na utakmici.
Analitičar ne skuplja informacije isključivo o momčadima iz kluba za kojeg radi. Špijuniranje protivnika te igrača iz drugih klubova pomaže trenerima da pripreme taktiku za utakmicu ili da pronađu stranog igrača koji se uklapa u njihovu ekipu.
• Prikuplja i arhivira materijale s utakmica i treninga
• Analizira ekipu na temelju plana igre trenera
• Ocjenjuje razinu igre
• Analizira igrače unutar ekipe i ocjenjuje razinu komunikacije između igrača
• Analizira igru protivničke ekipe
• Analizira igru pojedinaca unutar momčadi
• Sudjeluje u izradi plana igre
Teško je zamisliti modernu ekipu, bez obzira bili to omladinci ili seniori, bez analitičara u svom timu. Sutra će to biti još i teže. Ipak mnoge akademije nogometa nemaju analitičare niti ih namjeravaju angažirati. U Zagrebu uz GNK Dinamo i NC Maksimir ne postoji ni jedna škola koja ima postavljene kamere na terenima koje služe za snimanje treninga i utakmica.
Takva situacija ne ide u korist našim nogometašima u odnosu na nogometaše iz drugih zemalja gdje je analiza standard. Osim što se igrači ne razvijaju i zaostaju po pitanju taktičke obuke za svojim vršnjacima, ne razvijaju se dovoljno ni treneri.
Danas se događa da imamo djecu koja se prodaju u inozemne klubove ili ulaze u seniorski rang natjecanja a da nisu prolazila taktičku obuku s analitičarom i svojim trenerima. Već danas ali i u budućnosti će takvi igrači zaostajati za vršnjacima tako da će biti u podređenom položaju. Adaptacija na seniorski nogomet će biti otežana i usporena te će njihova karijera biti ograničena na taktički manje zahtjevne lige i klubove.
Trener za individualizirani rad
Svaki igrač ima svoje potrebe. Nogomet je momčadska igra, ali ju igraju pojedinci. Set vještina koje posjeduju nogometaši se razlikuje. Morfologija tijela, fiziološke karakteristike i specifične uloge unutar ekipe se razlikuju. Ne možemo uvijek svim nogometašima prilaziti na jednak način. Jedan manji dio programa bi se trebao razlikovati.
U ozbiljnim sredinama, gdje se razvoj ne prepušta slučaju, igračima se dodjeljuju individualizirani programi pod nadzorom. Takve programe u pravilu ne koriste svi igrači, nego oni koji naviše obećavaju.
Dodjeljivanje trenera za individualizirani rad se događa iz dva razloga. Privi razlog je da talentirani igrač ima specifični deficit koji bi trebao ispraviti kako ne bi ometao njegov razvoj. To može biti loša tehnika trčanja koja otežava kretanje po terenu ili može dovesti do nekakve ozljede u budućnosti.
Drugi razlog može biti sasvim oprečan prvom. Imamo igrača sa setom vještina koje ga izdvajaju od drugih i daju mu na vrijednosti. Klub odluči da je dobro njegovati i unaprijediti vještinu koju posjeduje igrač. Zbog toga mu dodjeli trenera za individualni rad kako bi još više oplemenio vrline koje posjeduje.
Primjer jednog takvog slučaja je izvođenje prekida, odnosno slobodnih udaraca. Imamo li igrača koji ima dara za izvođenje prekida, bilo bi dobro da se njegova vještina podigne na veći nivo. Za to je potrebno dodatno ulaganje u svoje vještine.
Individualizirani programi se obično provode u terminima između treninga. Bilo da je to prije ili poslije samog treninga. Također se mogu koristiti rupe u trenažnim danima. Zbog nedostatka vremena uvjetovanog obavezama je bitno koristiti preostalo vrijeme što racionalnije.
Gotovo da nema igrača koji želi biti vrhunski, a ne radi na individualnom programu. Treneri za individualni rad su skupi, ali je učinak njihovog angažmana bi trebao biti višestruko isplativ. Rekao bi da svako tko želi biti uspješan nema alternativu i jednostavno mora raditi na sebi.
Problemi koji se mogu pojaviti kod individualnog treniranja je taj da se jednostavno pogriješi sadržaj koji je potreban igraču. Odnosno da se krivo dijagnosticira i procjeni na čemu bi igrač zapravo trebao raditi. Može raditi na nekoliko stvari ali sve stari koje radi nemaju isti učinak na njega.
Gotovo da nema igrača koji želi biti vrhunski, a ne radi na individualnom programu. Treneri za individualni rad su skupi, ali je učinak njihovog angažmana bi trebao biti višestruko isplativ. Rekao bi da svako tko želi biti uspješan nema alternativu i jednostavno mora raditi na sebi.
Nesporazum između glavnog trenera i osobe zadužene za individualni rad može proizvesti problem. S igračima treba biti pažljiv prilikom opterećenja. Postoje zakonitosti gdje je u nekim slučajevima s manje rada možemo postići više. Zbog toga je važna dobra komunikacija između svih članova, odnosno trenera koji rade sa mladim igračima.
- individualno pristupa igraču na treningu
- uklanja specifične nedostatke u izvedbi
- usavršava i nadograđuje vještine koje se ističu kod igrača
- surađuje sa glavnim trenerom
Ostali
Sportski psiholog
Psihologija je relativno mlada znanstvena grana koja je nastala 1960. godine, izdvojivši se iz filozofije. Koliko je grana psihologije mlada govori usporedba da su se psihologija i Armando Diego Maradona rodili iste godine. Na žalost po Maradonu, psihologija se pojavila nekoliko desetljeća prekasno. Ipak na sreću po današnje klince danas bolji nogometni klubovi zapošljavaju psihologe.
Često se može čuti uzrečica da svaki trener treba biti psiholog, ali bi ju trebalo zamijeniti s onom da svakom treneru i igraču treba psiholog. Jedino tako se mogu riješiti konflikti koji nastaju zbog nedovoljnog poznavanja psihologije. Problemi se događaju kada ne poznajemo dovoljno sebe ili društvo u kojem djelujemo.
Uloga psihologa u nogometnoj organizaciji je da pomaže svim članovima. Upravljačkim strukturama, trenerima, djeci ali i roditeljima. Rezultati se postižu samo kroz sinkronicitet i dobru suradnju. Ona će se dogoditi ako se ljudi osjećaju dobro. Psihologija tu pomaže.
Uloga psihologa je da djetetu ponudi naočale sa okvirom i lećama koje mu najbolje odgoVARAju. Ponekad se potrebno opustiti i prepustiti snovima, dok u drugom trenutku igrače treba prizemljiti kako bi ostali čvrsto na zemlji.
Premda je uloga psihologa da održava unutarnji mir pojedinaca, često ga se aktivira i dolazi do izražaja u trenutku krize. Problemi, ako se radi o igračima, dolaze kroz pritisak treninga i utakmica. Bilo da se radi nezadovoljstvu u napretku sa radom ili konkretnim rezultatima.
Krize ne moraju dolaziti isključivo sa terena. Ima slučajeva kada je klub bolje organiziran i funkcionalan nego sama obitelj iz koje igrač dolazi. Angažiranje psihologa govori da se radi o dobro rangiranom klubu sa visokim standardima u radu.
U radu sa mladima uloga psihologa se dijeli na dva dijela koja su međusobno povezana. Jedan dio se odnosi na doživljaje i interpretaciju onoga što se događa u klubu. Kako dijete reagira na pobjede i poraze? Da li se utopio u zajednicu ili se ne osjeća dobro s vršnjacima?
Drugi dio je onaj koji se odnosi na stvari izvan nogometa. To su obiteljski status i problemi izvan nogometnih terena. Kako se igrač nosi sa školskim obavezama, pubertetom i ostalim što nosi odrastanje.
Način na koji gledamo svijet je subjektivan. Uloga psihologa je da djetetu ponudi naočale sa okvirom i lećama koje mu najbolje odgovaraju. Ponekad se potrebno opustiti i prepustiti snovima, dok u drugom trenutku igrače treba prizemljiti kako bi ostali čvrsto na zemlji.
Konkretni zadaci koje na sebe preuzima psiholog je priprema igrača za život u svijetu sporta. Nogomet je zahtjevan na terenu zbog pritiska rezultata s kojim se mladi moraju naučiti nositi. Pomaže im da se suoče sa padovima kao što su porazi ili ozljede. Psiholog pruža podršku kako da se igrač nosi okolinom. Ona može biti nova i nepoznata ili gruba i neprijateljska. Sve to otežava proces učenja.
- pruža psihološku podršku trenerima, igračima i roditeljima u kriznim situacijama
- educira roditelje i igrače kroz seminare i radionice
- sudjeluje u izradi normativa ponašanja i klubskog kodeksa
- pomaže u očuvanju dobre atmosfere i komunikacije unutar kluba
Nažalost svi klubovi nemaju zaposlenog psihologa niti je to realno očekivati u manjim sredinama. Ulogu psihologa bi jednim dijelom trebao preuzeti trener. U nastavnim kurikuluma za izobrazbu trenera postoje predmeti koji se bavi psihologijom. Poštivanje principa i zakonitosti razvoja dječje psihe je važno i uči se na seminarima za trenere. Ipak količina sati nije dostatna da bi trener bio dovoljno kompetentan u tom polju.
Fizioterapeut
Kad je u pitanju oporavak od ozljeda prva fizioterapeut je osoba kojoj se obraća klub i ozlijeđeni nogometaš. Istegnuća mišića, nategnuća ligamenata, uganuća zglobova su samo neke od ozljeda koje se liječe pokretom.
Glavna uloga fizioterapeuta u nogometnim klubovima ne bi trebalo biti liječenje i oporavak nogometaša nego prevencija od ozljeda. Programi istezanja i relaksacije mišića važni su segment oporavka. Porastom umora značajno raste i vjerojatnost od ozljeđivanja. Na fizioterapeutu je da što je više moguće skrati vrijeme oporavka sportaša kako bi bio spreman za nova opterećenja.
Glavna uloga fizioterapeuta u nogometnim klubovima ne bi trebalo biti liječenje i oporavak nogometaša, nego prevencija od ozljeda.
Fizioterapeuti su u kontaktu s trenerima. Komuniciraju o trenutnom zdravstvenom stanju nogometaša. Uspoređuju trenažne napore sa statusom organizma igrača na temelju čega se daju upute o pristupanju treninga.
Odluku kada je igrač spreman za trenažni proces i koliko ga se može opteretiti donosi se uz prisustvo fizioterapeuta. Obično su to manje ozljede poput laganih istegnuća, udaraca u mišić ili uganuća zgloba. Može se raditi i o upalama mišića i zamoru uslijed kojega će fizioterapeut zatražiti poštedu za igrača.
Fizioterapeuti su uključeni u stručni stožer i prate igrače u svlačionicama, prostorijama za masažu ali i nogometnim terenima. Na treninzima vode brigu o hidrataciji igrača, pogotovo u vrućim, ljetnim periodima. Uvijek su spremni da uskoče sa sprejom za udarce, zavojima i flasterima dođe li do porezotine.
Za uzrast početnika nisu potrebni fizioterapeuti kao stalni dio tima. Kod djece u razrednoj nastavi i vrtićima ne dolazi često do ozljeda mišića. Njihove tetive na zglobovima su elastične da su uganuća i teže ozljede zglobova rijetkost.
Fiziologija tijela početnika se razlikuje igrača u pubertetu tako će teško doći do pretreniranosti i težih upala mišića koja bi trebala ozbiljan i dugoročan tretman.
• Dijagnosticira lakše ozljede i liječi
• Provodi oporavak nogometaša
• Sudjeluje u programu za prevenciju ozljeda
• Ocjenjuje fizičko stanje organizma igrača
• Daje sugestije treneru na koji način i kada opteretiti nogometaša
Fizioterapeuti bi trebali biti dostupni što većem broju igrača. Najpotrebniji su u uzrastima kadeta i juniora. Zbog nedostatka sredstava u nekim klubovima uopće nema fizioterapeuta na raspolaganju ili je njihova dostupnost ograničena.
U prvim HNS ligama za kadete i juniore imaju momčadi koje vide fizioterapeuta samo na utakmicama ili nakon zadobivene ozljede. Takvim postupanjem se povećava broj ozljeda mladih nogometaša. Prevencija od ozljeda je minimalna te su igrači i treneri prepušteni sami sebi.
Zbog ozljeda se gubi veliki dio talenata. Rane ozljede, u mladosti se provlače igračima kroz cijele karijere. Jednom kad se mišić ozlijedi on nikad neće biti na tom mjestu čvrst i kvalitetan kao prije ozlijede. Fizioterapeuti nisu čudotvorci i ne mogu spriječiti sve ozlijede, ali sigurno pomažu da se njihov broj i težina smanji.
Svaka omladinska ekipa u uzrastu kadeta ili juniora a takmiči se i trenira u državnim ligama treba omogućiti svojim nogometašima fizioterapeuta koji je svakodnevno dostupan.
Tehnička služba
Osoba koja je osobni tajnik ekipe nazivamo tehnikom. On je dio tehničkog osoblja. U nogometnim klubovima možemo imati jednu ili više takvih osoba. Ona je što bi se reklo ”Katica za sve”. Brine se o materijalnoj imovini kluba. Često ga možemo vidjeti kako se brine za rekvizite. Pazi da su lopte napumpane, trenažni markeri čisti i oprani i kapice sve na broju.
Osoba iz tehničkog sektora brine za papirologiju. Piše zapisnike na utakmicama, nosi knjižice, registrira igrače i prati ekipu na utakmicama i turnirima. Njega se može zamoliti da snimi utakmicu ili dočeka goste.
Moderni tehničari mogu se brinuti za održavanje internet stranica i vođenje društvenih mreža.
Klub koji ima tehničko osoblje je dobro organiziran. Tako trenere se rasterećuje i oni se mogu fokusirati na rad s igračima umjesto da troše energiju na druge stvari.
Podjela posla unutar tehničke službe može biti različita. Svaka ekipa može dobiti jednog tehničara koji je zadužen za nju. Istovremeno može postojati više tehničara specijaliziranih za različite uloge koje igrači unutar škole nogometa dijele. Tako imamo osobu koja je zadužena isključivo za rekvizite, dok je druga osoba zadužena za administrativne zadatke.
• Vodi administrativne poslove
• Brine o prostorijama i rekvizitima
• Vodi i održava društvene mreže
U amaterskim i manjim školama ulogu tehnika preuzimaju volonteri. Obično su to roditelji djece koja treniraju u akademiji. Klubovi koji nemaju mogućnosti da zaposle dodatne ljudi obično imaju tajnika koji vodi administrativni posao, dok za druge stvari zaduže trenere.
Podjela posla unutar tehničke službe može biti različita. Svaka ekipa može dobiti jednog tehničara koji je zadužen za nju. Istovremeno može postojati više tehničara specijaliziranih za različite uloge koje igrači unutar škole nogometa dijele.
Tehničari i tehničko osoblje treba svim klubovima. Broj tehničkog osoblja ovisi o rejtingu kluba i njegovom statusu. U većini slučajeva je sasvim uredu da tehničke poslove obavljaju volonteri. Problem se pojavljuje kada klubovi koji su profesionalni ili poluprofesionalni imaju manjak tehničkih kadrova. Tada se ljudi preopterećuju s poslom što dovodi do kaotičnog stanja. Više nitko ne može obavljati kvalitetno svoj posao ni direktori, tajništvo a ni treneri. Takvo stanje priječi klubove da se razvijaju.
7.Infrastruktura
Uz ljudske resurse infrastruktura je jedna od glavnih čimbenika koji sportski trening čine kvalitetnim. Nogometne škola ima svoje specifičnosti i zahtjeva sadržaje unutar škole koji sportski trening čine uspješnim.
Većina nogometnih škola ima nedostatke unutar infrastrukture. Nažalost domaćem nogometu je infrastruktura moglo bi se slobodno reći najslabija karika. Zagreb nema upotrebljiv stadion, dok nogometaši HNK Hajduk nema adekvatan sportski trening centar kakav priliči klubu tog renomea.
Nije sve tako crno. Rijeka je izgradila suvremeni nogometni kamp na Rujevici. Osijek gradi Pampas i vjerujem da će se završiti u skoro vrijeme. Premda je nogometna infrastruktura skupa, ne vjerujem da problem infrastrukture leži u novcu. Problem leži u percepciji i onome što ljudi prioritetima.
Premda je nogometna infrastruktura skupa, ne vjerujem da problem infrastrukture leži u novcu. Problem leži u percepciji i onome što ljudi prioritetima.
Većina vodstva u nogometnim savezima, lokalnim zajednicama i klubovima novac za infrastrukturu ulaže u druge stavke iz proračuna. Nije im toliko bitno, jer da je bitno infrastruktura bi postojala kao što postoje neke druge stavke poput mostova, fontana i ostalog.
Rekviziti
U infrastrukturu spadaju rekviziti s kojima se nogometaši služe na svakodnevnoj razini. U nastavku ću nabrojati rekvizite koji moraju biti prisutni kao standard u nogometnom treningu. Ti rekviziti su primarni i bez njih se ne bi trebao održavati nogometni trening.
Lopte
Kvalitetne lopte za sve uzraste. Različite skupine nogometaša zahtijevaju određenu kvalitetu, kvantitetu i veličinu nogometnih lopti. Lopte su potrošni materijal ne traju duže od dvije godine, ovisno o kvaliteti lopte. Količina lopti na treningu treba odgovarati broju djece, pogotovo ako se radi o početnicima.
Kapice i čunjevi
Mali šareni plastični označivači prostora stožastog oblika su standard u obilježavanju terena i različitih zona na terenu bez njih trener gotovo nema što raditi kad počne trening.
Mini golovi
Kada govorimo o početnicima u nogometu onda se većina njihovih trenažnih vježbi treba održavati u nogometnom okviru, tj nogometnoj igri. Ta igra je s manjim brojem igrača i s većim brojem igrališta. Golovi veličine 1×1 metar su idealni. Škole nogometa bi trebale osigurati dovoljan broj takvih golova po treningu. Na 16 igrača se može upotrijebiti 4 para tih golova.
Markirne majice
Markirne majice se upotrebljavaju za obilježavanje igrača u nogometnoj igri. Na treningu, za razliku od utakmice se igrači dijele u više ekipa ili timova. Zbog toga bi trenerima moglo biti na raspolaganju više
Sustav za mjerenje opterećenja
Svaki trening je opterećenje za sportaša. Cilj treninga je kroz opterećenje postići napredak. To se događa tako da igrača ciljano opterećujemo s onolikom količinom tjelesnog napora koju može izdržati a da se pri tome ne ozljedi.
Treninzi su ples na rubu onoga što je dobro i korisno, te onoga što može biti opasno. Količinu napora kojom se igrači opterećuju se može procijeniti na subjektivan način ali to nikada ne može biti točno kad se pridoda i tehnologija.
U tome nam pomažu mali uređaji skriveni u odjeći ili ispod odjeće igrača koji šalju podatke o unutrašnjem doživljaju treninga nogometaša; frekvencija srca i vanjskim parametrima kao što je količina prijeđenih metara i brzina kretanja. Podatke obrađuje program a komentira stručna osoba.
Sustav za mjerenje opterećenja nije neophodan za početnike tj. igrače do uzrasta pionira.
Video sustav
Kada govorimo o uigravanju ekipe, usvajanju mehanizama u fazi obrane, napada i tranzicije te mjerenju napretka u tome svaka rečenica nam se može pretvoriti u floskulu ako ju nemamo s čime poduprijeti. Video snimka je standard u učenju nogometa.
Rad bez kamera na terenu i utakmicama vodi u improvizaciju. S toga svi tereni za obuku bi trebali biti pod kamerama kako bi se mjerio progres momčadi i pojedinaca. Također klub bi trebao, ako je ozbiljan, osigurati analitičara da sakuplja i interpretira podatke.
Video analiza je neophodna za razvoj igrača ali i trenera. Postavlja se pitanje kako ćeš postati dobar šahista ako ne proučavaš šahovske partije. Uči se na svojim primjerima ali i na primjerima drugih. Tako se stvaraju stratezi.
Postavljanje video sustava nije stvar financija, to je stvar prioriteta. Danas svaka osoba ima svoju osobnu kameru, a klubovi nemaju kameru na terenima.
Kada govorimo o uigravanju ekipe, usvajanju mehanizama u fazi obrane, napada i tranzicije te mjerenju napretka u tome svaka rečenica nam se može pretvoriti u floskulu ako ju nemamo s čime poduprijeti.
Pomoćni rekviziti
To su rekviziti koji se upotrebljavaju na treningu, ali nisu izravno povezani s nogometnom igrom. Općeg su karaktera i koriste se u drugim sportovima. Konkretno to su medicinske lopte, razni utezi, sprave što nalazimo u teretanama, koordinacijske ljestve i ostalo.
One su najviše zastupljene u uvodnim dijelovima treninga, u individualnom radu nakon treninga, prilikom oporavka nogometaša i u fazi pripremnog perioda.
Takva trenažna pomagala su potrebna i efikasna. Zanimljivo je da mnoge škole nogometa zbog konvencionalnog pristupa nogometu troše sredstva iz budžeta za pomoćne rekvizite mjesto na one koji su ključni za razvoj. Tako se može dogoditi da škola nogometa ima obilje medicinskih lopti i koordinacijskih ljestava a nedostaju mini golovi.
Objekti
Nogometni tereni na otvorenom
Treninzi i utakmice se trebaju glavninu vremena odvijati na površinama predviđenim za učenje i igranje nogometa. Zbog toga nogometaše najčešće susrećemo na otvorenim nogometnim terenima. Tereni na otvorenom trebaju omogućiti svim igračima redovno treniranje u poželjnim terminima.
Tereni s umjetnom travom su omogućili da se na jednoj površini omogući više trenažnih sati godišnje nego što je to bio slučaj s klasičnim terenima. O prednostima i nedostacima umjetne trave već sam pisao. Osim vrste terena i kvalitete nogometna škola je potrebna osigurati i zadovoljavajuću količinu nogometnih terena. Ona ovisi o potrebama kluba i broju djece.
Bez kvalitetnih terena i dovoljnog broja dolazimo do remetećih faktora, koji izravno utječu na kvalitetu rada s djecom i njihov razvoj.
Škola nogometa koja broji preko 200 polaznika i desetak natjecateljskih momčadi bi trebala imati više velikih i malih nogometnih terena koja su na raspolaganju po svim vremenskim uvjetima. U Hrvatskoj imamo slučaj da škole nogometa uopće nemaju svoje terene nego ih dijele s drugima ili ih iznajmljuju.
Bez kvalitetnih terena i dovoljnog broja dolazimo do remetećih faktora, koji izravno utječu na kvalitetu rada s djecom i njihov razvoj.
Nogometni tereni na zatvorenom
Nogometaši ne odlaze u hibernaciju za vrijeme zimskog perioda. Dugotrajan prekid trenažnih aktivnosti je poguban za vještinu. Razdoblje hladnog perioda u kontinentalnim krajevima zna trajati vi do tri mjeseca.
Zimi se treninzi sele zatvorene sportske objekte koji su specijalizirani za nogometne treninge. Oni moraju odgovarati kvalitetnom podlogom i prostorom. Na žalost takvi objekti koji su veličine barem jedne polovine nogometnog terena su rijetkost.
Alternativa su manje dvorane koje odgovaraju uzrastima početnika. S obzirom na to da domaće nogometne škole imaju problema s terenima na otvorenom, tereni zatvorenog tipa su utopija za većinu klubova.
Obično se i ide u najam prostora koji čak ne plaćaju klubovi nego ide na teret roditelja. To nije dugoročno rješenje i tako se održava status quo.
Popratni objekti
Tribine
Uz terene jedan od logičnih objekata su uređene i natkrivene tribine. Većina hrvatskih stadiona gdje se igraju seniorske utakmice djeluje tako da će se, ako ostane ovako stanje, na njima moći snimati klasični nogometni filmovi. Ne obnovimo li ubrzo ćemo ih moći koristiti za muzeje i spomenike.
Natkrivene tribine sa stolicama i rasvjetom, kućicom za novinare i prostorom za snimatelje je nešto oko čega nema kompromisa na zapadu.
Vješanje gledatelja po ogradi s kišobranima u ruci bi trebalo bi staviti u prošlost. Samim time će se utjecati i na ponašanje pojedinaca.
Svlačionice
Prostrani čisti i topli prostori s dovoljnom količinom svjetlosti, velikim sanitarnim čvorom na kojoj se ističe taktička ploča i multimedijski uređaj je ono što naša djeca zaslužuju. Također zaslužuju ormariće za svoje stvari koji se zaključavaju.
Ono što neke škole nogometa nude je sasvim suprotno. Uopće me je sram opisivati svlačionice i prostore u koje sam morao smjestiti djecu ili u kojima sam bio dočekan kao gost.
Mala dvorana
Nogomet je fizička aktivnost i zahtjeva brigu o tijelu. Dvorana koja služi za razvoj snage bi trebala biti na raspolaganju nogometašima za vrijeme ali i između treninga.
U toj dvorani bi se trebale nalaziti razne trenažne sprave. One s kojima se može raditi na razvoju snage, eksplozivnosti, fleksibilnosti i koordinacije.
Dvorana za sastanke
Prostorija u kojoj se igrači druže s trenerima i vodstvom kluba te provode vrijeme između treninga tako da se educiraju ili opuštaju nazivamo dvoranom za sastanke. U njoj se gradi momčadska atmosfera i priprema za utakmice.
Sastanci po kafićima i restoranima ne daju onaj efekt kakav je potreban u kolektivu kao što je nogomet.
Ekonomat
Ekonomat je prostor u kojem se čuvaju rekviziti. Njime upravlja ekonom kluba. Pravilno skladištenje rekvizita garantira njihovu trajnost. Time se izbjegava nepotrebno gubljenje rekvizita ali i kriva upotreba.
8.Financiranje nogometnih škola
Nogometne škole se razlikuju po načinu financiranja. Svaka ustanova će raditi u interesu onoga tko ju financira. O financiranju ovisi politika nogometnih škole. Kad znamo uzrok onda lakše možemo razumjeti posljedice odluka koje donose akademije. Odnos prema igračima se gradi na temelju strategije koja ovisi o navedenim faktorima.
Kao roditelju čije dijete trenira nogomet dobro je biti upućen u način na koji se nogometna akademija ili klub financira. Ovisno o pogledima na nogometno školovanje i prioritetima u nogometnoj edukaciji način na koji pristupa jedan klub prema vašem djetetu može biti drastično različit od onoga što vi očekujete.
U kojem smjeru je orijentirana nogometna škola je važan faktor ako vam je stalo do razvoja djeteta. Kada stavimo dijete u školu koja je orijentirana na što veću kvantitetu djece, možemo predvidjeti razlike u radu u odnosu na školu koja je fokusirana na kvalitetu.
Zbog čega je jednoj školi važno da ima što više djece , a drugoj da ima najkvalitetniju djecu upravo ovisi o tome kako se financira. Nogometne škole se mogu financirati na više načina i kroz više različitih izvora. Svaki od načina može imati svoje prednosti i nedostatke.
U kojem smjeru je orijentirana nogometna škola je važan faktor ako vam je stalo do razvoja djeteta. Kada stavimo dijete u školu koja je orijentirana na što veću kvantitetu djece, možemo predvidjeti razlike u radu u odnosu na školu koja je fokusirana na kvalitetu.
Rijetko se događa da se financiranje nogometnih škola odvija isključivo po samo jednom modelu. Obično se financiranje dolazi iz nekoliko smjerova. Dominantan način, na koji škola prihoduje naviše utječe na politiku nogometne škole.
Male nogometne škole kao privatni projekti
Škole nogometa koje su u vlasništvu privatnih, odnosno pravnih osoba pripadaju ovoj skupini. To mogu biti jednostavne nogometne škole u kojima je osnivač ujedno i trener. Takve škole nogometa su često lokalne te okupljaju isključivo početnike. Treninzi se održavaju na manjim terenima u zatvorenim i otvorenim prostorima. Ljeti vanjski prostori sa umjetnom travom, a zimi se odlazi u dvorane ako za to ima potrebe.
Mala privatna škola nogometa se financira uglavnom iz članarina. Prikupljenim sredstvima se plaća najam prostora i plaće trenera. Ponekad je u vlasništvu škole teren, tada se novac umjesto najma izdvaja za hladni pogon. Uz terene se često može pronaći ugostiteljski objekt gdje se roditelji mogu opustiti i zabaviti dok čekaju da trening ili utakmica završi. Takvi objekti su usko povezani sa školama nogometa te se naslanjaju jedni na druge.
Službene utakmice se dodatno plaćaju i iziskuju troškove. Kako se u takvim školama obično radi o početnicima, akademije se ne prijavljuju na službena natjecanja nego organiziraju svoja privatna. Tako ne troše sredstva, nego se dodatno financiraju.
U privatnim nogometnim školama zadovoljstvo roditelja i djece je na prvom mjestu. One se najvećim dijelom financiraju iz članarinama te im je važna reputacija kako bi zadržale staro članstvo i upisali nove članove. To ne znači da će svakom roditelju bez obzira na njegove prohtjeve ispunjavati želje nego, će biti jednostavno otvoreniji prema njima. Koliko će biti otvoreni i hoće li znati balansirati sa zahtjevima roditelja i pravilima struke ovisi o njihovom umijeću.
U privatnim nogometnim školama zadovoljstvo roditelja i djece je na prvom mjestu. One se navjećim djelom financiraju iz članarinama te im je važna reputacija kako bi zadržale staro članstvo i upisali nove članove
Pozitivan aspekt cijele priče sa privatnim školama je taj da komunikacija između trenera prema djeci i roditeljima prolazi u bolje. Da bi zadržali djecu vlasnici akademija sadržajno se moraju prilagoditi potrebama i željama roditelja . Također su treneri ili trener pristupačniji roditeljima te lakše uvažavaju njihova razmišljanja. Škola je fleksibilnija po pitanju dolazaka na treninge i utakmice. Dopušta veću razinu slobode.
Ne mora biti slučaj, ali atmosfera oko utakmica i treninga bi treba biti malo opuštenija. Škola živi od svih roditelja i nema toliko privilegiranih u odnosu na vještine. Vodi se računa da što više djece bude zadovoljno dobivenom minutažom na utakmicama. Rezultat nije u fokusu jer se obično radi o početnicima te su većim dijelom utakmice neslužbene.
Problemi privatnih nogometnih škola mogu biti razni, ali ću navesti one koje se često pojavljuju. Financiranje takve škole ovisi o članarinama i sponzorstvima. Kroz sponzorstvo neki roditelji mogu kupovati utjecaj u školi. Nesavjesnog ponašanja financijera, može proizvesti negativne posljedice. Utjecaj se ne mora kupovati samo novcem nego i ucjenama skupine roditelja.
Privatne škole nogometa nemaju kontrolu od saveza. U njima mogu biti zaposleni ljudi koji nemaju dovoljno znanja. Treneri su skupi financiranjem isključivo od članarina se ne može isplatiti minimalna hrvatska plaća. Takav posao je zanimljiv isključivo studentima ili osobama koje traže dodatni izvor prihoda.
Nogometne škole unutar nogometnih klubova
Glavnina djece igra i trenira u nogometnim klubovima. Problem klubova u hrvatskoj što oni funkcioniraju po dugoročno neodrživom modelu. Nogometni klubovi prihoduju iz tri izvora proračunskog, izvanproračunskih i od građana. Ovisno iz kojeg smjera dolazi novac i u kojim omjerima tako se klubovi prilagođavaju svoju politiku.
Velika četvorka
Najpoznatiji klubovi u hrvatskoj, oni koji imaju veliku tradiciju i rekordne proračune su NK Osijek, HNK Hajduk, GNK Dinamo i NK Rijeka. Ti klubovi se trenutno izdvajaju od ostalih klubova. Ono što je zajedničko izdvojenim klubovima je da najveći dio svoje zarade ostvaruju prodajom igrača. Odnosno dobrim dijelom žive od transfera.
Imate li dijete u nekom od četiri najveća kluba morate biti svjesni činjenice da je rad usmjeren na prodaju igrača. Pogreške u procjeni ili zastoj u izlaznim transferima može dovesti klub do bankrota. U takvim uvjetima nema mjesta za sentimentalnost.
U top klubovima djeca treniraju da bi postala profesionalci, odnosno da bi se prodala. Prednost, odnosno svu pažnju će dobiti onaj igrač koji ima najviše izgleda da se proda odnosno, da se zaradi na njemu. To bi trebao biti onaj igrač koji ima nabolje vještine, ali i veze koje mu omogućuju sigurnu i dobru prodaju. Nažalost svi talenti nemaju taj drugi segment.
U kategoriju sa najvećim klubovima u državi se mogu uvrstiti i drugi klubovi koji participiraju u najvećem rangu natjecanja poput Slavena, Lokomotive i Gorice. On također zarađuju na izlaznim transferima samo su im proračuni manji te ne njihovi igrači rijetko mogu ostvariti visoke prodajne iznose.
U top klubovima djeca treniraju da bi postala profesionalci, odnosno da bi se prodala. Prednost i svu pažnju će dobiti onaj igrač koji ima najviše izgleda da se proda odnosno, da se zaradi na njemu.
Poslati dijete u takav klub znači da će imati najviše izgleda da postane profesionalan igrač, ako su zadovoljeni kriteriji izvrsnosti kod nogometaša i podrške od strane managerskih agencija odnosno kluba.
Očekivanja od djece, ali i roditelja koji ih prate, su visoka u takvom okruženju. Konkurencija je snažna i ne trpi se prosječnost. Zbog toga su odricanja koja utječu na cijelu obitelj, a ne samo igrača dio svakodnevice. Bez spremnosti na potpunu posvećenost nogometu i veća izdvajanja u obliku slobodnog vremena i financija teško će vaše dijete uspjeti.
Financiranje od lokalnih zajednica
Ostali klubovi koji nemaju razrađenu prodajnu mrežu igrača ali su popularni na regionalnoj razini financiraju se iz proračunskih sredstava i od građana. Građani koji u najvećoj mjeri financiraju klubove su oni koji uplaćuju članarine za svoje dijete. Što je klub popularniji u regiji to je veća mogućnost da će novac dobiti od jedinica lokalne uprave. Koliko će novca dobiti ovisi o razvijenosti regije.
Klub koji financira lokalna zajednica često nije orijentiran na prodaju igrača. Obično se kroz takav vid financiranja želi promovirati regija iz koje dolazi klub. Fokus klubova tog tipa je većinom na seniorsku momčad i njihov plasman. Financiranje od lokalne zajednice je usko povezana s politikom, pa se kroz klub mogu stjecati ili gubiti politički poeni. Loše strane takvih klubova su što škola nogometa može biti zanemarena te služi samo kao sporedan, ali neophodan aspekt u radu kluba. U tom slučaju kvaliteta rada s mladim nogometašima može biti kompromitirana.
Naravno da postoje razvijene i zrele sredine gdje se kroz lokalnu zajednicu želi pomoći djeci tako da općine ulažu u infrastrukturu za djecu, trenere i sufinanciraju članarine. Djeca u tim klubovima su sretna i zadovoljna. Imaju odlične uvijete za rad, profesionalne trenere koji su plaćeni od općine dok su troškovi treniranja pristupačni svim građanima.
Financiranje od strane saveza
Neki nogometni savezi ulažu značajna sredstva u klubove. U tome prednjači Zagrebački nogometni savez koji osigurava velika sredstva za nogometne škole. Ne dobivaju svi klubovi jednako. Ovisno o broju djece, infrastrukturi i statusu kuba savez će napraviti raspodjelu.
Zahvaljujući tom modelu nešto manje od stotinu trenera u nogometnim školama grada Zagreba imaju status profesionalaca. Školama se doniraju lopte, novac za održavanje utakmica i turnira.
Nema ništa sporno da dijete trenira na kvalitetnoj infrastrukturi ili da ima trenera koji je profesionalan i stručan. Namjera da se ulaže u kvalitetan trenerski kadar je hvale vrijedna. No zbog kriterija financiranja klubova rezultat takve mjere je u krajnju ruku upitan.
Problem nastaje što je model po kojem se dodjeljuju novci gura u prvi plan rezultate, a svima bi trebao biti primaran razvoj. Visina financija ovisi o plasmanu seniorske momčadi i plasmanu momčadi unutar škola nogometa. Zbog takvog modela financiranja sve pogodnosti koje on donosi padaju u vodu.
Imamo kvalitetan rad u školi nogometa ali zbog loše politike u seniorskoj momčadi klub ostaje bez sredstava za djecu. Zapošljavamo kvalitetne obrazovane trenere koji imaju sposobnosti i znanja da razviju igrače, ali ne mogu jer su opterećeni gubitkom primanja. Kriterij rezultata ponekad je veći od kriterija rada. Takav pristup je besmislen i treba ga korigirati.
Zbog straha od gubitka financijskog kolača klubovi oslonjeni na saveze pritišću trenere kako bi ostvarivali natjecateljski rezultat. Treneri taj pritisak često prenose na teren i rad s djecom.
Treniranje u klubovima koja ovise o financiranju iz saveza, može biti dobro, ali i imati neugodna iskustva za djecu. To zapravo nisu profesionalci, ali se klub može odnositi prema njima kao da jesu. Rezultat zbog vrednovanja uspješnosti od strane saveza može doći u prvi plan i tu nastaju problemi za djecu i roditelje, ali i za trenere. Zbog straha od gubitka financijskog kolača klubovi oslonjeni na saveze pritišću trenere kako bi ostvarivali natjecateljski rezultat. Treneri taj pritisak često prenose na teren, odnosno na rad s djecom. U Zagrebu imamo trenere mlađih dobnih uzrasta čija plaća ovisi o plasmanu djece, što nam govori da takav model nije idealan te da ga treba zamijeniti.
Talentirana djeca koja imaju usporeni fizički razvoj, odnosno kasnije ulaze u pubertet bi se mogla naći u problemu u okruženju gdje se vrednuje rezultat. Zbog nemogućnosti da doprinose rezultatima kao fizički jača djeca mogu biti zapostavljena, odnosno tretirana na način kakav ne bi imala da je škola usredotočena više na razvoj.
Sažetak
Potrebe djece i roditelja su različite što je sasvim u redu. Također trebate prihvatiti činjenicu da i škole nogometa imaju svoje potrebe koje se razlikuju. Poznavanje funkcioniranja nogometnih škola roditeljima pomaže da izbjegnu probleme unutar sustava.
Nogometne škole koje su organizirane na visokom nivou te se većim djelom financiraju od školovanja i prodaje igrača plasirajući ih na strana tržišta pružaju igračima najbolju potporu na razvojnom putu. Međutim one tu potporu pružaju samo izvrsnim nogometašima i onima za koje oni vjeruju da mogu biti isplativi.
Igrači se ne razvijaju na isti način. Ona djeca koja se fizički i nogometno sporije razvijaju, bez obzira na svoj talent, teško se mogu nametnuti u jednom surovom profesionalnom režimu kao što je taj bez posljedica.
One nogometne škole koje ulažu najviše novčanih sredstava u igrače i infrastrukturu, od igrača i roditelja najviše očekuju. Kvalitetom nogometne škole podižu se zahtjevi od igrača i njihovih skrbnika. Potrebna je veća žrtva.
U kakvim uvjetima će se vaše dijete najbolje razvijati ovisi o njegovom stupnju razvoja, odnosno dobi, te mogućnostima koje se nude u lokalnoj zajednici. Za većinu djece vrijedi da se postepeno uključuju u nogomet igrajući za obližnje klubove.
Istina je da različiti pristupi, odnosno vrste nogometnih škola, imaju svoje prednosti i nedostatke. Na roditeljima nije da korigiraju rad škola nego da odaberu u pravo vrijeme onu školu koja najbolje odgovara sposobnostima i ambicijama djeteta.
Na roditeljima je da razumiju kako profesionalne škole stvaraju najviše vrhunskih igrača. Jednako tako one nisu najbolji izbor u svako vrijeme i za svako dijete. Osobne ambicije roditelja se trebaju poklapati sa razvojnom krivuljom djeteta.
Pažljivo se treba pratiti napredak djeteta i donijeti odluka da li je dijete spremno za ozbiljniji rad. Naravno u cijeloj toj priči treba biti uključen i roditelj jer bi on trebao biti najodgovornija osoba i najveća podrška.
Ono što sam u praksi doživljavao, kao čest problem, je pogrešan stav roditelja. Neki od njih bi birali vrhunske škole nogometa koje su orijentirane na prodaju igrača. U sustavu gdje je velika konkurencija i gdje se ne trpi prosječnost tražili bi strpljenje i veći prag tolerancije za njihovog nogometaša.
Drugi tip roditelja bi dijete upisao u nogometnu školu koja ne zahtjeva previše. Koristio bi pogodnosti sustava gdje sa djetetom može ostati duže na godišnjem odmoru ili izostati sa kojeg treninga. Također bi mu odgovarala situacija gdje treneri toleriraju razdoblja loše igre i pružaju više prilika njihovom nogometašu.
Istovremeno bi bili nezadovoljni jer rad u školi nogometa nije na najvišem nivou. Smetala bi ih klupska infrastruktura i kvaliteta momčadi. Prigovarali bi na kvalitetu rada trenera i tražili bi bolje uvjete.
Raspoznajući tipove škola nogometa moći ćete predvidjeti kako će se škole odnositi prema vašem djetetu. Da li će imati strpljenja s njegovim učenjem nogometa i davati mu više prilika na utakmicama ili će odnos biti hladniji.
Iluzorno je pričati o tome kakav tip škole odgovara djeci. Važno je da kao roditelji imate na umu kako je svako dijete specifično. Ono o čemu morate povesti računa je to da se potrebe djeteta mijenjaju kroz vrijeme.
Većini djece će odgovarati amaterski pri stup u početku , ali će kroz razvoj u jednom trenutku doći do potrebe za ozbiljnijim radom. Umijeće je prepoznati kad je pravi trenutak za promijeniti sredinu. Zbog tog razloga se isplati savjetovati sa nezavisnim stručnjacima.
Istina je da različiti pristupi, odnosno vrste nogometnih škola, imaju svoje prednosti i nedostatke. Na roditeljima nije da ispravljaju, odnosno korigiraju rad škola, nego da odaberu u pravo vrijeme onu školu koja najbolje odgovara sposobnostima i ambicijama djeteta.