Vratarima je najteže
U domaćem nogometu postoji mnogo problema. Oni otežavaju razvoj brojnim nogometašima. Ni jedna skupina djece nije pogođena lošim uvjetima rada kao što je to slučaj s vratarima. Manjak trenera, zastarjela metodologija rada i ne razumijevanje imaju za posljedicu loše rezultate.
Jučer, danas, sutra
Za razliku od igrača na terenu Hrvatska ima deficit kvalitetnih vratara. Dok braniči, veznjaci i napadači igraju glavne role u velikim inozemnim klubovima vratare teško možemo pronaći preko granice.
Dominik Livaković još uvijek nije realizirao transfer koji bi zadovoljio GNK Dinamo. Lovre Kalinić se vratio u Hajduk nakon što nije iskoristio priliku u inozemstvu. Simon Sluga također luta Europom. Trenutno smo ostali na Ivi Grbiću čija je sudbina kao vratara Atletico Madrida neizvjesna.
Osvrnemo li se u prošlost dok su Alen Bokšić i Davor Šuker drmali starim kontinentom Dražen Ladić je ostario u Dinamu. Marijanu Mrmiću je Turska bila krajnji domet. Generaciju kasnije Stipe Pletikosa je završio još istočnije u Ukrajini. Sve je to daleko od Europskih centara kvalitete.
Naši mladi vratari su bili na meti vrhunskih klubova. Matej Delač je slovio za veliku vratarsku nadu. Još kao tinejdžer je ostvario transfer života iz Zaprešićkog Intera u veliki Chelsea. Potpisao je petogodišnji ugovor koji je odradio po silnim posudbama. Nigdje se nije uspio zadržati više od godine dana. Njegova karijera nije bila niti približno onoj koju je očekivao.
U velikoj generaciji Dinama onoj dječaka rođenih 1998. godine vrata je branio Dominik Šemper. Borna Sosa, Lovro Majer i Josip Brekalo grade reprezentativne karijere. Nikola Moro se ponekad nađe na popisu, ali Šemper je miljama udaljen od kockastog dresa. Do prije deset godina njegovo ime je bilo upisano u većinu skautskih bilježnica. Dinamo je odbijao ponude koje su bile veće nego što je njegova današnja vrijednost na tržištu kao vratara Genove.
Najnoviji primjer neuspješnog odlaska u inozemstvo je Dominik Kotarski. Njega je Ajax uzeo iz Dinamove nogometne akademije. Znamo da Ajax oprezno kupuje igrače. Njegov skauting je među najboljima u svijetu. Usprkos tome Dominik se vratio u Hrvatsku. Danas brani uspješno za Goricu. To sigurno nije bilo u planu kada se odlučio napustiti Dinamo i otići u Nizozemsku.
Napredak nogometne igre pred vratare je postavio novi izazov. Osim što moderan vratar mora vladati specificnim vratarskim tehnikama, danas on mora biti igrac vise u polju u svim fazama nogometne igre. Svjedoci smo vremena kada je gotovo nemoguce zamisliti vrhunskog cuvara mreze koji je slab u igri nogom.
Mario Huzjak, Škola vratara ŠN Zagreb
Što možemo očekivati u budućnosti?
Nema bolje osobe za odgovoriti na ovo pitanje je Tomislav Butina. Dugogodišnji vratar Dinama, Club Bruggea, Olympiacosa i reprezentacije. Tomo je danas voditelj škole GNK Dinamo i instruktor za vratare unutar akademije HNSa. No njegova uloga je i šira, educira trenere diljem Europe.
”Teško da ćemo imati uspjeha u bliskoj budućnosti po pitanju vratara. Za to ćemo morati pričekati nove generacije trenera koje se školuju na akademiji. Mi zapravo imamo problem u nogometnoj filozofiji. Ne razumijemo važnost filozofiranja.
Trebamo znati postaviti prava pitanja vezana za trening. Konkretno oni bi trebali znati odgovoriti na pitanje što je to zapravo nogometni trening? Mnogima je vratarski trening ono što se naziva ”zagrijavanje vratara”. Osim odgovora što je trening treba se tražiti odgovor kako i što (trenirati).
Nakon što zagriju vratara treneri se povuku i ostave ga glavnom treneru na raspolaganju. Da bi mogli dobiti kvalitetnog vratara njemu treba coaching kroz cijeli trening. Zbog toga našim vratarima nedostaje situacijskog učenja koje je ključno u razvoju.
U nedostatku vratarskih treninga i sati roditelji pokušavaju pronaći spas plaćajući individualni rad. Takav rad pomaže, pogotovo ako u klubu nema odgovarajuće osobe za rad. Ipak to nije dovoljno. Vratar ne može iskoristiti potencijale, ako su u klubovima stvari krivo postavljene.
Imam primjere gdje treneri s novim saznanjima izađu iz akademije. Oni kod nas rade odlično. Međutim, nakon nekog vremena vrate se starim obrascima treniranja u klubovima. Jednostavno popuste pod pritiskom da izgube posao ili strahom od toga da budu drugačiji. Zbog toga se oni dugoročno neće ostvariti kao treneri niti će odgojiti kvalitetnog vratara.
Vježbe gdje vratar napravi 10 puta više skokova na treningu nego što ga očekuje kroz cijelu sezonu nemaju smisla. Pitam ja vas kada će vratar na utakmicama preskočiti preponu prije nego uhvati loptu? Hrvatski vratari na treninzima vježbaju stvari koje se nikad neće dogoditi na utakmici.
Klubovi bi trebali promijeniti svoj pristup prema vratarima. Odnositi se prema njima s više obzira. Koliko bi mi se puta znalo dogoditi da izađem s golmanima na igralište sa sugestijom da se maknem u stranu kako ne bi uništio travu u kaznenom prostoru. Ne možemo daleko čuvajući igrališta od vratara.
Osim što se trenere vratara gura izvan terena, treneri vratara nemaju pravo sjediti na klupi za vrijeme utakmica. To šteti vratarima, a i nogometu. Ipak borim se da se ti nedostaci isprave. Pomaci su ipak vidljivi. Ne samo u Zagrebu, nego i šire. Vjerujem da će se stvari promijeniti na bolje ”– zaključio je Tomislav Butina.
Budućnost se može izbjeći detektiranjem problema i njegovim napadanjem. Koliko god suočavanje s realnošću zvuči neugodno ono je jedini ispravan način djelovanja. Stavljanje stvari pod tepih neće donijeti bolje sutra.
Što se sve može napraviti da se izbjegnu problemi?
Nogometni savezi
Nacionalni i lokalni savezi upravljaju razvojem nogometa. Propisi koje oni donose usmjeravaju razvoj. Ti propisi bi trebali biti u interesu nogometa umjesto pojedinaca. Također propisi bi trebali ostaviti pozitivne dugoročne posljedice na dobrobit nogometa.
Propis u kojem klubovi (ovisno o statusu) moraju imati licenciran veći broj vratarskih trenera je neminovan korak. Površno gledajući on djeluje kao udar na budžet nogometnih škola. Dugoročno on je jedan od generatora razvoja vratara. Već sad ne možemo držati korak s razvijenim zemljama, svako odgađanje produbljuje jaz.
Za vratare je važan prelazak s golova manjih dimenzija (5oox200 cm) na vrata većih dimenzija (732×244 cm). Zamislite vratara koji za vrijeme ljetnih praznika naraste centimetar ili dva dok njegov gol naraste nekoliko metara. Kako se to dijete osjeća kada dođe na teren?
Ogroman stres za dijete visoko 150 cm pričinjava braniti na gol velikih dimenzija. Frustrirajuće je i nemoguće obraniti takav gol. To narušava samopouzdanje i sliku djeteta o njegovim mogućnostima. Nije nikakva tajna da je rješenje prelazni gol (srednja veličina). To već funkcionira u mnogim zemljama. Naš savez odugovlači s odlukom jer ju klubovi ne žele prihvatiti. Zaboravljaju da oni postoje zbog djece, a ne djeca zbog njih.
Puno je lakše klubovima kupiti dva para golova i označiti igralište, nego roditeljima tješiti nemoćnu djecu. Ako imate dijete od 13 godina na golu onda će te razumjeti o kakvim se poteškoćama radi. Vrijeme je da takve stvari spriječimo.
Treneri vratara su na marginama u svim klubovima. Klubovi
financijski jako loše stoje. Imaju problem financiranja trenerskog kadra i troškova
prema savezu koji su određeni raznim pravilnicima i zakonom. Trener vratara nije
pravilnikom predviđen da sjedi na klupi kao dio stožera niti u našoj prvoj ligi. Što onda
možemo očekivati u lokalnim klubovima. Jednostavno, klubovi ih ne moraju imati pa
ih većina i nema.Goran Vujica, trener vratara
Rad u klubovima
Postavlja se pitanje kakav status vratari imaju u klubovima? Da li su oni ti koji uvijek nose lopte iz svlačionice na trening dok se ostatak ekipe izostavlja? Ovdje nije stvar u odgovornosti koja je vrlina, ovdje je stvar u diskriminaciji. Takva vrsta diskriminacije vuče korijene iz vremena kada je većina iskorištavala manjinu.
Da li ste se kao roditelj našli u situaciji da se vratari učestalo izdvajaju iz ekipe za vrijeme treninga? Dok trener trenira igrače, vratari su prepušteni sami sebi. Ponekad prođe veći dio treninga dok ih se ne postavi na gol. Onako kao pomoćno sredstvo. Bez jasnih uputa za vrijeme igre. To nije ispravan odnos. Takva praksa treba biti zabranjena.
Vratari su češće izloženi kritikama. Zbog specifičnosti uloge vratara mnogi svoje frustracije ispucavaju na njima. Žalosno je ako se u toj ulozi nađe trener koji bi trebao zaštititi dijete. Ponegdje ta ponašanja nisu regulirana u skladu s potrebama djeteta.
Primjenjuje li se u klubu takav stav ne možemo ni početi razmišljati o rješavanju problema. Najprije se treba izgraditi dobar odnos. On je preduvjet kvalitetnog rada. Tek tada ćemo moći razmišljati o tehničkim stvarima na treningu. Da li nam vratari dobivaju kvalitetne vježbe, imaju li odgovarajuće uvijete rada i ostalo.
Ako lokalni klub i ima trenera vratara, on je zadužen za cijeli omladinski pogon pa
i za seniore, tako da taj rad ne može biti optimalan i vratar se ne može razvijati.
Previše je kategorija, a malo termina za treninge.Goran Vujica, trener vratara
Zaključak
Nogomet evoluira puno brže nego što se naši savezi, klubovi i treneri prilagođavaju promjenama. Unazad trideset godina naviše se promijenila uloga vratara u nogometnoj utakmici. Tome su doprinijela izmjena pravila.
Hrvatski nogomet je još uvijek konzervativan kad su pitanja promjene unutar sustava. Rezultat toga je da hrvatska nema vratara svjetske razine kao što imamo igrače. Problemi bi se trebali riješiti sustavno.
Savezi bi trebali propisima podići kvalitetu rada u klubovima. Tako bi primorali klubove za poteze koji su u razvojnom interesu mladih vratara.
Klubovi bi trebali promijeniti odnos prema vratarima. Pružiti im mogućnost kvalitetnog treniranja. Nije rješenje da sav teret pada na roditelje vratara koji su primorani plaćati nogometno školovanje svog djeteta trostruko više.
Roditelji također mogu pomoći svojoj djeci koja su se odlučila postati vratari. Kako bi više razumjeli njihove potrebe i očekivanja pročitajte tekst koji se nadovezuje na ovaj.
Ne pokrenemo li se prema pitanjima vratara ne vjerujem da ćemo moći uživati gledajući domaće vratare kako brane boje Europskih velikana. A to nam je svima u interesu. Ujedno to je dužnost i obaveza nogometnih djelatnika.