Kako se školuju i rangiraju nogometni treneri?

”Education costs money,

but then so does inrorence”

Claus monsen

Licenca

Za rad u nogometu su potrebne licence. Licence izdaju isključivo nogometni savezi. Svaki trener koji želi stajati uz aut liniju bi trebao imati licencu. Bez nogometnih licenci treneri ne mogu voditi momčadi na službenim utakmicama. Također, treneri bez licenci ne mogu biti registrirani od strane kluba kao službeni treneri.

Takve osobe mogu voditi treninge i prijateljske utakmice dok im se ne izda licenca. Također mogu biti prisutni za vrijeme utakmice na klupi, ali samo kao predstavnik kluba. Tako se može jedno vrijeme zaobilaziti propis.

U glavnom, propise treba poštovati. Licenca je dokument koji dokazuje da je osoba, u ovom slučaju trener sposobna upravljati trenažnim procesima i rukovođenjem momčadi na određenoj razini.

Kao i kod prometne dozvole nogometne licence su kategorizirane. Sa ”B” kategorijom možeš upravljati s osobnim automobilima, ne možeš voziti kamione. Tako i sa ”C” nogometnom licencom možeš voditi početnike u nogometu, i amatere nikako ne možeš raditi u profesionalnom klubu.

Obrazovanje

Da bi se dobila licenca potrebno je obrazovanje. Ima dva načina kako se može doći do visokih licenci. Jedan put vodi kroz obrazovanje kroz tečaje u nogometnoj akademiji kojom rukovodi hrvatski nogometni savez. Drugi put je kroz obrazovanje na kineziološkom fakultetu.

Postoje slučajevi kada su se putevi trenerima isprepletali. Recimo ja sam prvu licencu za rad dobio kroz tečaj u HNS akademiji (UEFA B), da bi veću licencu dobio kroz obrazovanje na stručnom studiju (A licenca, Pro). Želim li dobiti najveću licencu UEFA Pro, moram se vratiti natrag u akademiju.

Bez obzira gdje je trener ostvario svoju licencu, da li na fakultetu ili kroz nogometnu akademiju ona jednako vrijedi na nogometnom terenu. Završi li trener fakultet, minimalna razina licence je ”A”, dok treneri koji započnu put kroz tečajeve obično idu postepeno kroz niže licence.

Kao i kod prometne dozvole nogometne licence su kategorizirane. Sa ”B” kategorijom možeš upravljati s osobnim automobilima, ne možeš voziti kamione. Tako i sa ”C” nogometnom licencom možeš voditi početnike u nogometu, i amatere nikako ne možeš raditi u profesionalnom klubu.

Razlike između fakulteta i akademije

Upis u fakultet je zahtjevniji nego upis u HNS akademiju za nogometnog trenera. Za upis u fakultet polaznik mora završiti četverogodišnju srednju školu. Na upis u akademiju je dovoljna i trogodišnja škola. Kandidati koji su imali profesionalne nogometne karijere lakše se upisuju na akademiju od kandidata s amaterskim igračkim CV-om.

Obrazovanje na fakultetu je dugotrajnije i opširnije od školovanja na akademiji. Pogotovo ako se radi o redovnom studiranju s usmjerenjem- nogomet. Da se od studenata traži puno više nego od polaznika tečaja je jasno i logično. Učenje na studiju polaznicima, osim nogometa, daje veći raspon znanja izvan nogometa. Uče se strani jezici, komunikacijske vještine, statistika, povijest ali i drugi sportovi.

To ne znači da će nužno polaznik koji završi fakultet biti kvalitetniji trener od onoga sa završenom trenerskom licencom. Učenje samo počinje na fakultetima, te se nastavlja kroz cijeli život. Onaj koji u startu ima bolje temelje lakše će nadograditi ta svoja znanja.

Ima dva načina kako se može doći do visokih licenci. Jedan put vodi kroz obrazovanje kroz tečaje u nogometnoj akademiji kojom rukovodi hrvatski nogometni savez. Drugi put je kroz obrazovanje na kineziološkom fakultetu.

Primjer Johana Cruyffa

Nogomet se ne uči isključivo u školama. On se uči kroz iskustvo igranja i promišljanje. Johan Cruyff je bio jedan od najvećih nogometnih igrača svih vremena, ali i trener. On nije bilo kakav trener. Bio je veliki mislilac i nogometni filozof koji je modernizirao nogometnu igru.

Njegova životna, ali i trenerska filozofija je bila da se nogomet uči kroz iskustvo. Nije bio zagovornik formalnog obrazovanja. Ili je igrao nogomet ili je promišljao o njemu. Zbog toga je bio nogometni genijalac. Modernizirao je nogometnu igru kao malo tko do tada.

Cruyiff je zbog tih stavova dolazio u konflikt. Bio je tvrdoglav i principijelan.Nakon nogometne karijere je odbijao upisati formalno obrazovanje. Nije želio otići na trenersku akademiju nizozemskog nogometnog saveza kako bi dobio licencu.

Bio je protivnik teorijskog sadržaja koje se predavalo na školama od strane saveza. Njegovo viđenje kako bi se trebalo trenirati je bilo oprečno onome što je škola podučavala. Cruyff je bio odlučan u svoj namjeri. Tek kad je osvojio prve titule na klupi Ajaxa savez je popustio pritisku javnosti i izdao mu diplomu bez završenog školovanja.

Vrste trenerskih licenci

C nogometna licenca

Početna licenca odnosno ona najnižeg stupnja je ”C” nogometna licenca. Uvjeti za koje treba ispuniti kandidat za nogometnog trenera su sljedeći:

• Punoljetnost
• Najmanje četiri godine iskustva bavljenja nogometom
• Srednjoškolsko obrazovanje
• Zdravstvena potvrda od liječnika specijaliste

Licenca košta tri tisuće kuna. Za tu svotu polaznici dobiju oko nešto više od stotinu sati nastave nakon koje polažu ispit. Ispit se sastoji od praktičnog i teoretskog dijela. Prolaznost je iznimno visoka.

Nakon izdavanja ”C” licence trener je osposobljen da vodi djecu i seniore u najnižim stupnjevima natjecanja za muškarce. To su županijske lige. Trener sa ”C” licencom ima pravo trenirati sve ženske ekipe u školi nogometa uključujući i one profesionalne.

B nogometna licenca

Licenca ”B” je druga po jakosti u nogometnom svijetu. Uvjeti za licencu su zahtjevniji od prethodne. Kandidati mogu upisati ”B” tečaj ako zadovoljavaju sljedeće uvijete:

• Imaju navršenih dvadeset godina
• Završen tečaj za trenera ”C” sa vrlo dobrim prosjekom ocjena
• Godina dana trenerskog iskustva
• Najmanje 4 godine igranja u seniorskim ekipama I, II, III lige ili preko 100 nastupa u amaterskom nogometu
• Zdravstvena potvrda od liječnika

Licenca se može upisati izravno bez polaganja ”C” licence ako kandidat ima najmanje četiri godine iskustva igranja nogometa u prvoj, drugoj ili trećoj seniorskoj ligi.

Sa ”B” nogometnom licencom treneru se omogućava vođenje svih seniorskih momčadi u županijskim ligama. Trener se može voditi sve uzrasne kategorije djece, osim u onim klubovima koji se natječu u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi (GNK Dinamo, HNK Hajduk, HNK Rijeka, NK Osijek…).

Vlasnik ”B” licence ne može voditi momčadi djece koje se takmiče 1 HNL ligi (juniorska, kadetska, pionirska). U tim ligama može obnašati ulogu pomoćnog trenera.

A nogometna licenca

Za upis na tečaj za ”A” licencu se traže sljedeći kriteriji:

• Navršene dvadeset i tri godine života
• Završena srednja škola
• Završen tečaj ”B” nogometne akademije sa vrlo dobrim uspjehom
• Dvije godine iskustva kao trener sa ”B” licencom

ILI

• Pet nastupa za seniorsku hrvatsku reprezentaciju
• Više od sto nastupa u 1HNL (ili bilo kojoj drugoj europskoj ligi)

Studenti koji završe tri godine preddiplomskog programa za izobrazbu trenera na kineziološkom fakultetu dobivaju izravno ”A” licencu od hrvatskog nogometnog saveza.

Licencu ”A” izravno dobivaju i magistri kineziologije s usmjerenjem- nogomet.

Sa ”A” licencom treneri mogu voditi sve uzraste djece čiji se seniori natječu 3. ligi i niže. Također mogu voditi početnike i pionire u klubovima druge lige. Od seniorskih momčadi s licencom se mogu voditi momčadi koje se natječu ispod treće lige.

”PRO” licenca

Najveća licenca u nogometu je ona s prefiksom ”PRO”. Za dobivanje pro licence je potrebno imati trenerskog iskustva u radu sa ”A” licencom. Treneri s fakultetskim obrazovanjem automatizmom dobivaju PRO licencu nakon četiri godine trenerskog iskustva u vođenju momčadi u prvim rangovima natjecanja.

Ostali treneri koji su svoj put gradili preko akademije hrvatskog nogometnog saveza predaju zamolbe za upis. Tečaj za ”PRO” licencu ne ide svake godine i prima se ograničen broj kandidata. Pri tome prednost za upis imaju bivši reprezentativci. Zbog toga se čekanje na upis može odužiti.

Treneri sa ”PRO” licencom mogu voditi sve momčadi unutar granice hrvatske. Poželi li netko raditi u inozemstvu potrebna mu je inozemna diploma. Ona se također izdaje od strane nogometne akademije ali u sebi ima naziv ”EURO”. Tako da postoje ”EURO PRO” ,” EURO A” i ”EURO B” diplome.

Najveća licenca u nogometu je ona s prefiksom ”PRO”. Za dobivanje pro licence je potrebno imati trenerskog iskustva u radu sa ”A” licencom. Treneri s fakultetskim obrazovanjem automatizmom dobivaju PRO licencu nakon četiri godine trenerskog iskustva u vođenju momčadi u prvim rangovima natjecanja.

Ostale licence

Osim klasičnih licenci nogometna akademija izdaje i specijalne licence.

• Licenca za rad s vratarima- ”UEFA A” ili ”A” licenca za trenera vratara
• Licence za futsal – ”C”, ”B” ili ”EURO B” licenca za futsal trenera

Što nam govore licence?

Roditelji se s razlogom mogu pitati da li je trener s višom licencom bolji od onoga koji ima nižu licencu? Jednoznačan odgovor na ovo pitanje ne postoji. Pogrešno je zaključiti da je trener s višom licencom, automatizmom kvalitetniji od trenera s nižom licencom.

Treneri s višom licencom su vjerojatno utrošili više vremena i novaca na svoje formalno školovanje. Razlog za to može biti jer su jednostavno stariji te su imali više vremena. Drugi razlog je da su imali uspješnije nogometne karijere te im je akademija dopustila da preskoče prve dvije stepenice koju moraju proći amateri.

Sve to ne mora biti dokaz da je jedna osoba kompententnija da trenira djecu od druge osobe. Veća je vjerojatnost da je trener koji ulaže više u svoje znanje bude kvalitetniji od onoga koji to ne radi.

Prava edukacija počinje tek kad se izađe iz škole. Učen trener nikada neće biti onaj koji uči samo zbog ispita ili škole. Najbolji treneri uče najmanje u školama. Oni uče eksperimentirajući na terenima, gledajući druge, surfajući internetom, uplaćujući seminare i skupljajući knjige.

Prava edukacija

Gledajući unatrag u počecima svoga posla u odnosu na danas ocijenio bi se kao loš trener. Godine rada na sebi uključujući i studij su me napravile onakvim kakav sam danas. Moje razmišljanje i nogometna filozofija treninga od tada su se nekoliko puta mijenjale.

Ono što je bilo ključno za moj trenerski razvoj je osobni razvoj koji ide jedan sa drugim ruku pod ruku. Za to je zaslužan entuzijazam u radu i kritičko propitkivanje zakonitosti u radu sa mladima. Filozofsko razmišljanje otvara mnoga pitanja za koje se traže odgovori.

Danas su informacije dostupnije nego ikada. Internet nam nudi bezbrojne mogućnosti. Ne moraš ići u Barcelonu ili Amsterdam na seminare. Sve je dostupno klikom miša. Knjige su jeftine i dostupne ako se služiš engleskim jezikom.

Trenerski posao je toliko kompleksan da su potrebne godine proučavanja materije potkrepljenja s iskustvom da se dođe na razinu koja oblikuje djecu u nogometaše.

Prava edukacija počinje tek kad se izađe iz škole. Učen trener nikada neće biti onaj koji uči samo zbog ispita ili škole. Najbolji treneri uče najmanje u školama. Oni uče eksperimentirajući na terenima, gledajući druge, surfajući internetom, uplaćujući seminare i skupljajući knjige.

Završio sam školovanja ali ona mi nisu dala razinu razumijevanja trenerskog procesa koja bi me zadovoljavala. Zapravo jako malo sam znao o trenerskom poslu. Nije krivo školovanje za to. Trenerski posao je toliko kompleksan da su potrebne godine proučavanja materije potkrepljenja s iskustvom da se dođe na razinu koja oblikuje djecu u nogometaše.

Tko radi s početnicima?

S početnicima rade treneri početnici. Ta logika je jedina ispravna. Rijetko tko može početi od seniora Real Madrida. Po izlasku s akademija i studija ljudi gotovo da nemaju nikakva iskustva, a razina znanja im je iznimno mala.

Nije nikakav problem da treneri početnici rade s najmlađima. Oni su mladi, entuzijastični i puni energije. Tragedija se može dogoditi kad se mladom treneru prepuste djeca u ruke bez nadzora od kluba. Takav trener, iz neznanja, može doslovno upropastiti dijete.

U Hrvatskoj su česti neorganizirani klubovi. Organizacijski slabi i neuređeni da ne mogu kontrolirati puno ozbiljnije stvari od mladih trenera. Tada su treneri prepušteni, odnosno djeca sami sebi na milost i nemilost sudbine.

Nije nikakav problem da treneri početnici rade s najmlađima. Oni su mladi, entuzijastični i puni energije. Tragedija se može dogoditi kad se mladom treneru prepuste djeca u ruke bez nadzora od kluba.

Mladi treneri su najbolji kada imaju kvalitetnog mentora koji će ih voditi kroz proces trenerskog odrastanja. To nije stvar s nogometom nego i s bilo kojim poslom. Ne može netko s fakulteta samo tako preuzeti vođenje nekog odjela u većoj firmi. Da ne kažem za nekoga tko ima samo tečaj u trajanju tri mjeseca.

S početnicima bi trebali raditi iskusni stari treneri kroz mlade. I to tako da jedan iskusan trener mentorira nekoliko mladih trenera. Taj proces treba trajati najmanje godinu do dvije dana. Sve dok taj proces ne prođe trener bez obzira na licencu treba imati status ”juniora” u klubu.

Zaključak

Roditelji bi trebali znati kako se educiraju treneri, odnosno koliko treneri imaju znanja. Želite li da vam dijete bude uspješno možete ga predati treneru bez iskustva. Uvjet je da isti trener radi u organiziranom klubu koji vodi računa o edukaciji trenera. Ti klubovi čvrsto kontroliraju mlade trenere kroz starije mentore.

Imate li dijete u klubu u kojem je slaba organizacijska struktura povjerenje treneru bez iskustva može biti problematično. On bi mogao ugroziti ili usporiti napredak nogometaša.

Mladi trener i njegov mentor nisu dovoljni sami po sebi za uspjeh. Nitko ne garantira da će mentorstvo biti kvalitetno ili da trener ima kapaciteta za praćenje programa. Oni su samo jedan preduvjet koje bi trebali imati ozbiljni klubovi, a nemaju.